Poreklo prezimena, selo Krnjeuša (Bosanski Petrovac)

Poreklo stanovništva sela Krnjeuša, opština Bosanski Petrovac. Prema istraživanju Petra Rađenovića iz 1925. godine

Po onome što se zna o porijeklu najstarijih ovdašnjih porodica, vidi se da je već otprije dvjesta godina bilo ovdje pravoslavnog naroda. Svakako bilo ga je i prije tog doba ali o tome ne nalazimo nigdje pisanog spomena.Toj tvrdnji ide u prilog činjenica što se ta parohija nalazi dosta blizu,svega 5-6 sati hoda,od vrlo starog manastira Hrmna, koji je sve do Kalajskog rata (1788-91). imao velika imanja i znatan broj kaluđera i bio važan crkveni centar u ovim krajevima.

Moguće je da su ti kaluđeri posluživali i udaljenija sela u okolici, kao što su baš i sela ove parohije. Možda je to baš i uzrok zašto iz tog starijeg doba nema nikakvog pomena o sveštenicima ove parohije. Da je u ovom kraju bilo pravoslavnog življa i u mnogo davnijem vremenu nego što je to zadnjih dvjesta godina, za to nam govore temelji crkve, koji se nalaze i sasvim jasno još i danas raspoznaju na groblju u Krnjeuši.

Ta je crkva, sasvim po pravoslavnom tipu okrenuta ka istoku. Slična razvalina nalazi se u Krnjeuši još na jednom mjestu, blizu sadašnje crkve i to kod kuće Mile Karanovića, pok. Stevana.U podrumu kuće ovog Karanovića vidi se komad okruglog zida kao što je zid kod oltara.

Prvi sveštenik ove parohije, za kojeg se zna, jeste pop Pilip Karanović. On se rodio, po kazivanju, u Lici pa je tamo i školu izučio. Čudnovato je kako se on mogao roditi u Lici kad su Karanovići živeli na Boboljuskama.

Možda se njegov otac privremeno preselio u Liku, pa se on tamo rodio. Iza 1800. god preseli se pop Pilip sa Bobuljusaka u Vedro Polje kod Petrovca, a odatle je ga je prezvao spahija u Selište, najprije u Malo, a malo zatim u Veliko. Kad je on ovdje došao mora da nije bilo ni jednog sveštenika, jer se o tom ništa ne spominje, nego se govori odmah o popu Pilipu kao svešteniku cijele ove parohije. On je služio ovu parohiju oko 15-20 god.

Negdje oko 1821. god. kada su inače mnogi pravoslavni sveštenici u turskoj carevini stradali, osumnjiče Turci i popa Pilipa da sprema pobunu te ga otjeraju u Prkose, gdje je tad bilo sjedište vlasti i objese ga o jednoj krušci u Ponorcu. Tu je visio cio dan, i obnoć dođu njegovi ukućani te potajno skinu njegovo tijelo sa vješala te ga odnesu kući i sahrane na groblju odmah blizu kuće.

Iza popa Pilipa bio je njegov sin Trivun Karanović od 1821. do 1861. god. Zatim je od 1861. do 1867. god. bio pop Trivunov brat Damjan. Od 1867. do 1903. god bio je pop Jovo Grbić iz Račića kod Bihaća. Od 1903. do 1909. god bio je pop Jovan Zorić, rođen u Lici, kud se njegov otac bio sklonio tokom ustanka; otac mu je bio rodom iz Prkosa. Od 1909 -10 bio je pop Toma Milanković iz Petrovca. Od 1910. sveštenik je Petar Rađenović iz Osredaka.

Nema se podataka, na osnovu kojih bi se moglo govoriti o prvobitnom osnivanju sela. Može se donekle govoriti samo o porijeklu današnjeg stanovništva. Sama sela su vrlo stara, a današnje stanovništvo nije ovdje odavno. Najstarije porodice tek ako su se prije 200 god. ovamo naselile. Da su ta sela starija od doseljenika vidi se danas po pašnjacima i nekim livadama gde se nalaze tragovi nekadašnjeg obrađivanja, a to su razori i jarci.

Predanje ne zna ništa o tome, da su ta zemljišta orana, otkad je sadašnje stanovništvo.

Dokaz za starinu sela jesu i nazivi selište. A ovdje tri mjesta nose taj naziv i to u Krnjeuši – Veliko i Malo Selište i Lastvama Selište, gde je kuća Milić Kačara. Prema duhu ovdašnjeg jezika selište označava mjesto, gde je nekad bilo selo, a sad ga nema, kao što i kolibište označava mjesto gde je bila koliba. Otuda su u današnjim selištima nekad bila sela. Ta su sela posle opustjela te dobila naziv selište, dok opet nisu bila naseljena, al im ostao prvobitni naziv.

O doseljenicima

Prema svemu, što pojedine porodice o svom porijeklu pričaju, izgleda da su ovi krajevi pre 200 god. bili sasvim ili djelimično pusti, jer u to vreme stavlja dolazak najstarijih porodica. A o njihovom dolasku bile su im kuće gotovo jedine. Ako pogledamo vidjećemo da taj rok pada tačno na kraj Austrijsko i Mletačkog rata protiv Turaka, završeno Karlovačkim mirom (1699.god). Otad je prošlo nešto više od 200 god. U to vrijeme morali su se krajevi sa stanovništvom opustiti ili se bar posve prorediti. Možda je tada zbog blizine bojišta jedan dio stanovništva pregažen, a drugi se možda sklonio i odselio dalje u unutrašnjost.

Nije isključeno da je tu pored pravoslavaca živjelo i muslimana. Pošto se tada granica Austrije, kao hrišćanske države primakla uz reku Unu, možda su se ovi muslimani osjetili nelagodno među hrišćanima, pa se odselili u grad među čiste muslimane.

Toj tvrdnji donekle idu u prilog tragovi muslimanskog groblja blizu kuće Milića Mrđe u Lastvama.

Kako bilo da je bilo, činjenica je da su se tu doselile najstarije od današnjih porodica.

U početku ih je sigurno bilo više, ali u ono vrijeme nije bilo nikakve stalnosti, to su se neke odselile na drugu stranu. Glavni uzrok toj nestalnosti bila je promenjiva i objesna ćud begova kao vlasnika zemlje. Oni su u svako doba mogli bez ikakvog razloga oterati kmeta. A pošto je bilo prazih kućišta i sami kmeti su probirali i tražili bolje kućište pa se tako i dobre volje preseljavali. Spahije, na čiju su zemlju dolazili, nisu ih tjerali već su se radovali da im neko dođe na zemlju da ne bude pusta. Katkad su sami begovi primamljivali kmetove jedne od drugih.

U procesu naseljavanja sačinjava izrazitu granicu okupaciju Bosne i Hercegovine od strane Austro Ugarske monarhije. Dotle su se naseljavalje pojedine porodice naposamo, a odmah po okupaciji naselili su iz obližnjih krajeva Like poveći broj porodica. Što je doselilo prije okupacije, to po narodnom shvatanju spada među starosjedioce, a doseljenici poslije okupacije čine naseljenike.

Karanovići stanuju u Velikom Selištu (7 kuća), u Dolu (1 kuća), u Čaršiji (2 kuće),u Krnjeuši (6 kuća), u Risovcu (4 kuće). Svi osim onih 6 kuća u Krnjeuši iz jedne su familije i kad su se pre 100 god doselili bili su jedna kuća. Starešina im je bio pop Filip Karanović, koji se doselio početkom 19. veka najprije u Vedropolje, odatle se doselio na poziv spahije najpre u Malo Selište, a posle u Beliko Seliste. I oni u Krnjeuši vjerovatno su istog porijekla, samo su ovamo došli odvojeno od onih kao zasebna porodica. Svi slave Sv. Đurđa.

Grbići su potekli od pok. Grbića, koji se rodio u Račiću kod Bihaća. Ovamo je došao kao đak, oženio se od Karanovića i iza smrti poslednjeg sveštenika od porodice Karanović zapopio se i služio ovoj parohiji. Njegova dva sina su u zajednici kao jedna kuća. Slave Srđevdan.

Radišići stanuju u Malom Selištu (5 kuća), u Tarbučkom Dolu (3 kuće) i Vranješkom Dolu (3 kuće). Oni krnjeuški Radišići naselili su se iz Dabašnice pre 200 god i to najpre u Veliko Selište poslije pređu u malo. Vranovski Radišići doselili su se prije 80 god. iz Dalmacije. Najpre su neko vreme bili u Rakovici, gde su sada Manojlovići.

Na njihovom sadašnjem kućištu bile su neke Kolundžije koji tu jako osiromaše pa odsele preko planine i tamo se ubrzo oporave. Kad se Kolundžije odseliše spahije vrate Radišiće na mjesto njihovo jer im gore bilo prostranije i pogodnije za stoku. Tada su Radišići bili vrlo imućni i čoban im je na konju za stokom išao.

Vučkovići su se takođe doselili sa najstarijim porodicama. Oni su iz Dalmacije, od Ervenika i Otona. Najprije naselili njih trojicu brace na Bravsko. Tu se zabave nekih 20 god. Ali im se na Bravsku nije sviđalo zbog studeni i divljačnosti, te se dvojica braće odsele u Krnjeušu, a jedan ostane i dalje na Bravsku. Od ove dvojice potekli su svi današnji Vučkovići. Sad ih ima u Tarbučkom Dolu (8 kuća), na Zapoljku (5 kuća), u Čaršiji (2 kuće), Risovac 1 kuća. Svi Vučkovići slave Nikoljdan, sem jedne kuće Vučkovića u Risovcu koja slavi Đurđevdan.

Zorići potiču iz Dalmacije, odakle su se jedni naselili najpre na Boboljuske ,a otuda 50 god poslije ovamo. Drugi su pravo iz Dalmacije došli ovamo. Oni kao da su se doselili sa najstarijim porodicama prije 200 god. Svi Zorići slave Đurđevdan.

Obradovići su došli ovamo 1879. iza Okupacije kod Gračaca (u Lici). Ima ih u Tarbučkom Dolu 3 kuće i u Risovcu ima 4 kuće, a došli su iz Dabašnice takođe 1879. god. Svi slave sv. Jovana.

Stupari su se doselili na Skakavac kao i druge najstarije familije prije 200 god. Odatle se presele jedni otprilike pre 100 god u Tarbučki Do na kućište nekih Kukolja, koji su se zatrli od kuge. Sad ih ima u Dolu 6 kuća, na Zapoljku 2 kuće i u Čaršiji 2 kuće. Drugi dosele ovamo 70-80 god. sa Skakavca u Lastve, u Mrđin Do. Ovih ima sada 5 kuća i prezivaju se Jovići.

Drinići stanuju u Tarbučkom Dolu i ima ih 3 kuće. Oni moraju poticati od Drinića iz Vrtoča, gde ih ima više. Ne zna se kako su i kada ovamo došli. Svakako mora njihov dolazak padati barem 80-100 god dok se danas o tome ne zna ništa. Slave sv. Nikolu (19. decembar).

Latković se rodio u Vođenici, te je kao siroma prišao Zoriću u Krnjeuši prije ustanka 1875 god. Poslije je bio u Zelnovcu kod bega momak, a kad su se tamo naselili 1879.  katolici dobiju kućište pa se tamo stalno naseli. Slavi Aranđelovdan.

Krčmari ne znaju ništa o svom porijeklu, prema tome morali bi spadati među najstarije porodice. Žive na Zapoljku. Ima ih sada 9 kuća. Slave Sv. Jovana.

Vojinovića ima 2 kuće na Zapoljku, a potječu iz Mazina. Jedna se porodica doselila prije 40-50 god radi vojničke dužnosti muških članova, a druga 1879. Slave Đurđevdan.

Kneževići su starinom sa Cvjetnića. Dok su tamo bili imali su na Hrnjadima 1000 ovaca. Jedno vrijeme 7 god. nije bilo nikakvog snijega te oni već prestanu kositi sjeno pošto su ovce cijele godine mogle živjeti od paše. Ali sedme god udari zima i mećava i oni sve ovce izgube. Iza toga nasele se Kneževići na Skakavac pre 100-200 god. Tu su bili 30-40 god. a onda se najpre dosele na Risovsko brdo. I tu budu neko vreme pa presele otprilike 50-60 god. na Zapoljak gdje su i sada. Ima ih 5 kuća. Slave sv. Jovana.

Basta se doselio iz Udbine 1879 god.

Altagići žive u dvije grupe: jedna na Zapoljku 2 kuće i druga u Krnjeuši 5 kuća. Oni ne znaju ništa o svojoj daljoj prošlosti. Altagića ima još dalje u Vrtoču 5-6 kuća te moguće da su ovi i oni istog porijekla. Slave Đurđevdan.

Lončari potiču od Udbine, a doselili su se 1879 god. Ima ih svega 3 kuće,u Krnjeuši 2 i na Salatima 1 kuća. Slave Đurđevdan.

Santrači se sada nalaze na tri određena mjesta, u Krnjeuši (3 kuće), na Brdu (7 kuća) i pod Gredom (7 kuća). Kuća im je bila u Krnjeuši gdje su sada Mandići. U blizini njihovoj bili su Miljuši koji odande nekuda sele.

Đukića ima u Krnjeuši (1 kuća) i u Risovcu (4 kuće). Krnjeuški su rodom iz Vođenice, a risovački su se doselili prije 100 god iz Srednje Gore. Krnjeuški slave Aranđelovdan, a risovački Sv. Marka.

Mandići stanuju u Krnjeuši (2 kuće) i u Risovcu (3 kuće). Potekli su iz Grahova, odakle su se doselili prije oko 70 god. Najprije su se smjestili u Risovcu , a oko 1858. kad su Santrači krenuli ka Krnjeuši, presele se Mandići na njihovo kućište. Risovački Mandići odsele se iz Grahova najpre u Lijevče, ali se otuda brzo vrate u Unac. Ni tu ne ostanu dugo nego odu u Risovac (gde su Kalemberi). To je sve bilo 3-4 god. Poslije se odsele njih dva brata u Donji Risovac, te se jedan naseli na kuću Đukića, a drugi na Bokića, odnosno Kresojino. Od ovih Kresoja su dvojica poginuli u Risovcu. Onda njihovo prazno kućiste zasjednu Mandići. Slave Sv. Nikolu.

Marjanović u Krnjeušu došao je iz Marjanovića Dola kao privodak, a u kuću Santračevu, te se poslije ovdje i zakućio. Marjanović u Risovcu porijeklom je iz Smoljane, odakle je došao prije 70 god. Slavi Sv. Jovana.

Momčilovići (2 kuće) doselili su se od Udbine (Lika) 1879. Slave Sv. Đurđa.

Novakovići su porijeklom od Zrmanje (Lika). Otuda su se oni doselili prije 200 god. I sad u Zrmanji na Popini ima dosta Novakovića, slave Arhanđelovdan. U blizini ima još Novakovića, u Koluniću (30 kuća) i u Pritoci (10 kuća). Ovi su se odselili iz Kolunića. Ovdašnji Novakovići su se razbili u nekoliko grupa: U Krnjeuši (6 kuća), na Brdu 2 kuće, u Malom Risovcu dvije kuće Novakovića sa prezimenom Suknjevići. Oni nisu pravi Novakovići nego Predojevići. Porijeklom iz Rujiške, odatle je njihov predak pobjegao jer je ubio Turčina te došao u Novakoviće i najmio se kod njih. Od Novakovića je primio on i njegovi potomci prezime i slavu. Svi ovdašnji Novakovići su prije 60 god živjeli u Krnjeuši.

Pilipovići su kao Kneževići rodom iz Cvjetića te su prošli istim putem, kojim i Kostići. Najprije su došli na Skakavac, a odatle poslije nekog vremena u Risovac. Tu privedu sebi i Kneževiće, kojima su bili ujaci. Odatle odu Kneževići na Brdo, gdje su se zabavili 7 god, pa onda odu na Zapoljak. Pilipovići se presele iz Risovca u Krnjeušu na sadašnje kućište. Sad su dvije kuće, slave sv. Alimpija.

Polovine su se doselile prije 60 god iz Dobrog Sela iz Like. Uzrok seobe je bježanje od vojničke službe. Sad su dvije kuće u Krnjeuši i jedna u blizini u Risovcu. Slave Sv. Jovana.

Drobci su se doselili 1879. od Gračaca. Smjestili su se u Grabovcu. Sad ih ima 2 kuće. Slave Đurđevdan.

Ćeranići su takođe došli 1869 od Gračaca.U Grabovcu su njihove 2 kuće, a u Seovcu 2. Slave Đurđevdan.

Milanovići su se smjestili na Salatima. Doselili su se 1879. iz Lapca. Ima ih 2 kuće. Slave Arhanđelovdan.

Kolundžija se doselio 1879. iz Dobrosela u Salati. Jedna kuća, slavi Sv.Nikolu.

Brkljači stanuju u Risovcu na dva mjesta: U Malom Risovcu (3 kuće) i u Lužinama (5 kuća). Oni su starinom s Popine (Lika), odakle su 1815. utekla njih nekoliko brata iz vojništva te se naselila najprije na Skakavcu. Poslije se presele u Mali Risovac. Odatle se odsele negde 1875. u Lužine. Slave sv. Jovana.

Drljače su porijeklom sa Vojevca,odatle su se preselili u Suvaju i iz Suvaje 1856. u Risovac. Sad su 3 njihove kuće na Bukovoj Kosi, a 2 u Guskarici. Slave Sv. Trifuna.

Ilići stanuju na Bukovoj Kosi. Ima ih 4 kuće, ne brojeći one dvije kuće Santrača, što su privedene u Iliće i primile njihovo prezime. Oni su porijeklom iz Suvaje u Lici. Prije 80-90 god utekne im jedan Ilić od vojništva i nastani se više Petrovca. Tu umre, a žena mu se uda u Krnjeuši za jednog Santrača i privede sa sobom sinove, kad ovi porastoše dobiše kuće na Bukovoj Kosi, a dvije u Guskavici. Slave Sv. Trifuna.

Petrovići doselili su se 1879. iz Doljani. Sad su ih dvije kuće. Slave Đurđevdan.

Labusi doselili oko 1800. sa Popine. Najprije su bilo više godina u najmu u Lastvama. Poslije kupi od jednog Karanovića kućište u Risovcu i tamo se oženi.

Rađenovići su se doselili u Risovac s Očijeva, gdje ih sada ima nekoliko kuća. No daljom starinom oni su iz Srba (Lika). Doselili su se u Risovac prije nekih 80 god. Ima ih 4 kuće. Slave Đurđevdan.

Ćulibrci su po svoj prilici iz Gorinje ili drugog sela s onu stranu planine. Mogli su se ovamo doseliti prije nekih 100 god. Ima ih u Risovcu, u Guskarici 6 kuća i Lastvama 3 kuće. Slave sv. Jovana.

Šijani su potekli starinom iz Prljeva u Lici. Odatle uteče jedan pre 100 god zbog vojništva, te ovamo duže vremena bio u najmu. Zatim se okući u Brestovcu i vrlo ozgodni. Tu im jedne godine beg uzme i zakolje vola kao hak od sjena. Oni se onda naljute i napuste kućište i odsele se u Kolunić. Ali tamo sasvim osiromaše, te se opet poslije 9 god vrate u ovaj kraj. Opet su služili u najmu, dok se ne smejstiše na sadašnje mesto. Ima ih 5 kuća. Slave Arhanđelovdan.

Mirković je doselio ovamo iz Kolunića prije kojih 40 godina. Jedna kuća, slavi Nikoljdan.

Kantari su starinom iz Plavna u Dalmaciji. Njihov otac utekao je prije kojih 50-60 godina od vojništva i naselio se na Bravsko. Uz ustanak 1875. godine povratio se natrag kao bjegunac ispred turskog nasilja i umro u istoj kući, gdje se i rodio. Žena mu se uda za Božu Novakovića u Krnjeuši. Svega dvije kuće, slave Sv. Luku.

Dragosavac je doselio iz Bruvna 1879. Slavi Sv. Jovana.

Majstorović je doselio iz Doljana 1879. Slavi Sv. Jovana.

Poznići su doselili iz Bruvna 1879. Ima ih sada 3 kuće. Slave Sv. Jovana.

Agbabe doselili 1879. iz Gračaca. Dvije kuće; slave Sv. Stevana Dečanskog.

Ostojići doselili iz Gračaca 1879.Jedna kuća u Risovcu, 1 u Vranovini. Slave Sv. Nikolu.

Ćurguz Đuro stanuje u Risovcu kao cestar. Rodom iz Vođenice. Slavi Sv. Nikolu.

Kalemberi doselili 1879. iz Korjenice. Dvije kuće; slave Sv. Stevana Dečanskog.

Čiča doselio iz Bruvna 1879. Slavi Sv. Nikolu.

Bjelići doselili 1879. iz Korjenice. Svega ih tri kuće. Slave Sv. Jovana.

Ličine stanuju u Cerovačama. Ima ih 4 kuće. Doselili su 1879. iz Dabašnice. Slave Sv. Luku.

Zaviša doselio prije 100-120 g. iz Mazina. Isprva živio zajedno sa Dragićima, s kojima je u srodstvu. Poslije se nastani na Lijepoj Luci. Slavi Sv. Vasilija Velikog .

Đekići doselili su iz Gračaca 1879. Ima ih u Lastvama 3 kuće i u Krnjeuši jedna. Slave Sv. Stevana.

Mijaković doselio 1879. na Šehovac iz Gračaca. Slavi Đurđevdan.

Kačari su se zvali prije Ćulibrci pa se po jednom svom starom, koji je bio majstor od kaca prozvali Kačari. Naselili su se dosta podavno i to, kao i ostali Ćulibrci, po svoj prilici iz Rujiške.

Daljevići su dalekom starinom iz Dalmacije, odakle su naselili u Bjelaj, a prije kojih 60 godina doselili ovamo u Lastve. Poslije je jedna kuća iselila na Vranovinu u Kapetanov Do. Ni sad nema nego dvije kuće, jedna u Lastvama, druga u Vranovini. Slave Markovdan.

Manojlovići su doselili 1879. iz Bruvna. Ima ih 4 kuće, u Lastvama jedna, a u Vranovini (Rakovica) tri. Slave Sv. Nikolu.

Dragići stanovali prije 60-70 godina svi za Gradinom, a jedna kuća bila u Krnjeuši kao čardaklija uz bega. Zemljište oko Kule bilo beličaste te su ga obrađivali begovi, koji su stajali u Kuli. Kula je imala četiri boja, dva u zidu, a dva odozgo drvena. U njoj su stajali begovi kao vlasnici zemlje u cijeloj okolici, a ujedno i kao upravna i službena vlast za svoje kmete. Tu su dolazili knezovi na nalog i priča kazuje, da je po sedamdeset štapova knezovskih prislanjalo u avliji pokraj kule. To bi htjelo reći kao da je 70 sela sa svojim knezovima bilo podložno begu, koji je u Kuli sjedio. Biće svakako pretjerano. Ali možda je u starije doba vlasništvo ovih begova naširoko zahvatalo, pa se poslije udajom i davanjem miraza sve više sužavalo. Kad je šestom deceniju 19. vijeka ukinuto beglučenje i zavedena trećina napustili su ovi begovi kulu i zemljište oko nje dali za čifluke Dragićima, koji iz Zagrađa preseliše ovamo. Odakle su Dragići starinom, ne znaju ništa da kažu. Jedino govore, da su se prije zvali Kecmani, pa vremenom predjeli ime. To je vjerovatno, pošto im je isto krsno ime sv. Vartolomej. Sada ih ima svega 14 kuća i to kod Kule 7, za Gradinom 5 i na Vranovini 2. Blizu kule bila su vješala te se ono mjesto i sad tako zove.

Mrđe doselili su prije 80-90 godina pobjegavši od vojništva. Rodom su iz Dnopolja (Lapac). Nijesu odmah na sadašnje mjesto stali, nego su promijenili prije toga još dva mjesta. Prije njih ovdje su bili Desnice. Ima ih danas svega 3 kuće. Slave Nikoljdan.

Sovilji su u Lastvama porijeklom od Gračaca. Doselio prije 60-70 godina bježeći od vojničke službe. Slave Sv. Nikolu.

Vranješ potekao od Vranješa iz Vranješkog Dola. Premakao se ovamo zbog prisilnog beglučenja. Nekoliko puta mijenjao kućišta. Slavi Đurđevdan.

Škrbići znaju da nijesu odavno na ovome kućištu jer kazuju, da su prije tu bili Marjanovići. Ali odakle upravo potječu, ne znaju. Slute, sudeći po istom krsnom imenu, da su potekli od Grbića, kojih ima dosta u Suvaji (Petrovačkoj). Prema tome bi mogli i oni biti iz Suvaje. Slave Đurđevdan.

Vulini su po pričanju doselili ovamo prije 100-120 godina iz Rašinovca. Odavde su neki u toku vremena odselili preko planine, a neki iz Rašinovca u Zmijanje.

Kovačevići starinom su iz Mazina, ispod Kremena, gdje ih i danas ima veoma mnogo. Prije otprilike 150 godina jedan Kovačević, koji je imao petoricu braće ubije čovjeka u Mazinu pa pobjegne u Bosnu i unajmi se na Bravsko. Kad mu drugi brat doraste do vojništva pobjegne i on ovome bratu na Bravsko. Tu se zakuće i požene. Ženi jednoga od njih bilo je ime Joka, te se po njoj svi njihovi potomci prozovu Jokići. Jedni su ostali na Bravsku do danas te se nazivaju pravim imenom Kovačevići, ali ima ih pod raznim prevedenim imenima. No drugi nedugo iza dolaska na Bravsko krenu se i dosele na Vranovinu ( gdje su danas Jokići). Svi su se oni tada nazivali Jokići. Sadašnji Jokići na Vranovini privedeni su pravim Kokićima ( Kovačevićima) na Vranovinu iz Marjanovića Dola. Zvali su se Grbići i slave Srđevdan. Oni poprime prezime ovih, među koje su privedeni. Poslije nekog vremena odsele svi Jokići (Kovačevići) iz Vranovine. Samo ostanu na mjestu oni privedeni Grbići, no pod imenom Jokića. Jedni od Jokića Kovačevići nasele u Rakovicu, gdje su i sada Kovačevići, a drugi u Vođenicu, smjeste se kod svojih rođaka Kovačevića u Malinu. Ali oni su im došli pod promijenjenim imenom kao Jokići. No tu na mjestu svoje starine i pod uticajem tamošnjih rođaka odbace prezime Jokić i poprime opet staro Kovačevići. Kovačevića ima u Rakovici 7 kuća. Slave Nikoljdan.

Sovilji (Sofilji) doselili su se 1879 iz Kijana kod Gračaca i nastanili se u Rakovici. Ima ih sada 8 kuća. Slave Sv. Nikolu.

Surle doselili su takođe 1879. iz Glogova kod Gračaca te se i oni nastanili u Rakovici. Ima ih 6 kuća. Slave Sv. Nikolu.

Herceg doselio 1879. iz Dabašnice. Slavi Lazarevu Subotu. Na mestu gdje su Sofilji, Surle i Herceg, bile su muslimanske begovske kuće.

Vranješi su se doselili u Rakovicu odozgo iz Vranješkog Dola i to kao begovski momci. Sad ih ima u Rakovici 3 kuće, a u Vranješkom Dolu 5 kuća. Daljnje porijeklo njihovo se ne zna. Biće da i oni spadaju u najstarije ovdašnje porodice.

Jevići su isto tako odavna na sadašnjim kućištima. Starina im se ne zna. Prije 50-60 god bilo ih je svega 2 kuće ,a danas ih ima 12. Od njih su još protekle od privodaka po jedna kuća u Risovcu i Brestovcu. Slave Đurđevdan.

Kerkezi ne znaju o svojoj starevini. Oni su odavna na Vranovini. Ima ih 12 kuća. Slave Đurđevdan.

Jokići vidi Kovačevići.

Plećaš doselio 1879. iz Bruvna. Slavi Sv. Jovana.

Radakovići doselili 1879. iz Bruvna, tri kuće. Slave Nikoljdan.

Mandić doselio iz Dabašnice 1879. Slavi Nikoljdan.

Adamovići potiču starinom iz Dalmacije. Doselili su se prije 200 god. U seobi zadržali su se neko vreme u Uncu gdje i sada ima jedna kuca Adamovića. Doselili su se ovamo kao dvije porodice, koje nisu bile u bliskom srodstvu. Jedan dio njih kao i potomci imaju predjevak Lavonjići. Sa Vranovine se odselila jedna porodica na Vojevac, te ih ima i tamo par kuća. Danas ih ima u Gornjoj Vranovici 15 kuca. Slave Sv.Jovana.

Repac doselio iz Kule kod Gospića 1879. Slavi Nikoljdan.

Pjevači doselili 1879. iz Čitluka kod Gospića. Dvije kuće, slave Nikoljdan.

Tih 76 porodica bude danas u granicama ove parohije. Nekima od njih ne može se odrediti starost ni porijeklo. Ili su veoma stare ili nisu imale smisao za čuvanje porodičnog predanja. Za priličan broj porodica predanje govori da su došle pre 200 god i to iz Dalmacije i Like. Još veći je broj porodica koje su se doselile u vreme doseljenja onih poslednjih, prije 200 god pa do okupacije (1700-1878). Ovo su bili uglavnom vojnički bjegunci iz obližnjih mjesta austrijskih. Osim toga doselili su se i neke porodice iz obližnjih sela, koje su protjerali begovi ili su se same ostavile stara kućišta i posla ovamo na upražnjena. Najmlađe stanovništvo izbilo je ovamo sa okupacijom 1879. Ti su došli odjedanput i to iz obližnjih mjesta u Lici. Zauzeli su mjesta gdje su prije bili muslimani, kao Lončari u Krnjeusi gdje su prije bile tri muslimanske kuče, Sofilji, Surle i Herceg u Rakovici, gde je pre bilo 5 muslimanskih kuća. I u Zelnovcu su bile 2 muslimanske kuće. Na njihovo mjesto su došli katolici. Drugi su dobili kućišta tako da su kupili djelove kućišta od starosjedioca, pošto su ovi imali vrlo prostrana. Naseljenici iz 1879. su došli ovamo kao vrlo bogati ljudi, pošto su u Lici skupo prodali svoju zemlju, a ovamo su sasvim jeftino kupili, samo što su tamo bili vlasnici zemlje, a ovamo su postali kmetovi zemlje. Osim toga svako od njih je donio nešto stoke. Samo nekolike starinske porodice povratile su se iz Like ovamo kao življe sa nešto imanja i stoke. Kuće nisu zatekli ni oni kao ni novosedioci, nego su morali tada svi da naprave najpre kakvu takvu kuću pa tek onda u druge poslove da zalaze. Te su prve kuće bile ponajviše od plota. Malo poslije zamjenile su ih kuće od čvrstog materijala, a ima i kuća od kamena.

Rad i privreda:

Stanovništvo se zanima kao dvema glavnim granama privrede, težaklukom i stočarstvom. Zemljoradnja sama ne može da ishrani ovdašnji svijet, nego se mora prodavati dio stoke i kupovati žito. Sama privreda je na vrlo niskom stepenu. O naprednom radu ne može biti ni govora, za oranje upotrebaljava se drveni plug i drljača. Ore se na razore sa jarcima. Dubina oranja 6-10 cm. Sije se iz ruke. Kosidba se vrši ručno. Kosi se žito i trava osim pšenice, koja se žanje srpom i vezuje u snopove. Vrše se konjima previja lopatom. U novije vrijeme upotrebljava se nekoliko traktora za čišćenje žita. Na njivama rade muški ali dosta žena i djece posebno u novije vrijeme, otkad su mnogi muški otišli raditi u Ameriku i Njemačku.

Osim zemljoradnje bave se neki posebno u Risovcu i šumskim radom kao pravljenje zdjela, cijepanjem šimle, tesanjem vesala. Ima dosta majstora koji rade sa drvetom i to obične težačke poslove kao pokrivanje kuća.

Žene obavljaju posao i to većim dijelom zimi. One siju konoplje, čuvaju je, kisele, nabijaju, grebu, predu, vare. Predu i vunu te prave čarape, rukavice i maje.

IZVOR: Petar Rađenović, Srpski etnografski zbornik, knjiga XXV. (krnjeusa.com)