Poreklo prezimena, selo Oslare (Bujanovac)

31. mart 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Oslare, opština Bujanovac. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Kumanovsko-Preševska Crna Gora“, izdanje 1951.godine. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Aksić Šarko.

 

Položaj i tip.  

Sa leve strane Moravice nalazi se površ koja je isprosecana manjim dolinama. U jednoj takvoj dolini leži selo Oslare.

Seosko stanovništvo služi se vodom iz bunara. Bunar ima svaka kuća. Izvan sela su kladenci česme poznate pod imenom: Ivkov Kladenac, Hajdučki Kladenac, Poturovski Kladenac, Dojčinovac i Rosulja. Topografski nazivi za potese sa njivama su: Vetrenik, Visoko, Bilo, Delince i Samar.

Selo je zbijenog tipa. Pojedine mahale nose naziv glavnijih rodova. Tako su imena dobile: Malinska, Gavranska i Golčinska Mahala. Poturovska Mahala, na zapadnoj strani sela dobila je ime po poislamljenim stanovnicima. 1878 g., nešto iznad glavnog seoskog dela, osnovana je Muhadžirska Mahala. Ona je dobila ime po muhadžirima koji su se u njoj nastanili.

Prošlost i starine.

Na ataru sela postoji topografski naziv Selište. Veruje se da je tu nekada bilo staro selo, odakle su kasnije stanovnici prešli na mesto Zadina, gde su osnovali novo naselje. Ali i tu dugo nisu ostali, jer su izbegli „od čume“ i po treći put osnovali selo na današnjem položaju.

Danas u selu živi starinačko i doseljeno stanovništvo. Po veri se stanovnici dele na: pravoslavne i muslimane. Muslimanske vere su i malobrojni seoski Cigani. Oslare ima 38 rodova sa 111 domova.

 

Poreklo stanovništva. Rodovi pravoslavnog stanovništva su:

Marčinci (4 k., sv. Arhanđeo), starinci.

Šipkovci (5 k., sv. Arhanđeo), starinci.

Markovci (3 k., Petkovdan), starinci.

Andrejci (4 k., sv. Luka), doseljeni pre 200 godina iz okoline Prištine. Pričaju da su iz mesta starine dobegli zbog Arbanasa, jer su im oni tamo „turčili sestru“ i zato „pali na krv“. – Iza njih su sa Kosova došli: Novakovci (5 k), Gaginci (3 k) i Ilinci (5 k). Svi slave sv. Luku. Po predanju njihovi su stari bili u srodstvu sa precima iz roda Andrejci, te je verovatno da su svi oni iz istog mesta doseljeni.

Svirini (3 k), Pirkovi (4 k) i Zlatanovci (9 k). Oni su se doselili iz Gornje Morave (Kosovo). Svi slave sv. Nikolu. Zlatanovci kao mesto porekla navode selo Boževac.

Melini (3 k., sv. Nikola), došli su iz Gornje Morave. Tamo su živeli u selu Glogovcu, dok im je dalja starina na Kosovu.

Golčinci (3 k., sv. Nikola), doselili se pre 100 godina iz Turje (Bujanovac). Tamo su živeli oko 50 godina. I njihova je dalja starina na Kosovu, odakle ih je doveo gospodar kao čifčije. Ime su dobili po tome što su oblačili odelo na golo telo.

Čoninci (3 k) Kadički (2 k) i Paunovići (2 k). Svi slave sv. Luku. I oni su kosovski doseljenici. Ovde se doselili posle Golčinaca.

Aleksini (1 k., sv. Arhanđeo), došli su oko sredine 19 veka iz Velikog Rajinca (Preševo), pošto su tamo ostali bez imanja.

Gavranci (10 k., sv. Đorđe Alimpije), doselili se iz kumanovskog sela Suševa kada i Aleksini.

Miljini (4 k., sv. Arhanđeo), došli su 1878. godine iz sela Šapranca (Trgovište). Tamo su im Turci zapalili kuću.

Trajkovići (1 k., sv. Nikola), doselili se u tursko doba kao čifčije iz pčinjskog sela Krševice.

Filipovići (1 k., sv. Arhanđeo), ime dobili po Filipu koji je došao 1915 g. „na ženinu kuću“. Filip je bio iz gornjomoravskog sela Bilinca (Gnjilane).

Mladenovići (1 k) i Rašići (1 k), došli su 1924 g. na kupljeno zemljište iz ristovačkog sela Žbevca. Slave sv. Nikolu.

Pešići (2 k., sv. Nikola), doseljeni su 1924 g. iz Klinovca (Ristovac). Ovde žive na kupljenom imanju.

Krstići (1 k., sv. Đorđe), poreklom su iz Žbevca (Ristovac). Ovde žive od 1926 g. na kupljenom imanju.

Stojmenovići (1 k., sv. Arhanđeo), došli 1926 g. iz Klinovca (Ristovac).

Ovilarski ili Ristići (1 k., sv. Arhanđeo), došli su iz Žbevca (Ristovac). Ovde žive od 1930. g. na kupljenom imanju. Rod su sa Ristićima u Nesalcu.

U 19. veku u Oslaru su živeli rodovi: Marčići i Bogdanci koji su se iselili u Vranje.

 

Seoska je slava sv. Trojica. Stanovništvo ima zajedničku crkvu sa susednim selom Leosajem. Crkva je posvećena sv. Iliji.

Rodovi srpskog poislamljenog stanovništva su:

Ibraimovi ili Poturovci (5 k), starinci. Ime Ibraimovi dobili po Ibraimu, sinu pomuhamedanjenog Filipa. Filip je na islam prešao pre tri pojasa (Filip u islamu prozvan Ramadan-Ibraim-Selman-Liman, danas živ). Kako se kazuje, prelaženje na islam izvršeno je na sledeći način: Filip je bio bogat čovek i imao mnogo zemljišta i ergelu konja. U doba vršidbe muslimani iz okolnih sela uzimali su Filipu „na silu“ konje za svoje radove, te on nije mogao na vreme da ovrše svoje žito. Kada je to Filipu dosadilo, on pođe u susedno selo Lučane, gde se požalio tamošnjim poznatijim muslimanskim rodovima. Oni su mu na to svetovali da stavi fes na glavu i da se brani “kao Turčin” (musliman) od napadača. Međutim, to nije pomoglo. Sledeće godine na ponovni savet lučanskih muslimana, da će mu i oni pri odbrani pomoći ako pređe na islam, Filip primi ime Ramadan, a muslimanska imena nadenuo je i sinovima. Pri tome, radi boljeg izjednačenja, Filip je primio i fis Tsač, tj. fis kome pripadaju lučanski muslimani.

Gavranci ili Arani (3 k), rod su sa istoimenim pravoslavnim oslarskim stanovnicima. Poreklom su iz kumanovskog sela Suševa. Na islam prešao predak Anđelko odmah po doseljenju. Danas se računaju u fis Tsač. Način menjanja vere kod ovog roda je nejasan.

Rodovi muslimanskog stanovništva poreklom iz Arbanije su:

Ajredinci (5 k), od fisa Beriš. Doseljeni su 1878. g. kao muhadžiri iz Masurice. Dalja im je starina u Severnoj Arbaniji.

Devetinci (5 k), od fisa Sop. Doseljeni su kao muhadžiri iz Jablanice u isto vreme kada i Ajredinci. Dalju starinu znaju u Malesiji.

Mahsutovi (1 k), od fisa Beriš. Muhadžiri su iz Masurice. Došli su 1878. godine.

Emin (1 k), došli su kao muhadžiri iz Jelašnice. Starina im je u Šatri (Severna Arbanija). Fisovu pripadnost ne znaju.

Ismailovi (1 k), došli su 1878. godine kao muhadžiri iz sela Vrbovca (Jablanica). Dalja starina im je u Severnoj Arbaniji. Fisovu pripadnost ne znaju.

 

Cigani: U selu ima 5 ciganskih porodica. Svi su skitači po okolnim selima. Mesto stalnog boravka nemaju.

 

IZVOR: Jovan F. Trifunoski, „Kumanovsko-Preševska Crna Gora“. Priredio saradnik portala Aleksandar Aksić Šarko.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.