Poreklo prezimena, selo Loznica (Valjevo)

18. jun 2013.

komentara: 9

Poreklo stanovništva sela Loznica, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Loznica leži u dolini Kolubare u početku njene klisure, zvane Suteska, i po svima visovima, koje klisuru grade. Iako je selo u dolini kolubarskoj, ipak nije ravno, već je isuviše brdovito. Seoske su kuće po plećima pojedinih bregova ili po njihovim prisojnim padinama. Zemljište je od sekundarnog krečnjaka ili od kolubarskog tercijalnog nanosa. Znatnija uzvišenja su: Karaula do Gvozdenovića, Jasenka do Vrhovina, Jasenkovo Brdo do Stepanja, Grad do Slovca, Sniska Glavica itd.

Izvora je u selu dosta. Pod svakim brdom pojavljuje se po jedan ili više izvora, a ovih izvora je najviše na onim mestima, gde se brda spuštaju u kolubarsku dolinu. Narod se služi izvorskom i bunarskom vodom, a po potrebi i rečnom.

Poznatiji izvori su: Smrdan pored okružnog puta, Česma ispod mehane, Mećevac i Mirkovac u Mlađevima, Rogaj Česma u potoku Rogaju.

Zemlje i šume.

Glavni deo imanja ovog sela su kolubarske ravni, poznate pod imenom Orlovac, koje su podesne za svaku vrstu useva, livade i pašnjake. Dosta zemlje ziratne ima uz potoke seoske: Rogaj, koji dolazi sa severa iz velikih lozničkih šuma, zatim uz Živkov Potok, koji je dobio ime po nekom Živku, koji se u njemu utopio, a najviše uz Lozničku Reku, koja postaje od dva jaka potoka, jednog ispod Karaule i drugog ispod Jelenke. Ovo su nanosne zemlje vrlo rodne i podesne ponajviše za pašnjake i livade, jer su osobito navodnjene od mnogih izvoraca, koji ispod bregova padaju u potoke.

Loznica je šumsko selo. Više od ¾ sela leži pod šumom, što zahvata prostor više od 500 hektara. Sav severni deo zove se Slovac – ogromni šumski prostori, bez puta i vezuju se za slovačke, veselinovačke i stepanjske šume. Slovac je visoravan od vrtača, po kojima su šume kamenitog dna. Šume su od lisnatog drveta i sve seoska zajednica. Šumoviti krajevi sela su: Jasenkovo Brdo, Golubinjak, Krušik, Sniska Glavica, Kriva Livada, Karličine, Jelenka i Vranov Do. Bliže selu, svaki kraj sela, zajednički seče i upotrebljava pojedine krajeve šume, ali ne smatra kao svoje zajednice. Krčevine po zajednicama su svojine pojedinaca.

Tip sela.

Loznica je selo razbijenog tipa. Kuće seoske su po plećima i prisojnim padinama pojedinih bregova, ispod kojih nastaje kolubarska ravnica. Po bregovima su kuće grupisane, gde su kuće udaljene jedna od druge 20 do 60 metara, avaka grupa pripada jednoj porodici, više ovakvih grupa čine džemate: Šljivik (Staro Selo), Mlađevi i Zabrđani, udaljeni jedan od drugoga od 40 do 200 metara.

U Šljiviku su: Raonići, Mirjanići, Petrići, Laudovići (Mijailovići), Dugonjići, Jokići, Radosavljevići (Švabići), Markovići, Vićentijevići, Nastići, Gajići, Lazići (Rabotići) i Šumarevići.

U Mlađevima su: Jovanovići (Madžari), Mitrovići, Milutinovići, Paunovići, Mirkovići, Živanići (Ružičići), Stanići (Ivanovići), Božići i Bošnjakovići.

U Zabrđanima su: Lazarevići, Vaskovići (Pavlovići), Vidosavljevići, Milinkovići i Ozimkovići (Veličkovići).

U Loznici je vrlo malo većih zadruga, osrednjih ima priličan broj, a poveće su: Perića, Milutinovića (dve kuće), Stanića i Mitrovića.

Podaci o selu.

Loznica* je po harčkim tefterima iz 1818. godine imala 66 domova sa 74 poreskih i 170 haračkih ličnosti.

*U haračkim tefterima ovo selo ne pominje se samo, već sa svojim zaseokom Veselinovcima, koje su danas zasebno selo.

Prema popisu:

-1866. godine – 74 doma i 699 stanovnika.

-1874. godina – 74 doma i 498 stanovnika.

-1884. godine – 85 domova i 549 stanovnika.

-1890. godine – 86 domova i 628 stanovnika.

-1895. godine – 83 doma i 585 stanovnika.

-1900. godine – 90 domova i 661 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva ovoga sela ne može se izračunati, što je sve do kraja 1874. godine ovo selo bilo u zajednici sa Veselinovcima, koje se od 1872. godine računa kao samostalno selo a dotle kao zaselak ovog sela.

Ime selu.

Za ime selu priča se ovo: U starije doba po brdima, gde su bile kuće ovog sela, bilo je tako mnogo vinove loze, da je bila oklopila šumu, te je po tome dato ime ovom selu, a za staro ime niko ne ume ništa kazati.

Šljivik, ime džematu došlo je, što su stari imali izvan kuća svoje voćnjake, koje su docniji doseljenici zauzeli.

Mlađevi se zovu što su ranije na tim mestima stariji doseljenici imali svoje mlade voćnjake i vinograde, koji se nazivaju tim imenom za razliku od starijih.

Starine u selu.

1. Ispod Milinkovića kuća, u potoku Maćevcu, nalaze se ostaci neke stare crkve, koji se zovu Crkvine. Naroid drži da je ova crkva do skoro radila, pa su je Turci, kad i onu u Divcima, razorili.

2. U dolini Lozničke reke, ispod Petrića kuća, nalaze se ostaci nekakvih zidina pored starih grobova, u kojima ima po neki kamen, ali bez natpisa.

3. Usred Šljivika, nalazi se najviše mesto Čitluk, nazvano što je na njemu bio letnjikovac spahije ovog sela iz prvih godina 19. veka. Oko Čitluka je staro naselje ovog sela, a sva duga mesta su docnije naseljena.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

-Raonići: Prvo naselje sela je bilo na Čitluku i jedna od dve najstarije porodice u selu, za koju se ne zna da su se doselile su Raonići*. Od Raonića nekada najjače i najznatnije porodice u selu, danas je samo jedna kuća, slave Jovanjdan.

*Iz ove porodice je buljubaša Arsenije Raonić, koga Prota Mateja na nekoliko mesta pominje u svojim Memoarima.

-Radonjići su, takođe starinci. Poslednji potomak je umro 1900. godine.

-Mirjanići, preda se doselio iz Osata, prizetio u Raoniće, ima ih 6 kuća i slave Đurđevdan.

-Dugonjići (Petrići), Laudovići (Mijailovići, Markovići, Vidosavljevići, Vićentijevići, Nastići, Gajići): U Isto doba, iz istog mesta, u početku 18. veka iz Vrdila u blizini Kraljeva, doselili su se Dugonja i Laud i naselili se po odobrenju Raonića uz njih, na današnjem mestu. Od Dugonje su Dugonjići i Petrići, ima ih 6 kuća i slave Đurćic, a od Laudovića ima nekoliko familija; ima ih 10 kuća i slave Đurđevdan.

-Ivanovići su došli u isto vreme kad’ i prethodni, došle dve porodice iz Hercegovine od Bilećkih Rudina od porodice Aleksića, ima ih pod dva prezimana 14 kuća i slave Ignjatijevdan.

-Milutinovići su iz ove oblasti iz sela Prijezdića od porodice Isidorovića, ima ih 9 kuća i slave Nikoljdan.

-Mitrovići su iz Krčmara od porodice Mrdića, sela ove oblasti, ima ih 7 kuća i slave Aranđelovdan.

-Rabotići (Lazići) su iz sela Dušmanića u Polimlju, predak se prizetio u Dugonjiće, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan.

-Paunovići, Mirkovići i Milinkovići su doseljeni iz sela Bistrice u Polimlju, a svi doseljeni pre Kočine Krajine. Sve tri poordice su od dva brata, prve dve od jednoga, a treća od drugoga. Milutinovića predak (?!) prizetio se u stare Radonjiće i njihovu slavu primio, te se i oni danas smatraju kao najbliži srodnici toj staroj porodici; ima ih 6 kuća i slave Lučindan.

-Živanići i Lazarevići su iz Martinića u Crnoj Gori, doseljeni u Prvom ustanku, ima ih 9 kuća i slave Sv. Petku.

-Jokići su skorašnji doseljenici, doseljeni posle Drugog ustanka iz Kačera u Starom Vlahu, ima ih 5 kuća i slave Aranđelovdan.

Pozniji doseljenici, posle 1830. godine:

-Radosavljevići (Švabići) doseljeni su iz Bikotinaca u Sremu, slave Đurđevdan.

-Šumarevići su doseljeni uz Babinsku Razuru iz Vardišta u Starom Vlahu, slave Đurđevdan.

-Jovanovići (Madžari) doseljeni su odnekuda iz Banata, slave Lazarevdan.

-Bošnjakovići su doseljeni iz Prijezdića, sela ove oblasti, slave Nikoljdan.

-Vaskovići (Pavlovići) su iz Šljivovice u Starom Vlahu, ne kaže se koju slavu slave.

-Ozimkovići (Veličkovići) su iz Obajgore pokraj Rogačice, predak ime se prizetio u stare Radonjiće. Ima ih dve kuće i slave Đurđevdan.

U Loznici ima 85 domova od 17 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Lozničani se zanimaju svima privrednim radnjama, kojim i ostali seljaci u ovoj oblasti. Od svih privrednih radnji preovlađuje zemljoradnja, a ranije su gajeni vinogradi, kojih je sada vrlo malo u selu. I stočarstvo nije zanemareno, naročito se gaje goveda i svinje. Lozničani se retko bave zanatima, a vrlo teško se kuda kreću izvan svoga sela.

Pojedinosti o selu.

Loznica je sastavni deo Lozničke opštine u Srezu valjevskom. Sudnica je u selu na okružnom putu. Škola i crkva u Rabrovici.

Preslava je Mali Spasovdan.

U Loznici, na okružnom putu Valjevo-Obrenovac ima putnička mehana. Mehanu drži Đurić, rodom iz sela Konjskog u Zupcima i njegova je svojina.

Cigani-Romi.

U selu, ispod mehane, opet na istom putu, imaju dve privremene ciganske porodice, koje se bave kovačkim zanatom i zemljoradnjom.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. dusan

    ne pominje se prezime Indjic,pre 1900 dosejleni iz divaca…ne pominju se ni u Divcima a 1868 su bili u Divcima…

  2. dusan
    ne pominje se prezime Indjic,pre 1900 dosejleni iz divaca…ne pominju se ni u Divcima a 1868 su bili u Divcima…
    ______________________________________________________________

    Upravo sam proverio. Ne pominju se Inđići ni u Divcima ni u Loznici.
    Moguće je da napravim previd u pisanju, ali ovoga puto to nije slučaj.

  3. dusan

    Znam,nije vasa greska,vec greska pisca knjige 🙂 Takodje,bosnjakovici su boskovici,otkad se pominju u crkvenim knjigama….opet greska Lj. Pavlovica…

  4. Maja

    Zasto se nigde ne spominje poreklo prezimena Bozic?Sve prezimena koja su u loznici su pomenuta sem ovog.A volela bi da saznam nesto vise.Hvala…

    • Đorđe Radivojević

      Takođe bih voleo da saznam više. Božići slave Svetog Ignjatija, pa je moguće da je to neki rod Ivanovića.

    • dusan

      Bozic se pominje na spisku porodica na Mladjevu…a kasnije ne.Bozici i Ivanovici su ista familija,slave istu slavu,pogledajte,pise da ivanovica ima pod dva prezimena…

    • Dušan

      Božići i Ivanovići su jedna familija,piše vam da Ivanovića ima pod 2 prezimena,doseljeni iz bilećkih rudina od Aleksića.

  5. ljiljana pantelic

    zasto se ne pominje prezime pantelic.moj deda nikola sin milosa i ljubice.slavi se ivanjdan i preslaca”sabor” i uvek je bio vaser kod skole.sedamdeseti godina dok sam ja odrastala na mladjevu bilo je 5 pantelica kuca…..inace i mojih 5 ujaka su “pantelic” i svi rodjeni na mladjevu.

    • Katarina

      I moja baka Zorka je bila od Pantelića. Božići, kao i svi ostali koji slave Ignjatija, pripadaju plemenu Maleševaca. Naši su iz nekadašnjeg sela Maline, otišli u Kremne i po savetu popa Zaharija, u Loznicu. Radeći rodoslov za sve 4 moje porodice, ovde sam ‘zapela’ u jednom trenutku, jer se prezime menjalo češto. Pokušaću ponovo.