Poreklo prezimena, selo Tijanje (Lučani, Donje Dragačevo)

Poreklo stanovništva sela Tijanje, prema istraživanju Jovana Erdeljanovića, koji je 1898. i 1899. proučavao Donje Dragačevo 

Staro Džinovsko Groblje i drugi ostaci iz starine pokazuju, da je ovde i ranije bilo ljudskih naselja. I sadašnje Tijanje je vrlo staro selo. Što je u 18-om veku imalo spahiju, znak je, da je i tada bilo prilično naseljeno.

U diplomi Prote Gučanina ovo je selo pogrešno zapisano: Tain. Godine 1818. Tijanje je imalo svega 10 domova sa 28 aračkih lica. U opisu Markovice je pomenuto, da je ona prema popisnom spisku od 1822. godine bila spojena sa Tijanjem. Ipak nas iznenađuje, da ova dva sela, koja su 1818. godine imala skupa 10 + 6 = 16 domova, najedanput 1822. imaju 27 domova. Pošto Markovica, kao što smo videli, nije u to doba mogla mnogo porasti, to je svakako Tijanje dobilo veći broj doseljenika.

Najstarije su tijanjske porodice: Boškovići, Poluge, Puze, Ćalovi, Vidojevići i Filipovići.

Porodicu Boškovića smatraju za jednu od najstarijih u Dragačevu. Ne zna im se poreklo.

Poluge (Zeljovići) su poreklom iz Hercegovine. Pričaju, da su u Hercegovini ubili neko tursko dete, pa su morali odatle pobeći. Ima pouzdano blizu 200 godina, kako su se doselili.

Puze (Puzići), sad Popovići i Dmitrovići, jedna su porodica, kojoj je, vele, starinsko prezime: Smiljanići. Njihov se čukunded doselio još u 18-om veku od Sjenice. Puzića ima u dragačevskoj Kotraži, u trnavskoj Petnici i u ljubićskim Konjevićima. O imenu Puza pričaju, da ga nadenu neki spahija jednom njihovom pretku, koji se popeo na visoko drvo, te mu nešto dohvatio. „ E vala baš si puza – rekao je – i ostaćeš puza.“

Ćalovi (Ćalovići), od kojih su današnji Stanišići i Miletići, poreklom su iz Hercegovine iz Drobnjaka (slave Đurđev-dan). Najpre je, pre skoro 100 godina, došao Staniša, pa tek docnije njegov brat Mileta. Ćalova ima i u susednim Zeokama, i oni su i doveli ove tijanjske (Mileti Ćalovu oni su izradili, da dobije oštinske zemlje). – Tvrde kao pouzdano, da su sa Ćalovima jedna porodica i iz iste kuće i Čarapići (u podunavskom Belom Potoku i u ljubićskoj Rakovi) i Čupići (u Mačvi).

Vidojevići (Nikolići) su se pre 90 godina doselili iz Drenova blizu Prijepolja. Došli su najpre u Katiće u srezu moravičkom, pa odatle u Tijanje. Slave Sv. Savu.

Filipovići su iz istog Drenova kod Lima.

Mlađe su porodice:

Ćumurovići, koji se sad prezivaju Stančići i Miletići, poreklom su iz Hercegovine; doselio im se ded. I za njih mnogi vele, da su im preci bili Cigani. – Od Stančića ima odseljenih u dragačevsku Turicu (slave Nikolj-dan).

Kulaševića ded doselio se iz Bukovika kod Nove Varoši.

Milovankovića ded došao je kao mladić iz Klepana pod Javorom u srezu moravičkom. Staro je prezime ove porodice: Rajkovići.

Sjenići ili Dimitrijevići došli su iz dragačevske Kotraže. Istih Sjenića, s istom slavom (sv. Nikolom) ima u dragačevskoj Rogači i tvrde, da su poreklom iz Kušića pod Javorom. Dalje ima Sjenića i u dragačevskim Rtarima (Dimitrijević). Ali nam o poreklu Sjenića najpouzdanijeg obaveštenja da je njihov stari naziv: Đelkape, po kome se jasno vidi, da su oni iz Đelkapa u moravičkom srezu. A Đelkape su manje mesto i uz to blizu Kušića, te je otud lakše bilo zapamtiti Kušiće. Dakle su i ovi tijanjski Sjenići otišli iz Đelkapa najpre u Kotražu, pa odatle došli i u Tijanje.

Milutinovići (Čekerevci) su došli iz Čepova u srezu moravičkom. Doselio im se ded Milutin Čekerevac. Ali su, vele, kao što se iz prezimena vidi starinom iz Čekerevine kod Sjenice.

Žunje (Žunjići) su najpozniji doseljenici iz Kosatice kod Nove Varoši.

Tijanje ima dakle tri porodice, koje su pouzdano još iz 18-og veka, a većinu svojih porodica (7) dobilo je u prvoj polovini 19-og veka. Ono je onda raslo više doseljavanjem nego priraštajem, dok je u drugoj polovini 19-og veka raslo gotovo samo priraštajem (svega jedan doseljena porodica).

IZVOR: Istraživanje Jovana Erdeljanovića; priredio saradnik portala Poreklo N. Kuzmanović