Stanovništvo Potkozarja doseljavalo se sa raznih strana, od Kosova, Raške oblasti, Crne Gore i Stare Hercegovine, ali i susedne Like i Dalmacije.
Drakulići su iz Korjenića u Hercegovini (slave Mratinjdan).
Durbabe su od sela Doribabe, od bosanskog ugra.
Dulići su iz Dulica od Gacka u Hercegovini.
Đilasi su poreklom iz Crne Gore (slave sv.Simeuna).
Zoranovići su poreklom iz Hercegovine.
Zorići su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Zupci su sa Zubaca u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Jarakule su poreklom od Raškovića iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Janjetovići su poreklom od Teodorovića u Hercegovini, a doselili su preko Dalmacije i Like u ove krajeve (slave Jovanjdan).
Jasnići su poreklom s Kosova (slave Đurđevdan).
Jugovići su iz Gacka u Hercegovini. Jugovci su iz polimskog sela Jugova ili od Juga iz Jugovića u gornjoj hercegovačkoj površi.
Kavenuše su poreklom iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Kadijevići su poreklom iz Zavale u Popovu, u Hercegovini.
Kalanji su iz Miruša kod Bileće, u Hercegovini (slave Nikoljdan).
Kalabe su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Stefanjdan).
Kalabići su poreklom od Nove Varoši iz Starog Vlaha.
Kalinovići su došli iz Kuča u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Karugići su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Kelemanovići su iz Pocrnja, verovatno od Ljubinja u Hercegovini.
Kerkezi su poreklom iz Gornjeg Dragačeva (slave Đurđevdan).
Kecmani su doselili iz južne Srbije preko Hercegovine i Dalmacije u ove krajeve (slave Vratolomijevdan).
Kovačevići su iz Raške (slave sv. Jovana).
Kozomore su poreklom s planine Kozomor, Nova Varoš, Stari Vlah (slave sv. Jovana).
Komadine su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Kondići iz dubičkog kraja su poreklom iz višegradskog Starog Vlaha (slave Nikoljdan)
Koraći su iz Popova u Hercegovini. Njihovo dalje poreklo je Bratonožići u Crnoj Gori (slave sv. Iliju).
Korjenići su iz. Korjenića u Hercegovini.
Kosijeri su poreklom iz Kosijereva u Crnoj Gori.
Kosovci su poreklom iz Kosova.
Koturi u više sela dubičkog i gradiškog područja doselili su iz Starog Vlaha od Ibra (slave Nikoljdan).
Kočići su poreklom od bratstva Maleševaca u Hercegovini (slave sv. Ignjatiju). Godine 1436. spominje se Blaž Kočić u Cetini. Srbima kojima pripada Blaž su Hercegovci koje je naselio car Dušan oko Klisa i Skradina. Kočići su doselili od Maleševaca u Grahovu iz Crne Gore.
Kraljevići su doselili iz Hercegovine.
Krvavci su poreklom iz Hercegovine.
Krčikovići su poreklom iz Crne Gore (slave Nikoljdan).
Krtoline su od Lubura u Riđanima, iz Crne Gore.
Kruge su doselile iz Crne Gore. Kuvelji su od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kuvalje su poreklom od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kukići su poreklom iz Banjana u Crnoj Gori.
Kukići su doselili iz Hercegovine.
Kukulji su doselili iz Crne Gore.
Kužeti (Zorići) su se nazvali što su prekužili kugu, a negde su bili kuvari u kužini i po tom nazvani Kužeti.
Lugonje su poreklom iz Drobnjaka iz Crne Gore (slave Đurđevdan).
Lukači su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Lopari su doselili od arbanaške granice iz Crne Gore (slave sv. Jovana).
Lopare su iz Trebinjske šume u Hercegovini.
Loparice su iz Crne Gore.
Ljubibratići i Puhali, velike ličke porodice, došli su iz Trebinja u Hercegovini sa vladikom Ljubibratićem, čiji su bratstvenici bili. Ovoga vladiku isterali su Mlečani iz manastira Savine nakon osvajanja Herceg Novog. To mu je pribavilo tursku zaštitu i putovanje na takvu daljinu. To je izgleda bilo 1717. godine.
Mandići su neki iz Raške, a neki iz gornje Hercegovine (slave Nikoljdan).
Majstorovići su doselili iz Hercegovine.
Maleševci su od Bileće u Hercegovini.
Mataruge oko Kozare su poreklom od starog brata Mataruga u Grahovu u Crnoj Gori. Ima ih i u Matarugama u Ćehotini, u slivu Lima. Svi slave Đurđevdan. Mataruge u Grahovu u Crnoj Gori prvi put se spominju 1318. godine.
Matavazi su iz Crne Gore, a tamo se misli da su poreklom Arbanasi.
Moravci su doselili iz Starog Vlaha (slave sv. Jovana).
Morače su iz Morače u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Mastilovići su iz Gacka u Hercegovini.
Mačinko je doselio iz Hercegovine (slavi sv. Iliju).
Mačnoge su doselile iz Hercegovine.
Macure su poreklom iz Bratonožića u Crnoj Gori (slave sv. Arhanđela).
Medani su iz Hrasna u Hercegovini (slave Jovanjdan).
Merčepi su poreklom iz Riđana u Crnoj Gori.
Mehteri ili Štrpci (to isto znači na turskom jeziku) doselili su iz Starog Vlaha.
Miroslavići su poreklom iz sela Kapavice, kod Ljubinja, u Hercegovini. Ovi se u Kapavici sada zovu
Gordići, a poreklom su iz Mratinja od Nikšića (slave Nikoljdan).
Mostarci su poreklom iz Hercegovine.
Mokronoge su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Neretvljanci su poreklom iz Hercegovine.
Nikšići su poreklom od Nikšića u Crnoj Gori.
Obadi su iz Borča na Neretvi u Hercegovini.
Obućine su poreklom od Kolašina (slave sv. Đurđa).
Odavići su poreklom iz Hercegovine.
Ožegovići su iz sela Ožegovića, na Čevu, u Crnoj Gori (slave sv. Stefana).
Oljača imaju svoje imenjake u Oljačincima, u Dubnici, u Vranjskoj Pčinji, a oni su poreklom iz Lopardinaca kod Preševa (slave Đurđevdan).
Oparice su doselili iz Levačkih Oparica (slave sv. Jovana).
Otašovci su iz Crne Gore.
Padežani su poreklom s juga Srbije.
Pađeni su iz Pađena u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Palavestre su poreklom iz Hercegovine.
Paruh je poreklom od Taraila u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini.
Pašići i Pjanići su došli iz Raške (slave Jovanjdan).
Perinovići su iz Nevesinja u Hercegovini, a oni su od Mučibabića.
Pišteljići su doselili od Trebinja u Hercegovini (slave sv. Nikolu).
Plemići su iz sela Pleme u višegradskom kraju (slave sv. Nikolu)
Pocrnji su iz Pocrnja od Ljubinja u Hercegovini.
Popare su poreklom iz Fatnice u Hercegovini.
Predojevići su poreklom iz Rudina kod Bileće u Hercegovini (slave sv. Alimpiju).
Pribićevići su doselili iz Hercegovine.
Puhali su došli od Trebinja u Hercegovini.
Rendulići i Rendići su od Sjenice.
Rorići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Santrači su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Pantalijevdan).
Selaci su doselili iz Starog Vlaha.
Silimići su iz Hercegovine (slave sv. Đurđa).
Sjenežete su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Skenderije su od Skadarskog kraja. Njihovo krsno ime je sv. Vrač.
Skoplje su iz Hercegovine.
Smoljani, Smolići, Smoloići poreklom su s karsnog platoa izmedu donje Tare i Pive u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Smoljevići i Smoljo poreklom su iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Sopilji i Sovilji su iz Nevesinja, Hercegovina (slave Nikoljdan).
Srđeni su iz sela Srđevica u Gacku, Hercegovina,
Stirači su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Sunarići su iz Starog Vlaha (slave Simeunjdan).
Tankosavići su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Ðurda).
Tice su iz Polimlja.
Toromani ili Turomani od Dubice i Gradiške su poreklom iz Polimlja (slave sv. Stevana).
Trninići su iz sela Trnina u Kolubari.
Trubari su iz Hercegovine.
Tubini su iz Burmaza kod Stoca u Hercegovini (slave Vartolomijevdan).
Tumarići su iz Tumarske, planina Konjuh.
Ćeranići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Ćermani su iz Ljubinja u Hercegovini.
Ubavići su od višegradskog kraja.
Ugarčići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini. Ugarča su iz Hercegovine. Ugrenovići su poreklom iz Starog Vlaha (slave Jovanjdan).
Hašani su doselili od Plava iz Crne Gore.
Here su poreklom iz Hercegovine.
Cikote kod Dubice su poreklom iz Starog Vlaha. Cikota ima u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Džepine su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Šaponje su od Nove Varoši, Stari Vlah (slave sv. Vasilija).
Šatenci, Šamate su doselili od Bileće iz Hercegovine.
Šašari su iz Hercegovine.
Ševe su od Nikšića iz Crne Gore (slave Aranđelovdan).
Ševići su od Sjenice iz Starog Vlaha (slave Đurđevdan).
Šljivići su iz Starog Vlaha (slave Nikoljdan).
Šoboti su porijeklom od Mrnjavčevića iz Kuča u Crnoj Gori (slave Mitrovdan).
Šolaje su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Štrpci su doseljenici s juga, iz Hercegovine.
Štekovići su iz Vasojevića. Prema drugim podacima, iz sela Štekovica u Priboju, gde se spominju od 1642. godine, Crna Gora (slave Nikoljdan).
Šumljaci su doselili iz Šume u Hercegovini.
Šunjići su poreklom iz Hercegovine. Šumani od Dubice i Gradiške poreklom su od Polimlja.
Šurlani su poreklom iz sela Oraha u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini. Izgleda da su Šurlani doselili preko Dalmacije.
Stradanje Srba sa Kozare i Potkozarja u Drugom svetskom ratu
U Drugom svetskom ratu s područja Kozare i Potkozarja izgubilo je živote preko 40.000 stanovnika. Područje Kozarske Dubice pre Drugog svetskog rata imalo je 33.350 stanovnika. Od toga broja je poginulo 18.495 stanovnika. Samo na području opštine Kozarske Dubice 463 domaćinstva ostala su bez naslednika po muškoj i ženskoj liniji. Njihova ognjišta su se ugasila. I ovo je jedan podatak koji pokazuje kako su ratovi uništavali stanovništvo na ovom području koje je ginulo, raseljavalo se i naseljavalo.Na ovo područje posle Drugog svjetskog rata stanovništvo se doseljavalo i naseljavalo iz Zmijanja i Manjače. Interesantno je navesti da je bila migracija posle Drugog svjetskog rata iz Zmijanja u Knešpolje, na mesto gde je izginulo stanovništvo. To su kupovali zemlju od onih koji su ostali i naselili se. Ovo je isti pravac nekadašnjeg migracionog kretanja od Zmijanja u Potkozarju.
Dušan Divljak, star 70 godina, iz sela Pobrdana u Knešpolju, priča da je posle Drugog svjetskog rata doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Rajko Stanivuković iz sela Pobrdana u Knešpolju posle Drugog svetskog rata je doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Dušan Tomaš iz sela Pobrdana u Knešpolju priča da mu je pričala prababa Mika da su oni davno doselili od nekud iz Dalmacije. Slave sv. Nikolu. I ovo je migracioni pravac Crna Gora-Hercegovina-Dalmacija-Potkozarje. Dušan priča da je njegova prababa Mika rođena u XIX veku. U fašističkoj ofanzivi na Kozari juna i jula 1942. godine poginula su Mikina tri sina: Stevo, Simo i Ilija. Tad je prababa Mika bila u poodmaklim godinama. Izginuvši sinovi i unuci, ali osta samo jedno praunuče, Dušan.Malo muško dete koga baba Mika nije od sebe nikud odvajala. Mika bi govorila: »Dala sam otadžbini sinove i unuke. Hvala bogu, osta mi praunuk Dušan, moja glava kuće. I moje se ognjište nije ugasilo.«Godine 1943. nastupila je glad. Baba Mika u svojim poodmaklim godinama uze zastavu i krenu pred omladinom da bere noću žito prema Dubici. »Za mnom, djeco, ne bojte se, moramo od neprijatelja oteti naše žito!« Kad se završio rat 1945. godine baba Mika je sa svojim praunukom Dušanom podigla kućicu. Ostao je praunuk Dušan i nije se ugasilo ognjište. Kad je Dušana oženila i uputila u vojsku, baba Mika je govorila: »Za otadžbinu sam dala sinove i unuke, ali sam dočekala da iz moje kuće ponovo pošaljem vojnika da nosi pušku i brani knešpoljsku zemlju natopljenu krvlju njegovih djedova i očeva. Pjevajte, ljudi i veselite se! Danas sam najsrećnija prababa u Knešpolju. Baba Mika iz svoje kuće ponovo šalje pod pušku vojnika. Nije dušman uspio da uništi ognjišta u Knešpolju!« Takve su bile majke Knežopoljke.
Predanja o poreklu koja su se prenosila sa oca na sina:
Krnete, Baslaći, Sadžaci, Milanovići doselili su iz Like u Potkozarje. Prema rodoslovu koji je posedovao Stanko Krneta, oni su u Liku došli iz Sjenice. Dakle, Sjenica-Lika-Potkozarje, to je bio pravac migracione struje. Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru slave Tomindan. Krnete u Marinima i Jutrogošti slave Jovanjdan. Evo kako je došlo do promene slave. Seobom iz Like jedan Krneta se zadržao u Cazinskoj krajini, a drugi odoše u Marine i Jutrogoštu. Ovaj Krneta što osta u Cazinskoj krajini ubio je dva bega i pobegao u drugi feud, ali je po kazni morao promeniti slavu. Od tih su Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru, koji slave Tomindan. Inače, stara slava Krnetama, dok su bili u Sjenici i Lici, bila je Jovanjdan. Simatovići su se zvali Regode. Prvi Regoda došao je iz Ključa u Palančište. Dakle, pravac migracije Hercegovina-Dalmacija-Ključ-Potkozarje. Taj Regoda imao je sina Simu-Simata. Simatovi sinovi po ocu Simatu dobiše prezime Simatovići. Selo se zvala Simatovica. Simat je bio prvi u Simatovićima. Od njega pred Drugi svjetski rat bilo je više od 20 kuća, domaćinstava. Prezime Simatovići dobili su ima preko 100 godina. Regode su slavile Đurđevdan. Tu slavu nasledili su Simatovići.
PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
21. mart 2013. u 18:37
Mile
Moj otac je Trivun Blažević.Ne znamo iz kog kraja smo se doselili u selo Medna kod Mrkonjić Grada.Ko zna genealogiju ovog prezimena.Blaževića ima sve tri religije. Moja slava je SV.Jovan. Pozdrav i zahvaljujem.
25. mart 2013. u 16:23
Mile
Nevjerovatno! U Potkozarju se vijekovima niko ne rodi sa k….. da napravi bar jedno dijete nego uvezoše bajne “rasplodne bikove” iz kamenih pustinja crne gore, hercegovine i like (namjerno pišem malim slovom). Ta vrsta “laveža pasa i siktanja zmija” potiče od popova sa kraja 18-og i početka 19-og vijeka. 80% popova iškolovanih u to vrijeme bili su iz crne gore (pišem malim slovom jer ta gamad prizna tačijevu kosoviu a svi su bili popovi i junaci u kosovskom boju za kojeg su prvi put čuli od Mlečana). U to vrijeme naša pradjedovska vjera se zvala Vede. Oni koji nisu htjeli u hrišćanstvo njima je oduzimano pravo na srpsko ime. Zbog toga svi srbi “vode porijeklo” iz kamene pustinje a i “logično” je, pošto se na kamenu ne može raditi nikakav pošten posao, može se razviti prevara kao vrlina i krenuti po srpskim zemljama kao prodavač magle bez žuljevitih ruku. Kada bi se ispostavilo da sam i ja takvog porijekla odrekao bih se srpskog porijekla i prešao u Eskime jer su oni fin i pošten narod, ne bave se prevarama i ne stide se žuljevitih ruku.
25. mart 2013. u 20:42
Milorad Bogdanović
Mile, milo ime moje.
Nije ovo mjesto za takav eglen, jer nisi prelistao sve artije vovde.
Ovaj tekst što je gore ispisan, samo je jedan od velikog broja mnogo vrijednijih i cjenjenijih autora, koji to demantuju a neki i potvrđuju. Da bi se do većih saznanja došlo, mora se čuti i neželjena priča.
Mile, milo ime moje. Ovo je mjesto gdje svako može svoja saznanja o rodu svome da podari i drugima, da se upoznamo i znanja svoja obogatimo.
Uzmi učešće u ovome vrijednom poslu i korist će biti obostrana. Od komesarski poslova i Šošini jama nema niko vajde, moj zemljače.
Veliki i iskreni pozdrav.
26. mart 2013. u 18:42
Nebojsa
Pozdrav!
Zanima me nesto vise o porijeklu prezimena Maric, iz Prijedora! Krsna slava je Nikoljdan. Moj djed je bio Ostoja, njegov otac Vaskrsije, heroj nob-a. Za dalje nisam siguran pa necu ni pisati. Hvala.
27. mart 2013. u 20:44
Milorad Bogdanović
Prezime Marić prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1376 godne u staroj Hercegovini.
Prezime Marić je dosta rasprostranjeno a pravoslavni Marići slave više od dvadeset različiti slava.
U Hercegovini Nikoljdan slave u Poljici (Ljubinje) gdje su došli 1700 godine iz Duži, pogledati knj: “Hercegovačka prezimena” autor Risto Milićević
U Karlovačkom vladičanstvu Marići slave šest različiti slava, gdje se takođe slavi i Nikoljdan.
Naravno, naveći slavljenici, nikoljštaci, su na području prijedorskom u parohijama: Jelićka,Bistrica, Omarska, Kozarac i Prijedor; dubičkom u parohiji Demirovac i Božići; prnjavorskom u Štrpcima i Kokori; maglajskom u Maglaju i Vozući; višegradskom u parohiji Dobrun i Mokronoge.
Marići u Prijedoru se ne spominju do 1881 godine (u meni dostupnim, pisanim dokumentima), ali na ovom prostoru je dosta davno zastupljeno. Samo selo Marićka, dobilo je ime po prezimenu Marići, dolaskom A-U i raspada Timara kao cjeline u čijem je sastavu bila i Marićka. Marići u Marićkoj slave Srđevdan, što ne znači da nije bilo i slavljenika Svetog Nikole, kao u mnogim mjestima Potkozarja.
27. mart 2013. u 22:53
Nebojsa
Hvala Vam na tako brzom odgovoru.
Moja zelja za istrazivanjem porijekla je sada jos jaca. Molim Vas da mi kazete koga bih mogao da pitam za vise informacija, konkretno za moju porodicu, pored rodjaka naravno. Mislim na neke ustanove koje bi mogle da imaju takve zapise. Da li je to crkva, opstina….?
Jos jednom hvala.
28. mart 2013. u 00:20
Milorad Bogdanović
Hvala Nebojša.
Pa dans je dosta toga dostupno u vremenu od 1880 godine pa do danas, a što je povezano za istraživanje porodičnog stabla.
U matičnom uredu možeš doći do svih podataka, kao i na http://www.ezkrs.net/ gdje su upisani svi vlasnici posjeda mahom od 1920 god, kao i u crkvenoj opštini.
Samo polako, jer to bogastvo treba darovati budućim pokoljenjima.
P.S. Piši(te) ćirilicom!
23. oktobar 2015. u 16:09
Slavko
Bavim se istraživanjem Marića javite mi se da skupa pronađemo Vaše porijeklo na Mail [email protected]
27. mart 2013. u 16:52
Miroslav
Poštovani,
Čitajući listu prezimena u Potkozarju, vidim da nema prezimena Dolinić.
Dolinići su doselili prije stotinjak godina iz Like, krsna slava – Đurđevdan.
Po njima se nazivaju i Dolinića-brda, smještena između Kostajnice i Kozarske Dubice.
Dolinići se još spominju i u selima Petkovac (Novi Grad) i Gomjenica (Prijedor).
Danas Dolinića u Krajini još ima u Novom Gradu, Kostajnici, Prijedoru, Kozarskoj Dubici i Banja Luci.
S’ poštovanjem,
Miroslav Dolinić
P.S.
Da li raspolažete informacijama o Dolinićima iz Like; odakle su doselili u Liku, da li je mijenjano prezime ili krsna slava,…
27. mart 2013. u 21:30
Milorad Bogdanović
Miroslave, u svim pisanim dokumentima koji su do sada dostupni, sva migracija preko Une i Save “dolazila je iz Bosne”, mahom poslije 16 vijeka.
Da su Dolinići odavno prisutni na prostoru sastava ove dvije rijeke, govore i toponim, ali samo prezime nikada nije sa velikom sigurnošću dokaz “odakle potičem”. Za mene je veća varijanta da ste od Petkovca raselili po Lici, a možda ste se i vratli, jer vaše prezime samo jednu slavu slavi, ka Kostajnici i Novome koji su bili u turskome dobu dosta naseljeni.
27. mart 2013. u 23:35
Miroslav
Milorade,
Po predanju moje porodice, prije dolaska u Liku, doselili smo iz drvarsko-petrovackog kraja (tkz. Visoka Krajina), a tamo smo se prezivali Radojčići (ili Radočajići), a krsna slava je bila Aranđelovdan.
Nadao sam se da možda vi imate nekakve informacije o doseljavanju Dolinića u Liku, radi usporedbe izvora informacija (nadam se da mi nećete uzeti za zlo).
Inače, prije doseljavanja Dolinića u Bosansku Krajinu, na obronke Kozare vise rijeke Une (Dolinića-brda), Krsna slava je bila Aranđelovdan.
Inače su Dolinići raseljeni iz Like i u današnju Vojvodinu (Stara Pazova) za vrijeme Austro-Ugarske, kao Srbi graničari.
Do zadnjega rata, Dolinići se spominju i u Zapadnoj Slavoniji (Šeovica, Trokut, Pakrac), sa Krsnom slavom Đurđevdan, a porijeklom su od krajiških Dolinića (Kozara i Potkozarje).
Sa Dolinića-brda, Dolinići se sele u okolne krajiške gradove, kao i sela.
Po predanju Stane Dolinić (1892-1984), Krsna slava je mijenjana da bi se porodica mogla obilaziti za vrijeme svetkovina (što je obično bilo za vrijeme Krsnih slava), što je i činjeno do II. svjetskog rata.
Pozdravljam vas još jednom!
S’ poštovanjem,
Miroslav Dolinić
27. mart 2013. u 17:44
radanović
Pozdrav adminu kao i ostalim zainteresovanim za korene!
Interesuje me poreklo prezimena Radanović iz sela Svodna,slave Svetog Nikolu,poreklom su iz Stare Srbije.Da li je moguće dobiti bliže podatke,hvala i još jedan srdačan pozdrav!
27. mart 2013. u 22:50
Milorad Bogdanović
Radanovići koji slave Nikoljdan mahom su u Potkozarju.
U Šematizmu dabro-bosanskom za 1882 godinu Nikoljdan slave u parohiji Marićka (Prijedor), Svodna (Novi), Vidovica (Dubica), man. Gomionica, kao i Dragovićima kod Prnjavora i u samome Tešnju.
U Karlovačkom vladičanstvu Radanovići se spominju kao slavljenici Jovanjdana, Lazareve subote, Pantelindana i Nikoljdana.
U Dalmaciji spomnje se samo prezime Radan, Pađeni, slave Đurđevdan i nedaleko od Pađena u mjestu Oton, al slava nije poznata. Opširnije knj: “Porodice dalmatinskih Srba”, str 374; autor Aleksandr Bačko.
Sve ovo što sam napisao vjerovatno znaš, ali možda je i drugima od koristi.
Prezime Radanović prvi put se spominje 1327 godine. Dražoje Radanović iz Popova stupa na zanat u Dubrovniku (Div.not.V,fol.152, 26.I 1327 god).
U “Dečanskoj hristovulji II i III” (1335-1345 god)spominje se prezme Radanović gdje su porodice porjeklom iz Travunije s Konavlima i Dračevcima, iz Huma i Dukljanovog Podgorja (“Zagorske Srbije”) odnosno Zagorja. Opširnije knj: “Srpske porodice vojvodstva svetog Save”; autor prof. Novak Mandić Studo, Gacko 2000 god.
Radanovići se spominju i u knjizi “Pljevaljski kraj” autora Mile Vojinovića na str 316 i 339. da su Radanovići u Kučima i Brvešnici kod Pljevlja, ali se ne navodi slavu koju slave, kao i za ostala prezimena.
28. mart 2013. u 10:17
majstorovic aleksandar
Pomaze bog zemljaci. Ja sam Sale iz Novog Sada. Moj deda je iz potkozarja dosao u Novi Sad, tj Kac. Dobio sina Dragomira sa suprugom koja je iz Grmuse kod Bihaca. Kolonizacijom su dosli u Vojvodinu, tu se upoznali. Sin, tj tata Dragomir ima mene i brata i suprugu. Slavimo Svetog Dimitrija. Ja imam troje dece, a brat ce tek postati otac. Ponosim se mojim korenima i poreklom i pozdravljam sve Krajisnike, a posebno Majstoroviće.
28. mart 2013. u 21:33
Milorad Bogdanović
Bog ti pomogo brate Srbine, al piši ćirilicom.
Sale, Majstorovići su dosta staro prezime, dosta rašireno, koji slave više od 10 razlčiti slava, a Majastorovići iz Turjaka, ispod Kozare (opš. Gradiška)jedini su slavljenici Mitrovdana (kako se vovdje rekne), tj sv. Dimitrije.
Ovo je prepis iz “Šematizma” dabrobosanskog za 1882 godinu, a opširnije možeš pretražiti na našoj digitalnoj biblioteci.
Aj uzdravlje. Bratski pozdrav iz Potkozarja, najljepšeg kraja na cijelome svijetu.
14. januar 2020. u 12:54
Rajko saldum
Interesujeme nesto o prezimenu saldum…selo donja jurkovica gradiska opstina
Unapred hvala
30. mart 2013. u 17:18
radana ivanovic
MOLIM VAS AKO NEKO ZNA POREKLO PREZIMENA KOS. PORODICA JE IZ POTKOZARAJA, ALI PREZIME KOS SE POJAVLJUJE I U SLOVENIJI.
30. mart 2013. u 23:10
Milorad Bogdanović
Radana, teško je potvrditi odakle potiče porjeklo prezimena Kos iz Potkozarja, kao i ostala prezimena. To samo mogu biti pretpostavke. Moja je pretpostavka da su Kosovi na ovome prostoru dosta davno naseljeni.
U prostoru planine Kozare i njene okoline, 1882 godine (“Šematizam dabrobosanski”) spominju se u parohijama Kozarac (Božići) koji slave Ignjatije; parohija Laktaši slave Tripunjdan; parohija Gudavac (Krupa) slave Jovanjdan. Đurđevdan slavi u parohijama Božići,Brekinje, Blaškovci, Dvorište, Draksenići, Dubica i Kostajniva u protoprezviteratu dubičkom; u gradu Prijedoru; u Podgradcima, Laktašima i Bronzanom Majdanu.
Jovan Erdeljanović u knj:”O porjeklu Bunjevaca” navodi da se Kosovi (Kos) spominju u Subotici od 1770 godi. Ima ih u Žumberku kao pravoslavci, koji su doselili iz Bosne. Vukosav Kos spominje se 1556 godine kao doseljenik sa bosansko-dalmatinsko-ličke tromeđe.Pravoslavni Kosovi u Zemuniku, istočno od Zadra (kasnije se ovdje ne spominje). Pravoslavni Kosovi u Zapadnoj Bosni (Kozara i okolina) i Posavini. U 18 vijeku bio je negdje u Bosni kadija Kos, negdašnji plemićki rod (imaju svoj grb), svakako u kraljevini Bosni. U Bosanskoj Krajini tri pravoslavna seoceta s imenom Kos.
Toliko za sad.
Pozdrav iz najljepšeg kraja na svijetu.
1. april 2013. u 20:30
radana ivanovic
VELIKO VAM HVALA ZA ODGOVOR HTELA SAM DA VAS PITAM DA LI VI, ILI NEKO OD VASIH KOLEGA IMA KNJIGU ILI NEKI ZAPIS GDE BI MOGLA DA NADJEM JOS PODATAKA O PORODICAMA IZ SELA BABICI ZASEOCI KOSOVI I GAJICI, NAIME MOJA MAJKA JE IZ GAJICA, A OTAC IZ KOSOVA. NAZALOST, NI OTAC NI MAJKA NISU VISE MEDJU NAMA A KAD SU I MOGLI DA NAM PRICAJU MI NISMO BILI TU DA IH SLUSAMO. TAKO JE TO U ZIVOTU. HVALA ZA ODGOVOR POZDRAV IZ BEOGRADA.
29. februar 2016. u 05:39
zeljko
javite se na [email protected]
moja baka je bila kos a djed gajic iz babica
31. jul 2017. u 14:31
DUŠKO MILOŠEVIĆ
U SELU PISKAVICA POSTOJI ZASEOK BABIĆA U KOJEM IMA NEKOLIKO PORODICA SA PREZIMENOM KOS. SUSJEDNO SELO VERIĆI IMA ZASEOK GAJIĆA. OBA SELA SE NALAZE NA POLA PUTA BANJALUKA PRIJEDOR
17. decembar 2017. u 23:13
Draško
Ja sam iz sela Kosovi sa Kozare, moja baka se prezivala Kos, moje prezime je Aleksić, javite se na tel 066 640 181,da uspostavimo kontakt…
1. april 2013. u 22:46
Milorad Bogdanović
Radana,preporučio bih Vam da posjetite http://www.ezkrs.net/ gdje se nalazi katastarski prepis posjeda u selu Babići, kao i ovdje digitalnu biblioteku Porekla, gdje se nalazi “Šematizam dabrobosanski” za 1882 godinu. Naravno, ovdje ćeš pronaći, (digit. bibl) još dosta toga što je vezano za ove naše krajeve.
Pretpostavljam da su crkvene knjige u parohiji Kozarac sačuvane, a vode od izgradnje crkve, pa kad dođeš možeš pogledati, kao i u matičnim knjigama koje su vođene od 1880 godine.
Nikada nije kasno za vođenje svoga rodoslova. To je velika čast za pokoljenja naša što dolaze, kad nam naši podarili nisu.
Ostani sa nama, i dosta toga ćeš još saznati na stranicama Porjekla, kako mi to ovdje čitamo.
Svako dobro i sve najbolje.
7. maj 2013. u 21:02
Jelena Kovačina
Molim vas da mi, ako možete, kažete nešto o poreklu prezimena Reljanović, selo Vojskova, krsna slava Đurđevdan. Hvala unapred
7. maj 2013. u 23:37
Milorad Bogdanović
Jelena, prezime Reljanović spominje se u “Šematizmu dabrobosanskom” za 1882 godinu u parohiji Draksenići i Moštanica u protoprezviterat dubički, slave Đurđevdan.
Takođe prezime Reljić slavi Đurđevdan u parohiji Tešanj (tešanjski).
Ovdje, prezime Reljić se spomnje kao slavljenici devet različitih slava u mitropoliji dabrobosanskoj, a prezime Reljanović samo u protopr. dubičkom.
Vaše prezime nisam pronašao drugim mjestima, osim gore navedenim.
29. maj 2013. u 22:42
Jelena Kovačina
Milorade, hvala vam puno na odgovoru i izvinjavam se što ranije nisam bila u prilici da vam zahvalim.
29. maj 2013. u 23:52
Milorad Bogdanović
Jelena, mislio sam da si bila nezadovoljna odgovorom, pa se naljutila. Šalim se. Ostani naš vjerni posjetilac, pa vjerovatno da će se naći još nešto novo koje je vezano za prezime Kovačina. Trudiću se da to prenesem i ovdje, kao i pod Vašim prezimenom.
Svako dobro, u zdravlju i veselju.
3. jul 2013. u 22:56
Jelena Kovačina
Zadovljna sam odgovorom, naravno! Nadala sam se više, ali ovo je, svakako, mnogo više nego što sam znala.
Što se tiče mog prezimena, ako vam je pomoć, prezime Kovačina (bar ovo moje koje nosim) je iz Hercegovine, Popovo Polje, selo Sedlari. Koliko znam ima ga i u Crnoj Gori u Nikšiću. Ako saznate nešto više, bilo bi lepo da to znanje i podelite samnom. Za početak, mogli bi to prezime da dodate u spisak prezimena. 🙂
17. decembar 2017. u 23:15
Draško
Moje prezime je Aleksić, i rođen sam na Kozari selo Babići, dali nešto znate o našem porijeklu..
18. decembar 2017. u 00:11
Milorad Bogdanović
Je li Nikoljdan vaša slava?
19. decembar 2017. u 09:10
Draško
Jeste naša slava je Nikoljdan
19. decembar 2017. u 21:32
Milorad Bogdanović
Neka ti je sretna slava Draško.
Aleksići se 1882. godine spominju kao slavljenici 15 različitih slava. Najbrojniji su slavljenici Stevanjdana, Đurđevdana, Jovanjdana i Nikoljdana. Nikoljdan selave u parohijama:varoš Banja Luka, Vlaškovci kod Dubice, Sragelji kod Gradiške, Kozarac (selo Babići) i varoš Prijedor, Sokolovo kod Ključa, Derventa, Tešanj, Strminca kod Vlasenice, Sarajevo grad, i Kravica kod Srebrenice.
Aleksići u eparhiji Gornjokarlovačkoj , 1883. godine vode se kao slavljenici Nikoljdana, ali nažalost nisu navedene parohije ili sela gdje su nastanjeni.
U Slavoniji, u eparhiji pakračkoj 1898. godine najbrojniji Aleksići slave Đurđevdan.Nikoljdan slave u parohiji Grđevac kod Grubišnog polja i i Sjeverin kod Bjelovara. Još se spominju kao slavljenici Aranđelovdana i Stefana Dečanskog.
Moje je mišljenje da su Aleksići u Babićima dosta davno, kao i Kosovi i Pavlovići. Ovaj prostor oko Pavlovića, Kosova, Aleksića, tj. sela Babića bio je do kraja 19 vijeka putna veza manastira Moštanica i Gomionica, kao i čestih selidbi za Baniju i Slavoniju, ali i mjesto odmora prolaznika. Tada je ovdje posebno bilo poznato ljekovito izvorište u blizini današnjih Nišića.