Poreklo stanovništva sela Rore, opština Glamoč. Prema istraživanju Petra Rađenovića “Unac” iz 1933-34. godine.
Rore su najjužnije selo u oblasti. Graniče s Glamočkim Poljem i imaju dosta obeležja i poljskog sela, ali ipak ne pripadaju Glamočkom Polju, jer ih od njega razdvajaju ispruženi i poširoko razbačeni hrbati Velikog Vranjaka i Malog Vranjaka i samo uska tkaničasta udolica, između Malog Vranjaka i Ratkovice, veže ravan Polja s ravni sela. Selo je omeđeno Velikim i Malim Vranjakom prema istoku, Orlovcem, Kozaricom i Velikim Kikom prema zapadu. Do juga zatvara ga uzvišica koja čini kao neki most između Orlovca i Vranjaka. Tako je selo s tri strane opasano brdskom ogradom. Prema severu su Rore više otvorene te svojim severoistočnim okrajkom udaraju u podnožje Crnog Vrha, a severozapadnim se protežu u žlebasto izduženje „Ušiće“, zauzeto celo prostranim livadama.
Kuće su podignute okrajkom „Polja”. Tuda je ranije tekla granica između njiva i pašnjaka. Danas su njive zaobišle iza kuća i opkolile ih u širem krugu. Kuće su razmeštene u devet odeljenih grupa. Grupe su nastale porodičnim razrađenjem n nose porodične nazive. Pored te podele na porodične skupove selo se predvaja na dva veća dela: Gornji Kraj, do juga, i Donji Kraj, do severa.
U Gornjem Kraju su:Travari, Srdići, Papići, Lukajići, Jamadžije, Kostadinovići.
U Donjem Kraju:Rokvići, Kukobati i Metlići.
Uglavnom može se reći da su se kuće savile obručasto oko polja.
Oranice nose nazive: Vedruše, Poprekuše, Vujkuše, Crkvine, Šipinjaci, Progoni, Zgonovi, Kratelji, Gradine.
Livada ima i između oranica i okolo njih, a ima ih i podalje od sela. Nazivi su im: Tavani (na planini), Orlovac, Pišteljci, Vranjkovica, Ušići, Doline, Gredar, Sjenokosi, Kalinovci, Gradine, Kućištine. Pašnjaci su: Kose, Veliki Kik, Zečice, Pijesak, Vranjak, Prisjeka. Po pašnjacima ima delimično i šume, a glavna je šuma Šator. Žive vode nema nigde u selu. Seljaci se služe kišnicom iz bunara, a za stoku iz lokava. Melju u Preocu. Zemlja je slaba. Domaće „novake“ jedva da doteče do pola godine, a onda je uzimlju svi odreda. Koliba i košara imaju neke kuće na Tavanima (5) i na Orlovcu (3). Stoka tu zimi troši seno i silazi kući pred Đurđevdan, kad nastupi janjenje.
Selo je razbijenog tipa, izdeljeno na porodične grupe gde kuće nisu jako nadaleko. Svega je u selu 83 kuće. Kako je postalo ime sela o tome se među seljanima ne čuju nikakve priče ni tumačenja.
Selo ima danas pet grobalja: Mramorje, Crkvina, Dočić, Kostadinovića Groblje, Lukajića Groblje.
Od starina mora se najpre spomenuti Gradić među Jardolima. Raspoznaju mu se još temelji zida i vidi se da je grad zahvatao pogolem prostor. Zid je s krečom. Kao drugi ostatak starine jeste staro groblje u Gredaru. Tu ima ploča no grobovima, a ima i krstova isprebijanih. Ni najstariji ljudi ne pamte niti pričaju da se je tu ko od sadašnjeg stanovništva kopao. To je groblje nekog starijeg stanovništva.
Za sve današnje porodice u Rorama zna se da su se doselile ovamo. Prvobitno su se naselile ovamo tri porodice koje su se vremenom razgranale te ih je danas već devet. O stanovništvu koje je pre njih ovde bilo ove porodice ništa ne znaju. Biće da su one ovde naselile ili na pravu „pustolovinu“ ili na zemljište koje je bilo naseljeno, ali je ostalo bez stanovništva i neko vreme stajalo pusto.
Poreklo porodica.
Šest porodica: Papić (10 k.), Lukajić (6 k.), Jamadžija (6 k.), Kostadinović (8 k.) i Jakovljević (1 k.) zajedničkog su porekla i zvale se u starini Milašinovići. Doselili ovamo od Ribnika pre kojih 200 godina. Slave svi Miholjdan osim šest kuća Papića koji slave Nikoljdan. Ovi su se zvali Vojvodići i primešali se u Papiće pa primili njihovo ime a zadržali svoju slavu.
— Travar (8 k.) i Kukobat (24 k.) iste su loze. Ranije su se zvali Ležajić. Slave Markovdan. Doselili ovamo iz Kotara u Dalmaciji pre 150—200 godina. Neki Ležajić otuda utekao od vojske i došao u Srdića Dolinu, u Crnom Vrhu. Bio kod Srdića u najmu i oženio se od njih. Bio jako vredan pa mu beg dao zemlju ovde dole u Rorama. Posle jedan od njih bio knez i dobio vlast da kupi travarinu od „Kavura“, koji su pasli stada po Šatoru i po livadama. Od toga se on prozove Travar pa onda i sva njegova grana. Za Kukobate se kazuje da je njihov predak vozio seno iz Ušića n na putu pobio se s nekim Srdićem. Ovaj ga udari teljigom po glavi, a on zajauče: „Joj, kuku meni, ubi me!“
— Srdić (6 k.). Slave Nikoljdan. Daljom starnnom su iz Dalmacije, a ovamo pre 80—90 godina prešao pop Nikola Srdić iz Crnog Vrha. Sve su ovo danas ovde njegovi potomci.
— Smiljanić (1 k.) slavi Markovdan. Priveden ovamo u Kostadinoviće pre bune (1875) iz Perduva.
— Runjo (1 k.) ireselno pre bune iz Crnog Vrha.
— Rokvić (9 k.) i Metlić (3 k.) istog su roda. Slave Nikoljdan. Oni su od Ćuluma u Crnom Vrhu, te su prema tome daljim poreklom iz Dalmacije. Rokvići ovde bili najpre na mestu gde su sada Kostadinovići te se docnije premakli na sadašnju svoju zemlju. Metlići kazuju da je njihovo kućište ovde najstarije, pa onda iza njih da su zakućili Kostadinovići i iza ovih Travari. Sve njihovo zemljište bilo jedna „baština”. Čistine bilo tada mnogo manje, šuma se dizala nisko u selu. Borovine svuda izobila; od nje se kadila paklina. Uz bunu jedna grana Metlića preselila u Rebrovac, kod Banje Luke.
— Batez (1 k.) slavi Jovanjdan. Došao ovamo kao uljez iz Dalmacije pre kakvih 40 godina.
IZVOR: Petar Rađenović – Unac. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 30) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga LVI), Beograd 1948.
22. decembar 2015. u 17:15
Radomir Djurdja Kostadinović
Poštovani moji, knjigu ,,UNAC,,sam dobio od druga Dragana S.Trninića..iz Drvara, i to mi je,veoma drag poklon..inače obojica živimo u NSadu. Uglavnom je objektivno opisano naše porijeklo..bar u navedenih 200-tinjak god, tj. izmedju 16..-1900 god. Pišem da bih nastojao ,,objasniti,, nastanak dijela naših prezimena, bar brdskih krajeva sa ovih naših predjela.Tada nije bilo pisanih, urednih rodoslovnih knjiga,pa tako ni prenosa istih i stalnih prezimena porodica. Ona su delom davana prema imanu najstarijeg u porodici, koje su bile veoma velike.. npr.Krstan..pa usmeno govorili Krstići, Krstanići i sl. Pa prema zanatu kojom se porodica bavila..npr.bili kovači,.Kovačić,Kovačević..i sl. Kako navedoh, porodice su bile velike, obaveze joč veće, tim i rasute teritorijalno, pa neki od sinova u udaljenom predjelu,kod livada- pojata,nadzirao-vodio deo blaga (stoke) npr.Bogdan, Pero..itd.pa je vremenom prozvan,oni Bogdanovići, Bogičević,.. Perići, Perinići..To je lijepo u knjizi objašnjeno..Najviše su .ih povezivale krsne slave.. Vremenom se odomaćilo,kroz imena i nadimke, pa su prema imenu dobila nazive, zaseoci ili sela ili čak krajevi..Dolaskom Austro-Ugara 1878- god.radjen je prvi popis stanovništva-koji je prema gore navedenom tako i popisano.Opisaću primjer Ličana,Kordunaša, koji imaju neobična- pa i ,,ružna,, prezimena..kada su ćate- pisari išli da popisuju svoje rejone- kotare-kote…Pošli od sela-do sela, zaseoka do zaseoka..ali..! kako je to sve bilo razrudjeno- rastureno,,bez pravih puteva..oni se zamoriše, pa da ne bi svuda išli,u svako selo-zaseok..oni sjedeći u nekom selu pitaju domaće,.. Koje je ono selo,tamo gdje se daleko vide kuće, dim, a oni lijevo..a oni desno,..a koliko ih ima..a djece,..itd.? Upisivao ćato,da sa mjesta nije mrdao,,sve po položaju naziva-planina -poljana-.kota..! Seljani,kako su se rugali jedni drugima- neobičnim nadimcima Kenjala,Guzine,Torbine..i sl..tako je ćata beležio -kotirao i mapirao..Kasnije kada su ,,popisani,,došli u srez okruga saznali su svoja ,,nova (zvanična) prezimena,,upisane u sreske knjige..a koje nisu mijenjali. Ovo pišem.više radi onog ,,ić,, koje jedan od sagovornika- Krajišnika spominje. Znači,nako mjerilo bi trebalo da bude pripadnost istom narodu, jeziku i teritoriji življenja..Znani rodoslov mi je znano kratak..! pradid mi je bio Gavrilo, did Dušan, otac Djuradj, ja Radomir, sin Luka,…Kostadinović …Pozzzz..
23. septembar 2016. u 11:23
Svetozar
Mi Kukobati imamo napravljen rodoslov sa preko 500 osoba u njemu, da vidim da li moze neko iz Rora da se pohvali time.
5. decembar 2017. u 05:27
zoran rokvic(pekin)
ljudi citam i nemogu da vjerujem.jeste li ustanovili gdje je cija medja?
17. februar 2019. u 01:25
drenovac i mrkonić
ne znam odakle nam potječu prezimena pa tražim gdje mogu ,ako ima tamo nekoga napišite mi ako ne opet vam hvala <3
8. januar 2020. u 16:01
Ana
Prezime Čegar, je iz susjedstva, selo Crni Vrh, slave sv.Jovana.
Smiješna konstatacija, možda i neko zlonameran, da su samo Srbi na ić.
To i jesu tendencije osvajača, zato su mijenjali prezimena Srbima svi osvajači redovno, da bi ih asimilovali..
Slava, jezik, pismo,običaji to su znaci srpstva, a ne ić.
26. maj 2020. u 22:07
Dražen
Riječ čegar dolazi iz turskog jezika i znači pokovica.
Kod mnogih srpskih prezimena u Bosanskoj Krajini nailazi se tursko jezičko porijeklo. Da ne bude zabune, ne radi se o nametnju prezimena od strane Osmanske države već je to došlo u kontekstu istoriskog vremena. Kao što danas imamo prisustvo velikog broja anglicizama u našem jeziku.
Vjekovna vlast Osmanske države je za mnoge naše sunarodnike bila teret, ali i mogućnost sticanja privilegija, što bi danas rekli karijere, kroz više načina. Dva su najzastupljenija: prelazak na islam i učestvovanje u okviru osmanske vojske gdje su zdržavali hrišćanstvo, ali su služili u nekom od vojnčkih redova, kao ratnici ili kao pozadinski pomoćnici.
Čegar je potkovica, ali i potkivač konja.
Ćulum – buzdovan,
Mekterović – vojni muzičar mehter,
Mizdrak – kratko koplje,
Jamadžija – ađutant,
Bedel – zamjenik za vojnika koji šalje drugog mjesto ličnog učešća,
Tucak / Tucikešić – ratni zarobljenik koji je dobio pravo da prosi, POTUCA SE, kako bi skupio novac za otkupninu,
Kajtez – upisani
Subašić – od subaša, zamjenik funkcionera
Simidžja – pekar od SIMIT vrsta hljeba, za razliku od Ekmečića- ekmek, pekar u opšte,
Šain – od ŠAHIN soko, mjesto kod Drvara – Šainovac,
Hajder- od persijskog HAJDAR- lav ( sinonim za hrabrog i srčanog čovjeka),
Delić- od turskog DELI- ludo hrabar borac ( DELIJE vojnički red osmanske vojske sastavljen isključivo od hrišćana).
26. maj 2020. u 22:09
Dražen
Riječ čegar dolazi iz turskog jezika i znači potkovica.
Kod mnogih srpskih prezimena u Bosanskoj Krajini nailazi se tursko jezičko porijeklo. Da ne bude zabune, ne radi se o nametnju prezimena od strane Osmanske države već je to došlo u kontekstu istoriskog vremena. Kao što danas imamo prisustvo velikog broja anglicizama u našem jeziku.
Vjekovna vlast Osmanske države je za mnoge naše sunarodnike bila teret, ali i mogućnost sticanja privilegija, što bi danas rekli karijere, kroz više načina. Dva su najzastupljenija: prelazak na islam i učestvovanje u okviru osmanske vojske gdje su zdržavali hrišćanstvo, ali su služili u nekom od vojnčkih redova, kao ratnici ili kao pozadinski pomoćnici.
Čegar je potkovica, ali i potkivač konja.
Ćulum – buzdovan,
Mekterović – vojni muzičar mehter,
Mizdrak – kratko koplje,
Jamadžija – ađutant,
Bedel – zamjenik za vojnika koji šalje drugog mjesto ličnog učešća,
Tucak / Tucikešić – ratni zarobljenik koji je dobio pravo da prosi, POTUCA SE, kako bi skupio novac za otkupninu,
Kajtez – upisani,
Subašić – od subaša, zamjenik funkcionera,
Simidžja – pekar od SIMIT vrsta hljeba, za razliku od Ekmečića- ekmek, pekar u opšte,
Šain – od ŠAHIN soko, mjesto kod Drvara – Šainovac,
Hajder- od persijskog HAJDAR- lav ( sinonim za hrabrog i srčanog čovjeka),
Delić- od turskog DELI- ludo hrabar borac ( DELIJE vojnički red osmanske vojske sastavljen isključivo od hrišćana).
15. april 2022. u 23:34
Dražen
Selo Popovići kod Glamoča, 1788. godine
Bojan Lovre
Stephan Jellich
Paval Ivich
Mihailo Jellich
Jovan Ninkovich
Szimo Krasich
Dmitar Ivich
Stevan Ivich
Jovo Jagodich
Rade Scharmacz
German Liubissich
Konstantin Millassinovich
Petar Millassinovich
Lazo Millassinovich
Juray Travar
Illia Travar
Petar Szerdich
Gavran Germann
Spika Banich
Selo Stekerovci kod Glamoča, 1788. godine
Petar Serdich
Jure Stojakovich
Simo Koponia
Jurach Koponia
Petar Koponia
Gavran Giermann
Gavre Ubojevich
Nicola Ubojevich
Gajo Rolich
Jurai Schobot
Za sve one koji se interesuju za prošlost mali prilog. Ovo je samo dio popisa kućnih stariješina koji su sa porodicama prešli na Austrijsku stranu tokom Dubičkog rata, naši stari su ga nazivali Budisavljevića buna. Popis je nastao kao djelo ausrtijske vojnie špijunske službe.
Primjetno je da pod selom Popovići se pojavljuju prezimena koja su u današnjim Popovićima ( Ninković, Lovre, Ivić, kao i nestali Ljubišić i Jelić, vjerovatno nastanjeni u Jelića drazi), djelu Rora ( Milašinović, Srdić, Travar), dijelu Preodca ( Benić, da napomemem da su postojali Benići na Partalovom brdu sa nadimkom Špikići).
Svakako da nije riječ o selu Popovići koje je još 1550 upisano kao dio zijameta neretvljanskog kadije, već se radi o parohiji čiji su sveštenici boravili u Popovćima. Poznati su sveštenici Marko Vatletan preminuo 1759 i sahranjen u Popovićima dok je njegova supruga Stefnija preminula 1722 i sahranjena u Rorma u groblju Krstače. Zatim je poznat sveštenik Lovre, sin Sime Lovre(na) (u orginalnom natpisu) preminulog 1797. Izvori spominju i pop Dmitra Lovru kao i izvjesnog popa Đeorđija čija je kćer Marija preminula 1855. Poznati su još i sveštenici iz porodice Karać. Svi nabrojani su živjeli u Popovićima i u slučaju popa Marka i popa Lovre ( Lovrina dolina u Metlićima u Rorama) i u Rorama. Ovdje nismo spominjli popove Srdiće, a o njima neki drugi put ako neko iskaže interesovanje.