Banija – literatura za proučavanje doseljavanja, naselja i prezimena

6 komentara

1. 2. novembar 2012. u 00:55

   Eror

   Da li poseduješ Šimunovićev Leksik prezimena sa stanjem iz 1948. godine? Na stranici “imehrvatsko.net” obrađen je i grafički prikaz za svako prezime, ali za Erore su imali nekoliko većih propusta za 1948. god. pošto su izostavili nekoliko sela u kojima smo bili najbrojniji. Hteo bih da proverim kakvo je bilo pravo stanje te godine.

   Odgovori

2. 2. novembar 2012. u 02:28

   Petar

   Posjedujem, zemljače. Jedva sam došao do njega.
   Na tom sajtu ima baš puno propusta, posebno za naša prezimena.

   Evo vam moj mejl, pa se javite.
   [email protected]

   Pozdrav!

   Odgovori

3. 11. mart 2017. u 12:41

   vojislav ananić

   Narodna pobuna u Baniji 1751. god.

   Još kao administrator imao je Jakšić tešku i nemilu zadaću, da utiša dvije narodne pobune u ovome vladičanstvu. Krvavi rat što no zanočet, kada je carica Terezija stupila na carski prijesto (1740.), završen je mirom u Ahenu 1748. god., te je nastalo mirno doba, koje je potrajalo do 1756. god. Ovo mirno doba upotrijebi carica na to, da novijem državnijem uredbama što većma ujedini i učvrsti svoje mnogobrojne zemlje i kraljevstva. Glavna briga obraćena je na vojsku, jer su se u njoj opazile mnoge mane za vrijeme prošloga rata. Carica zapovjedi, da se vojska po cijeloj carevini podjednako uredi, i da se svuda jednaka vojnička vježbanja (muštra) zavedu, naravno na njemačkom jeziku. S toga dobije hrvatski ban, grof Baćani 1749. zapovijed, da i u Baniji zavede vojničku, graničarsku upravu, kao što ju je zaveo vojvoda od Hildburghauzena u Karlovačkom i Varaždinskom Đeneralatu. Ban podijeli rečenu Krajinu na dvije regemente: na glinsku i na kostajničku, koja se kasnije prozvala petrinjskom; a obje ove regemente zvale su se najobičnije: prva i druga banska regementa; jer svagdašnji hrvatski ban bio je glavni zapovjednik od obje regemente i on je imenovao sve oficire, počevši od obrstlajtnanta. Ban zaokruži kompanije, zbaci stare srpske knezove i postavi mjesto njih oficire, tuđince, koji stanu bez svakog obzira provoditi nove uredbe, i stanu popisivati ne samo narod, nego i sav, pokretni i nepokretni imetak. Osim toga i po novoj uredbi, vojničke plaće dobivahu samo oni vojnici, koji bijahu rimske vjere, a pravoslavni Srblji moradoše služiti bez svake plaće i još podnositi svake neprilike i guljačine od vojničkijeh starješina.
   Najvećma se razdraži narod, kad mu stanu oficiri otimati najbolje zemlje, a na najzgodnijim mjestima, pa kad stanu nagoniti narod, da na tijem zemljama gradi „oficirske kvartire”. Zbog tijeh naglijeh promijena i zbog navedenijeh nasilja, jedan od zbačenijeh narodnijeh knezova, a po imenu Tešo Kijuk, pobuni 1751. u Komogovini kod manastira srpski narod, te ovaj se hvati i oružja, pa silom proždene banove oficire, i šćera ih u Glinu i u Kostajnicu, pa ih tu opkoli. I danas se zove u Komogovini jedna njiva „Tešina Luka“, gdje je Tešo držao narodnu skupštinu, sa koje odašalje narodne poslanike majoru Mikašinoviću u Varaždin, koji je zamjenjivao komandirendera Kajla, da mu se za sve potuže. Kao poslanici išli su: pop Gajo Arbutina, Jevrem Marković, Toma Kovač, Nikola Ćapa i Vukman Lađević. Mikašinović sasluša poslanike i sputi ih da sve svoje žalbe predadu pismeno, s toga se vrate poslanici i pošalju pismenu tužbu po drugijem poslanicima, a ti su bili: pop Pilip Trbojević, Krsta Dragojević, Trivun Ćustebeg i komovinski kaluđer, otac Mojo. Na skoro izađu posebni povjerenici od strane Hrvatskog Sabora, da ispitaju narodne tegobe; ali ne mogoše ništa uporaviti; jer je narod iskao između ostalog, da se ukinu nove graničarske uredbe, pa da se povrati stara narodna uprava. Ban Baćani bio je na Ugarskoj Dijeti u Požunu, pa kad dozna, da povjerenici nijesu mogli umiriti naroda, piše iz Požuna 30. juna 1751. god. „izabranom i potvrđenom vladici” Danilu Jakšiću, da odmah izađe među narod, pa neka ga nagovori, da svoje oficire „opet primi i da se sa ovijemi bezuslovno pokori novoj graničarskoj uredbi; pa da onda vladika na novo zakune narod kao vijerne podanike. Ako buntovnici noslušaju vladiku, onda neka im oglasi u ime caričino i u ime banovo „đeneralni pardon svijem, samo ne kolovođama. Ako li pak ne poslušaju vladike, onda će se dići na njih ne samo narodna i njemačka vojska, nego će se prema potrebi pozvati i druge regemente, „da ih pokore i da ih u krvi okopaju kao izdajice; da ih sa svijem istrijebe, samo da se ustanak što brže uguši”. Sdičnu poruku dobije Jakšić i iz carske kabinetske kancelarije od 29. juna 1751. god., gdje se veli, da je carici „vrlo na srcu nova uredba, i da se ne bi ništa dogodilo, što bi je i najmanje povrijediti moglo. Žalbe pak, koje imaju Srblji, neka ne podnose onako ćuture, nego neka svaku nepravdu posebno i poimence navedu”. Jakšić ode odmah među pobunjeni narod, i svojima savjetima sputi narod, te se raziđe u lijepu i pokori se vlastima. I tako mudri Jakšić prepriječi prolijevanje krvi; jer je vojska već stigla bila, i iz Varaždinskog i iz Kardovačkog Đeneralata. Kao glavne kolovođe pronađoše: Tešu Kijuka i popa Glišu Trbojevića, koji su na Jakšićevu molbu kažnjeni zatvorom, a šestoricu ustaša, koji su počinili neke grabeže, dade đenerao Šercer pogubiti u Četvrtkovcu. Tako se svrši ova pobuna bez daljijeh pošljedica.

   IZVOR: KARLOVAČKO VLADIČANSTVO,NAPISAO MANOJLO GRBIĆ, KATIHETA I PROFESOR SRPSKE UČITELJSKE ŠKOLE U KARLOVCU, DRUGA KNJIGA, U KARLOVCU, ŠTAMPARIJA KARLA HAUPTFELDA, 1891.

   Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

   Odgovori

4. 5. avgust 2018. u 11:39

   Vojislav Ananić

   Regija Banija

   Hrvatska regija Banija, prije poznata kao Banovina ili Banska krajina, nalazi se u središnjoj Hrvatskoj između rijeka Save, Une, Kupe i Gline. Spada u manje regije sa svojih 1.800 kv. km površine. Konfiguracija pretežito brežuljkasta i šumovita, sa prosječnom nadmorskom visinom od 300 m i najvišim vrhom na Zrinskoj gori od 615 m. Osnovna privredna djelatnost je inokosna poljoprivreda, odnosno stočarstvo, sa plodnim zemljištem i razvijenom prerađivačkom mesnom industrijom. Uprošlosti bila u sastavu Vojne krajine. Ima bogatu spomeničku baštinu, posebno arheološku, sakralnu i antifašističku. Poznata je i po tome što se u njoj rodila melodija današnje hrvatske himne po skladbi Srbina Josifa Runjanina (1821-1878).
   Tablica 16
   Kretanje ukupnog stanovništva i stanovništva prema nacionalnoj pripadnosti u regiji Banija u periodu 1880–2011. godine*
   Godina Apsolutni broj (Yt) Ukupno st. Apsolutni broj (Yt) Hrvati % Apsolutni
   broj (Yt)
   Srbi % It (bazni indeks) 1880=100 Vt (verižni indeks) Uk. st. Hrvati Srbi Uk. st. Hrvati Srbi
   1880. 131.729 68.885 52,29 62.239 47,25 100,00 100,00 100,00 0,00 0,00 0,00
   1890. 152.586 77.593 50,85 74.288 48,69 115,83 112,64 119,36 115,83 112,64 119,36
   1900. 165.131 79.442 48,11 81.275 49,22 125,36 115,33 130,59 108,22 102,38 109,41
   1910. 176.195 83.417 47,34 88.115 50,01 133,76 121,10 141,58 106,70 105,00 108,42
   1948. 154.854 81.272 52,48 71.973 46,48 117,55 117,98 115,64 87,89 97,43 81,68
   1953. 164.264 85.931 52,31 75.787 46,14 124,70 124,75 121,77 106,08 105,73 105,30
   1961. 172.074 90.497 52,59 77.793 45,21 130,63 131,37 124,99 104,75 105,31 102,65
   1971. 177.449 92.477 52,11 76.539 43,13 134,71 134,25 122,98 103,12 102,19 98,39
   1981. 175.260 81.676 46,60 64.246 36,66 133,05 118,57 103,22 98,77 88,32 83,94
   1991. 172.359 84.142 48,82 71.087 41,24 130,84 122,15 114,22 98,34 103,02 110,65
   2001. 117.623 94.275 80,15 15.689 13,34 89,29 136,86 25,21 68,24 112,04 22,07
   2011. 110.224 88.374 80,18 15.740 14,28 83,67 128,29 25,29 93,71 93,74 100,33

   * Obuhvaća općine: Glina, Kostajnica, Sisak, Petrinja i Dvor, prema administrativno-političkoj podjeli 1991. godine.
   Kretanje ukupnog stanovništva i stanovništva prema nacionalnoj pripadnosti u regiji Banija u periodu 1880-2011. godine
   Obuhvaća općine: Glina, Kostajnica, Sisak, Petrinja i Dvor, prema administrativno-političkoj podjeli 1991. godine.
   Uočljivi trend u kretanju ukupnog stanovništva jeste da se ono usporeno povećavalo od popisa do popisa sve do 1991. g. sa relativno naglim padom za oko 17 postotnih poena u popisu 1948. godine, vjerojatno kao posljedica ljudskih gubitaka tokom Drugog svjetskog rata.
   Tablica 17
   Nacionalni sastav stanovništva (1880–2011)
   Banija
   1880. 1890. 1900. 1910. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011. Prosjek
   Srbi 62,239 74,288 81,275 88,115 71,973 75,787 77,793 76,539 64,246 71,087 15,689 15,740
   Hrvati 68,885 77,593 79,442 83,417 81,272 85,931 90,497 92,477 81,676 84,142 94,275 88,374
   Ostali 605 705 4,414 4,663 1,609 2,546 3,784 8,433 29,338 17,130 7,659 6,110
   Ukupno 131,729 152,586 165,131 176,195 154,854 164,264 172,074 177,449 175,260 172,359 117,623 110,224
   Udio Srbe 47.25% 48.69% 49.22% 50.01% 46.48% 46.14% 45.21% 43.13% 36.66% 41.24% 13.34% 14.28% 40.14%
   Udio Hrvata 52.29% 50.85% 48.11% 47.34% 52.48% 52.31% 52.59% 52.11% 46.60% 48.82% 80.15% 80.18% 55.32%
   Udio ostalog st. 0.46% 0.46% 2.67% 2.65% 1.04% 1.55% 2.20% 4.75% 16.74% 9.94% 6.51% 5.54% 4.54
   Nacionalni sastav stanovništva (1880-2011)

   Banija 

   Podaci u gornjoj tablici pokazuju prilično uravnoteženi nacionalni sastav stanovništva ove regije, u kojoj su dvije nacionalne skupine – hrvatska i srpska – postotno stabilno i relativno gotovo podjednako zastupljene sve do 1991. godine. Postotak udjela hrvatskog stanovništva kreće se od najnižeg 48,11% 1900. g. do najvišeg 52,59% 1961., a kod srpskog stanovništva od najnižeg 36,66% 1981. g. pad od 7% prema prethodnom popisu (vjerojatno kao posljedica „hrvatskog proljeća“ 1971. kada je počelo prebrojavanje Srba i njihovo otpuštanje sa posla), do najvišeg od 50,01% 1910. godine.
   Ukupno hrvatsko stanovništvo se postupno, kontinuirano i usporeno povećavalo sve do posljednjeg popisa 2011. sa odstupanjima u popisu 1948. g. kada stopa rasta pada za 4 postotna poena (vjerojatno kao posljedica ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu), i u popisu 1981. kada stopa rasta pada za 16 postotnih poena.
   Grafikon 7
   Kretanje stanovništva po narodnosnoj pripadnosti na Baniji (1880-2011)
   Hrvati 68.885 77.593 79.442 83.417 81.272 85.931 90.497 92.477 81.676 84.142 94.275 88.374
   Srbi 62.239 74.288 81.275 88.115 71.973 75.787 77.793 76.539 64.246 71.087 15.689 15.740
   Ostali 605 705 4.414 4.663 1.609 2.546 3.784 8.433 29.338 17.130 7.659 6.110
   Ukupno 131.729 152.586 165.131 176.195 154.854 164.264 172.074 177.449 175.260 172.359 117.623 110.224
   Kod ukupnog srpskog stanovništva trend porasta je također vidan, s tim da je taj rast znatno veći od rasta hrvatskog stanovništva u prva 4 cenzusa (za ukupno 16 postotnih poena), što je vjerojatno posljedica intenzivnijeg doseljavanja Srba – „graničara“ u to vrijeme. Također, kao i kod Hrvata 1948. godine rast srpskog stanovništva opada, ali za više od sedam puta, nego kod hrvatskog stanovništva. Događa se i nešto jače opadanje rasta 1981. i to za 19 postotnih poena (za 3% više nego kod hrvatskog stanovništva), iz već naprijed navedenih razloga.
   Ovakvo kretanje broja srpskog stanovništva vjerojatno je i posljedica većih ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu (ustaški zločini plus masovno učešće i pogibije u NOP-u). Podatke o tome iznose već citirani Zbornici Historijskog arhiva Karlovac, prema kojima je palih boraca NOP-a bilo 1.441, a prema drugom izvoru ukupni su ljudski gubici na području Banije (pali borci NOP-a zajedno sa civilnim žrtvama) bili 6.886 ljudi.
   Verižni indeksi, koji iskazuju broj stanovništva u svakom popisu prema prethodnom popisu, uglavnom potvrđuju prethodno iznijete trendove u kretanju stanovništva, kao i godine kada dolazi do odstupanja od navedenih trendova (1948. i 1981).
   Najduže popisno razdoblje u okviru jednog državno-pravnog poretka je ono nakon Drugog svjetskog rata u okviru socijalističke Jugoslavije, koje je trajalo više od 40 godina. Za razliku od prethodnog dugoročnog pogleda na razvoj stanovništva, ovaj bi se mogao svrstati u srednjoročne, koji počinje 1948, a završava 1991. godine.
   Tablica 18
   Kretanje hrvatskog i srpskog stanovništva u periodu 1948–1991. u regiji Banija
   Godina Hrvati Indeks Srbi Indeks
   1948. 81.212 100,00 71.973 100,00
   1953. 85.931 105,93 75.787 105,29
   1961. 90.497 111,35 77.793 108,08
   1971. 92.477 113,78 76.539 106,34
   1981. 81.576 100,37 64.246 89,26
   1991. 84.142 103,53 71.087 98,76
   Kretanje hrvatskog i srpskog stanovništva u periodu 1948-1991. u regiji Banija
   U odnosu na baznu 1948. godinu, hrvatsko se stanovništvo veoma usporeno povećavalo u rasponu od maks. 13,78% (1971) do minim. 0,37% za 1981. g. ili za cijelo ovo razdoblje u prosjeku za 6,95%. I kod srpskog stanovništva bio je isti trend ali samo do 1971. g. kada se ono povećalo u prosjeku za 6,57%, dok nakon toga sve do 1991. ono se kontinuirano smanjuje za 10,74% (1981) odnosno 1,24% (1991).
   Uzroci ovako varijabilnog kretanja stanovništva u relativno dužem periodu poraća su mnogostruki, što posebno i detaljno nije istraženo, iako su demografi, ekonomisti i sociolozi, posebno ruralni, o tome dosta pisali (npr. u tadašnjem Agrarnom institutu u Zagrebu), naročito u okviru petogodišnjih planova društveno-ekonomskog razvoja zemlje i pojedinih užih područja. Ovdje ćemo samo naznačiti neke od tih uzroka sa nekim natuknicama:
   – osakaćena reproduktivna osnova stanovništva enormnim stradanjima i ljudskim gubicima tokom Drugog svjetskog rata, koja nažalost još uvijek nisu dovoljno istražena i egzaktno utvrđena.  
   – procesi deagrarizacije, naročito u nerazvijenim krajevima kao što je Banija, gdje se minimalno, ili nikako investiralo i gdje je zapošljavanje izvan poljoprivrede bilo značajno limitirano, pa je aktivna radna snaga iz poljoprivrede relativno masovno odlazila na rad u gradove i industrijske centre izvan svog domicilnog područja i tamo privremeno ili stalno boravila. Tako se u tim područjima konstituirala nešto brojnija nova radna kategorija „seljaci-radnici“ ili „radnici-seljaci“ ovisno o tome koliko su bili angažirani u poljprivrednoj odnosno nepoljoprivrednoj djelatnosti i gdje im je bio stalni boravak, u selu ili gradu.
   – odlazak na privremeni ili stalni rad u inozemstvo, naročito neposredno prije i poslije 1971(?), kada je liberaliziran vizni režim. Relativno masovnije je taj oblik zapošljavanja koristilo hrvatsko stanovništvo, naročito u nerazvijenim regijama kao što je Banija.
   – relativno masovna kolonizacija poljoprivrednih domaćinstava, uglavnom u Vojvodinu, koja je isključivo ili većinom obuhvatila srpsko stanovništvo, jer su prednost imali bivši sudionici NOP, kojih je u velikom broju bilo u Baniji.
   – prednosti za školovanje mlade generacije iz boračkih porodica i učesnika NOP-a općenito, za mnoge je bila odskočna daska za napuštanje sela i poljoprivrede i odlazak u novostečena zanimanja u gradove. Ovaj faktor je bio posebno prisutan u regijama kao što je Banija gdje je učešće srpskog stanovništva u NOP-u bilo masovno.
   Samo neposrednim i posrednim istraživanjem navedenih i drugih sa njima povezanih okolnosti, moguće je kvantificirati i valorizirati utjecaje navedenih faktora na razvoj stanovništva toga razdoblja.
   Posljednja dva cenzusa (2001. i 2011) pokazuju populacijske fluktuacije kakve nisu zabilježene tokom analiziranog 131-godišnjeg perioda i općenito, šire gledano, na ovim našim prostorima, a rekli bismo i veoma rijetko i u evropskim i svjetskim razmjerima.

   Rezime

   Prema svim iznijetim pokazateljima, tokom cijelog analiziranog perioda od 131 godine, u regiji Banija nastale su sljedeće populacijske fluktuacije odnosno promjene:
   • U odnosu na startno stanje u prvom cenzusu 1880. g. hrvatsko se stanovništvo 2011. povećalo za nešto manje od 1/3, odnosno za 28,29%, odnosno prosjek rasta za cijelo to razdoblje iznosilo je 22,25%, dok se srpsko stanovništvo smanjilo za oko 3/4, odnosno za 74,71%. Ove su se promjene odrazile i na broj ukupnog stanovništva, koje se smanjilo za oko 1/6, odnosno za 16,33%.
   Izraženo u apsolutnim brojevima, hrvatsko stanovništvo 1880. je brojilo 68.885, a 2011. godine 88.374 stanovnika, ili više za 19.489 stanovnika, dok je srpsko stanovništvo brojilo 1880. godine 62.239, a 2011. 15.740 stanovnika, ili manje za 46.499 stanovnika.
   • Ove fluktuacije su promijenile i do tada (do 1991) relativno uravnoteženi udio hrvatskog i srpskog stanovništva u ukupnom stanovništvu ove regije. Tako je npr. 1880. g. taj odnos bio na razini 52% naspram 47%, dok se 2011. ta razina drastično izmijenila na 80,18% naspram 14,28% u korist hrvatskog etnikuma.
   • Tek usporedbe sa 1991. kao baznom godinom, pokazuju mnogo realniju sliku ovih populacijskih fluktuacija, zapravo njihovih pravih razmjera i njihove povijesne značajnosti.
   U odnosu na stanje neposredno prije izbijanja građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi 1991. godine, hrvatsko se stanovništvo 2011. povećalo za nešto više od 1/20, odnosno za 5,03%, dok se srpsko stanovništvo drastično smanjilo za nešto manje od 4/5, odnosno za 77,85%. Ove su se promjene odrazile i na broj ukupnog stanovništva, koje se smanjilo za nešto više od 1/3, odnosno za 36,05%.
   Izraženo u apsolutnim brojevima, hrvatsko stanovništvo 1991. je brojilo 84.142, a 2011. godine 88.374 stanovnika, ili više za 4.242 stanovnika, dok je srpsko stanovništvo 1991. brojilo 71.087, a 2011. godine 15.740 ili manje za 55.347 stanovnika.
   • Ove fluktuacije drastično su promijenile odnos, odnosno udio, dva etnikuma u ukupnom stanovništvu. Taj odnos je 1991. g. bio 48,82% naspram 41,24%, dok se 2011. taj odnos preokrenuo u 80,18% naspram 14,28% u korist hrvatskog etnikuma.
   • Iz svih ovih navedenih podataka mogu se isčitavati i neke druge populacijske fluktuacije i njihove razmjere, prije svega, doseljavanje hrvatskog stanovništva i odseljavanje, zapravo progonstvo, srpskog stanovništva. Ovakve populacijske fluktuacije nisu normalne. Kao što se vidi na primjeru do sada analiziranih regija one su poprimile ne samo katastrofične nego i kataklizmičke razmjere.
   Regija Banija, kao dio Vojne krajine u prošlosti, prošla je kroz sve nevolje i nedaće graničarskog kraja, poput Like i Korduna, pa manje-više sve što je rečeno za te regije vrijedi i za Baniju: usporeni rast stanovništva, veliki ljudski gubici, teški i mukotrpni životni uvjeti cjelokupnog stanovništva, stalno doseljavanje novih porodica kao osnova za regrutiranje novaka potrebnih za obranu „predziđa kršćanstva“, teško i naporno osvajanje novih arabilnih površina za proizvodnju hrane i održavanje stočnog fonda, i dr.
   U novijoj povijesti u Baniji je došlo do fluktuacije stanovništva, posebno srpskog, 1971. g. za vrijeme „hrvatskog proljeća“, a najgori trenutak u cjelokupnoj svojoj historiji na tlu Hrvatske srpski je narod Banije doživio 1991. za vrijeme građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi, kada su masovno protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta a dio smrtno stradao i nestao u vrtlogu rata odnosno vojnoredarstvene akcija „Oluja“. O broju prognanih može se posredno sasvim realno i pouzdano zaključivati na osnovu podataka dva cenzusa (1991, 2001), koje smo naprijed iznijeli i komentirali, a to je broj stanovnika koliko ih je manje bilo 2011. nego 1991. godine, što iznosi 55.347 stanovnika.

   Izvor: Dr Svetozar Livada i suradnici – BIOLOŠKI SLOM I NESTAJANJE SRBA U HRVATSKOJ (1880-2011) /od višegeneracijskog i starosjedilačkog, autohtonog i konstitutivnog do manjinskog statusa/, Beograd – Novi Sad, 2018.

   Odgovori

5. 29. avgust 2018. u 12:55

   Vojislav Ananić

   BANIJA

   https://snv.hr/file/attachment/file/banija-compressed.pdf

   Odgovori

6. 23. septembar 2019. u 18:51

   Vojislav Ananić

   PROMOCIJA KNJIGE LEKSIKON SRBA BANIJE autora Branka Krnjajića

   https://banija.rs/udruzenje-banijaca/19661-promovisan-leksikon-srba-banije-autora-branka-krnjaica.html

   Odgovori