Poreklo prezimena, selo Gornja Lomnica (Vlasotince)

3. februar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornja Lomnica, opština Vlasotince. Istraživanje “Sela u vlasotinačkom kraju” saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

Gornja Lomnica, selo

 

Nastanak sela 

Selo Gornja Lomnica se nalazi sa desne strane puta Lomnica-Sredor, puta iz Vlasotinca, u pobrđu planinskog dela- obraslo hrastovom šumom prema selu Crna Bara.

Dakle, selo se nalazi između ovih susednih sela: Donje Lomnice sa JZ, Crne Bare sa SI i Sredora sa SZ.

Gornja Lomnica nalazi se na nadmorskoj visini od 450-540 metara.

Nekada do samog dela sadašnjeg sela postoje “ostaci” škrinja nekadašnjeg “leskovačkog mora”, što je retka izuzetnost. Međutim, nigde ništa nije napisano u pogledu istraživanja geografskog položaja ovoga kraja.

Samo seosko naselje je naselje razbijenog tipa.

Svako od osnivača roda je prvo gradio ovčarske kolibe – “pojate”, potom kuće za svoju familiju.

Prve kuće su bile pokrivene papratom, potom slamom, pa onda ćeremidom i na kraju crepom: biberom i “mašinskim crepom”.

Gornjolomničani su prvo bili stočari, pa onda se bavili ratarstvo-vinogradarstvom.

* * *

Selo nekad i sad:

Glavni atar G. Lomnice zahvata dolinu Male reke.

Ona se uliva u Šišavicu. Pomenuta dolina ima zapadnu i istočnu padinu.

Prva padina je podesna za njive sa žitom, dok druga padina je podesna za vinograde i voćnjake.

Na seoskom ataru postoje tri vrste tla: “crvenica” je podesna za vinovu lozu; “liska” je podesna za voćnjake.

Na seoskom ataru postoje tri vrste tla: “crvenica” je podesna za vinovu lozu; “liska” je podesna za voćnjake,, dok je “pepeljuša” (posna zemlja) podesna za pšenicu.

Obradiva zemlja na ataru sela Gornja Lomnica je kupljena od Turčina 1878. godine.

Potes Kadijanin Dren ime je dobio po Turčinu-kadiji.

Stanovnici Gornje Lomnice, pored zemljoradnje i slabog stočarstva, bavili su se i spečalbom. Radili su “svuda”, kao ciglari-torbari i crepari.

Rodovi su naseljeni: iz sela Donje Gare, Donje Lomnice, Gornjeg Oraha i Leskovca; pa su i tako stare familije dobile naziv: Orašajci, Miladinovi. Kačarci, Stamenkovi i Garci.

Naziv roda su dobijali ili prema selima odakle su se doselili ili prema osnivaču roda.

Tako stare familije su: Đokinci, Petkovci, Orašanci, Anđelkovići i Stamenkovići.

U selu na kraju 20. veka je bilo oko 30 kuća; dok sada na početku 21. veka je ostalo mali broj staračkih domaćinstva i nekoliko mladih domaćinstva, a i neoženjenih momaka.

Mahom su svi iseljeni u Vlasotince, jedan deo u Vojvodini (Banatu) je koloniziran posle Drugog svetskog rata, a neki su se iselili po drugim mestima Srbije.

Postojale su krajem 20. veka u selu: još jedna familija Anđelković sa strane.

Od familije Anđelković su: Đorđevići (10 kuća), Stanojević (6), Petkovići (3 kuće) a ostalo Anđelkovići.

U selo se mahom u većini slave Mitrovdan zimski i Sveti Sava.

Nekada se Gornja Lomnica zvala Mala Lomnica, a ima i Donja (Veća) Lomnica.

Osnovna četvrogorišnja škola u selo je sagrađena 1957.godine.

Zbog migracije stanovništa škola više nije imala dece i prestala je sa radom 1987. godine.

U selo je nekada bio razvijen pinterski zanat i oni su išli u pečalbu u Bugarsku, a bilo je pečalbara i ciglara.

Ljudi su se mahom bavili stočarstvom, pa i danas u brdima postoje oronule kolibe i staje (pojate) ovog planinskog sela, prema planinskom selu Crna Bara.

Prema kazivanju 70-godišnjaka Velimira Anđelkovića, krajem 20. veka – svako domaćinstvo je imalo najmanje 50 ovaca, a najviše se čuvalo po 200 ovaca i i po 100 koza.

U selu je postojala potkivačka radnja. U radnji je radio majstor potkivač Novica Stamenković (1953.g.).

Nekada su u selu bili poznati muzikanti-trubači u familiji Stamenković, koji su svirali po seoskim svadbama u okolnim selima.

Sredinom sedamdesetih godina 20. veka pečalbarstvom (ciglarstvom-a kasnije i zidarskim zanatom) počelo se ekonomski više zarađivati, da bi se potom deca školovala van sredine i tako su tamo ostajala i stvarala porodice.

Mnogi su se zapošljavali posle završetka školovanja u samom Vlasotincu, pa je tako polako selo ostajalo bez mladih da se bave stočarstvom, vinogradarstvom, voćarstvom i pčelarstvom.

Danas ima dobrih majstora zidara i keramičara koji su pečalbari, ali koji su izgradili velelepne kuće u Vlasotincu, pa se samo u toku leta stariji penzioneri vraćaju na sezonski rad u selo.

Na početku 21. veka ostalo je samo još dva deteta: Željko Novičić (osmi razred) koji vozi traktor, ore i pomaže dedi oko potkivanja goveda u drugim selima još od četvrtog razreda i njegova sestra Nataša Novičić (prezime dobili prema dedi Novici Stamenković)- koji su pomagali da se sakupi dovoljno građe da se napiše život u prošlosti o njihovom rodnom selu Gornja Lomnica.

* * *

Starine:

Selo Gornja Lomnica ima posebno groblje.

Na malom uzvišenju kraj groblja otkopani su stari zidovi i grobovi, seljaci kažu: ”Nekada tu živeli Rimljani”.

Kod groblja voda jednog izvora ima “miris bakra”.

Oko njega dva puta su vršeni probni rudarski radovi – 1909. i 1946. godine. Pronađene su manje naslage lignita.

U selu ima nalazišta iz prošlosti.  Tako je kod sadašnjeg groblja bila crkva – iskopana od pečene tanke cigle, a i danas se poznaje mesto i iznad ima kamena sa znacima.

Ovde su bili Latinjani-Rimljani, pa se tako iznad groblja nalazi naselje Latinjana u mesto zvano Podrumina, a mesto je dobilo ime po podrumima.

Danas staro groblje sa crkvom je uraslo u šumu, a mesto se zove Gola Čuka.

U selu su postojala četiri iskopana bunara za pojenje stoke. Danas je još jedan u upotrebi i oko njih postoje mnoge priče iz prošlosti.

* * *

Narodni običaji:

PREMLAZ: Sakupe se devojke i žene, idu pletu venci kude neka rečica (potok)-dolina protiče. Posle toga dođu kući, stavae venac na ovcu i na kotle što mleko muzu i takoj pomuzu sve ovce. Gde ovce prolaze islete se venac i zakiti se. Onda se pustaju ovce na pašu za zdravlje za za napredak za stoku.

*

DODOLE: Devojke se obuku u beo i zađu malu u selo i pevaju. Kada završe kupaju se u reku. Jedana drugu prskaju i pevaju. Pevaju da pada kiša.

* * *

Narodne izreke:

Sela: Šišava, Skrapež, i Lomnica:

– Ako nemaš kvo da rabotiš, uvati se za uvo pa igraj – pečalbarska pošalica.

– Ajd bre šunel – Beži što pre!

– B’zdi na rakiju – Miriše na rakiju.

– Veresija, gotova sirotija – Svaki zajam vodi u siromaštvo.

– Gorči ko pelin – Gorak život, nešto gorkog ukusa.

– Grbavo rodilo u njivu – Rodna godina žita na selo.

– Dosadan si ko pijavica – Dosadna osoba.

– Dal si došla il si pošla – Zbunjena osoba.

– Digaja glavu ko jelen trećak – Neko ko precenjuje sebe.

– Duša mu na rakiju smrdi – Čovek pijanica.

– Đavolasta devojka – Crnooka lepa devojka.

– Željke te gazile – Loš čovek.

– Zadremal ko ćuran na motku – Mrzovoljna osoba.

– Zbunija se se ko ovca od šubaru – Pošalica staraca na selo.

– Zemlja prostirač, nebo pokrivač – Zemlja i nebo sve su čoveku.

– Iš bre! – Beži odavde.

– Izeja od kokošku nogu – Ko ne može da čuva tajnu.

– Izvrljija granjke  – Počelo čišćenje.

– Izdživdžija oči na glavi ko vildžani – Izrogačene oči od straha. Čovek sa velikim očima.

– Imanje je gospodar čoveku, a ne čovek! – Život čoveka zavisi od imanja na selo.

* * *

ZDRAVICA (Svadbarska-šaljiva):-

„Živeli mileni,
snajku smo doveli
Rakiju da pije,
svekrvu da bije
Obojci da očukuje od prašinu
I od svekrvinu nosinu
Tanjiri da pere
Po starci da se dere.“

* * *

Obrazovanje

Seoska škola otvorena je tek 1957. godine. Godine 1963. u osnovnoj školi-isturenog odeljenja osmoletke u selo Šišava-Lomnica, bilo je 23 učenika od prvog do četvrtog razreda u đačkim klupama.

Migracija stanovništva je učinila svoje.

Pečalbari – ciglari i zidari su davali svoju decu na školovanje u Vlasotince i prema Nišu i Beogradu.

Ta deca obrazovana visokim obrazovanjem se više nikada nisu vraćala u svoje rodno selo. Tako je iz godine u godinu smanjenjem dece u selo i škola imala sve manji broj đaka.

U selo su ostajali jedino neki seljaci slabijeg imovnog stanja-pečalbari, da bi se i oni krajem 20. vi početkom 21. veka iselili najviše u Vlasotince. Tako je škola zatvorena 1987. godine.

U selu Gornja Lomnica postoji dosta školovanih ljudi sa srednjom, višom i visokom stručnom spremom.

Ima školovanih učitelja, nastavnika, profesora, ekonomista, pravnika, a među njima najviše se čulo za sudiju opštinskog suda Vitu Krstića iz roda “Kuskini”, čija je majka iz roda Andrejević iz planinskog sela Predanča (G. Dejan).

Sudija Vitomir Krstić je mnogou prošlim vremenima pomagao nepismene planinske gorštake iz svih sela u vlasotinačkom kraju u ostvarivanju svojih prava u popgledu zemljišnih poseda-sa sela 60-70. godina 20. veka kada se bilo nepismeno u ovom kraju.

Kazivači: Velimir Anđelković (70.g), Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica, Vlasotince

Zabeležili: Željko i Nataša Novičić (Stamenković) učenici i Miroslav Mladenović, nastavnik matematike OŠ “Braća Milenković,  selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

Zapis: 27.septembar 2006. -2012.g. Gornja Lomnica

* * *

Učesnici ratova:

Partizani: Đorđević Jovan, Anđelković Slavko, Anđelković Jovan, Stamenković Mladen, Stanković Borko, Marković Slavko, Anđelković Lazar, Stamenković Borisav, Stamenković Bogoljub, Stamenković Čedomir, Anđelković Dragoljub.

Draževci: Petković Milan, poginuo je od partizana iznad potesa Gornji Podruma iznad selo Jastrebac.

Zapis: 2011.g.s. Gornja Lomnica

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.), s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Željko Novičić (1999.g) uč. osmog razreda iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

* * *

Priča o bunarima: 

U stara vremena u selo Gornja Lomnica bio neki starac po imenu Stojan rabadžija. Svuda je išao sa konjem, a nosio je pune bisage (napravljene od kozine i vune-kao torbe) vinom u Moravu, a iz Moravu donosio žito. Često puta je noću kasno kad se vraćao kući u Gornju Lomnicu. Kada je konjem prolazio livadom, uvek je prolazio pored bunara.

Smatralo se da tu postoji đavo, koji uhvati konja, onda zaustavi ga i tako voda svuda redom. Taj đavo “omaje” konjanika pa je tako bilo i sa a starcem Stojanom. Đavo vodi čoveka bez znanja i onda ga vrati na konja. Čovek je “omajan”-zaluđen, omađijan i ne zna šta se sa njima radi..

Omaja (nečasne sile) kod tih bunara su svi plašili da prolaze u gluvo doba noći –kada se iz bunara pojaljuju đavoli.

Stojan je drugi put doznao kako ga đavo “omaje” (zaludi), pa kad je trebalo da prođe pored tih bunara – sakrije se ispod samara konja. Kad je stigao do bunara, đavo uhvati konja i zaustavi ga. Video da ga Stojan nema. Đavo je onda izgovarao ovako: ”Odtud bremče, odovud bremče-Stojan ga nema”. Tada Stojan izađe ispod samara i kaže đavolu :”Crkni pukni, crni đavole evega Stojan”. Kad je to čuo đavo odmah je pobegao. Tako je Stojan nadmudrio đavola.

Tako se više đavol nije pojavljivao kada je Stojan prolazio u gluvo doba noći sa konjem pored tih bunara.

Veruje se da na tom mestu i danas na početku 21. veka postoje đavoli. Jer na to mesto u vrelim danima leta uvek za 2 do 3 stepena je hladnije nego na druga mesta u okolini bunara u selo Gornja Lomnica. Tu nema nikakav izvor, samo bunari. Kada se noću sa tog mesta izađe noću u gluvo doba noći, svakom se kosa id straha naježi, pa se tako noću “iz straha “zaobilazi” to mesto pored bunara.

Sa tih bunara je točena voda za stoku.

Bilo ih je više, sada ostao samo jedan za upotrebu.

Zapis: decembar 2012. godine selo Gornja Lomnica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953-g) selo Donja Lomnica, Vlasotince

Zabeležili: Željko Novičić (Stamenković) učenik i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ “Braća Mlenković” selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

* * *

Nastanak rodova:

Gornju Lomnicu osnovali su doseljenici oko 1840. godine.

Tada je naselje imalo tri domaćinstva.

Od njih potiču današnji seoski rodovi – Stojkovi, Petkovci i Đokinci.

Selo je 1963. godine imalo 40 domaćinstva.

Osnivači prva dva roda došli su iz susedne Donje Lomnice.

Priča se da su atar G. Lomnice najpre “pridržavali” stanovnici nižeg susednog sela Crna Bara (postoji rod Zarinci (Zarije), Miladinovci (Miladin)-koji imaju istu krsnu slavu Gmitrovdan; kao rodovi: Stojkovi i Stamenkovi.

Zatim je turski “Gospodar” (titula) zemlju oduzeo od Crne Bare i na njoj naselio tri srpska domaćinstva.

Ona su prvo u Gornjoj Lomnici prvo sagradila “pojate”, kasnije preobraćene u kuće.

Svi današnji stanovnici Gornje Lomnice, prema istraživanjima J. Trifunoskog 1963. godine, potiču od prvih seoskih doseljenika.

Jedan doseljenik imao je kuću u dolini, drugi kod današnje škole, a treći u današnjem srednjem delu sela.

Selo Gornja Lomnica obuhvata tri mahale: Stajkovska, Đokinska i Petkovska.

J. Trifunoski 1963. godine navodi da su u svakoj mahali osnivači roda:

– Rod Stojkovi ili Padinci (19k. Krs.slava Mitrovdan), doseljeni iz susedne Lomnice.

Tamo su im rođaci stanovnici roda Zdravkovci (8k)- Stojko i Zdravko, braća, doselili se iz Leskovca.

U ovom rodu zna se sledeći rodoslov (genealogija):-Blagoje (1930.g)-Milorad-Uroš-Jovan-Stojko, osnivač roda. On je bio jedan od osnivača naselja oko 1840. godine.

– Rod Petkovci (krsna slava Petkovdan-Pejčindan), takođe došli iz susedne Donje Lomnice.

– Rod Đokinci (16k, krsna slava Sveti Sava), doseljeni iz sela Gare u blizini sela Svođe. Imaju rođake u selo Krivi Del (Crna Trava).

U tom vremenu su doseljeni i rodovi: Orašani i deo roda Miladinovci ( Zarijini) iz dela roda sela Crna Bara, gde se prizetio Đorđe Stanković iz mahale Đorđine sela Dejan.

Tako su iz ovog roda i nastala prezimena Đorđević (sa krsnom slavom Sv. Nikola) koja se razlikuju od prezimena Đorđević (kr.sl Mitrovdan ili krsne slava Sveti Sava).

Ima i istih prezimena različitih rodova: Anđelkovići i Jovanovići ali različitih krsnih slava i rodova.

Ovde dolazi često do zbunjivanja i nepoznanica kada se u samo selo pojavi jedno prezime sa tri različite krsne slave.

Prezimena su od 1841. godine sve do 1980. godine mahom “izvođena” često iz “prvog kolena” ili od paradedova ili dedova, koji su često “izvođena” po rodovima različitih krsnih slava i porekla imali isto ime Đorđe (Đorđević) ili, pak, Jovan (Jovanovići-jedan krsnu slavu Mitrovdan, a drugi krsnu slavu Sveti Sava i iz različitih rodova i mesta doseljeni u selo Gornja Lomnica).

Stanovništvo je srpsko. Seoska slava (Litije) je Petrovdan, dok su seoske krsne slave: Pejčindan (Petkovica), Gmitrovdan (Mitrovdan), Sveti Sava, Sveti Nikola i dr.

* * *

Položaj mahala i rodova sela na početku 21. veka:

Naseljeni na “Brdo”:

STOJKOVI: Jovanović

PETKOVCI: Stanković.

Naseljeni na početku sela:

ĐOKINCI: Anđelković

PETKOVCI: Petković.

Naseljenjni u centru sela i do škole:

ĐOKINCI: Kostić, Jovanović, Milanović

Naseljeni u Gornjem delu sela iznad školu:

ORAŠAJCI: Anđelković (ks. Gmitrovdan-Mitrovdan)

BLAGOJCI (Stojkovi): Stanojević

Naseljeni u zadnjem delu sela do doline:

ORAŠAJKE: Stamenković (Mitrovdan)

MILADINOVCI (Zarinci): Đorđević.

*  *  *

Mahale sela:

Petkovci – prezime Petković,

Mahala Savinci – prezime Anđelković

Mahala Urošaci (Orašaci) – prezime Stamenković

Stari kumovi:

Petkovci – Milorad (Stojkovci); Savinci (Anđelković)-Deska; Urašaci (Orašaci)-Stanko

* * *

Rodovi (prezimena, krsna slava, poreklo):

ĐOKINCI:

Krsna slava: Sveti Sava.

Prezimena: Anđelković, Milanović, Savić, Đorđević, Kostić. Doseljeni iz selo Donje Gare.

*

STOJKOVCI:

Krsna slava: Pejčindan.

Doseljeni iz selo Donja Lomnica. Prezimena: Jovanović, Đorđević (različiti od Jovanovića iz roda “Kuskini”).

Poznat rodoslov:

Blagoje (1930)-Milorad-Uroš-Jovan-Stojko-osnivač roda, brat Zdravka-osnivača roda Zdravković u selo Donja Lomnica.

Poreklo: iz Leskovca.

*

PETKOVCI:

Krsna slava: Pejčindan (Petkovica).

Došli u Gornju Lomnicu iz Donje Lomnice.

Prezimena: Petković, Stanković

*

ORAŠAJKE:

Krsna slava Gmitrovdan (Mitrivdan).

Poreklo iz Gornji Orah. Prezimena: Stamenković. Novičić, Stanković (STANKOVCI), Đoršević.

*

MILADINOVCI (Zarinci):

Krsna slava: Gmitrovdan (Mitrovdan).

Prezimena: Đorđević, Stanković, Miladinović (deo roda u selo Crna Bara).

*

MILADINOIVCI (ima ih u selu Crna Bara, a žive u Vlasotince).

Drugi rod Đorđević („Kice“) koji slavi Gmitrovdan, iz Gornju Lomnicu žive u Vlasotince.

Violeta Đorđević (G. Lomnica) – Bratislav Bogdanović (s.Komarica):-Aleksandra (1993), Jovana (1998). Aleksandra Bogdanović je najbolji student na grupi matematika Prirodno-matematičkog fakulteta u Kragujevcu. Žive u Vlasotince.

*

“KUSKINI”:

Krsna slava: Sveti Nikola

Poreklo: Gornji Orah

Prezimena: Jovanović, Krstić

*  * *

Iseljenici:

U susedno selo Donja Lomnica su se preselili dva roda: Gornjolomničani (2k): Savić (krs.slava Sveti Sava) i Jovanović Boško (sin Branislav 1953.g)-sada živi u Vlasotince.

Od roda Petkovci iza poslednjeg rata 1946. godine su tri porodice kolonizirane u Banat (Vojvodina), dok je sedam domaćinstva do 1963. godine prešlo u Vlasotince, a kasnije su i većina ostalih Gornjolomničana sagradili kuće i naselili se mahom u Vlasotince, a jedan deo se iselio i van Vlasotinca po Srbiji.

Na kraju 20. i početkom 21. veka skoro celo selo je isaeljeno u Vlasotince i po drugim mestima u Srbiji.

Od roda Stankovci iseljeni su:  Stamenković: Dragiša, Zoran, Svetislav, Ljubomir, Slobodan, Drage, Vitomir, Božidar, Dragiša i Srđan.

Od roda “Kuskini” su odseljeni: Jovanović: Čedomir (u Vlasotince), Jovanović Dragan, Jovanović Stanojil, Jovanović Zoran, Krstić Vita (sudija u Vlasotince), Krstić Luka, Krstić Drage.

* * *

Poreklo prezimena:

*

Poreklo prezimena Anđelković ĐOKINCI

Rod: ĐOKINCI

Poreklo: selo Donje Gare (ima familija u zaseoku Stranjevo (s.Dobroviš-opština Vlasotince), Krivi del (Crna Trava) i u Novo Selo kod Grdelice (opština Leskovac).

Krsna slava: Sveti Sava

Rodonačelnik: Đoka

Prezimena: Anđelković, Svetozarević, Milanović, Savić, Đorđević, Mladenović, Đokić

Poznat rodoslov:

Anđelković: Milan, Dušan, Jovan, Aleksandar.

Anđelković Milan: Stojan, Draginja, Nada, Jelena. Unuci: Ivan, Slaviša Milanović. Praunuci: Marko i Vladica.

Anđelković Dušan: Velimir, Ilija, Jovan, Petar, Ruža. Unuci: Aleksandar-Jovica, Marina, Sreten, Verica. Aleksandar: Jovica, Marina. Sreten: Mića, Dragan. Verica: Goran, Ivan.

Anđelković Jovan: Dragoljub, Velimir, Zora, Olga. Unuci: Kristivoje, Svetomir, Mirjana, Nevenka. Praunuci: Vladica, Nikola.

Anđelković Aleksandar: „Posinio“ Stojiljković Milivoje iz D. Lomnice)- unuci:Jovan, Blagoje,Mirjana. Jovan:-Zoran, Goran.

*

Đorđević (Anđelković) Ranđel:-Živojin. Unuci: Siniša, Ljubinka, Mirjana, Olga.

Anđelković Uroš:-Sreten, Simka, Nada, Smilja, Jelica, Ljubica, Rasika. Unuci: Luka, Sima. Praunuci: Dalibor, Sandra.

Kostić Radivoje (iz s. Kruševicu, prizećen u rod Anđelkovići):-Sreten.

Savić Sava – odseljen 1955. g. u D. Lomica (sin: Blagoje).

Zapis: 2012. godine selo G. Lominica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Petković PETKOVCI

Krsna slava: Pejčindan (Petkovica)

Poreklo: Naseljeni iz selo Donja Lomnica

Rodnonačelnik: Petko

Prezimena: Petković, Stanković

Poznat rodoslov:

Petković Luka:-Milorad, Milan (odseljen). Unuci: Novica, Zoran. Paraunuci: Bratislav, Dragica, Milinka, Ljupko, Mirjana, Branislava.

Petković Milan (odseljen):-Radivoje, Jovan. Unuci: Sava, Snežana.

Stanković (Petković) Borko: Miroljub, Vlastimir. Mira, Jordanka, Smilja, Zorica. Unuci: Ivan, Bojan, Snežana, Olivera. Praunici: Nikola i Marija.

Stanković (Petković) Uroš (odseljeni): Sreten-Simka, Jelica-Dragoslav, Zorica.Marko, Nikola, Jovan.

Zapis: 2012. godine selo G. Lominica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz sela Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Jovanović STOJKOVI

Krsna slava: Mitrovdan (Gmitrovdan)

Poreklo: iz Leskovca

Rodonačelnik: Stojko

Prezimena: Jovanović

Jovanovići su od roda Stojkovi ili Padinci.

Tamo su im bili rođaci stanovnici roda Zdravkovci (8k)- Stojko i Zdravko, braća, doselili se iz Leskovca. Zdravkovci suse doselili u selo Donja Lomnica, a Stojkovi ostali u selu Gornja Lomnica.

U rodu STOJKOVCI (Padinci) zna se sledeći rodoslov (genealogija):

Blagoje (1930.g)-Milorad-Uroš-Jovan-Stojko, osnivač roda. On je bio jedan od osnivača naselja oko 1840. godine.

Poznat je ovaj rodoslov:

Jovanović Milorad: Blagoje, Sreten, Savka. Unuci: Dragan, Srebra, Slađana. Praunuk: Marjan.

Jovanović Luka (odseljen): Bonča, Dragoljub, Simka, Ljubica. Unuci: Branko, Slobodan, Slavica, Duška, Ljubica, Divna.

Jovanović Svetislav: Stamenko, Dobrinka, Olga, Ruža, Vera. Unuci: Ljiljana, Vitomir. Praunuci: Aleksandar, Predrag.

Zapis: 2012. godine selo G.Lomnica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Đorđević (2) MILADINOVCI:

Krsna slava: Mitrovdan (Gmitrovdan)

Osnivač: Đorđe (prizeten iz mahale Đorđine sela Dejan) u rod MILADINOVCI (Zarinci)

Jedan krak roda MILADINOVCI (Zarinci) je u selu Crna Bara (odseljeni u Vlasotince)

 Prezimena: Đorđević

Poznat rodoslov:

Đorđević Svetislav: Dragoljub, Nada, Stana. Unuci: Vitomir, Sreten, Ljiljana.

Đorđević Svetislav: Luka, Borivoje, Vojislav, Mladenka, Slavica, Bosanka, Radmila. Unuci: Slobodan, Milovan. Praunuk: Predrag.

Đorđević Božidar (odseljen):-Stanislav, Petar, Radmila, Milica, Cveta. Unuci: Jovan. Praunuci: Peka, Bojan.

Đorđević Dušan: Vladimir, Krista, Bore. Unuci: Vitomir, Čedomir, Jevica, Dobrica. Praunuk: Miloš.

Zapis: 2012. godine selo G. Lominica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Jovanović KUSKE

Krsna slava: Sveti Nikola

Poreklo: iz roda Krstići (Gornji Orah)

Prezimena: Jovanović, Krstić

Poznat rodoslov:

Jovanović Nikola: Vojislav, Stanokil, Goce (Dragoslav), Momir. Unuci: Čedomir, Ljubica. Praunuci: saša, Sunčica.

Jovanović Stojan (odseljeni):-Borivoje, Dobrila, Mara, Smilja, Jelka.

Krstić (Jovanović) Božidar: Ljubomir. Unuci: Vitomir i Luka Krstić.

Krstić (Jovanović) Tihomir (odseljeni): Dragoljub, Veca.

Zapis: 2012. godine selo G. Lominica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović, OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Stamenković. Novičić (STAMENKOVI) i Anđelković (ANĐELKOVI):

Krsna slava: Gmitrovdan (Mitrovdan)

Rodonačelinik: Stamenko

Poreklo roda: Gornji Orah (ORAŠANI).

Iz sela Gornjeg Oraha (Rod: Orašani) su se naselila u Lomnicu dva brata: Stamenko i Anđelko.

Stamenko se naselio u Donju Lomnicu, dok se Anđelko naselio u Gornju Lomnicu.

Od Stamenka je nastao rod po prezimenu Stamenković, a od Anđelka rod sa prezimenom Anđelković.

Obe familije su slavile krsnu slavu Gmitrovdan. Stamenkov sina Mikail (streljan 1917.godine od Bugara, nalazi se na spomen ploči puta Lominica-Vlasotince, zabeležio:M.M 2012.g).

U Donjoj Lomnici krsna slava je Sveti Đorđe (posna 9 decembar-Alimpije).

Što znači da su oba dva brata “uzela na zemlju-krsnu slavu” možda Mikaila ili Stamenka zbog siromaštva, kao prizetak.

Dok sin Stojan je uzeo slavu Gmitrovdan, kao njegovi rođaci od roda Anđelković (a postoje i drugi rod Anđelković-SAVINCI (Savić, Anđelković, Đokić-krsna slava Sveti Sava naseljeni iz Gare

Poznat rodoslov:

Stamenko: Mikail (oko 1860)

Mikail (1860):-Stojan (1880), Živan (“Amerikanac”, 1905), Dragoljub (1909).

Stojan (1880)-Borisav (1925).

Mikail (oko 1850)-Mladena (s.Skrapež,rođ. 1903):-Živan („Amerikanac“-rođ.1905.), Dragoljub (1909.g.), Danica, Stojan (1880.g).

Stamenko-Mikail (oko 1860)-Stojan (1880)-Borisav (1925)-Novica (1953.g)-Dragan (1970)-Željko Novičić (1999.g) i sestra Natalija (uč.peti razred-2001.g).

Zapis: 2012.g s. G. Lominica

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Željko Novičić (1999.g) uč. osmog razreda iz selo Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Stamenković, Novičić (2) (Rod: ORAŠANI):

Krsna slava: Mitrovdan (Gmitrovdan)

Naseljeni: iz sela Gornji Orah

Prezimena: Stamenković, Novičić

Poznat rodoslov: 

Mihail: Ruža, Ljubica, Dara, Stojadin (Stojan), Božidar, Petar, Nikola.

Nikola: Rada, Vida, Danička, Javorka, Čedomir.

Čedomir: Slobodan, Gvozden.

Javorka: Vacko.

Danička: Mike, Macko.

Vida: Dragiša, Ruža.

Rada: Čeda, Ljupka.

Petar: Toma, Ljupča, Mira, Sveta, Dragić.

Ljupča: Miroslav, Peđa.

Mira: Nevenka, Ljubinka, Časlav.

Sveta: Boska, Mića.

Dragić: Nevenka, Zoran.

Zoran:-Milena, Dragan.

Božidar: Rada, Nada, Vera, Olga, Žika.

Nada: Zorica, Zoran.

Vera: Ružica, Dragiša.

Olga: Nikola, Nadica.

Žika: Jasmina, Zorica, Suzana-Milan.

Stojadin (Stojan): Minoska, Mladenka, Radisav, Borisav.

Borisav: Novica, Smilja, Verica.

Novica: Dejan, Malina.

Dejan: Željko, Natalija, Miloš.

Malina: Ivana, Aca (Aleksandar).

Smilja: Žaka(Žaklina), Slavica.

Verica: Suza (Suzana).

Radisav: Dragiša, Slavica.

Dragiša: Bojan, Saša.

Slavica: Maja, Biljana.

Mladenka: Marica, Dragan, Mijodrag.

Minoska:-Mirjana, Bogoljub, Dragan, Žaka (Žaklina).

Dara: Goce (Dragoslav), Momir, Stanoil, Voja (Vojislav).

Goce (Dragoslav): Mica (Milica), Zoran.

Momir: Dragan, Milovan.

Voja (Vojislav): Čedomir, Ljubica.

Ruža: Mara, Olga, Boško: Jovica, Ljubinka. Blagoje-Jase (Jasmina).

Ljubica: Milunka-Zorica, Biserka…

Zapis: 2012. godine selo G. Lominica, Vlasotince

Kazivač: Novica Stamenković (1953.g.) s. Gornja Lomnica

Zabeležili: Natalija (2001.g.) i Željko Novičić (1999.g) učenici iz sela Gornja Lomnica i nastavnik matematike Miroslav Mladenović OŠ „ Braća Milenković“ selo Šišava-Lomnica, Vlasotince

*

Poreklo prezimena Đorđević (1):

Krsna slava: Sveti Sava

Poreklo: ĐOKINCI (Iz s. Donje Gare)

Poznat rodoslov:

Vesela Pešić (s. Lipovica)-Slobodan Đorđević (1953.g. selo Gornja Lomnica):-Violeta, Srđan.

Srđan se oženio sa ženom iz Kukavicu, koja je napustila Srđana i odvela malog sina sa sobom.

Svekar Slobodan nije mogao to da preboli, pa je od tuge presvisnuo i umro 2012. godine.

Porodica Đorđević živi na ulazu Vlasotinca – od selo Lomnica.

Inače njihov stari kum je „stopare“ Stamenković (veterinar iz Gornje Lomnice, koji takođe živi u Vlasotince u naselje „Crnobarski potok“.

Ovaj rod Đorđević slavi krsnu slavu: Sveti Sava (Đokinska familija poreklom iz Donje Gare), dok druga familija Đorđević slavi krsnu slavu Gmitrovdan u selo Gornja Lomnica (prizećen Đorđe iz Đorđine-Dejan u rod ZARINCI-MILADINOVCI.

 

AUTOR: Saradnik portala Poreklo Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar, 31. januara 2013. godine, Vlasotince, Jablanički okrug, jug Srbije

 

IZVORI:

[1] Stamenković Srboljub: “Geografska Enciklopedija naselja Srbije”, knj.1 (a-đ), Beograd

[2] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa: “Sela u vlasotinačkom kraju“, 1970-2012.g., Vlasotince

[3] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI iz rukopisa: ”PEČALNIK – priče, legende, predanja, izreke, kletve, zdravice i zagonetke iz vlasotinačkoga kraja- Povlasinje)” 2012.g., Vlasotince

[4] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa: “Narodne umotvorevine iz vlasotinačkoga kraja (Narodni običaji i verovanja), 2009.g, Vlasotince

[5] Kazivači iz selo G. Lomnica, opština Vlasotince:- Velimir Anđelković(1934.g) i Novica Stamenković(1953).

[5] Beležili:- Miroslav Mladenović, lokalni etnolog i istoričar i nastavnik matematike OŠ “Braća Milenković” s. Šišava-Lomnica SO Vlasotince (beležio: od 1970-2012.g) i učenici iz sela G.Lomnica (od 2009-2012.godine): Željko i Natalija Novičić (Stamenković) iz selo G. Lomnica

 

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.