Feljton: Ko su Šumadinci (45)

19. jul 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Ko su Biorci

Došli za Karađorđem posle vojevanja na Sjenici i Suvodolu

Košani su Zarići u Kniću, koji su od starine jedna familija sa Mijatovićima, Milutinovićima i Đokićima (Maksimovićima) u istom mestu. Ovom bratstvu pripadaju Jekići i Stepanovići u Leskovcu, čiji se predak Jovan Košanin ovde doselio, dobivši nadimak po selu iz koga je došao. Zajedničko prezime Košani imaju Nedeljkovići, Lazovići, Todorovići i Markovići u Lipnici, čiji su se preci Nedeljko i Todor doselili iz Koša, koji je tada bio „u Turskoj”, kao i Jovaši (Bojovići, Jeremići i Vasiljevići) u istom mestu. U Ljubiću su Košani Zornići, potomci četvorice braće (Radivoja, Maksima, Mirčete i Milića), doseljene iz Goševa kod Sjenice. Zornići znaju da su im srodnici Košani u Lipnici i Zakuti.

Da su Košani bratstvo vidi se i po krsnom imenu, jer sve košanske porodice u Bečevici, Glediću, Zakuti, Kniću, Leskovcu, Lipnici i Ljubiću, kao i njihove raseljene porodice, slave Svetu Petku (27. oktobra), a preslavljaju Petku Trnovsku (8. avgusta).

Daljim istraživanjima se mogu dobiti i podaci o nekim košanskim porodicama koje su ostale u okolini Sjenice. Košansko prezime Zornić, koje nalazimo u Ljubiću, spada u ređa prezimena. Ovo prezime nalazimo danas u selu Ponorcu kod Sjenice, gde ima jak rod Zornića, a u okviru njega ugledni rod Lemića, nazvan po majci Lemi. No, ovi su Zornići, kao i Lemići, muslimani. Znaju kad su primili islam, ali ne znaju koja im je bila krsna slava, što samo pokazuje da su delili sudbinu srpskog stanovništva koje je ostalo u ovom kraju, izloženo turčenju u više navrata.

Što se, pak, tiče sela Koša, matice bratstva Košana, ovo selo u opštini Istok po popisu 1991. godine ima 426 žitelja (423 Srbina i dva Jugoslovena), od kojih su 425 pravoslavne vere. Etnolog Milisav Lutovac je u Ibarskom Kolašinu našao jako bratstvo Košana koji tvrde da su poreklom iz mesta Kos u Prekobrđu u Morači, odakle su se pre tri stoleća iselili, a što potvrđuju nazivi Koško groblje i Koška planina, očuvani tamo do danas. Košana u Ibarskom Kolašinu ima u selima Gazivode (4 kuće), Banja (2), Tušiće (6, gde se prezivaju Aleksići i Dimitrijevići), Vukosavljeviće (8, Vukomanovići i Milovići), Vitkojeviće (4, Janićijevići i Milenkovići) i Tabalije (9, Dobrosavljevići i Lukovići), zatim u Velikoj Šotri u Toplici (4), Vračevu u Donjem Ibru (1) i dr. Osim bratstveničkog imena, i ovi Košani su očuvali i zajedničku slavu, Sv. Petku.

Biorci u Borču (1923. godine ih je bilo 11 kuća) su došli za vreme Karađorđevog vojevanja na Sjenicu i Suvodol 1809. godine, kad su se iz Bihora, povlačeći se sa vojskom, došla četiri brata – Nika, Aleksa, Antonije i Dimitrije. U Borač je tad došla i baba sa sinovima Simićem i Vesom, a sa njima i njihovi rođaci Vitko i Radosav, no ovaj se deo Bioraca preseli u drugoj polovini prošlog veka u Kusovac, gde su u 12 kuća 1921. godine bili ovi biorski rodovi: Simićevići i Vesovići (od Simića i Vesa), Ćirovići, Radosavljevići (od Radosava), Lazarevići i Biorac, u čiju je kuću ušao Glišović iz Konjuše. Bioraca ima i u Beloj Steni kod Studenice.

U Lepenici ima jako bratstvo Bioraca u Cvetojevcu (1911. godine ih je bilo 16 kuća), podeljenih na više rodova (Krsmanovići, Markovići, Mijailovići, Babovići, Đurđevići, Jovanovići, Đorđevići), koji su doseljeni između Kočine krajine i Prvog srpskog ustanka, dok su Biorci u Korićanima doseljeni u vreme Prvoga ustanka. Izuzev ovih u Korićanima, koji slave Aranđelovdan, svi ostali Biorci slave Sv. Jovana, a preslavljaju Ivanjdan, što govori o njihovom srodstvu. Takođe i kumstvo kao duhovno srodstvo, vrlo važna ustanova u životu srpskog naroda može ovo da potvrdi. Pačarizi u Borču su kumovi sa Biorcima, a kumstvo su držali još u starom zavičaju, pre doseljenja iz Bihora.

Vrlo ugledno bratstvo Lutovaca ima svoj ogranak u Borču, koji se tu naselio iz plemena Vasojevića pre Kočine krajine. Borački Lutovci, čiji su ogranci Miškovići, Markovići, Tatići ili Ćurčići, slave Srđevdan. Matica Lutovaca je selo Lutovo u Bratonožićima. Raseljeni Lutovci, poput Lutovaca u vasojevićkim selima Zagorju i Dapsiću, slave Nikoljdan, što znači da su Lutovci u Borču promenili slavu, najverovatnije da bi zavarali trag i izbegli osvetu.

Među doseljenicima i prebezima iz Crne Gore je i mnoštvo pripadnika plemena Bratonožića, koji su se takođe raspršili po Šumadiji. Tako su Koraćevići u Žunama ovde došli premeštajući se od svoje matice, preko Sjenice i Rasna u okolini Užica, do Pajsijevića, gde se nastanio njihov rod Spasenića.

Plemenu Bratonožića pripada i rod Barjaktarovića (Barjaktarevića) u Jovanovcu, doseljen u Prvom ustanku. Toša Radivojević kaže da su ovi Barjaktarovići doseljeni sa Kosova i slave Sv. Jovana, no oni sami čuvaju predanje da su doseljeni iz sela Petnjika i da su od Vasojevića. Međutim, Barjaktarovići u Petnjiku, koji je u zemlji Vasojevića, doseljeni su iz Bratonožića i očuvali su svoju plemensku slavu, Nikoljdan, dok Vasojevići slave Sv. Aranđela, a preslavljaju Sv. Aleksandra Nevskog. Početkom ovog veka u Petnjiku je bilo oko šezdeset kuća, podeljenih na dva roda – Baboviće (Novakoviće), koji su Vasojevići, i Barjaktaroviće, koji su Bratonožići. Po ovome je nesumnjivo da su Barjaktarovići u Jovanovcu Bratonožići, ali su slavu promenili prilikom preseljenja. Iz ovog jovanovačkog roda je i pop Miloje Barjaktarović, kragujevački sveštenik, proslavljen po svom dostojanstvenom držanju na sudu i odbrani mladih socijalista optuženih zbog demonstracija „Crveni barjak” 1876. godine.

Iz Osata, graničnog predela Bosne uz Drinu, takođe je znatan broj doseljenika u Šumadiju, gde su dolazili da rade, poznati kao vrsni građevinari, pa su se, vremenom, ovde i nastanjivali, bilo priženjivanjem, bilo dovođenjem svojih porodica iz ovog brdovitog i pasivnog bosanskog predela. Po ovim doseljenicima je nazvan i tip kuće brvnare – osaćanka, čiji se poslednji ostaci još mogu sresti pogdegde u Šumadiji.

IZVOR: Mile Nedeljković, “Ko su Šumadinci”, Glas javnosti 27. april 2001. godine

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.