Poreklo prezimena Dedeić

20. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

DEDEIĆI

(na Njegovuđi, Ramovu Ždrijelu i Žabljaku)

Dedeići vode porijeklo od Dobroja koji se sredinom 17. vijeka, sa svojih osam sinova, sa Čeva doselio u Drobnjačko selo Dobrilovinu koje je u to vrijeme bilo slabo naseljeno. Sa Čeva se odselio zato što su živjeli dosta siromašno, a došli su i u sukob sa bratstvom Milikićima, pa su ovi razlozi uticali da se isele. Prvo su se doselili u selo Lužnicu kod Spuža. Tu nijesu dugo ostali zbog stalnog pritiska spuških Turaka; odatle se digoše pa preko Rovaca, Morače i Kolašina, niz rijeku Taru, dođoše u Dobrilovinu, na mjesto gdje im „pijevac zapjeva“ (kako stoji u njihovom porodičnom predanju). Dobrilovina je bila vrlo pogodna za življenje, što oni iskoristiše i u njoj se nastaniše.

Susjedna plemena se dogovoriše sa Dobrojem da na tom mjestu gdje se on naselio podignu manastir. Tu se nalazila stara crkva još iz doba Nemanjića, koja je bila u lošem stanju. Kako rekoše, tako i uradiše: podigoše manastir za vrlo kratko vrijeme i posvetiše ga Svetom Đorđiju.

Pošto je u Dobrilovini imao dobre uslove za život, Dobroje se brzo obogati i za kratko vrijeme postade najbogatiji čovjek u cijelom kraju.

Od osam Dobrojevih sinova, predanje zna za dvojicu- Raosava i Dedeja, od kojih su današnja bratstva Raosavljevići i Dedeići. Predanje kazuje da od Dobroja, pored Dedeića i Raosavljevića, potiču i sljedeća bratstva: Krgušići, Pejovići, Smolovići, Vukadinovići, Jelići, Mikići, Blagojevići, Vidojevići, Veljovići, Ćorići, Zejaci, Ristanovići u pljevaljskoj Bukovici; Kalpačine, Krejovići, Medojevići; Vukovići u Štitarici; Ratkovići u Bijelom Polju i Topovići.

Za ustupljeno zemljište za podizanje manastira u Dobrilovini, Dobroje je dobio odgovarajuće u Prošćenju na koje se neki od njegovih sinova preselio.

Već u 18. vijeku u susjedstvu Dedeića, u Dobrilovini i Prošćenju, počeli su se naseljavati mnogi poturčenjaci, s kojima su često dolazili u sukob. Poslije ovakvih sukoba morao je neko od šireg bratstva da se iseljava i da traži novo naselje. Ta nova naselja su bila što dalje od neželjenih komšija, u krajevima gdje nije bilo Turaka i gdje je bilo slobodnije živjeti, iako su uslovi za život bili teži.

Dedejevi potomci – rođaci Savikan Pavlov i Milinko Vidakov, iz Prošćenja, pošto pobiše neke Turke oko 1810. godine, uskoče u Šarance, gdje se naseliše i počeše četovati. Tu su formirali i porodice. Savikan je imao četiri sina: Vidaka, Šuja, Trifuna i Baja, a Milinko trojicu: Rista, Đoka i Tana. Milinkovi potomci prozvali su se Zvizdojevići po ocu Zvizdoju, Vidakovom ocu, i oni žive u Ramovom ždrijelu.

Dedeića ima iseljenih u selo Maoče, u pljevaljskom kraju. Tamo su se doselili 1913. godine. Od njih se u NOR-u 1941-1945. godine istakao Dušan Novičin. Od Dedeića iz Vaškova istakli su se Mlađenovi sinovi Rajko i Milan kao borci NOR-a od 1941. godine; Rajko je nosilac Spomenice 1941. godine.

Bajo Dedeić iz ovog bratstva poginuo je na Stožeru 1877. godine u borbama koje su vođene protiv Turaka za oslobođenje od njihove vjekovne vladavine.

Porodica Miloša Dedeića iz Zaugline je aktivno učestvovala u NOR-u 1941-1945. godine. Stari ratnik Miloš i njegova žena Jovanka kao pravi rodoljubi i patrioti vaspitavali su svoje sinove da nikad ne stanu na stranu okupatora, nego da se svim sredstvima suprotstave i ustanu protiv tiranije ne žaleći ni svoje živote. Aleksandar, Branko i Vojo su od prvih ustaničkih dana bili u redovima boraca NOR-a. Aleksandar-Aco bio je komesar čete u prvim ratnim operacijama; uhvatili su ga četnici i mučili u Žabljačkom zatvoru; na kraju je strijeljan 5. avgusta 1942. godine. U zatvoru se hrabro držao prkoseći neprijatelju i dižući moral ostalim zatvorenicima. Polazeći na strelište sa grupom svojih drugova i saboraca pozdravio se sa onim koji su ostali u zatvoru riječima: „Drugovi, pobjeda je naša, mi ginemo kao borci za slobodu, a našim dželatima biće suđeno kao slugama okupatora i izdajnicima“. Njegova majka Jovanka došla je da posjeti sina u zatvoru i kad su joj saopštili da su joj tog jutra sina strijeljali, donesenu hranu je, kao i ranije, predala drugovima njenog sina Leksa koji su ostali zatvoru. Vratila se kući, a da suze nije pustila. Leksov mlađi brat Branko je bio borac NOR-a od 1941. godine; hrabro gine kod mjesta Orah u Pivi 1944. godine. Najmlađi brat Vojo je, kao i njegova starija braća, bio aktivista u omladinskoj i skojevskoj organizaciji. Poslije rata sa svojim roditeljima odlazi u Bačko Dobro Polje kao kolonista. U novoj sredini radi kao istaknuti prosvjetar. Odlaskom u penziju, bavi se spisateljskim radom; poznate su mu Češagije, u kojima na slikovit način opisuje život svojih komšija i plemenika. Knjigu su čitaoci izuzetno dobro privhatili.

Ivan Vukosavljev iz Ramova Ždrijela, bio je borac NOR- a od 1941. godine; hrabro gine na Dujmovićima kod Trnova 25. januara 1942. godine, boreći se protiv jakih neprijateljskih snaga.

Živko Dedeić iz Ramova Ždrijela je bio poznati aktivista u NOP-u, a poslije rata 1945. godine kolonizovan je sa porodicom u Bačko Dobro Polje. I Milka, Lučina supruga, rodom od Vukovića sa Pišča, bila je aktivista u NOP-u, a posebno se isticala u radu AFŽ-a.

Vrijedno je pomenuti i Đorđija-Đošu, prvog majstora obućara u Žabljaku. Dedeića ima iseljenih u mnogim mjestima naše zemlje, gdje su najčešće odlazili iz ekonomskih razloga. Ima ih u Štitarici kod Mojkovca od kojih je poznat istankuti borac NOR-a i narodni heroj J ugoslavije Boško-Pop Dedeić.

Slave Đurđevdan; ranije su prisluživali prvu nedjelju po Velikoj Gospođi.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.