Poreklo prezimena Metikoš

Metikoši su srpski rod sa Banije. 

Zaštitnici Metikoša su Sv. Nikola i Sv. Toma.

 

 

 

 

 

 

 

 

O nastanku prezimena Metikoš

– osnova: od glagola »metati« u značenju bacati i imenice »koš« [1]

Prvi pomen prezimena na Baniji

– 1689. potvrđeno na Baniji (Metekossa); narodni starješina Milosav Metikoš [2]

Prezime Metikoš u crkvenim knjigama

– Metikoš, krsne slave Nikoljdan i Tomindan;

– Metikoš, krsna slava Nikoljdan; protoprezviterat novogradiški, parohija Gradiška Nova [3]

Pitomci, povjerenici i poslodavci

– na spisku pitomaca, povjerenika i poslodavaca Srpskog privrednog društva “Privrednik” iz Zagreba pominje se više Metikoša. Sedamnaest pitomaca, četiri povjerenika i dva poslodavca. [4]

Popis stanovništva SR Hrvatske iz 1948. godine

– Metikoš:

1) Bijele Vode, Glina (49 kuća, 245 osoba; 3 osobe bez svoje kuće)

2) Brezovo Polje, Glina (1 kuća, 3 osobe)

3) Čavlovica, Dvor (2 kuće, 15 osoba)

4) Glina (2 kuće, 6 osoba; 1 osoba bez svoje kuće)

5) Gornja Bačuga, Petrinja (1 kuća, 9 osoba)

6) Majske Poljane, Glina (1 kuća, 5 osoba)

7) Petrinja (4 kuće, 6 osoba)

8 ) Ravno Rašće, Glina (1 osoba bez svoje kuće)

9) Sisak (1 kuća, 3 osobe)

10) Vlahović, Glina (1 kuća, 1 osoba)

ukupno: 63 kuće, 298 osoba

napomena: Dubovac, Nova Gradiška (5 kuća, 12 osoba; 1 osoba bez svoje kuće) – porijeklom iz Bijelih Voda [5]

Toponimi

Metikoš (opština Kraljevo, Raška), potvrđeno 1572. godine. [6]

 

Literatura:

[1] Dr Velimir Mihajlović, Srpski prezimenik, Novi Sad, 2002.

[2] Dr Slavko Gavrilović, Građa za istoriju Vojne krajine u XVIII. vijeku; Banska Krajina XVII-XVIII. vijek, knjiga 2, Beograd, 1997.

[3] SPC, Šematizam Pravoslavne srpske dijeceze Gornjo-Karlovačke, Pančevo, 1883.; SPC, Šematizam Pravoslavne srpske eparhije Pakračke, Pakrac, 1898.

[4] Srpsko privredno društvo “Privrednik”, Spisak pitomaca, povjerenika i poslodavaca, Zagreb, 1897-1946.;  www.privrednik.net

[5] Dr Valentin Putanec i Dr Petar Šimunović, Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976.

[6] Dr Velimir Mihajlović, Srpski prezimenik, Novi Sad, 2002.

 

Priredio: Petar Demić, saradnik portala Poreklo