Poreklo prezimena, selo Božurnja (Topola)

29. jul 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Božurnja, opština Topola. Prema istraživanju Borivoja M. Drobnjakovića „Jasenica“ od 1920. do 1922. godine

 

Topografske prilike.

Seoske kuće su na ripanjskoj površi, u koju se Jasenica jako usekla i ima duboku dolinu. Ovde se skreće od pravca jug-sever u istočni pravac, često plavi kotlinu i posle poplava pomera svoje korito. Naročito su zapamćene poplave od 1864. i 1890. (Trojičke vode), kada je nadošla voda za nekoliko metara. U dolini nema kuća, izuzev škole, mehane, opštinske sudnice; kuće su po dosta strmim stranama brda. Sa istočne strane sela protiče Rakičevica, desna pritoka Jasenice. U dolini Jasenice ima 4 vodenice i nekoliko ciglana.

Upotrebljava se izvorska voda, a i sa đermova.

Izvori su: Orašje (do mehane), Vrelo, Česma (u sred sela). U Zmajevcu je „lekovit izvor“. Đermova ima dosta i oni se ko- paju duboko (po 10—15 m).

Najbolja zemlja je oko Jasenice. Njive su na mestima: Ravnica, Krušik, Prukča, Duboka, Drenjak, Crno Polje, Rakičevica, a ima ih i u samom selu. S desne strane Jasenice, na „Kosi“ ima mlade šume, poglavito cerove, graničeve i rastove. Na „Strani“ je mahom rastova šuma. U Jasenici su livade i bašte. Hvataju i ribu i to poglavito alovom a „zapinju i košar“.

Selo je razbijenog tipa, podeljeno na krajeve koji su odvojeni njivama, jarugama ili rekom.

Krajevi su: Vukreč, Cerje, Drenjak, Staro Selo (Selšate), Rakičevica. Najnaseljeniji su krajevi: Bukreč i Cerje.

 

Poreklo porodica i starine.

Selo je zasnovano na mestu koje zove Staro Selo — Selište. Tu su bile prve kuće, a današnja je Božurnja bila pod gustom šumom. Po predanju Staro Selo je napušteno zbog čume. Iselili su se i naselili niže Starog Sela. Priča se da su tada dva brata bliznaka i dva vola bliznaka zaorala mesto za novo naselje, da ih i tu „čuma ne bi davila“. U Starom Selu danas ima oko desetak kuća (Živanovića, Stojića, Živkovića).

Najstarije su porodice:

Savkovići 2 k. Slava: sv. Nikola; Živkovići 3 k. Slava: Đurđic i Bandžići 1 k. Slava: sv. Nikola. Za njih se ne zna kad su došli i odkle su, a danas već izumiru. Za Savkoviće se govori da su od Brankovića (,,izdajice“).

Najstariji doseljenici su :

Švabići (Pavlovići, Topalovići, Lukići, Jakovljevići, Milovančevići, Dimitrijevići, Jovičići) 35 k, Slava: sv. Arađel. Stari došli pre Ustanka iz Čumića (lepenički) od Milovančevića (Gačića) — koji su starinom od Studenice — Kosova (Lepenica, st. 213). U Čumić su došli za vreme Prve Seobe. 1813. g. Švabići su bežali „preko“; kopali oko Karlovca vinograde. Po oslobođenju se vrate u Božurnju i zbog varoškog odela, koje su nosili, prozovu ih „Švabićima“.

Hadžići (Gajići, Glišići, Velići, Živanovići, Jovičići) 38 k. Slava: sv. Aranđel. -Došao Hadži Radovan sa sedam sinova od Sjenice. Sedmo su koleno od doseljenja. Za vreme Kočine Krajine bežali u Austriju, docnije se vratili i ratovali uz Karađorđa. Radovana zvali hadžijom što je imao mnogo stoke, „po 1000 brava“.

Simići (Manojlovići, Đorđevići, Vukovići, Pavlovići) 30 k. Slava: sv. Stevan. Došli pre Ustanka od Bijelog Polja — Sjenice. Rod su sa Blagojevićima u Žabarima i Spasićima u Topoli. Kad su Simići došli u Božurnju, kmet Savko (od Savkovića) nije im dao da se nastane, te se oni krenu natrag i dođu do Lužnica (Lepenica). Na navaljivanje ostalih seljaka Savko se predomisli pošlje čoveka te ih vrati, i da im zemljište da podignu kuće i da se nastane.

Sandići (Jankovići) 13 k. Slava: sv. Đurđic. Za vreme Ustanka došli su od „Sjenice — Sandžaka“.

Stojići (Jovanovići, Prodanovići, Milivojevići, Stevanovići, Đorđevići) 30 k. Slava: sv. Simeun (14. sept.). Došli iz Kovačevca (smederevski) gde je jedan brat ostao.

Ralovići 10 k. Slava: sv. Aranđel; došli od Sjenice 1809. g.

Markovići 4 k. Slava: sv. Nikola. Kao pečalbari došli od Pirota. U Bukoviku im rod Markovići.

Kovačevići 10 k. Slava: sv. Nikola. Doseljeni od Sjenice 1809. g. Došla braća Mihajlo i Sima, a treći brat otišao u Darosavu. Danas se prezivaju još i Vujičići, Stevanovići, Pavlovići.

Čolići 20 k. Slava: sv. Đorđe. Doselio se Kurta Demir sa sinom od Sjenice. Bili muslimani pa se pokrstili.

Vasići 3 k. Slava: sv. Mrata. Došli od Sjenice za vreme Karađorđa. Imaju rodbine u Jarušicama (lepenički).

Brankovići 4 k. Slava: sv. Vračevi. Preselili se iz Vlakče od familije Borića.

Buljančevići (Jovanovići, Maričići) 7 k. Slava: sv. Paraskeva (14/H). Doseli se iz Buljana (paraćinski).

Ćosići 2 k. Slava: sv. Đorđe. Ranije se zvali Malevići. Doselili se iz „Turske“ i pokrstili se.

Milovanovići 8 k. Slava: sv. Đorđe. Došli kad i Ćosići iz „Turske“.

Poljakovići 3 k. Slava: sv. Paraskeva 14/H. Došli 1809. god. od Bijelog Polja. Od njih su Poljakovići u Ovsištu.

Jovanovići (Bingulski) 3 k. Slava: sv. Nikola. Došli iz Dragocveta (moravski) pre Ustanka. Za vreme propasti prešli u Srem (u selo Bingulu) pa se docnije vratili.

Filipovići 2 k. Slava: sv. Jovan. Dovela ih mati iz Žabara (lepenički); ovde se preudala. Ima ih u Žabarima.

Kod škole je bio turski han; mesto sa njivama ispod toga hana i sada se zove „Podan“. Na Ivkovom Brdu je staro groblje, za koje se veruje da je madžarsko.

 

IZVOR: Borivoje M. Drobnjaković, „Jasenica“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA  (knjiga 13) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXV), Beograd 1923.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.