Poreklo prezimena, selo Ključ (Mionica)

12. aprila 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ključ, opština Mionica. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, izdanje 1907. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

-Ključ je na obema obalama reke Lepenice, na onom mestu odakle ova reka izlazi iz svoju klisure u takozvanu Lepeničku ravan ili Jelav. Samiim položajem selo je podeljeno na dva dela, gornji i donji. Gornji deo sela je na plećima pojedinih visokih, strmenitih i krečnjačkih brda, koja grade Ključ ili Ključansku Klisuru. Donji deo sela leži na talasastim, mnogo nižem zemljištu, sastavljenih od tercijalnih glinaca i šljunkova. Znatnija su uzvišenja: Carina, najviši vis u selu, Stanino Brdo i Vis i u donjem kraju Vis do Tolića.

Izvorima je selo vrlo bogato. Baš na samom izlazu iz klisure, na desnoj obali Lepenice, ispod jedne visoke i vrlo strme stene izbijaju 5 izvora, poznati pod opštim imenom Ključevi. Ključevi su jaka vrela i svaki od njih pokreće po jedan ili dva vitla i odmah posle toka od 5 metara, padaju u korito Lepenice, koje je dotle suvo, te oni ustvari grade reku. Glavniji izvori u selu su: Pasjak, Vreoci i Boljevac u gornjem delu sela i Točak u donjem delu. Od tekućih voda najglavnija je Lepenica, koja po izlasku iz Rajkovića, tekući u istočnom pravcu, ulazi u Ključansku Klisuru i odmah u početku ponire. Klisura je dugačka oko kilometar, pravca manje više istočnog, neprohodna, kamenita i bez vode. Kad se po izlasku iz klisure pojave Ključevi, tada reka dobija znatnu količinu vode, okrene na sever i u tom pravcu jako iskrivudanim koritom ide do ušća u Kolubaru. U selu sa desne strane pada u reku jak potok Točak, koji po imenu svog izvora zove se do ušća i nikad ne presušuje. Sa leve strane od đurđevačkog Visa silazi vodom i dolinom bogati potok Pasjak i pada u Lepenicu ispod sela, pored Sankovića.

Zemlje i šume.

-Zemlje gornjeg dela sela su oko kuća i po padinama brda i bregova, a nikako u dolini Lepenice. Ove zemlje su isuviše posne, blage, sa vrtačama, mnogo su kamenite i podesne skoro samo za popašu sitne stoke. Na njima se jedino seju strmna žita i podižu voćnjaci. Zemlje donjeg dela sela i po Pasjaku dolaze u red najboljih zemalja u okrugu valjevskom. Ključanske livade niz Lepenicu, Pasjak i Točak jesu najbolje livade u valjevskoj Kolubari, naročito stoga, što ih sama priroda svojom silnim izvorima izvorima navodnjava. Ziratne zemlje su crne masne smolnice, istina teške za rad, ali izvrsne za rod.

Šuma ima dosta po selu, ali je ona poglavito po klisuri i po strmim padinama pojedinih brda. Dosta šume ima i po Visu do Tolića, dokle je Carina sva ogoljena, kao i susedno Stanino Brdo. Ipak u selu ima šume, znatna je većina kupuje ne samo za građu nego i za ogrev. Nikakvih zajednica nema.

Tip sela.

-Ključ je selo razbijenog tipa. Samo mu je zemljište takvo, da je primoralo seljake da se grupišu. U selu imaju svega tri poveće grupe, tri džemata: Brđani, Lajkovčani i Potočari. Brđani su po plećima Carine i Stanina Brda, Lajkovčani sa leve strane Lepenice po Visu a Potočari uz potok Točak. Kuće su zbijene, nisu dalje jedna od druge od 20 metara a džemati su na rastojanju više od 500 metara.

U Brđanima su: Tekići, Lukići, Topalovići, Sekulići, Babići, Maksimovići, Simići i Putnikovići.

U Lajkovčanima su: Trifunovići, Todorići i Mijailovići (Bošnjakovići).

U Potočarima su: Nestorovići, Jevtići, Atići, Đurđevići, Jovanovići, Živkovići, Marinkovići, Aćimovići, Vukovići, Joksimovići, Ostojići, Pivaljevići i Nenadovići.

U selu je vrlo slabo razvijen zadružni život, svega danas ima jedna malo jača zadruga u Trifunovićima.

Podaci o selu.

-Ključ je prema spisku valjevsje eparhije od 1735. godine imao 15 domova a prema Vukovim haračkim tefterima iz 1818. godine imao je 33 doma sa 44 poreskih i 98 haračkih lica.

Po popisu:

-1866. godine – 54 doma i 432 stanovnika.

-1874. godine – 57 domova i 423 stanovnika.

-1884. godine – 60 domova i 486 stanovnika.

-1890. godine – 78 domova i 591 stanovnika.

-1895. godine – 87 domova i 588 stanovnika.

-1900. godine – 95 domova i 636 stanovnika.

Godišnji priraštaj u seku je 6, 27 a procentni 1,37%.

Ime selu.

-Izvori u selu, koji grade reku Lepenicu, zovu se Ključevi. Klisura rečna iznad ovih izvora zove se Ključ. Ovo dvoje dalo je ime selu, bar tako svaki seljak drži, što je posve verovatno.

Džematska su imena po mestu naselja. Lajkovčani su nazvani po tome, što se porodica Trifunović, doselila iz Gornjeg Lajkovca, sela ove oblasti.

Starine u selu.

-U Ključu, u lepeničkoj klisuri, na jednoj okuci, raspoznaju se danas vrlo dobro ostaci nekakve dvospratne kule, čija je desna strana gotovo cela, i neke stare crkvine. Narod ovo mesto zove Kulina i za nju vazao je jednu priču, kao da je bila svojina nekakvog nesrećnog knez Lazarevog doglavnika, po imenu Velimira. Ovu priču u celini zapisao je i M. Đ. Milićević i u svojo „Kneževini Srbiji“ odštampao.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

-Ključ je vrlo staro selo, a prema tome može se zaključivati da treba da ima i starih porodica. U spisku sela okruga valjevskog, koji je sastavila austrijska Administracija u Beogradu 1737. godine nalazi se i selo Ključ. Starost sela dokazuju i seoske tradicije, koje su očuvane o poreklu pojedinih porodica i njihovoj starosti.

-Atići. Svi se seljaci slažu u tome da je u selu najstarija porodica današnjih Atića*, za koju drže da je tako stara, da je ovde od pre Kosova i da je od nje išlo nekoliko vojnika na Kosovo. Atići su ranije bili u blizini Kuline, pa se posle povukli uz potok gde su i danas; u njih se računaju: Atići, Jevtići, Đurđevići, Jovanovići, Živkovići, Marinkovići i Nenadovići, ima ih 25 kuća, slave Nikoljdan a ima ih i u Sremu, u Ašanji.

*Atić je skorašnje prezime. Po mesnom običaju snahe prozvale deda današnjih Atića „Atom“, pa ga posle i celo selo tako zvalo.

-Babići. Po vremenu dosenjelja najstariji su Babići, koje je nekakva baba dovela iz Kolašina, kda joj je muž poginuo od turske najezde pred početak prvih austrijskih ratova 1683. godine. Baba je svoju decu naselila na Carini i danas su njeni potomci: Babići, Lukići, Maksimovići, Simići i Putnikovići, svi slave Nikoljdan.

-Sekulići su od Sekule, doseljenog u drugoj polovini 18. veka iz Nikšićke Župe, iz sela Riđana sa još 2 brata, od kojih je jedan ostao u Robajama a drugi otišao u Klašnić, slave Lučindan.

-Todorovići i rajkovički Đuričići su jedna ista porodica, naseljeni i danas jedni pored drugih i danas sa imanjem utkanim jedna u druge, doseljeni kad i Sekulići iz Pive, slave Đurđevdan.

-Tekići su srodni Dragojevićima u Robajama, doseljeni na 10 godina pred Kočinu Krajinu iz bratstva Malovića u Drobnjacima, slave Đurđevdan.

-Topalovići su iz Potarja u Donjem Kolašinu, doseljeni kad i Tekići zbog krve osvete i naseljeni pored Tekića uz Babiće, slave Sv. Jovana Milostivog.

-Mijailovići (Bošnjakovići) doselili su se o Prvom ustanku iz Sokolovića u donjem Polimlju, predak se doselio kao sluga, slave Đurđevdan.

-Trifunovići su iz Gornjeg Lajkovca od porodice Šujdovića, prešli su na kupljeno imanje odmag posle Prvog ustanka, slave Lučindan.

-Nestorovići su iz sela Ševrljuge-okrug užički, doseljeni posle 1830. godine, slave Đurđic.

-Aćimovići su iz Otilovine u Polimnju, doseljeni uz Razuru Babinsku, predak došao kao sluga, slave Đurđic.

-Ostojić je od Tare, doseljen kad i Aćimović, kao sluga, slave i oni Đurđic.

-Joksimović se doselio iz Dobroselice u Starom Vlahu, kao sluga, slave Cveti.

-Pivaljevići su iz susednog Rajkovića, posle deobe prešli na svoje imanje, slave Đurđevdan.

-Vukovići su poreklom iz Kakmuže u Potarju, doseljeni uz Babinsku Razuru, slave Tomindan.

U Ključu je danas 96 kuća od 14 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

-Ključani se zanimaju svima privrednim zanimanjima, kojim i ostali seljani u ovoj oblasti. Najglavnije zanimanje svakog Ključanina je stočarstvo i to gajenje goveda. Lepenička Ravan daje za ovaj posao bogate rezultate, jer od Ključeva pa sve do ušća, imaju izvrsne livade, koje su i privolele seljake za gajenje rogate stoke. Ključani se ne odaju izučavanju zanata, a ako pokoji slučajno nauči, onda ga radi samo kod kuće i u selu. Iz sela se nerado udaljuju.

Pojedinosti o selu.

-Ključ je sastavni deo mioničke opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u Mionici. Groblje je izdeljeno po krajevima. Zajednička preslava je Spasovdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.