Poreklo prezimena, selo Vrtiglavi (Mionica)

9. februara 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Vrtiglavi, opština Mionica. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Vrtiglavi leže na onoj kosi ispod Mionice koja služi kao razvođe Toplici i Ribnici. Glavna imanja ovog sela su oko Toplice.  Šume ima malo i to raspoređene po celom selu.

Kuće seoske rasturene su svuda. Nema većih grupa koje bi se mogle izdvojiti za se kao celina.

Vrtiglave su sastavni deo opštine donjotopličke u srezu kolubarskom. Groblje je zajedničko i na putu za Mionicu. Crkva je u Mionici. Preslava je zajednička, Spasovdan.

Vrtiglave naseljavaju danas ove porodice: Bogdanovići 6k, Milićevići 3k, Stojnići 4k, Miloševići 3k, Ristići 1k, Lazići 2k, Obradovići 1k, Andrići 5k, Radovanovići 6k, Jankovići 2k, Simići (Jovići) 4k, Popovići 2k, Ivković 1k, Gojkovići 6k, Babići 3k, Stevanovići 1k, Damljanovići 3k, Stevanovići 2k, Avramovići 2k, Rosići 3k, Petrovići 3k, Rafailović 1k, Stanojevići 5k, Simići 1k, Milosavljević 1k, Jovanović 1k i Mandić 1 kuća.

U haračkim tefterima ime ovom selu zapisano je ”Vrtiglava” i u 1818. god. imalo je 25 domova sa 40 porodica i 80 har. lica. Prema popisu od 1866. godine, bilo je 35 domova sa 363 stanovnika,….a po najnovijem od 1900. god. bio je 71 domova sa 541 stanovnikom.

U selu danas ima 73 doma od 20 porodica.

Vrtiglave su vrlo staro selo. Po mišljenju nekih starijih ljudi iz ovog slea i iz Virovaca, ovo selo bilo je nakad sastavni deo Virovaca, od kojih  ih ni danas ništa ne deli. Stariji ljudi to osnivaju na tome, što i ovo selo, i Virovce, zasnovale su iste porodice, čije strodstvo održava se u tradicijama. Od kuda ime Vrtiglave, za danas se ne zna, niti pak ko ume da tumači.

U sredini sela, na Bajinom Brdu, nalazi se i danas stara vrtiglavska crkva, koja je odvajkada bila ovde. Ovu crkvu od brvana i šindrom pokrivenu zidali su njeni parohijani 1809. godine. Ona je danas napuštena, pošto je na njeno mesto podignuta nova u Mionici 1863. godine.

 

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

  • Tzv. ANDRIĆI – Najstarija porodica u selu, za koju se ne zna da se odakle doselila. Za njih se misli da su od Jankovića iz Virovaca, a tu njihovu vezu dokazuju ne samo zajednička slava nego doskorašnja bliskost kuća  utkanost njihovih imanja. Mi ih moramo s tih razloga uzeti kao srodnike, ali ćemo ih u ovom selu zvati Andrićima, po najjačoj porodici ovog sela. Andrići su danas i ovi: MILIĆEVIĆI, MILOŠEVIĆI, JANKOVIĆI pa i STOJNIĆI, mada su ovi doseljeni na imanje iz Virovaca u novije doba. Andrića ima danas 17 kuća i sve slave Đurđic.
  • GOJKOVIĆI – najstariji doseljenici ovog sela, došli iz Kosatice, oblasti Starog Vlaha, u opštoj seobi, u neko brdsko užičko selo, pa se odatle posle 10 godina spustili ovde. Danas ih je u selu 15 kuća i slave Sv. Arhanđela.
  • POPOVIĆI – su Obućine iz Bačevaca, doseljeni posle Kočine krajine. Predak im se doselio kao sveštenik; ima ih danas 6 kuća i slave Sv. Đurđa.
  • BOGDANOVIĆI  – su Stepanovići iz Robaja, sišli ovde na kupljeno imanje odmah posle 1809. godine i ima ih 6 kuća i slave Sv. Nikolu.
  • LAZIĆI – doselili se iz Osata kao majstori u početku 19. veka i naselili se u ovom selu. Ima ih 2 kuće i slave Sv. Lazara.
  • BABIĆI – doselili se iz Osata kao majstori, zajedno s Lazićima. Ima ih 3 kuće, slave Kralja Dečanskog.
  • AVRAMOVIĆI i PETROVIĆI – su iz Golupca, prvi od porodice Šestovića, drugi od Jakšića. Prvih ima 2 kuće, drugih 3 kuće i slave Sv. Nikolu, a neselila ih njihova ženska rodbina.
  • RAFAILOVIĆI i ROSIĆI – iz Dupljaja ove oblasti, naselila ih rodbina po ženskoj liniji. Prvi su od Radovanovića, ima ih 1 kuća i slave Sv. Luku, a drugi su Stankovići, ima ih 3 kuće i slave Sv. Đurđa.
  • STANOJEVIĆI – su iz Radanovaca okr. užičkog, doseljen im predak kao nadničar, pa se posle prizetio. Ima ih 5 kuća i slave Sv. Nikolu.

Doseljenici iz druge polovine 19. veka:

  • IVKOVIĆ – iz Slavkovice od porodice Ivkovića, prizetio se u Popoviće. Slavi Đurđic i Đurđevdan.
  • OBRADOVIĆ – iz Štrbaca, doselio se kao sluga i prizetio se. Slavi Sv. Đurđa.
  • RISTIĆ – iz Blizonja, prizetio se u Miloševićima i slavi Sv. Jovana.
  • STEVANOVIĆ – prešao iz susednog sela Matiću na imanje i slavi Đurđic.
  • SIMIĆ – od Babića iz Ključa, prizetio se u Stanojeviće. Slavi Sv. Nikolu.
  • MILOSAVLJEVIĆ – iz Rožanstva okr. užičkog, doselio se kao sluga i prizetio se u selu. Slavi Sv. Đurđa.
  • JOVANOVIĆ – iz Kovačica, doselila ga porodica na kupljeno imanje. Slavi Trojice.
  • STEVANOVIĆ – od nekud iz užičkog okruga, predak im se prizetio u Damljanoviće, ima ih 2 kuće i slave Sv. Arhanđela i Sv. Đurđa.
  • MANDIĆ – najskoriji doseljenik. Iz Mataruga, doseljen kao nadničar i prikupio malo imanja, slavi Sv. Đurđa.

Vrtiglavci se bave svima onim privrednim granama kao i susedni seljaci. Najmilije zanimanje svakome iole uviđavnjem seljaku ovog sela je gajenje stoke. Toplica i njeni pašnjaci i livade jesu blagodet za poslove te vrste. Osobita pažnja se obraća na soj, hranu i negu govedi. Po Brdu nad Mionicom i po Letištu nad Tabanovićem, gaje se dobri vinogradi, pored dobrih zabrana oko njih.

 

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Koreni

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Saša

    Majka mi je iz Vrtiglava, a i ja evo više od pola veka. I za Vrtiglav kao ime sela oduvek se mogla čuti ista priča. Krajem turske vladavine Turci su, prikupljajući harač, nezadovoljni prihodom ubili više muških glava, domaćina u ovom selu. Ostavši same neke žene sela su se organizovale i sačekavši u zasedi Turke, ubile ih, i njihove odsečene glave nabijene (provrtene) na kolac (što je tipično turski običaj) nosile kroz selo da pokažu učinjenu osvetu. Dogadjaj se odigrao u Katića ševaru, obodnom delu sela prema Mionici.
    Od tada selo nosi naziv Vrtiglav.