Srbi u Temišvaru

11. februar 2013.

komentara: 1

Poreklo (srpskog) stanovništva grada Temišvara (Banat, Rumunija), prema knjizi DUŠANA J. POPOVIĆA „Srbi u Banatu“. Piriredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković 

Dodao A.M. – Martolosi su vrsta vojnih jedinica još iz vremena Vizantije, a koju su i Turci zadržali sve do 1721. godine. Činili su ih hrišćani, a status se nasleđivao unutar porodice. Imali su razne zadatke: u unutrašnjosti su služili kao vrsta policije, negde su bili i posada u utvrđenjima. U pograničnim oblastima služili su i kao špijuni i često upadali u neprijateljske teritorija u cilju pljačke. Bili oslobođeni harača, a imali su i mogućnost posedovanja nasledne zemljišne posede (baštine). Veći broj martoloha je prelazio na islam.

Defterek I, 374-5

1590.-1. SLUŽILI SU U TEMIŠVARU KAO MARTOLOSI:

 

DIMITRI VUITSITDIMITRIJE VUJČIĆ
VOCSA JOVANVOČA JOVAN
RADOSA PETERPETAR RADOŠA
MALI NIKOLANIKOLA MALI
PETER JOVANPETAR JOVAN
MIHAJLO PAVELMIHAJLO PAVLE
PAVEL MATIASZPAVLE MATIJAŠ (ević ?)
ISZTOJAN MIHAJLOSTOJAN MIHAJLO
NIKOLA IVAN, szerodaNIKOLA IVAN, serdar ?
PAVEL DIMITRIPAVLE DIMITRIJE (vić?)
NEDELKO RADICSNEDELJKO RADIĆ
ISZTOJAN DIMITRISTOJAN DIMITRIJE (vić ?)
NIKOLA BRASOIKNIKOLA BRAŠOVIĆ
PETRI MIHAJLOPETRI MIHAJLO
NIKOLA BOSIKNIKOLA BOŽIĆ
MIKLOS MASZAROVITNIKOLA MESAROVIĆ
GYURA PALCSIKĐURA PALČIĆ
NIKOLA RADOVIKNIKOLA RADOVIĆ
PETER MARTINPETAR MARTIN
BERUDAN DAMJANBERUDAN DAMJAN
GYURO ILIAĐURO ILIJA
SOJO RADOSAKŠOJO RADOŠAK
ISZTOJAN DIVANESTOJAN DIVANE
GYURICS ….. ĐURIĆ …..
R ….. MARKOR ….. MARKO

 

Defterek I, 422-3

1624.-7. SLUŽILI SU KAO MARTOLOSI:

 

GYURO ILIAĐURO ILIJA
RADOSAK ISTVANRADOŠAK STEVAN
JANKOJANKO
FARKA BERENIKVUK (mađ. Farkaš) BERENIK (?)

 

A kao stražari na mostu služili su: GOZDAN, PAVEL, GYURA, KOZA, SZILADI, LUKACS.

PO POPISU OD 28. JANUARA 1739. GODINE ŽIVELI SU U TEMIŠVARU OVI SRBI:

  1. JURKO i ATANACKO – stanovali su u Zlatnoj fabrici. Porodicu su činila 3 člana. Bavili su se raznovrsnom trgovinom. U Temišvar se doselio pre 20 godina iz Vlaške, Moskopolja. (dodao A.M. – sigurno Cincari).
  2. NIKOLA MOLDOVAN – stanovao je kod Crnog orla. Trgovinu je vodio sa još jednim drugom, a trgovao je sa brašnom i voskom. U Temišvar se doselio pre 20 godina iz Vlaške.
  3. NIKOLA ČIZMEDŽIJA – stanovao je Kod zelenog drveta. Imao je porodicu od 3 člana. Bio je čizmar. U Temišvar se doselio pre 16 godina iz Vlaške.
  4. MIHAILO KOSTIN i TODOR – stanovali su Kod bekstva u Egipat. Bavili su se trgovinom nemačke i turske robe. U Temišvar se doselio pre 10 godina iz Moskopolja. (dodao A.M. – sigurno Cincari).
  5. BUCZICZA – stanovao je Kod zelenog drveta. Imao je porodicu od 5 članova. Bio je preprodavac. U Temišvar se doselio pre 20 godina iz Dolca u Banatu.
  6. Braća BELIĆ: PETAR, NIKOLA i ŽIVKO – Stanovali su Kod ključa. Porodica im je brojala 12 članova. Bavili su se trgovinom sa marvom. U Temišvar su se doselili pre 18 godina iz Ivande.
  7. TODOR JANKOVIĆ – stanovao je Kod zelenog drveta. Porodica je brojala 2 člana. Bio je sabov (dodao A.M. – krojač). U Temišvar je došao pre 30 godina iz Mađarske.
  8. NEDELJKO DIMIĆ – stanovao je Kod bekstva u Egipat. Porodica mu je brojala 6 članova. Bio je sabov. Doselio se pre 40 godina iz Doleana u Albaniji.
  9. JOVAN – stanovao je Kod zelenog drveta. Imao je porodicu od 6 članova. Bio je sapundžija. U Temišvar se doselio pre 9 godina iz Russova u Banatu.
  10. MIRKO BRANKOVIĆ – stanovao je Kod zelenog drveta. Porodica mu je brojala 4 člana. Bio je sitničar. Doselio se iz Ditl-a (Titela ?) pre 18 godina.
  11. JOSIM MALENICA – stanovao je Kod ključa. Porodica mu je brojala 10 članova. Bio je star 70 godina i bavio se trgovinom stoke. Doselio se iz Banata.
  12. RUDOLF TANACKOVIĆ – stanovao je Kod velikog Hristifora (Krištofa). Porodica mu je brojala 3 člana. Bio je sitničar. Doselio se pre 6 godina iz Krajove u Vlaškoj.
  13. JURKO PETAR POSSABLOVITZ – stanovao je u Hanovoj kući. Porodica mu je brojala 5 članova. Trgovao je nemačkom robom. Doselio se pre 10 godina iz Pešte.
  14. JANKO i JOVAN VUJČIĆ – stanovali su u Dežanovoj (Dejean) kući. Bio je ”srpski berber”. Doselili su se pre 22 godine iz Fačeta u Banatu.
  15. STANKO BOŠNJAK i drug mu IGNJATIJE – stanovali su u Dežanovoj kući. Porodice su im brojale 8 članova. Bili su ”biljardosok”. Doselili su se pre godinu i po dana iz Oršave.
  16. MARTIN ĆOSA – stanovao je Kod građanskog čizmara. Porodica mu je brojala 5 članova. Bio je sitničar. Doselio se pre 16 godina iz Banata.
  17. ANTONIJE – stanovao je ”u redu malih kuća”. Porodica mu je brojala 17 članova. Bio je ćurčija. Doselio se pre 35 godina iz Sofije u Bugarskoj.
  18. JOVAN NEDELJKO – stanovao je u Vidtmeserovoj kući. Porodica mu je brojala 3 člana. Bio je sitničar. Doselio se pre 10 godina iz Rusove u Banatu.
  19. TIMO – stanovao je Kod građanskog čizmara. Porodica mu je brojala 2 člana. Bio je zlatar. Bio je rodom iz Albanije, a doselio se pre 3 godine iz Oršave.
  20. JOVAN CZICZI – stanovao je Kod crnog orla. Porodica mu je brojala 2 člana. Doselio se pre 22 godine iz Budima.
  21. JOVAN i NEDELJKO – stanovali su kod Poljske (komorske) apoteke (Feldapotheke). Trgovali su sa životnim namirnicama. Doselili su se pre 22 godine iz Oršave.
  22. DIMITRIJE – stanovao je u Volhoferovoj kući. Trgovao je vinom. Doselio se u Temišvar pre 3 godine, ali nije zabeleženo odakle. Za njega je primećeno da ”dođe i ode”.
  23. GRGUR SABIĆ (verovatno SAVIĆ) – stanovao je Kod orla. Imao je porodicu od 3 člana. Bio je vašarski sudija. Doselio se pre 23 godine iz Jegre.
  24. HADŽI STOMYR (možda Homyr) – stanovao je Kod orla. Porodica mu je brojala 5 članova. Bio je ćurčija i bavio se trgovinom brašnom. Doselio se pre 35 godina iz Sofije.
  25. NIKOLA ĐURIČKO (JURICZKO) – stanovao je Kod orla. Imao je porodicu od 7 članova. Trgovao je sa marvom. Doselio se pre 19 godina iz Banata.
  26. HADŽI NEDELJKO – stanovao je Kod orla. Imao je porodicu od 4 člana. Bio je sapundžija. Doselio se pre 25 godina iz Vidina.
  27. GEORGIJE VELEZOVICH – stanovao je Kod orla. Imao je porodicu od 3 člana. Bavio se sabovskim zanatom. Doselio se pre 35 godina iz Plovdiva.
  28. PETAR NEDELJKOVIĆ – stanovao je Kod orla. Imao je porodicu od 4 člana. Bio je sapundžija. Doselio se pre 15 godina iz Vidina.
  29. BARBAN – nije zabeleženo gde je stanovao, ali verovatno Kod orla. Bio je čizmar i imao je jednog pomoćnika. Doselio se pre 2 godine iz okoline Niša.
  30. MIHAILO – stanovao je Kod orla. Bio je sapundžija. Imao je porodicu od 2 člana. Doselio se pre 10 godina iz Požarevca.
  31. STANIŠA – stanovao je kod Ružice. Radio je u zajednici sa još jednim drugom. Bio je lončar. Doselio se pre 40 godina iz Smedereva.
  32. PETAR RADAŠINOVIĆ – stanovao je Kod bekstva u Egipat. Imao je porodicu od 7 članova. Doselio se pre 30 godina iz Segedina. Za njega je zabeleženo da je okružni knez temišvarski.
  33. EMANUEL NIKOLA – stanovao je Kod jelena. Imao je porodicu od 8 duša. Bio je trgovac. Doselio se pre 12 godina iz Pešte.
  34. JANKO VOJVODIĆ – stanovao je kod Građanskog čizmara. Bio je gajtandžija i radio sa još jednim drugom. Nije zabeleženo odakle se doselio.

 

1824. GODINE U TEMIŠVARU SU ŽIVELE OVE SRPSKE PORODICE:

Teodor ADAMOVIĆ – Gavril ALEKSIJEVIĆ – Marko ALEKSIJEVIĆ – Rista ANDREJEVIĆ – Aron ARSENOVIĆ – Georgije ARSENOVIĆ – Vasa BAJIĆ – Jovan BAKIĆ, senator – Kiril VESELINOVIĆ – Jovan VASIĆ, prota – Mihail VESELINOVIĆ – Ilarion VLAHOVIĆ – Toma VUJIĆ – Tanasije VUČAN – Dimitrije GEORGIJEVIĆ – Kiril GEORGIJEVIĆ – Mihail GEORGIJEVIĆ – Georgije GRIGORIJEVIĆ – Ilija GRUJIĆ – Sofronije GRUJIĆ – Atanasije DEČKO, advokat – Avram DUZI – Mihailo ŽIVANOVIĆ – Pavle ŽIVKOVIĆ – Atanasije ZVEKIĆ – Jovan ZVEKIĆ – Trandafil ZONJA – Aksentije ISAKOVIĆ – Teodor JANKOVIĆ – Dimitrije JOVANOVIĆ – Katarina JOVANOVIĆ – Pavle JOVANOVIĆ – Milovan JOSIFOVIĆ – Dimitrije KAŽIMIR – Vasa KARAČONJI (Božić ? – dodao A.M.) – Luka KENGELAC – Ignjat KNEŽEVIĆ – Dimitrije KOZMANOVIĆ – Jovan KOZULOVIĆ – Jovan KOJADINOVIĆ – Jovan KONSTANTINOVIĆ – Nikola KOSTA – Lazar KOSTURUSI – Teodor KUZULOVIĆ – Andrija KURUCKI – Lazar LAZAREVIĆ – Pavle LAZAREVIĆ – Naum MAKRI – Nikola MALENICA – Terezija MALENICA – Petar MARINKOVIĆ – Vasa MARKOVIĆ – Jovan MARKOVIĆ – Georgije MADŽARLI – Stojan MILENKOVIĆ – Georgije NEDELJKOVIĆ – Katarina NEDELJKOVIĆ – Neca NEDELJKOVIĆ – Nikola NEDELJKOVIĆ – Petar NEDELJKOVIĆ – Jovan NEŠKOVIĆ – Tanasije NEŠKOVIĆ – Avram NIKOLIĆ – Andrej NIKOLIĆ – Georgije NIKOLIĆ – Dimča NIKOLIĆ – Konstantin NIKOLIĆ – Marija NIKOLIĆ – Nikola NIKOLIĆ – Mihailo NICIFOR – Teodor NJAGUL – Anastasije OSTOJIĆ – Jovan PANAJOT – Dimitrije PANU – Arkadije PEJIĆ – Danilo PETROVIĆ – Jovan PETROVIĆ – Sava PETROVIĆ – Simeon PETROVIĆ – Petar PLAVŠIĆ – Nasta POPOVIĆ – Nikola POPOVIĆ – Aleksandar RAJIĆ – Pavle ROŽA (MIHAILOVIĆ) – Georgije ROŽU – Jovan SAVIĆ – Jovan SIFNIJUM – Vasa STANOJEVIĆ – Sofronije STEFANOVIĆ – Aksentije STOJKOVIĆ – Naum TEOLOGITI – Emanuel TODOROVIĆ – Aleksandar TRANDAFIL – Andrija TRANDAFIL – Jovan HADŽIJOPOLI – Georgije ČOKRLJAN – Nikifor ČOLAKOVIĆ – Pavle ŠANDROVIĆ – Stefan ŠANDROVIĆ – Mihail ŠEVIĆ – Danilo ŠERBAN – Jovan ŠKARLATO – Sultana ŠTERIO.

Dodao A.M. – neka prezimena su očigledno cincarskog (pa i grčkog) porekla.

 

IZVOR: Dušan J. Popović – “SRBI U BANATU“

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    SRPSKA STRADANJA U RUMUNIJI

    Nakon dvanaest godina i pet izdanja dela Srbi iz Rumunije u Baraganskoj golgoti ove godine je izašla knjiga sa novim saznanjima o ovom društvenom fenomenu. Novo dvojezično izdanje (na rumunskom, uz srpski prevod) o deportaciji banatskih Srba u pustaru Baragan (1951-1955) značajno proširenie istorijsko saznanje o periodu nasilne deportacije heterogenog stanovništva Banata iz naselja graničnog pojasa Rumunije prema tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ). U knjizi se izdvaja i zaokružuje tema o stradanjima pripadnika srpske manjine iseljenih sa svojih ognjišta i deportovanih u tu pustu močvarnu ravnicu na krajnjem istoku Rumunije.
    Novo izdanje koje je pred nama sadrži spisak deportovanih lica srpske nacionalnosti uvećan za još nekoliko stotina. Prikupljena je usmena građa više desetina stradalnika nakon vremenske distance od 65 godina, ali zanemarljive emotivne distance.
    Novi podaci iz arhiva osvetljavaju detalje tadašnjeg političkog delovanja tokom ideološkog sukoba posle rezolucije Informbiroa 1948, Hladnog rata i jačanja Gvozdene zavese Sovjetskog bloka prema zemljama Zapada, sve do normalizacije međunarodnih odnosa 1955. godine.
    Nakon obraćanja predsednika Udruženja bivših interniraca Petru Mirčova i reči autora slede celine koje kao koautori potpisuju istoričar prof. dr Miodrag Milin, i antropolog i etnolog dr Andrej Milin, dok se svojih iskustava prisetio Cvetko Mihailov, bivši deportirac i ugledni član Udruženja bivših prognanika u Baragan. I sam žrtva progona, Mihailov je u poglavlju „Argumenti” prikazao osnovni tok deportacije, život i rad u prisilnom prebivalištu tipskih kuća i naseljima koje su iseljenici sami gradili u pustari Baragan uz deltu Dunava. „Koreni deportiraca” sadrže istorijski prikaz stvaranja multietničnosti i multikulturalnosti Banata u kontekstu evropskih zbivanja od kraja 17. veka do dešavanja o kojima je ovde reč. Poglavlje „Život u izgnanstvu” opisuje tretman prema prognanima iz Banata, grupisanih u heterogene celine, koji su u Baragan preneli i integrativni model preživljavanja kroz saradnju i razmenu znanja i iskustava. Za pet godina boravka u represivnim uslovima prinudnog rada (uglavnom u obližnjim poljoprivrednim gazdinstvima), prema projektima naselja i kućica za stanovanje sami su izgradili osamnaest sela u toj surovoj oblasti. Na osnovu građe iz arhiva u Srbiji, Miodrag i Andrej Milin u poglavlju „O deportaciji Srba iz Banata” predstavili su vreme agresivne antijugoslovenske i antisrpske političke kampanje u zemljama Istočnog bloka, posebno u Rumuniji. Upravljalo se iz Moskve, a delovalo kroz mrežu Sekuritatee i Milicije. Proganjani su viđeniji Srbi, prvenstveno u selima Banatske klisure, gde je bila najveća koncentracija srpskog stanovništva u FNRJ. Deklarativno, zaštita režima od klasnog neprijatelja služila je i kao pogodna formula za pljačkanje imovine deportovanih. Od 1948. godine pritisci, hapšenja i progoni, uz insceniranu propagandu o napadima zapadnih vojnih snaga sa teritorije Jugoslavije, kulminirali su brižljivo pripremljenom deportacijom lica pod sumnjom da su protivnici komunističkog režima. Obuhvaćeno je preko 40.000 klasnih neprijatelja, Rumuna, Nemaca, Bugara, Mađara i drugih, među kojima oko 2.800 Srba. Maltretranje od strane režimskih organa donekle je ublaženo tokom 1953. godine, a decembra 1955. baraganske kolonije najvećim delom su raseljene, usled poboljšanja političke klime u Evropi i odnosa Rumunije i Jugoslavije. Povratnici su u Banatu zatekli uništene kuće i imovinu, tako da je sloboda bila jedino dobro koje ih je snašlo.
    Posebno je ilustrativan odabir četrnaest sadržajno raznovrsnih „Svedočanstava kazivača o njihovim baraganskim iskustvima” Cvetka Mihajlova. Iako su se odigravali po jednoobraznom modelu, njihovi doživljaji su raznoliki. Svi su naglo i nasilno izmešteni iz svojih domova u graničnom pojasu jugozapadnog Banata, od dece sa 3-4 godine starosti, nesvesne šta im se događa, preko adolescenata sa problemima adaptacije na rigorozne klimatske, materijalne i socijalne uslove. Neki kasnije stasali deportirci pripovedali su o naporima roditelja da im obezbede sklonište i hranu a kasnije i obrazovanje, pri čemu je sve mučila nostalgija. Mnogi nose tugu jer su tamo pokopali najdraže; neki su stradali od bolesti; izlagani velikim naporima, bili su više gladni nego siti, čuvajući hranu za svoju decu. Trauma devojčice M. J. tokom šest dana sa porodicom zavejanom u snegu bez hrane i pića, potisnula su joj je druga sećanja iz tog doba.
    Postoji nekoliko primera autentičnih pripovedanja u formi narodnog deseterca, nastalih u preživljavanjima turobnih sećanja. Potomci preseljenih, rođeni u Baraganu takođe s ponosom čuvaju sećanja na svoje porodice. Tako LJ. Unčanski, iz Čanada, pamti oca, koji je, iako beogradski diplomac iz 1950, godinama rehabilitovao svoju stručnost do zvanja akademika. Pomenimo i sećanja profesorke informatike u Temišvaru na decenijske napore njene porodice da obnovi porušeni dom, čuvajući napokon vraćeno porodično imanje kao orodičnu svetinju. Izdanak hrvatskog terezijanskog plemstva iz Keče takođe nosi osećaj gorčine usled gubitka svega u rodnom kraju i neprijateljskog dočeka domaćeg stanovništva Baragana, zavedenog režimskom propagandom. Bilo je i raseljavanja porodica, kao što pokazuje primer Tome Stojšića, tada studenta, kojem je odveden ostatak porodice. Pojedini primeri ilustruju još strožiji tretman pripadnika etapnih naseljavanja u Timiš, kao onaj sa mladićem poreklom iz Besarabije, koji je ostao, školovao se, tamo se zaposlio i zasnovao porodicu, pa danas kao penzioner živi u Dudašu, u Baraganu. Na kraju ovog poglavlja u vidu rezimea, R. Konstantinov zaključuje da je komunizam nešto najgore što se moglo dogoditi ovom svetu.
    Autorski tandem Miodrag i Andrej Milin u odeljku „Jugoslovenska diplomatska ofanziva u Bukureštu i kraj deportacije Srba u Baragan (1955)” objavljuje relevantna arhivska dokumenta na osnovu kojih Miodrag Milin konstatuje da je jugoslovenska diplomatija toga vremena delovala u vezi s deportovanjem Srba u Baragan, dok ju je rumunska strana ignorisala, koliko je to bilo moguće, u promenljivoj klimi međublokovskih odnosa. Do pomaka je došlo posle smrti Staljina (1953), kada je Georg Georgiu Deža balansirao, odlažući problem povraćaja imovine koja je oduzeta deportovanima. Razrešenje ovog svojevrsnog Gordijevog čvora započinje sa Beogradskom deklaracijom, 2. juna 1955. godine. Konačno rešavanje vezuje se za prijem Rumunije u UN, kada je u decembru doneta Odluka o povraćaju deportovanih. Pomenuti odeljak upotpunjenje obiljem objavljene diplomatske prepiske između dve zemlje. Političko delovanje i potpisivanje akta 1955. pratila je inicijativa ambasade Jugoslavije u Rumuniji da se sastave spiskovi deportovanih Srba. Uprkos ometanju Sekuritatee iste godine, iz protestne note od strane Jugoslavije, Ujedinjene nacije su saznale istinu o ovoj nehumanoj praksi Rumunije, tada pred prijemom u UN. Na terenu, taj proces tekao je nevoljno, prvo radi ubiranja letine u Baraganu, a zatim zbog obaveze povraćaja oduzete imovine. Tamna strana medalje bila su gonjenja, presude i zatvor za Srbe aktiviste. Do javnog gesta pokajanja došlo je tek 2015. godine, sa objavljivanjem vesti o promociji knjige Marčela Samance, Baraganci – sudbine na tapasima istorije, što je u Parlamentu Rumunije propraćeno izrazima dubokog poštovanja prema stradalima iz tog perioda, s ubeđenjem da niko u toj zemlji nema pravo da zaboravi njihovu tragediju, kao i da se tako nešto više nikada ne ponovi.
    Među prilozima se nalazi i „Izveštaj o komemoracijama upokojenim, održanim u Baraganu i Temišvaru, a koje će biti održavane godišnje u znak cehanja na dane Duhova 1951. U angažovanom „Zaključku” K. Vulkanesku zapazio je da su, u pokušaju brisanja tragova zločina, nakon opšte amnestije baraganske kuće porušene a zemlja preorana. „Statistika deportovanja” predstavlja obiman prilog sa spiskovima deportovanih Srba grupisanih po mestima porekla, odnosno prema mestima naseljenja na teritoriji Baragana, kao i popis svih Srba upokojenih u Baraganu (1951-1956).
    Ovom delu pridodati su i sledeći ilustrativni prilozi: 1) mapa sa obeleženom teritorijom odakle je vršena deportacija, 2) karta sa teritorijom gde su deportovani uz prisilu sagradili nova naselja, 3) serija fotografija snimljenih prilikom odavanja nošte stradalima, 4) rpafička simulacija projekta planiranog Memorijalnog centra u Baraganu, 5) „Odluka Ministarstva unutrašnjih poslova Rumunije” o povraćaju deportovanih lica u njihova prebivališta, od 20. decembra 1955, kao i nekoliko primera Odluka o oslobađanju pojedinih lica, pripadnika srpske manjine u Rumuniji.
    Knjiga predstavlja značajan doprinos rasvetljavanju jedne mračne epizode razaranja društvene i etničke strukture zapadnog pojasa Rumunije, uz izdvajanje problematike u vezi sa sudbinom Srba – nedužnih žrtava međublokovskih razmirica.

    Bratislava Idvorean, Stefanović, muzejski, savetnik, Muzej Vojvodine,Novi Sad

    IZVOR: Miodrag Milin, Cvetko Mihajlov, Andrej Milin: Srbi u Baraganskoj golgoti: novi prilozi. Temišvar: Mirton i Savez Srba u Rumuniji, 2016, 432 str.