Poreklo prezimena, selo Ljubinić (Obrenovac)

10. mart 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Ljubinić, opština Obrenovac. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Antopogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Ljubinić je najuzvišenije posavsko selo, odakle se razilaze vode Savi i Tamnavi; neravnog, ali ne i brdovitog izgleda. Kuće su po ravnici, duž seoskih puteva i razdeljene u tri džemata; Višnjak ili Staro Selo do Joševe, Divinac, srednji deo sela i Lipovicu zapadni deo sela.

Pravih jezera nema u oblasti. Nema ni onakvih, kakvih ima u gornjim valjevskim oblastima. U brdskom delu oblasti ima poneka vrtačica ispunjena vodom i narod zove jezerima. Ovakva jezera su porodična ili seoska svojina i kako su njihova sela tri četvrtine godine bez vode (ne računajući jezera), ona su im dobro došla za stočna pojila i druge domaće potrebe. Jezera po Orašcu, Lipovici, Vrelu, Ljubiniću i drugim susednim selima su izvan ograda i pored seoskih puteva, da bi se i drugi seljaci, kao i putnici, mogli njima služiti i da bi mogli pojiti stoku, ne pojedinačno nego u grupama.

U Tamnavi imamo nekoliko vrsta zemalja: peskuše, krečuše, crnice, smolnice, blaguše, mrtvuše i polojske zemlje.

Mrtvuša je crvena, tvrda, hladna vodoizdržljiva glina, teška za rad i vodom oskudna. Na njoj uspevaju i same rastu šume, a izvesnih godine mogu i strmni usevi, a drugo ništa ne može. Najlepši primeri su mrtvuše: Dubrava u Orašcu i Ljubiniću, Dubrava u Jabučju, zatim bezvodni delovi sela: Tulara, Banjana, Batalaga, Svileuve, Trlića i dr.

Sela u tamnavskoj ravnici ili su bez mala ili sa malama, koje se zovu krajevima, u kojima su kuće neobično rasturene i daju tip nemačkog sela. Sve kuće su rasturene s imanjima oko kuća i na sve strane, s malim ograđenim okućnicama i s prostranim predvorom, koji služi za ulaz u kuću i držanje domaće stoke. Sa zapadne ili severne strane je kakav zabrančić s voćem, gde se drži sitnija stoka. Ovakva sela prevlađuju u oblasti i njih je najviše u sredini oblasti: Grabovac, Brezovica, Novaci, Vrelo, Stubline, Ljubinić itd…

Stare šumske celine Dubrave između Orašca, Ljubinića, Drena i drugih posavskih sela su nestale, ostalo je malo pojedinačnih zabrana i nešto napuštenih mesta, na kojima se sama šuma podigla ili ostala ziratna zemlja. Tako isto stare šumske celine Dubrave između Paljuva i Jabučja i drugih sela nema danas osim pojedinačnih zabrana, rasturenih na sve strane i porđave ziratne zemlje.

Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo Stare Kuće, Kućerine, Kućišta i Stara Voća i Palanke.

Naseljena Stara Sela imamo u: Orašcu, Jabučju i Skobalju, a nenaseljena su u: Radljevu, Ljubiniću, Piromanu, Broviću i na Ušću.

Stara groblja poznata su pod ovim osobnim imenima: Bobije, Umke i Staro Groblje. Bobija i umki ima u svakom selu, a kao osobna imena su Bobije u: Dokmiru, Kršnoj Glavi, Kožuaru, Družetiću i Tularima, Umka ima u: Kožuaru, Banjanima i Vrhovinama. Ova imena su data pojedinim bregovima, ali ima bobnija, koja se smatraju kao grobovi nekadašnjih seoskih stanovnika, kao u: Grabovcu, Orašcu, Ljubiniću, Jabučju, Lajkovcu i dr. Naročito ima ovih bobija oko bara, izvora i manjih rečica.

Još se drže stare napuštene crkve u: Drenu, Orašcu i Crniljevu. Porušenih crkava ili crkvina ima u: Bresnici, Vrelu, Jabučju (na dva mesta), Kamenici, Ljubiniću, Novacima, Brgulama, Raduši, Svileuvi, Radljevu, Sovljaku, Stublinama, Takovu, Tularima, Urovcima, Rvatima i Čučugama.

Stari valjevski put nije išao današnjim putem. U oblast je ulazio na Karauli, odatle vencem silazio u varošicu Ub, odakle je u Sovljaku prelazio Tamnavu, pa preko Vrela, Takova, Ljubinića, Joševe, Lončanika, Trstenice i Stublina prelazio Kolubaru, na Carevom Brodu.

Treba videti selo Grabovac i njegovu okolinu, treba upoznati ma kog seljaka i s njime se pustiti u razgovor, gde se može odmah saznati, da i u selu i po okolini ima dosta đulića, kremenja i raznog kamenog i glinenog oruđa. Kad s proleća i s jeseni sela: Vrelo, Ljubinić, Joševa i Takovo razoravaju svoju Lokvu, redak je slučaj da se ne izore po koji đulić, sudić ili kremen.

Sela, koja su pre 300 (sada 400) godina, samostalno postala na ranije nestalim naseljima ili na mestima koja su bila naseljena, bila bi: Stubline, Ljubinić, Ruklade, Gvozdenović, Zvizdar, Družetić, Rubribreza i dr.

Znamenita valjevska porodica Nenadovića, pored velikih rodbinskih veza sa svim uglednim porodicama svoga doba, imala je u centru oblasti, u Ljubuniću, svojih bliskih srodnika, a najglavniji predstavnik ove porodice Prota Matija, da bi imao savsku obalu u svojim rukama, naselio je na Zabrežju, pred Save, svoga najbližeg srodnika, koji mu je vršio značajne usluge u doba njegovog političkog rada.

Jeladije Marković sa Zabrežja, pop Leontije Marković iz Urovaca, Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke i Vesa Velimirović iz Ljubinića nisu izašli na glas u doba Karađorđa i Miloša, a da nisu bili ranije u srodničkim vezama s viđenima valjevskim porodicama tog doba (doslovni prepis, op Milodan). Jeladije i pop Leontije su srodnici kuće Đelmaške, Isailo je Birčanin i srodnik Lazarevića, Erić je Starovlah i kum kuće Đelmaške a Vesa je bio drugobratučed popa Luke Lazarevića. Ove rodbinske veze i naselile su oblast i glavna naselja ove vrste bila su krajem 18. veka.

Zadružni život je u oblasti na velikoj ceni. Jedinština je posledica porodičnih nedaća i ona ne mora da predstavlja siromanštinu. Inokonština je posledica deobe i materijalnog upropašćavanja kuće i porodice od strane rđavih starešina i predtavnika. Nema doma u selu, koji nije bio, ili koji nije zadužen ili koji se ne sprema da bude zadužen. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma, za jedinštinu oskudica u radnoj snazi, za ikonoštinu krajnja nemaština. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini. Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika, kao i gore, su: Stankovići u Goloj Glavi, Aškovići i Miloševići u Čučugama, Đapići i Arsenovići u Bukoru, Jovanovići i Cvejići u Crniljevu, Kovačevići i Paunovići u Koceljevi, Petrići u Družetiću itd. Jače zadruge bez osobina su: Jovičići i Janoševići u Drenu, Nešići u Skeli, Antonići u Vukoni, Lukića-Brdarskih u Kožuaru, Rakića u Stublenici, Todorovići u Ljubiniću, Mišići u Broviću, Popovića u Malom Borku, Ciglića u Skobalju, Brkića u Tularima, Begovića u Brezovici, Tešići 1 i 2 u Novacima itd.

 

Poreklo familija-prezimena sela Ljubinić

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Adamovići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan i Lučindan, uljezi u Todoroviće.

-Aćimovići i Ilići. Videti Ilići i Aćimovići.

-Vesići*, prva polovina 18. veka, Svileuva, Jovanjdan

*Vesići, pre 100 godina Velimirovići, danas još i Popovići, potomci su Gavrila, brata Lazareva, dede pop Luke Lazarevića, naseljenog prvi put u Drenu. Gavrilo je u Drenu ubio nekakvog Turčina, s toga pobegao u Grabovac, pa kad su ga tu primetili, pobegao je u Milorce, odatle prešao u Ljubinić, zakućio i umro. Gavrilo je posle smrti ostavio četiri sina: Velimira, Živana, Nikolu i popa Mihaila. Živan i Nikola još za očeva života, po volji njegovoj, otišli su u Dren, gde Živan ostane na Drenskom Brdu i od njega su današnji Živanovići, a Nikola, po naredbi kuće Lazarevića, pređe u Kupinovo gde i danas ima potomstva. Velimir i pop Mihailo, ostanu u Ljubiniću i do danas očuvali su potomstvo i sveštenički čin u porodici. Na svim mestima ova porodica imala je svojih viđenijih predstavnika. Velimirov sin Vesa Velimirović, najviđeniji, nabogatiji i najrazboritiji Tamnavac krajem 18. veka i u početku 19. veka i član Praviteljstvujuščeg Soveta za okrug valjevski. Živanovi sin Neofit, kaluđer manastira Bogovađa i prvi pisar Soveta, dokle je ovaj zasedavao u Bogovađi.

-Danilovići, druga polovina 18. veka, Skupljan u Posavskoj Tamnavi, Nikoljdan.

-Đenići, posle 1827. godine, B. Krajina, Lučindan.

-Ilići i Aćimovići, druga polovina 18. veka, Gračanica u Azbukoici, Đurđevdan.

-Jovičići, druga polovina 18. veka, Osat, Jovanjdan.

-Karanovići, posle 1827. godine, Dubica, Đurđevdan.

-Mladenovići, posle 1827. godine, Banjani u okolini, Đurđevdan.

-Nedeljkovići, stara porodica, Đurđic.

-Nikolići, prva polovina 18. veka, Krnule u Posavskoj Tamnavi, Nikoljdan.

-Petrovići 1, druga polovina 18. veka, B. Krajina, Nikoljdan.

-Petrovići 2, druga polovina 18. veka, Prijedor, Đurđevdan.

-Simići, prva polovina 18. veka, Gornja Orahovica u Azbukovici, Jovanjdan.

-Stevanovići, prva polovina 18. veka, Tornik u Azbukovici, Jovanjdan.

-Stojanovići*, prva polovina, Birač, Alimpijevdan.

*Stojanovići su potomci Stojana Starovlaha, koji je krajem 18. veka i u početku 19. veka bio najbogatiji, najviđeniji i najotresitiji seljak ovog sela, a potomci mu danas spali na jednu vrlo siromašnu kuću.

-Todorovići, prva polovina 18. veka, Vršić u Azbukovici, Nikoljdan.

 

IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Milan Kojic

    Postovani

    Dali ste u Vasem istrazivanju naisli na porodice Kojic i Babic koje postoje u selu LJubinic/

    Ako imate neka saznanja molim Vas da mi ih posaljete.

    S-postovanjem