Poreklo prezimena, selo Divci (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Divci, grad Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Selo leži u prisojnim padinama poslednjih ogranaka podgorskih visova koji se spuštaju u kolubarsku dolinu. Zemlje su izreda crne, smolne i podesne za sve useve. Šume u selu nema.

Selo je zbijenog tipa, po rasporedu kuća liči više na šumadijska sela nego na drumska podunavska.

U Divcima su danas ove porodice: Savić 1k, Popovići 11k, Lukići (Mitrovići) 4k, Planići 3k, Krsmanovići 3k, Đokići 1k, Smiljanić 1k, Đurić 1k, Erići 4k, Jevđenijevići 2k, Vasiljevići 2k, Novitovići 3k, Panići 2k, Tešići 1k, Đurići 3k, Štulići 9k, Gajići (Egdelići) 2k, Zebići 2k, Tomići 5k, Šljakići 1k, Lekići 2k, Drajići 1k i Petrovići 1 kuća. Pored ovih ima i 7-8 kuća privremenih doseljenika.

Nigde u oblastima nema veće inokoštine kao u ovom selu i ono je gotovo ušlo u poslovicu. Kad se braća u zadruzi, ili otac sa sinovima, ne mogu da slože, onda se obično kaže: ”ne mogu da se slože kao Divčani!”

Prema spisku sela iz valjevske eparhije u 1735. god. Divci su imali 18 domova. Po haračkim tefterima selo je 1818. god. imalo 55 domova sa 67 poreskih i 177 haračkih lica. Po popisu od 1866. god. u selu je bilo 73 doma sa 464 stanovnika….a po popisu od 1900. god. bilo je 71 dom sa 397 stanovnika.

U Divcima je 71 dom od 19 porodica. Divci su sastavni deo lukavačke opštine u srezu valjevskom. Sudnica je u Lukavcu kod mehane, a škola i crkva u Rabrovici. Groblje je zajedničko i kod Vrela. Preslavljaju Nikolaje (9. maj).

Narod priča da je nekad oko Vrela bilo tako mnogo tica koje se zovu vivci, ap kako je staro selo bilo kod Vrela, gde je sadašnja crkvina, onda su došljaci iz podsmeha zvali starince Vivcima i Divcima, te po tome, vele, ostalo i ime selu. Pre će biti ili da su se stare porodice ili novije zvale Divci, pa su time dale ime selu.

Kod Vrela je sadašnje i odavnašnje srpsko groblje. Ispod njega, nad samim Vrelom, nalaze se zidine nekadašnje divačke crkve, koja je bila sve do 1788. god., pa je tada,kada i ostale, zapalio Mahmut Paša Bušatlija, što svedoči svojeručni napis na jevađelju ove crkve od strane Hadži – Ruvima, koje se danas čuva u Rabrovici. Oko crkvine i groblja, veli se, da je bilo staro selo koje se zbog vode iselilo u Brdo, na sadašnje mesto.

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

Divci su selo koje već postoji u početku 18. stoleća, a narodno predanje daje mu duboku starost. U spisku sela iz 1737. god., koji je sastavila austrijska Administracija u Beogradu, među selima okruga valjevskog zapisato je i ovo selo: Divze.

• ŠTULIĆI i ĐURIĆI – najstarije su porodice ovog sela, za koje se ne zna da su doseljene, ako da su bile i u Starom Selu, kod crkvine, pa se u početku 19. stoleća i pred kraj 18., naselile na sadašnja mesta. Štulići su danas više mehane, ima ih 9 kuća i slave Sv. Jovana. Đurići, nekad najznatnija i najveća porodica, danas su spali na 3 kuće koje su na umoru, slave Sv. Đurđa.
• POPOVIĆI – najstariji su po vremenu doseljenja. Došli su iz Pauna ove oblasti, od porodice Đorđevića. Popovići su prvo otišli u Srem, pa se posle povratili kao sveštenici i naselili ovde, a ne na starom mestu u Paunama. Slave Đurđic.
• ERIĆI – naselili su se pred Kočinu krajinu, na godinu dana posle Popovića. Došli su iz Nikišćske Župe u dve porodice, zbog krvnine i jedna se nastanila ovde, a druga otišla u Stepojevac, okruga beogradskog. Slave Sv. Luku.
• JEVĐENIJEVIĆI, VASILJEVIĆI, TOMIĆI i ŠUMARČEVIĆI – su jedna porodica, doseljena pre Kočine krajine iz Lelića ove oblasti, od porodice Davidovića. Danas ih je 10 kuća, slave Sv. Nikolu.
• KRSMANOVIĆI – doseljeni su iz Osata u Prvom ustanku. Mnogi od njih su bili i sad su majstori. Pripada im nekoliko prezimena, ima ih 8 kuća, slave Sv. Jovana.
• ZEBIĆI – doseljeni su posle Prvog ustanka iz Jadra od Loznice, ima ih 4 kuće, slave Sv. Lazara.
• PLANIĆI – doseljeni kad i Zebići. Došli iz Pješivaca u Crnoj Gori, ima ih 3 kuće i slave Sv. Jovana (23.09.).
• ŠLJAKIĆI – došli iz Rovaca kad i Planići. Slave Sv. Alimpija.
• STOJKOVIĆ – predak mu se prizetio u ovom selu posle 1820. god., a doselio se iz Majinovića, od porodice Lazarevića. Danas ih je 4 kuće, slave Sv. Alimpija.
• GRČIĆ – predak se doselio iz sela Grka u Sremu i prizetio se. Ima ih 3 kuće, slave Sv. Nikolu.
• NOVITOVIĆ – doseljen pre 25 godina iz Dobrača u užičkom okrugu. Ima ih 3 kuće, slave Sv. Arhanđela. Doselio ih je brat, pisar opštinski, na imanje koje im je kupio.
• SMILJANIĆ – je nov doseljenik. Došao iz Brankovine od porodice Markovića, slavi Sv. Nikolu.
• DRAJIĆ – je od Drajića iz Kamenice i ovde se prizetio. Slavi Sv. Jovana.
• PETROVIĆ – je iz Bajine Bašte, okruga užičkog. Doselio se kao sluga i kupio imanje. Slavi Sv. Nikolu.
• ĐURIĆ – je iz Martinića u Crnoj Gori. Doselio se kao nadničar. Slavi Sv. Petku.
• ĐOKIĆ – prizetio se i doselio iz Majinovića i slavi Sv. Alimpija.
• TEŠIĆ – doselio se iz Jaklja u okrugu užičkom i slavi Sv. Arhanđela.
• TOMIĆ – je uljez u prve Tomiće iz Lukavca, primio i slavu i prezime njihovo.

Za ostale privremene žitelje ovog sela može se reći, da su većinom Užičani i iz Srema, naseljeni na imanju Krsmanovića, koji žive u Obrenovcu.

Glavna zanimanja seljana ovog sela su kao i seljana ostalih sela ove oblasti. Kao osobeno zanimanje je rabadžijanje. Divčanin ne zna zanata, a ne ide ni izvan svoga sela.

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković