Poreklo prezimena, grad Ada (Bačka)

1. jun 2013.

komentara: 6

Prikaz istorije i stanovništva grada Ade u Bačkoj prema akademiku BRANISLAVU BUKUROVU. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Ada leži na dodiru Tisine aluvijalne ravni i nižeg lesnog platoa. Počev od malog poluostrva, koje je između doline rečice Budžaka i aluvijalne ravni, Ada se pruža prema severozapadu u obliku trougla.

Duž puteva koji vezuju Adu s Molom, podignut je novi deo njen, a na putu za Topolu takođe se podižu kuće. Oba naselja čine sastavni deo Ade i administrativno joj pripadaju.

Na osnovu nađenih predmeta iz neolitskog i bronzanog doba, može se reći da je na mestu Ade i nešto severnije, postojalo naselje u preistorisko doba. U istoriskom vremenu, sve do Mohačke bitke, nema ni traga o kakvom naselju. Posle seobe pod Arsenijem Čarnojevićem, osniva se naselje 1694. godine, koje se 1702. i 1717. godine pominje pod imenom ”Ostrovo” ili ”Ostrova”. Na kartama Tamiške županije od 1723. i 1725., Ada je na desnoj obali Tise i zove se ”Hata”, a u aktima od 1736., pominje se Ada sa dva imena, i to kao graničarski šanac koji mora imati 69 graničara. Posle ukidanja Vojne granice, Ada je dobila povlasticu i postala krunski posed, a 1848. potpala je pod Bačku županiju.

Kao što se vidi, prvobitno srpsko ime ”Ostvro” menja se u tursko ”Ada”. Prvo naselje je i podignuto na lesnom neerodiranom ostrvcu – adici (”Ada”) – koje se izdiže 5 do 6 metara iznad aluvijalne ravni. Vrlo zgodno za malo naselje, ovo je mesto ubrzo postalo tesno i stanovnici su počeli prelaziti na mesto gde je Ada danas. Već 1720. ”Ostrovo” je naselje sa 80 domova. Ali je Adica ostala kao bezbedno sklonište, ograđeno velikim baruštinama.

Ada je selo panonskog tipa sa ušorenim kućama i pravim ulicama. Pravilnom obliku smetala je i dolina rečice Budžak. Zbog se se Ada nije mogla razviti u pravilan četverougao već nepravilan trougao čije je teme na jugu. Uz molski put, Ada se toliko proširila da će se uskoro spojiti s Molom.

Središte Ade jeste trg gde se nedeljno održava dva puta pazar; tu se donose povrća, mlečni i ostali proizvodi.

STANOVNIŠTVO:

Najstarije stanovništvo Ade bili su Srbi doseljeni pod Arsenijem Čarnojevićem. Sredinom 18.veka ukinuta je Potiska Krajina i mnogi su se Srbi odselili iz Ade; na njihovo mesto došli su Jevreji i nešto malo Mađari. Međutim, posle 1848. broj Mađara je naglo počeo rasti i već 1882. godine njih je bilo 7.000 prema 1833 Srbina. U stvari, to i nisu pravi Mađari nego pomađareni Slovaci doseljeni iz Egra, Jaš-Čolnoka i drugih mesta, krajem 18. i tokom 19. veka. Sama prezimena pomađarenih Slovaka su čisto slovenska, kao: Spusenjik, Vignalik, Ularik, Virinčik, Drozdik, Kralik, Zahorec, Rušak, Husak, Pajdušak, Dupak itd. Borovjak, prezime prvog katoličkog župnika, je čisto slovensko. Pravih Mađara je bilo jedva jedna četvrtina od svih doseljenika.

Sve do Mađarske bune, Srbi su imali u svojim rukama 2/3 poseda, a sada imaju samo 1/3; a ostalo je u mađarskim rukama. I noviji statistički podatci pokazuju znatno opadanje Srba, i brojno i ekonomski, dok se Mađari postepeno podižu u svakom pogledu.

Najstarije srpske porodice došle su prilikom seobe pod Čarnojevićem 1690. godine. smatraju se za najstarije: DUDVARSKI, NIKOLIĆI, DRAGINI, MRĐANOVI, JAKOVLJEVIĆI, ŠIJAČKI, PISAREVI i drugi.

Najstarije mađarske ili pomađarene porodice jesu: Išteneši, Geci, Šojmoši, Kirti, Rafaji, Lajko, Latak, Čuzdi, Koš, Terek, Kovač, Varga, Sabo, Hegediš, Čičman, Činčak, Bil, Dobor, Egeš, Končik, Dudaš, Nađpal, Farago, Kiš, Kasaš, Peter, Rušak, Volford,  Kolman i druge.

Sudeći po izvesnim činjenicama, već 1750. godine bilo je u Adi Jevreja, poglavito doseljenih iz Moravske. Kasnije se javljaju i jevrejski doseljenici iz Erdelja. Među najstarije jevrejske porodice, računaju se: Miler, Štajn (1780.), Adler (1808.), Fišer (1817.), Ofner i druge.

 

IZVOR:  Prema radu akademika BRANISLAVA BUKUROVA, objavljenog u ”Glasniku geografskog društva”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

*   *   *

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

A D A

Naselje

… „ Na osnovu viđenih predmeta iz neolitskog i bronzanog doba može se reći da je na mestu Ade i nešto severnije postojalo naselje u preistorisko doba. U istoriskom vremenu, sve do Mohačke Bitke, nema ni traga o kakvom naselju. Posle seobe pod Arsenijem Čarnojevićem osniva se naselje 1694. godine, koje se od 1702. i 1717. godine pominje pod nazivom „Ostrvo“ ili „Ostrova“. Na kartama Tamiške županije od 1723. i 1725. Ada je na desnoj obali Tise i zove se „Hata“, a u aktima od 1736. pominje se Ada sa dva imena, i to kao graničarski šanac koji mora da da 69 graničara. Posle ukidanja Vojne Granice Ada je dobila povlasticu i postala krunski posed, a 1848. potpala je pod Bačku županiju 1).

Kao što se vidi prvobitno srpsko ime „Ostrvo“ menja se u tursko „Ada“. Prvo naselje je i podignuto na desnom neerodiranom ostrvcu – adici („Ada“) – koje se izdiže za 5 do 6 metara iznad aluvijalne ravni. …“ str. 14.

… „Sredinom 18. veka, posle ukidanja Vojne Granice, znatan deo Srba napustio je Adu, a na njihovo mesto došli su Jevreji i Mađari. Otada se Ada počela širiti prema severu i severo – zapadu. ….“ str. 15….

Stanovništvo

… “ Najstariji stanovnici Ade bili su Srbi doseljeni pod Arsenijem Čarnojevićem. Sredinom 18. veka ukinuta je Potiska Krajina i mnogi su se Srbi odselili iz Ade; na njihovo mesto došli su Jevreji i nešto malo Mađari. Međutim, posle 1848. godine broj Mađara je počeo naglo rasti, i već 1882. godine njih je bilo 7000 prema 1833 Srbina. Po ovogodišnjim statističkim podacima ima 2985 Srba, 9342 Mađara i 489 Jevreja. U stvari to i nisu pravi Mađari nego pomađareni Slovaci doseljeni iz Egra, Jaš – Čolnoka i drugih mesta, krajem 18. veka i tokom 19. veka.

Sama prezimena pomađarenih Slovaka su čisto slovenska, kao:

Spusenjik,

Vignalik,

Ularik,

Virinčik,

Drozdik,

Kralik,

Zahorec,

Rušak,

Husak,

Pajdušak,

Dupak, itd.

Borovjak, prezime prvog katoličkog župnika, je čisto slovensko. Pravih Mađara je bilo jedva četvrtina od svih doseljenika.

Mađari su napredovali i u ekonomskom pogledu. Sve do Mađarske bune Srbi su imali u svojim rukama 2/3 poseda; sada oni imaju samo 1/3; a ostalo je u mađarskim rukama. I noviji statistički podaci pokazuju znatno opadanje Srba, i brojno i ekonomski, dok se Mađari postepeno podižu u svakom pravcu. Blagodareći naseljavanju kolonista iz dinarskih krajeva, u sadašnje doba odnos se znatno izmenio u korist Srba.

Najstarije srpske porodice došle su prilikom seobe pod Čarnojevićem 1690. godine. Smatraju se za najstarije:

Dudvarski,

Nikolići,

Dragini,

Mrđanovi,

Jakovljevići,

Šijački,

Pisarevi i drugi 2).

Najstarije mađarske ili pomađarene porodice jesu:

Išteneši,

Geci,

Šojmoši,

Kirti,

Rafaji,

Lajko,

Latak,

Čuzdi,

Koš,

Terek,

Kovač,

Varga,

Sabo,

Hegediš,

Čičman,

Činčak,

Bil,

Dobo,

Eges,

Končik,

Dudaš,

Nađpal,

Farago,

Kiš,

Kasaš,

Peter,

Rušak,

Volford,

Kolman i druge. 3)

Sudeći po navedenim činjenicama već 1750. godine bilo je u Adi Jevreja, poglavito doseljenih iz Moravske. Kasnije se javljaju i jevrejski doseljenici iz Erdelja. Devedesetih godina prošlog veka (19. veka – moja primedba) bilo ih je oko 800 dok ih danas ima jedva 500.

Među najstarije jevrejske porodice računaju se:

Miler,

Štajn (1780),

Adler (1808),

Fišer (1817),

Ofner i druge. 4)“ strana 19.

 

2) Prema podacima g. L. Ševića, protojereja i g. I. Miškovića.

3). Prema podacima katoličke crkvene opštine.

4). Prema podacima g. M. Milera.

Izvor: ADA, naučna sudija Branislava Bukorova

Priredio: Vojislav Ananić

 

 

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara

  1. Radomir Ječinac

    >> Za g. Ananića:
    >> Iz Ade (možda i nekih okolnih sela), oko god. 1880. iselile se sledeće porodice u južnu Srbiju, u tada masovnom pokretu naseljavanja novooslobođenih krajeva, pod vođstvom sveštenika St. Bolmanca:
    – Bešli(ji)ći,
    – Borđoški,
    – Branovački,
    – Jakovljevići,
    – Smiljanski.
    >> Svi su u tada novoosnovanom selu Aleksandrovu (između Niša i Prokuplja). Njihovih potomaka ima. Ne znam da li su održavali veze sa prvobitnim zavičajem Adom.
    >> Za više informacija izvolite se javiti na moju gornju i-mejl adresu. Poz. R. J. (Bgd).

  2. vojislav ananić

    ADA
    i okolna (neobrađena) mesta

    Opština Ada se nalazi u srednjoj Bačkoj, na desnoj obali reke Tise. Graniči se sa opštinama Senta, Čoka, Bečej, Kikinda i Bačka Topola. Prostire se na površini od 22 860 ha, sastoji se od pet naselja u kojima ukupno živi 18 994 stanovnika. Središte je Ada, grad sa 10 547 stanovnika, koji je srastao sa mestom Mol, naseljem koje se prostire južno od Ade i ima 6786 stanovnika. Adi pripada i mesto Sterijino koje je udaljeno 18 km, i koje ima ukupno 234 stanovnika. Selo Utrine udaljeno je 20 km, nastanjuje ga 1038 stanovnika, kao i mesto Obornjača sa 389 stanovnika. Ada se spominjuje u XVII veku pod imenom Petrina, dok je kasnije dobilo ime Siget. Prema podacima iz 1723. godine mesto je imalo ime Ada-Hatta. U XIX veku započinje privredni i kulturni razvoj, a 1836. godina dobija rang grada od Austro-Ugarske monarhije sa sopstvenim grbom. Ada je uvek bila poznata po razvijenom zanatstvu, posebno po obradi metala i tekstila, pa se Ada može nazvati gradom preduzetništva.
    Područje ađanske opštine od najstarijih vremena bilo je pogodno za naseljavanje. Pronađeni su kameni predmeti, oružje i grnčarija koji datiraju iz perioda neolita, koji se čuvaju u Gradskom muzeju Senta. Na ovim teritorijama ostavljaju tragove varvarski narodi, Rimljani, Huni, pa Avari, koji su povukli sa sobom i neka slovenska plemena. Krajem IX veka u Panonskoj niziji se pojavljuju Mađari. Posle tatarske najezde koja je uništila Potiska naselja, Bela IV je naselio Kune na ova područja. Tokom XII i XIV veka pojavljuje se čitav niz naselja sa pretežno mađarskim stanovništvom: Asonjfalva, Benfalva, Pese itd. Nešto kasnije ova naselja dobijaju srpsko stanovništvo. Petrina je bila prilično veliko naselje, pretpostavlja se da je izgrađeno na obalama Ađanske bare i da je stanovništvo bilo preteča stanovništva Ade, koje se formiralo tek 1694. god. Ovim starosedeocima se pripajaju i nekoliko srpskih porodica, i menjaju ime u Petrinac, a početkom XVII veka u Adu. Adica, gde se ovo srednjevekovno naselje nalazilo, zaista je bilo ostvrvo i zbog tako povoljnog strategijskog položaja mogla je da bude i graničarski šanac. Ranije spomenuta srednjevekovna naselja su relativno kratkog vela. Za vreme najezde Turaka ova naselja su mahom izgubila mađarsko stanovništvo, da bi kasnije, kada su se prilike pod turskom vlašću nešto konsolidovale, obnovila i nastavila život sa novim, uglavnom srpskim stanovništvom. Početkom XVIII veka osnovana je Vojna granica, kojoj je pripadala i Ada, Austrija je za ghraničare vrbovala zatečene stanovnike, mahom srpske nacionalnosti i to one koji su se doselili prilikom seobe Arsenija Čarnojevića 1690. god. Graničari su uživali velike povlastice. Prema podacima prvog popisa u Vojnoj granici iz 1872. god., Ostrovo, kako se Ada zvala u to vreme, imalo je 69 graničara i 11 udovica. Posle ukidanja Vojne granice formiran je poseban potiski vojni okrug a privilegije graničara su smanjene. Veliki broj graničara zbog nezadovoljstva se iseljava iz Potisje i odlazi u Ukrajinu. Da bi se sprečilo odlaženje graničara u Rusiju komora je bila prinuđena da prizna određena prava graničarima. Tako je Marija Terezija oslobodila sve bivše graničare plaćanja raznih dažbina, sem krunskih. S obzirom da se veliki broj stanovnika iselio iz Potisja, nastala je nestašica radne snage. Zbog toga se vrši naseljavanje novih stanovnika. Terezijanskom i jozefinskom kolonizacijom Adu je naselio veći broj Mađara, Slovaka, Bunjevaca i drugih koji su se vrlo brzo pomađarili. Tokom 1848. god. svi stanovnici županje se oslobađaju postojećih obaveza tako da je ovo početak razvoja i u privrednom i u društvenom pogledu. Komora je imala pašnjake i oranice u ađanskoj opštini, a 1870. god. je sklopljen ugovor o otkupu tako zvanih krunskih poseda. Posle toga počinje segregacija ili deoba pašnjaka. Podela zemljišta obavljena je tako što su zemlju dobijali samo oni koji su je već imali, a bezemljaši su i dalje ostali obespravljeni. to je izazvalo velika nezadovoljstva. Segregacija je stvorila vrlo povoljne uslove za formiranje salaša. Jedan od znbačajnih događaja je proglašenje Ade za trgovište 1836. god. Početkom XIX veka osnovano je nekoliko esnafa koji se kasnije reorganizuju u zanatlijska udruženja. Pravoslavna osnovna škola se osniva 1703. god., a katolička 1760. Sredinom XIX vela Ada ima svoju apoteku, a u isto vreme počela je da radi pošta i telegraf. Ada dobija železničku prugu 1889. god., i 1908. električnu centralu, a 1910. god. prvu uličnu rasvetu. Razvoj Ade su usporile razne prirodne nepogode kao što su požari, poplave, kolera, kuga itd, kao i ratovi koji su znatno osiromašili stanovništvo. Pravi uspon i preporod u poljoprivredi, zanatstvu i industriji Ada doživljava posle II svetskog rata.

    IZVOR: http://www.ada.org.rs/index.php/sr/nas-grad/naselja/ada.html

    Mol

    Mol je najveće naselje koje se nalazi u južnom delu opštine Ada, duž reke Tise, na putu Segedin-Novi Sad. Naselje se prvi put spominje 1332. godine. Razvoj naselja počinje u XVII veku. Do XIX veka su tu uglavnom živeli Srbi, nakon čega su se u ovo naselje doselili Mađari. Mol se prostire na 7000 ha. Poljoprivreda je bila najvažnija delatnost. Nakon II svetskog rata, preduzeće PIK Halas Jožef, pored poljoprivrednih gazdinstava i poljoprivredne zadruge, potpomaže razvoj poljoprivrede i uzgoja životinja. Značajno je i istaći preduzeće »Zora«, čije su osnovne delatnosti prerada voća i povrća, ali i skladištenje prodaja. Takođe, veliku ulogu u zanatskom razvoju naselja Mol ima preduzeće »Progres«, koji proizvodi cipele i rukavice. Ova preduzeća su se bavila i izvozom svojih proizvoda. U selu se u organizaciji osnovne škole, mesne zajednice i crkvene zajednice često organizuju razne manifestacije.

    http://www.ada.org.rs/index.php/sr/nas-grad/naselja/mol.html

    Utrine

    Utrine se nalaze zapadno od Ade. Do 1960, kada je započeo razvoj ovog sela, ovo naselje se sastojalo od jedne ulice i nekoliko salaša. Naselje broji 1060 stanovnika, uglavnom pripadnici mađarske nacionalnosti i nekoliko srpskih porodica. Geografski položaj sela je povoljan. Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, uzgojem životinja, ili radi u Adi. U selu postoji, pored dve poljoprivredne zadruge, nekoliko prodavnica, benzinska pumpa, preduzeće za preradu drveta, gostiona, preduzeće za proizvodnju sokova, dve otkupne stanice za mleko, kao i preduzeće za proizvodnju poljoprivrednih alata. U selu postoji zabavište, osnovna škola, ambulanta, pošta, mesna zajednica, dobrovoljno vatrogasno društvo i župnički ured pri katoličkoj crkvi. Naselje je povezano putem sa Adom, Tornjošom i Kavilom. Postoji mogućnost razvoja seoskog turizma i lova, za šta su potrebna dodatna sredstva i ulaganja.

    http://www.ada.org.rs/index.php/sr/nas-grad/naselja/utrine.html

    Obornjača

    Obornjača je udaljeno 25 km od Ade i 9 km od Gunaroša. U naselju postoji prodavnica, katolička crkva, osnovna škola, zabavište, dve otkupne stanice za mleko, ambulanta i zgrada mesne zajednice. Nekada su tu postojale dve vetrenjače, ali danas postoji samo jedna u veoma lošem stanju. Stanovništvo se bavi uglavnom zemljoradnjom i uzgojem životinja, mnogi rade u preduzeću PIK Halas Jožef ili u Adi. Naselje broji 364 stanovnika, uglavnom pripadnici mađarske nacionalnosti, kao i nekoliko srpskih porodica. Naselje ima dobre uslove za razvoj turizma. U šumama živi veliki broj divljači te se otvara mogućnost za lovni turizam. Vetrenjača, preostali salaši i tri ribnjaka su dobra osnova za seoski turizam.

    http://www.ada.org.rs/index.php/sr/nas-grad/naselja/obornjaca.html

    Sterijino

    Sterijino se nalazi zapadno od Ade. Do prve polovine XIX veka, kada je započelo naseljavanje i razvoj naselja, tu je postojalo nekoliko salaša. U naselju danas živi 241 stanovnika, uglavnom pripadnici mađarske nacionalnosti i nekoliko srpskih porodica. Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, uzgojem životinja, neki rade u Adi, a neki u preduzeću PIK Halas Jožef. U selu radi jedna osnovna škola, a postoji ambulanta, prodavnica, zadruga i dom kulture. Pored naselja teče potok po imenu Budžak. Oko naselja se i danas nalaze salaši. U šumama oko naselja živi veliki broj divljači, te lov postaje sve popularniji, a postoje i dobri uslovi za razvoj seoskog turizma.

    http://www.ada.org.rs/index.php/sr/nas-grad/naselja/sterijino.html
    Priredio: Vojislav Ananić

  3. vojislav ananić

    ADA (ranije Ostrvo). mjesto u Bačkoj na Tisi, ispod Sente. Ima 12.500 stanovnika (1910), od kojih je bilo Srba 1960. Madžara 10.459, Jevreja 403: pravoslavnih 1985. katolika 10.052. A. se prvi put spominje pod kraj turskog gospodstva. 1720 bila je A. čisto srpsko mjesto sa 80 domova. Poslije razvojačenja potiske granice znatan dio Srba napustio je A„ a na njihovo mjesto počelo je naseljavauje Madžara. Kasnije je A. pripadala potiskoj kameralnoj, odnosno krnnskoj županiji. Od 1848 pripada bačkoj županiji. Stanovništvo se bavi gojenjem marve i vrtlarstvom. a naročito ratarstvom. Obrt je također znatno razvijen. Ima poljoprivrednu školu. D. P.

    Izvor: Prof. St. Stanojević,NARODNA ENCIKLOPEDIJA, SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, I KNJIGA

  4. Vojislav Ananić

    Ada

    Opština Ada pripada Severnobanatskom okrugu, ali se geografski nalazi u središnjem delu istočne Bačke, u AP Vojvodini. Smeštena je na desnoj obali reke Tise, na nadmorskoj visini od 80m i prostire se na 228,6 kilometara kvadratnih, od čega 88,3% čini poljoprivredna površina, a šume su na 235 hektara. Graniči se sa šest opština: Čokom, Sentom, Novim Bečejem, Kikindom, Bečejem i Bačkom Topolom.
    Pored gradskog naselja Ade, Opštinu čini još četiri naselja: Mol, Utrine, Obornjača i Sterijino. Prema poslednjem popisu iz 2011. godine, Ada ima ukupno 16.991 stanovnika, a većinsko stanovništvo je mađarsko sa udelom od 75%, sledi srpsko sa 17,4% i romsko sa 1,90%.
    Opšti podaci o poljoprivredi u Adi
    Razne vremenske nepogode, kao i ratovi, usporavaju privredni razvoj na teritoriji današnje Opštine. Poljoprivreda i industrija na ovom prostoru oživeće i razviti se tek nakon Drugog svetskog rata. Stanovništvo se bavi zemljoradnjom i imaju jedan od najvećih sistema za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta iz akumulacionog jezera. Razvijena je i metalna industrija- mašinogradnja.
    Istorija Ade
    U Gradskom muzeju Sente čuvaju se kameni predmeti koji potiču još iz doba neolita. Kroz ovaj prostor prolazilo je mnogo naroda, kao što su Rimljani, Huni, Avari i neka slovenska plemena. Mađari se na ovu teritoriju doseljavaju krajem IX veka, da bi u periodu od XII-XIV veka ovde postojao čitav niz naselja sa mađarskim življem.
    Jedno od najvećih mesta bilo je Petrina i smatra se da su njeni stanovnici preteča današnjeg življa Ade. U ovom period starosedeocima se pridružuje nekoliko srpskih porodica, a naselje menja ime u Petrinac. Tek početkom XVII veka dobiće naziv Ada. Kada je došlo do prodora Turaka, Mađari su se se ovog terena povukli, a kasnije su se ovde nastanile srpske porodice.
    U XVIII veku tu je bila Vojna granica, a graničari su bili uglavnom srpske nacionalnosti i ovde su se nastanili prilikom seobe pod Čarnojevićem, 1690. godine. Srbi su, za svoj graničarski posao, dobijali velike povlastice, a prema podacima iz 1872. godine, Ostrovo, kako se Ada tada zvala, imalo je 69 graničara.
    Nakon ukidanja Vojne granice, a samim tim i privilegija, graničari napuštaju ovo područje, a naseljavaju se Mađari, Slovaci i Bunjevci, kao i neki drugi narodi, koji su se vrlo brzo pomađarili. 1870. godine dolazi do otkupa krunskih poseda i deobe pašnjaka. Zemlju su dobili oni koji su je već imali u svom posedu, a bezemljaši su i dalje ostali bez nje.
    1836. godine Ada je proglašena za trgovište i tada su ovde nastala zanatska udruženja. Osnovana je i pravoslavna osnovna škola 1703. godine, a katolička se osniva 1760. Železnička pruga ovde prolazi 1889. godine, dok je električna centrala sagrađena 1908.
    Samo neke od znamenitih ličnosti koje su rođene i živele na teritoriji Opštine su: Zita Galic, rukometaš Arpad Šterbik, Gabor Sarvaš i Novak Radonić.

    Izvor: https://www.agromedia.rs/opstine

  5. Vojislav Ananić

    Ada (Adica, Ostrovo)

    Raniji naziv bio je Ostrovo.
    (Ada je prevod naše reči ostrvo na turski). Do kraja 18. veka beležena je u našim spisima Ostrvo. U turskim tefterima) se ne pominje. 1698. zabeležena je kao nenaseljena. Verovatno daje naseljena pre 1702, jer je tada postala šanac. 1720. imala je 80 domova.
    Tada je zabeležena kao Pašina Ada. 1736 imala je 69 graničara, ali ju je županiska vlast optuživala kao da ima 200 poreskih obveznika. Po razvojačenju Potiske vojne granice (1741) mnogi su se preselili u Karlovo, u Banat. Kasnije je pripala Popiskom krunskom distriktu. 1769. imala je 142, 1773. 141, 1786. 168, a 1792. 180 srpskih domova sa 1089 duša.
    Potesi: Banovci, Gornji rit, Dugulja, Maćedonija, Njomaš, Orom, Pescr, Staro guminšte, Selo Stričević, Tatar—selo, Tornjoš, Tula (bara).

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ – SRBI U BAČKOJ DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA – (ISTORIJA NASELJA I STANOVNIŠTVA),
    ŽIVAN SEČANSKI – POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM OSAMNAESTOG VEKA, (GRAĐA ZA ISTORIJU NASELJA I STANOVNIŠTVA)
    BEOGRAD, 1952.

  6. Vojislav Ananić

    ADA (ranije OSTROVO)

    1. Petar Đulinac
    2. Rista Mirković
    3. Marko Milosavljević
    4. Mojsej Mainivić
    5. Nikola Dudvarac
    6. Teodor Mirković

    Izvor: Slavko Gavrilović – Prilozi za biografije oficira Potiske i Pomoriške vojne granice, Zbornik za istoriju Matice srpske, br. 61