Poreklo prezimena, selo Jarmenovci (Topola)

27. maj 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Jarmenovci, opština Topola. Prema knjizi Miloja T. Rakić „Kačer“, prvo izdanje 1905. godine, najnovije izdanje 2010. godine – edicija „Koreni“, JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Iza Guriševaca niz dolinu Jasenice neprimetno se prelazi u selo Jarmenovce. Ova dva sela imaju skoro istovetan položaj. I kroz sredinu Jarmenovaca protiče Jasenica. Desnu stranu jarmenovačke doline čini prostrana kosa, nastavak Rudničke i Guriševačke Zvezde, razbijena Jarmenovačkom Rekom i jednim potokom u tri jednolika dela: Žilavicu i Delove sa leve i Rosaljevicu sa desne strane Jarmenovačke Reke. Prve se dve od Marijanaca, a treća od Crnog Vrha spuštaju u dolinu Jasenice. Pri vrhu ove poslednje, ispod samog Crnog Vrha, nalazi se uzvišenje Zbegovište. Levu stranu jarmenovačke doline čini najpre jedna kosa koja se od Zabela spušta u dolinu Jasenice. Potom dolazi dubodolina Vojkovačke Reke, a do ove je splet onižih, retko pošumljenih brda: Gudža, Jezer-Bara, Kaćin Grob, Krst i Straža, čije su strane i kose izrazdvajane kratkim dubodolinama. Ovaj se splet zove i opštim imenom Gajevi.

Seoske su kuće na stranama pomenutih brda i kosa, izna dubodolina.

Izvori:

Posle Jasenice najglavnija voda je Jarmenovačka Reka, koja izvire na supadini visa Marijanca, na mestu Dundovači. Sam izvor se zove Vrućci. Reka teče najpre na istook, potom na sever, i utiče u Jasenicu između dveju seoskih mehana. Sem pomenutog najvažniji su ovi izvori: Vodice, Polja, izvor u Markovoj Livadi, Magareća Voda, Ča-Dimitrijeva česma, Milaševica, Kalimanac, izvor kod popove kuće, česma u Točku, izvori u Senjacima i Isačici, Lukića Česma i još devet bezimenih izvora.

Zemlje i šume.

Ziratna je zemlja većinom između kuća. Ovde ima malo više njiva i livada u dolini Jasenice, ovde nešto široj i plodnijoj. Potom ima nešto izdvojene ziratne zemlje pored Jarmenovačke Reke. I rodnost zemlje uglavnom je kao u prethodnim selima: više je ima ispod srednje a manje srednje rodnosti.

U istočnom kraju sela ima dosta šume, najviše bukove, reće beljikove. Pod šumom su visovi Marijanac i Crni Vrh, a još su i ove šume: Paunove Livade, Kaluđerske Livade i Popove Livade, šume sa proplancima. Ove su šume državna svojina. U njih seljaci ispuštaju stoku, našta plaćaju porez. Zajedničke seoske šume ima malo u Gajevima.

Tip sela.

Selo je razbijenog, pravog starovlaškog tipa. Razlikuju se dva zaseoka: Jarmenovačka Reka i Gajevi.

Svega u selu ima 81 kuća, od kojih je 52 u Jarmenovačkoj Reci a 29 u Gajevima.

Ime selu.

Narodno predanje, koje je zabeležio i Jovan Mišković, dovodi ime selu po tome što su tu nakada rudari isekli svu goru, i istavili samo nekoliko drveta za jarmove, te se tako selo nazvalo – Jarmenovci.

Starine u selu.

U dolini Jarmenovačke Reke, u njenom izvornom delu, nalaze se stara rudarka okna. Tu u blizini ima jedan zaravanj, zvani Dvorište. Na ovom mestu, priča narodna tradicija, je bila pijaca kad je Jarmenovačka Reka (zaselak) bila varoš. Na mestu, pak, Bakarnom Guvnu „nalaze se ostaci od nekakvih podruma i zidina“.

 

Poreklo stanovništva.

Stanovništvo ovoga sela čine mahom doseljenici iz raznih krajeva.

U Jarmenovačkoj reci su:

-Tomići, starinci, za koje se priča da im je iz kuće otišlo sedam sabalja na Kosovo, slave Jovanjdan.

-Ivanovići, za koje se takođe priča da su starinci, slave Đurđic.

-Draškovići (Krstići, Delimarkovići, Markićevići) su doseljeni iz Nikšića, 50 godina pre Prvog ustanka, slave Lučindan.

-Stojadinovići (Matići, Pantići, Mijatovići, Aleksijevići) su doseljeni od Sjenice za vreme Prvog ustanka, slave Lazarevdan.

-Džanići (Markovići, Bogosavljevići), čiji je predak, neki Stoja Džana, došao iz Kusatka-okrug smederevski kao kovač, pa se oženio odivom iz Stojadinovića familije. Stara im je slava Đurđic, a sada slave, kao i Stojadinovići, Lazarevdan.

U Gajevima su:

-Jeremići (Milivojevići, Vasilijevići), starinci kao i Tomići, sa kojima su iz dublje starine jedna familija, slave, kao i oni, Jovanjdan.

-Bugarčići (Vasići, Lukići, Matići) su doseljeni iz pirotskog okruga početkom 19. veka, slave Nikoljdan.

-Petrovići, čiji se praded doselio iz Starog Vlaha. Bio pošao u donju Šumadiju, pa se ovde zadržao kao čuvar vodenice. Neki od njih su otišli u Maskar-okrug kragujevački, slave Nikoljdan.

-Nedeljkovići (Nenadovići, Markovići) su doseljeni iz Selevca-okrug smederevski, slave Lazarevdan.

 

Seoska zavetina je Drugu dan Duhova – Druge Trojice.

 

IZVOR: Miloje T. Rakić, “Kačer”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. niša petronijević

    naziv sela Jarmenovci ne potiče od reči Jaram već od ličnog imena JARMEN ( od Jermen ). Ime Jarmen je dokumentovano u Turskim Defterima za Vidinski Sandžak iz 1454 godine.

  2. Stojanovic

    Interesuje me poreklo Stojanovića u selu Pridvorice kod Smederevske Palanke.Znam da su starinom iz Sjenice a odatle su se doselili u Jarmenovce pa u Pridvorice.Slave Svetog Nikolu od davnina,a jedan deo Đurđevdan(neko je doneo slavu)U Pridvoricama nas ima oko 20 kuća.Još samo da napomenem da se selo ne zove Pridvorica kao što ste naveli negde na sajtu već PRIDVORICE.

    • Stefan Stojanovic

      Rodonačelnik Stojanovića iz Pridvorica kod Smederevske Palanke je Stojan Milenković. Stojan Milenković je rođen 1800 godine u Sjenici a preminuo je 1855 godine u Pridvoricama (gde mu se i danas spomen nalazi). Otac Stojana Milenkovića je bio ustanik u Karađorđevoj vojsci. Nakon čuvene opsade Sjenice (1809 godine) zajedno sa ustanicima i sa svojom porodicom,Stojanov otac se preselio u Jarmenovce (Kačerske), gde je dobio zemlju i nastavio život. Godine 1818, Stojan Milenković stupa u brak sa devojkom (trenutno nemam podatak o njenom imenu) iz kuće današnjih Stankovića iz Pridvorica i sa njom dobija tri sina, Vidoja (rođenog 1819), Miloja (rođenog 1825) i Milivoja (rođenog 1828). Oni su živeli u Jarmenovcima sve do 1833 godine. Zbog kvalitetnije zemlje, godine 1833, Stojan se seli zajedno sa svojom porodicom u Pridvorice u Erski kraj (danas Gornji kraj). Pored njegove porodice sa njim se u Pridovrice doselio i njegov šurak Stanko (od koga su nastali današnji Stankovići iz Pridvorica). Postoji čuveno predanje o tome kako su Stojan i Stanko na čestit način podeli zemlju u Pridvoricama (na toj zemlji i danas žive njihovi potomci). Krsna Slava Stojanovića je Sveti Nikola zimski, kao preslavu slave Svetog Nikolu letnjeg. Stara kumstva su sa Andrejevićima i Milutinovićima iz Majdana (nadomak Rudnika). Jedan ogranak Stojanovića danas slavi kao svoju krsnu slavu Đurđic. Taj ogranak je nastao, tako što je Vidojeva kći Jana (rođena 1853, preminula 1899 godine) dovela u svoju kuću, godine 1874, supruga Nikolu Petrovića iz Prilika kod Ivanjica. Nikola Petrović je sa sobom doneo i zadržao svoju krsnu slavu Đurđic a od supruge je uzeo prezime Stojanović. Pored Jane, Vidoje je imao sina Todora Stojanovića (rođenog 1868 godine), koji je bio Narednik u kasarni 4 konjičkog puka u Smederevskoj Palanci, učesnik u oba balkanska rata i u Prvom svetskom ratu (u kome je i poginuo 1915 godine). Spomenik mu se nalazi ispred osnovne škole u Pridvoricama. Todor je imao sinove Milisava i Milana i pet kćeri (Nataliju, Ljubicu, Kumriju, Mileniju i Persidu). Danas su Stojanovići jedan od većih rodova u Pridvoricama…