Poreklo prezimena, selo Stojačak (Smederevska Palanka)

28. jul 2013.

komentara: 1

Poreklo prezimena sela Stojačak*, opština Smederevska Palanka. Prema istraživanju Borivoja M. Drobnjakovića „Jasenica“ od 1920. do 1922. godine

* – selo Stojačak u vreme kad je sprovedeno istraživanje bilo zaselak Baničine

 

Topografske prilike.

Kroz Stojačak protiče Maskar na čijim su stranama seoske kuće. Od Baničine je udaljen 3—4 km.

Upotrebljava se izvorska i bunarska voda.

Izvori su: Ristića Izvor, Rajkovića Izvor. U Stojačku i sada ima veći broj trla koja su svojina pojedinih porodica iz Baničine.

Stojačak je razbijenog tipa, podeljen na krajeve — male.

Na levoj obali Maskara su krajevi: Mirkovići i Stojanovići, a na desnoj: Čungurski i Osaćanski Kraj.

 

Poreklo porodica.

Ranije su na ovome mestu bila imanja i trla sela Baničine. Zbog daljine su se pojedine porodice preseljavale na svoja imanja a tako osnovale ovaj zaseok.

U Stojačku su ove familije:

Mirkovići 17 k. Slava: sv. Nikola. Doselila se tri brata Mirko, Jevđenije i Radiša iz Dubrave (Gruža) a tri brata ostala (Milenkovići, Vidojevići; v. Gruža, Naselja knj. X, st. 260). Starinom su iz Dobrave kod Sjenice i staro im je prezime Glišići. Mirko sa braćom ostao najpre u Baničini koja je bila „pusta“, pa se docnije presele na svoja trla.

Petrovići (Vujići, Milanovići, Antonijevići) 16 k. Slava: sv. Jovan. Njihovi stari radili kao majstori-dunđeri, pa oko 1840. g. prevedu i porodice iz Osata i stalno se nasele.

Krnići 2 k. Slava: sv. Aranđel. Od Glišića-Krnića iz Baničine.

Čunguri (Jovanovići, Savići) 23 k. Slava: sv. Đurđic. Dedovi Sava i Jovan došli iz Lovca (belički, moravski) posle Ustanka. Rod su sa Đurićima u Bašinu.

Makarijevići 5 k. Slava: sv. Nikola. Pre 80 godina njihovi stari došli iz Kruščice (užički).

Ivanovići 4 k. Slava: sv. Nikola. Otac došao kao vodeničar iz Burovca (požarevački).

Stojanovići 8 k. Slava: sv. Sava (5. dec.). Rod su sa Stojanovićima u Baničini. Iz Baničine se preselili na svoja trla.

Tričkovići (Ristići) 6 k. Slava: sv. Vračevi. Rod su Tričkovićima u Baničini.

Veljkovići (Rajkovići) 4 k. Slava: sv. Sava (14. jan.). Ded se doselio od Zaječara prvo u Ribare (belički) pa otuda došao ovde.

Manići 3 k. Slava: sv. Nikola. Rod sa Veljkovićima i Rajkovićima. Manići slave drugu slavu zbog toga što vode poreklo od starca Nikole, koji je došao u kuću Rajkovića i „privenčao se“.

Nedeljkovići (Savići) 7 k. Slava: sv. Đorđe. Došli iz Osata kad i ostali Osaćani.

Zdravković 1 k. Slava: sv. Nikola. Došao iz Velikog Orašja (oraški-smederevski).

Jovanovići (Šukilovići) 2 k. Od istih iz Baničine.

Mijailović (Ocokoljić) 1 k. Slava: sv. Vasilije. Doselio se iz Ravne Gore (moravički-užički) gde ih ima sa istim prezimenom.

Luković 1 k. Slava: sv. Nikola. Doseljen iz Brekova (ariljski-užički).

Marjanović 2 k. Slava: sv. Alimpije. Došao pre 50 god. iz Kušiljeva (moravski, požarevački).

Jovanovići (Loparice) 1 k. Slava: sv. Alimpije. Doselio se pre 40 g. iz Sepaca (od Loparica).

 

IZVOR: Borivoje M. Drobnjaković, „Jasenica“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA  (knjiga 13) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXV), Beograd 1923.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Predrag Mirković

    Stojačak je dobio ime po Stojaku, Karađorđevom drugu iz Viševca, koji je leta provodio oko Slane bare, čuvajući ovce na tom prostoru. Sama bara bila je močvarna i opasna za ljude i stoku, jer je u njeno živo blato moglo lako da se upadne i nestane. To je trajelo sve do početka 20. veka, kada je bara počela polako da presušuje, i da se smanjuje, mada je i polovinom tog veka bilo slučajeva da goveče počne da tone kad zagazi u blato.. No, kraj bare je bio izvor veoma dobre vode, što je privlačilo čobane, jer u okolini drugih izvora nije bilo, a potok, koji protiče i danas tuda, preko leta je uglavnom presušivao. Tako se i Stojak našao na tom prostoru. Inače, pored Slane bare je prolazio i put od Viševca i Baničine prema Palamco, pa tu bila neka vrsta odmorišta za ljude i stoku.. Tragovi toga puta mogu se i sad videti. Išao je potokom malo, pa onda skretao na Lipovački potom i izbijao kod sadašnje kuće Slave kamenoresca, pa odatle silazio u Raspad i potom izlazio na Veliki drum, kako se tada zvao put Plana-Palanka..
    Stojak je umro krajem Prvog srpskog ustanka, a njegovih potomaka verovatno još ima u Viševcu. S obzirom na njegovo dugo boravljenje na ovim prostorima oni po njemu dobiju ime Stojačak. To je bilo pre no što su se preci današnjih Stojačana doselili, jer oni tu stižu tek posle 1830. godine. Dotle je taj prostor držao knez Miloš.

    P.S. Ako vas nešto više interesuje o Stojačku, javite mi se.
    Predrag Mirković
    P.S. .