Poreklo Jovanke (Budisavljević) Broz

24. jun 2013.

komentara: 2

Jovanka BrozROĐENA: 7. decembra 1924. u selu Pećani, Lika, Kraljevina SHS.

PREMINULA: 20. oktobra 2013. u Beogradu.

RODITELJI: Otac Milan, majka Milica.

KRSNA SLAVA: Sveti Stefan (Budisavljevići)

O PRECIMA: Moji preci su bili vojnici i sveštenici. To je porodica koja je, do moga oca, kroz generacije imala oko 70 sveštenika. Poznat je u mom kraju moj predak Toma Budisavljević, koji je bio pravoslavni sveštenik. On je, takođe, i pradjeda Nikole Tesle, po Teslinoj majci Đuki. Tako smo Tesla i ja rođaci.

Toma je bio ne samo veoma cijenjen kao prota, već nadaleko čuven i kao major koji je čuvao granicu. On je do podne služio svetu liturgiju u crkvi, a po podne je sa svojim borcima čuvao granicu od upada Turaka. Njega je za te zasluge Napoleon odlikovao francuskim Ordenom časti. Lično mu je Napoleon okačio na grudi to odlikovanje. Desilo se to 1811. godine jer su tada Ličani ratovali za Napoleona.

Inače, taj moj predak, prota Toma Budisavljević je bio veoma značajan i po tome što se borio protiv pokrštavanja pravoslavaca i objašnjavao im zašto ne treba da se odriču svoje vjere. Po meni, to je njegova najveća zasluga i najveći doprinos svom srpskom rodu.

O OCU I TESLI: Tesla je moj rođak po njegovoj babi po majci. Baba Teslina zvala se Sofija Budisavljević i ona je srodnica mog oca. Rođena je u kući u kojoj sam se ja rodila u selu Pećanima u Lici. Ona se udala za protu Mandića. To je djed Teslin. Sofija je rodila Teslinu majku koja se zvala Đuka. I po toj Teslinoj majci i babi, Tesla je moj srodnik. Moja porodica je održavala stalno te veze rodbinske s Teslinim ocem, Milutinom Teslom. On je bio sveštenik u selu Smiljanu u Lici kod Gospića. Moj otac je još kao mladić otišao u Ameriku. Nije ga bijeda otjerala, nego su njegovi stričevi bili tamo. Moj otac se u Americi često viđao sa Teslom i o tome nam je pričao.

O MAJCI: Mnogo sam od nje naučila. Imala je razvijeni smisao za sve ono što je lepo i ja sam dosta od nje primila. Često nam je govorila da je bogatstvo prolazno i da treba biti spreman na sve što život donosi. Kao da je danas gledam: imala je pravilne duguljaste crte lica, dugu crnu kosu, zelene oči…

POSTOJBINA: Moji potiču iz Metohije. Živeli su u selu Pećani, kod Prizrena. Podigli su se sa starog ognjišta još pre Čarnojevića. Odmah posle sloma Nemanjićke države. Preko Crne Gore i Hercegovine stigli su u Dalmaciju. Tu su se dugo zadržali. Posle su prešli u Liku, i opet sreli Turke. Zauzeli su jedan istureni kraj kod današnje Korenice. Tu su osnovali svoje selo i dali mu ime Pećani. Nazvali su ga tako da ih želja mine i da se ne ugasi sećanje na stari kraj. Našu kuću su 1942. zapalile ustaše.

RODOSLOV: E, to se u našoj porodici moralo znati kao očenaš. Sećam se i danas pesme koju su nas naši stari naučili. Ovako je počinjala:

Tu stadoše, oružje povadiše,
Svom ognjištu temelj učiniše,
Pećani mu ime nadenuše…

Iz Metohije pošla su tri brata, tako je to upamćeno u mom plemenu. Zvali su se Juriša, Filip i Budiša. Od prvog su nastali Jurišići, od drugog Filipovići, a od Budiše Budisavljevići. To je moja grana. Moji su se krvavo borili da pošto poto zadrže pravoslavnu veru. I to ih je skupo koštalo. Kuću su imali – to se zvalo stan – visoko u planini, u mestu Padalište. Tu je bila neka drvena koliba. Zemlja posna, krševita, izložena udarima jakih vetrova koji su znali da odnesu i ono malo oranice.

„Tu đe danas Arbanasi sude, tu je nekad Srbin carovao, i naš Budiša svijeta ugledao“.

Bio je tu još jedan zapis o kome se govorilo da su se naši stari Budaci „među sobom znali sarađivati“. Ja mislim da su stari Budaci, ta lička porodica iz koje potiče i zloglasni Mile Budak, prekršteni Srbi. I sad da vam ispričam kako sam sve to upamtila. Jednog dana poveo me je deda u planinu, na mesto gde je nekada bila ta brvnara naših predaka. Iskopao je iz zemlje jednu drvenu dasku na kojoj su bile ispisane te poruke. Deda mi je rekao: „Dijete, ovdje je bila ta naša kućica, a ovo su zapisi zbog kojih se i glava gubila. Bilo je to opasno do zla Boga“. Eto, tako su moji stari terali neki svoj inat.

U biografiji Jovanke Broz, koju su, po njenom kazivanju, pripremili Tihomir Stanojević i Blaža Mandić, kaže se da je bratstvo Budisavljevića vremenom raslo po raznim krajevima Like. Tako se kao dalji Jovankini rođaci pominju Srđan Budisavljević, kraljevski namesnik i istaknuti političar, Slavica Kosanović, ministar i ambasador, Dragutin Prica, admiral u austrougarskoj vojsci – a preko njih i Nikola Tesla i potomci uskočke porodice Stojana Jankovića.

Jovanka: Iz porodice Budisavljević bilo je dosta oficira i popova. Moja familija se prosto takmičila sa hrvatskom porodicom Rukavina, koja je bila u našem kraju vrlo ugledna. Uvek se gledalo koja će od ovih porodica više sablja pasati, tj. imati više oficira. Uvek su Rukavine nadmašivale Budisavljeviće za jednu sablju.

O KUĆI U PEĆANIMA: Nju je godinama vodio jedan sluga. Tu je, valjda, i umro. Moji su putovali po svetu, dolazili i odlazili. Imali smo dosta zemlje, ali je od nje bilo malo vajde, jer je bila posna. Sećam se, kao dete, često sam se penjala na tavan naše kuće. Tu je bilo raznih predmeta, alata, oružja, koje su se sa raznih strana donosili. Bilo je tu bisaga, nekakvih posuda za vodu, pa pojaseva koje su muškarci nosili oko struka. Mogla sam satima da razgledam te predmete na tavanu. Prava je šteta što su našu kuću ustaše zapalile. Mogla je da bude mali etnografski muzej koji bi čuvao uspomenu na ljude što su sa toliko ljubavi i požrtvovanja brinuli o svojoj prošlosti. U toj brvnari, u planini, bila je jedna greda na kojoj je pisalo:

O IMENU: Moja baba po majci zvala se Jovanka. I meni su nadenuli njeno ime. Meni je lepo. Ja ga volim. Naš pop Slobodan Milunović mi je jednom rekao: „Gospođo Jovanka, vaše ime znači od Boga blagodet“.

PORODICA: Od najrođenijih imam dve sestre – Zoru i Nadu. Obe žive u Beogradu. Mati mi je rano umrla. Odrasla sam uz maćehu. Otac Milan stradao je za vreme rata. Imala sam dva brata, starijeg Maksima i Mlađeg Petra. Ni oni više nisu živi.

BIOGRAFIJA:  Ja sam sa 17 godina otišla u partizane. Pobegla sam od ustaškog noža. Primili su me da budem borac Prve ženske partizanske čete, koju su u Lici zvali “ženska vojska”. Izabrali su nas osamdesetak među više od 600 prijavljenih. (…) Naš komandant je bio jedan jako sposoban i čestit čovjek, Đuro Radovanac, koji je inače prije toga kraljevski oficir. (…) Na časovima gađanja, od svih osamdest djevojaka bila sam najbolja, zajedno sa drugaricom iz čete Milicom Bjelobabom.

Godine 1943. tokom Drugog svetskog rata ranjena je u nogu i razbolela se od tifusa, a te godine joj je poginuo brat Maksim i umro otac. U 21. godini je dobila dva Ordena za hrabrost, a takođe je i nosilac Partizanske spomenice 1941. Josipa Broza Tita je upoznala prilikom nemačkog desanta na Drvar 1944. godine, da bi se za njega udala 1952. godine.  Od njegove smrti 1980. živi u izolaciji. Ima čin majora JNA.

 

IZVORI: www.nspm.rs,Izvodi iz rukopisa knjige Vladana Dinića – “Šta mi je pričala Jovanka Broz”; Blic, Životna ispovijest Jovanke Broz, autor Žarko Jokanović; Vikipedija; Poreklo.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Milorad Bogdanović

    U ZBORNIKU za narodni život i običaje Južnoh Slavena,Zagreb 1962, u opširnom tekstu SEOBE U LIKU, autor Stjepan Pavičić, na str 261 piše:
    Prva seoba Srba iz turske Like na krajiško tlo izvršena je 1611.
    u Brlog. U njoj je sudjelovalo tridesetak rodova, koji su stekli veliki
    prostor oko staroga grada Brloga i na Gušića polju. Ipak su i iz toga
    skupa poslije turskoga rašpa izišli mnogobrojni raseljenici i u Liku
    sve do Gračaca, i u Krbavu, i u Korenicu, a kasnije i u potplješevičku
    Novoseliju. Između njih vrlo su se dobro razvili Budisavljevići,
    Drakule ili Drakulići, Kneževići, Mileusnići, Ogrizovići, Price, Vukadinovići
    i Žakule. Ti su rodovi najviše i sudjelovali u naseljavanju
    Korenica i Krbave.

  2. Milorad Bogdanović

    Vjenčani list J.Broza i Jovanke Budisavljević

    http://www.frontal.rs/?option=btg_slika_dana_view&slika_dana_id=979