Opština Prijepolje:
Aljinovići, Balići, Bare, Biskupići, Bjelahova (do 1992. godine Bjelohova), Brajkovac, Brvine, Brodarevo, Bukovik, Vinicka, Vrbovo, Gojakovići, Gornje Babine, Gornje Goračiće, Gornji Stranjani, Gostun, Gračanica, Grobnice, Divci, Donje Babine, Donji Stranjani, Drenova, Dušmanići, Đurašići, Zabrdnji Toci, Zavinograđe, Zalug, Zastup, Zvijezd, Ivanje, Ivezići, Izbičanj, Jabuka, Junčevići, Kamena Gora, Karaula, Karoševina, Kaćevo, Kašice, Kovačevac (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja Velika Župa), Koprivna, Kosatica (do 1959. godine podeljena na Gornju Kosaticu i Donju Kosaticu), Koševine, Kruševo, Kučin, Lučice, Mataruge, Međani, Mijani, Mijoska, Milakovići, Mileševo, Milošev Do, Miljevići (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja Velika Župa), Mrčkovina, Muškovina, Oraovac (do 1991. godine Orahovac), Orašac, Osoje, Oštra Stijena, Potkrš, Potok, Pravoševo, Pranjci, Prijepolje (od 1972. godine obuhvata ukinuto naselje Kolovrat), Rasno, Ratajska, Sedobro, Seljane, Seljašnica, Skokuće, Slatina, Sopotnica, Taševo, Hisardžik, Hrta, Crkveni Toci, Čadinje, Čauševići i Džurovo.
6. jun 2018. u 16:22
Vojislav Ananić
PRIJEPOLJE
Prijepolje je varošica u srednjem Polimlju, koja se u pisanim izvorima spominje još od 1345 g. Naime, na karavanskom putu od Dubrovnika (koji je išao preko Bileća, Foče, Plevlja, Novog Pazara, Toplice, Niša i Sofije) za Carigrad nalazio se na Limu i trg Prijepolje (Merkatum Prepollie), gdje su se zadržavali mnogi Dubrovčani i odakle su polazili mnogi karavani.1) Da bi se prispjelo u mjesto Prijepolje (idući od Breznice — kasnije Plevlja — za Novi Pazar), morao se najprije preći drveni most na Limu. Taj most se spominje još od najranijih vremena. Kad bi most bio srušen, putnici su se u varoš morali prevoziti barkom. Tako je uradio i Pavle Kontarini, koji je 1581. putovao u Carigrad.2) Mlečanin Ramberti, koji je takoće u XVI v. proputovao kroz Prijepolje, napominje da se ono nalazi s desne strane Lima. I Evlija Čelebija, turski putopisac XVII st., ističe kako se u Prijepolje stiže „preko sultan Fatih-Mehmedove ćuprije“. Sve to ukazuje na to da se Prijepolje uistinu svagda nalazilo s desne strane Lima, i to na samom ušću Mileševke u Lim. Čelebija saopštava da se „donji dio kasabe Prijepolja nalazi kraj Lima u širokom zelenom polju, a kroz ovu varoš sredinom teče rijeka, zvana Mileševa”.
Ova dva elementa: da se varoš svagda nalazila s desne strane Lima i baš na samom ušću Mileševke u Lim, ističem zbog toga što se kod pojedinih pisaca, a i u narodnoj tradiciji, sretaju i drugačija mišljenja. Tako je Dedijer početkom našega stoljeća saopštio da Prijepolje jednim dijelom leži i s lijeve strane Lima. On je to uradio, svakako, zbog toga što nije imao o tome sigurnih podataka.
Narodno predanje kaže da se Prijepolje „nekada“ nije nalazilo onamo gdje se ono sada nalazi već u Ivanju (jedan sat hoda od Prijepolja, idući uz Lim, isto s desne strane). Predanje kaže kako je tom varoši gospodario neki Ivan-beg, pa se ona po njemu i nazvala Ivanje. Poslije njegove smrti, varoš je premještena na današnje mjesto, gdje je ranije bilo polje. Zato i ime same varoši narod ovako objašnjava:
na mjestu gdje je ranije (,,prije“) bilo polje, kasnije je podignuto naselje Prijepolje. Tradicija kao potvrdu uzima u pomoć i slijedeći elemenat: neke njive nedaleko od Ivanja, samo s druge strane Lima, u „Župi“, nazivaju se „Čaršija“. Zaista, to ime nije dato bez nekoga osnova, ali može se pretpostaviti da se tu nalazio kao ulaz u rejon negdašnjeg trga, ili pak da je tu nekada bila neka vrsta carine ili da je negda tu, ma i privremeno, obavljan posao koji se, uglavnom, radi u varoši. U Župi se, takođe, jedno mjesto naziva „Kaldrma“.
Da li je to trag negdašnjeg naselja ili puta, zasada je teško reći. Sem toga, u okolini Prijepolja ima tragova i iz rimskog perioda. Naročito u mjestu Kolovrat, tj. na utoku Seljašnice u Lim, gdje je sada podignuta fabrika i nešto dalje odatle, uz Seljašnicu, nalaze se tragovi nekog starog i to velikog groblja i naselja. Nedavno je bila iskopana jedna poveća četvrtasta ploča (kod kuće Milovana Bende) sa latinskim natpisom, ali ju je putar izlomio. I ovdje je pogodnije mjesto za neko zgusnutije naselje nego što je sadašnje mjesto Prijepolja. Zato bi prije došao u obzir ovaj lokalitet kao mjesto starog naselja nego Ivanje, ako se uopšte radi o pomjeranju varoši, kako tvrdi narodna tradicija. S obzirom i na tu okolnost da su termini „čaršija“ i „kaldrma“ noviji i turskog porijekla, i da se ova imena sretaju kao toponimi s druge strane Lima, Ivanje se nikako ne može uzeti kao neki prethodnik varoškom naselju u Prijepolju. Pa i Jireček koji se služio najstarijim podacima o Prijepolju, piše da se put od ovoga mjesta odvajao uz Mileševku, a Mileševka je, kako znamo, dosta daleko od Ivanja.
Koliko je Prijepolje i kakvo sve bilo u prošlosti, nama je teško zamisliti. Nemamo za to dovoljno podataka. U drugoj polovini XIV v., ono se češće spominje, jer je, zahvaljujući svome položaju, preuzelo na sebe ulogu središta iz koga se dalje raznosila roba za Sjenicu, Novo Brdo, Trgovište, Peć itd. Pa i kasnije, kada je poslije pada Raške, došlo pod upravu Bosne, ono nije izgubilo taj svoj značaj.
Prijepolje je sa okolinom 1374. dobio Tvrtko, kada je sa knezom Lazarom osvojio zemlje Nikole Altomanovića. Pa i početkom XV v. taj kraj je pripadao državi velikog vojvode Sandalja i njegovog sinovca, Hercega Stefana.
Ova je varošica u minulim stoljećima stradala više puta (od požara, razaranja, poplava). Početkom XVII v. (1623) Prijepolje je stradalo od poplave i od Turaka, 1688. je izgorelo, a 1689. razoreno je od Turaka.
Po nekim izvještajima Prijepolje je u XVII v. imalo 800 kuća.
U početku prošloga stoljeća imalo je 500 kuća, a polovinom toga stoljeća imalo je 546 kuća. Godine 1912. Prijepolje je imalo 778 kuća i 3327 stanovnika. Dedijer saopštava (1913) da Prijepolje ima 3355 stanovnika, većinom muslimana Srba. Prema popisu iz 1953. Prijepolje je imalo 827 domaćinstava s 3353 stanovnika (1578 muških i 1775 ženskih). Administrativno (1954) Prijepolju pripadaju i obližnja sela: Rateska, Čadine, Kolovrat, Dušmanići, Zalug i Srijetež; Prijepolje s tim selima ima 4831 stanovnika.
Pored Prijepolja, u prošlosti se često spominje i manastir Mileševo, i to ne samo kao religiozni već i kao kulturni centar pravoslavnoga življa. Saopštava se da su tu još od XIII v. prepisivane knjige, dok se polovinom XVI v. (1544—1557) tu nalazila i štamparija ćirilskih knjiga. U turskom periodu ono je stradalo više puta. Sada je u Prijepolju, odnosno Mileševu, sjedište Budimljansko-polimske eparhije. Nedaleko od manastira Mileševa, odavno se takođe spominje gradić i utvrđenje Mileševo, koji se od XVII v. naziva Hisardžikom. Od negdašnjeg utvrđenja danas se poznaju samo zidine na jednom kamenitom vrhu, dok se imenom Hisardžik naziva selo u neposrednoj okolini toga brežuljka.
Pored toga što smo dosada rekli, može se sa sigurnošću tvrditi da je Prijepolje sa svojom okolinom nekada imalo veliki značaj u srpskoj, odn. bosanskoj državi. U neposrednoj okolini Prijepolja, na nekoliko mjesta poznaju se ostaci ili se čuvaju u geografskim imenima stare „gradine“. Ima tragova i ostataka i od nekoliko crkava po bližoj okolini Prijepolja. Da li je na ovaj kraj, koji se nalazio do same granice Srbije, odrosno Bosne, obraćana pažnja iz vjerskih, ili iz političkih, ili i KOJIH drugih razloga, teško je zasada utvrditi, ali, u svakom slučaju, stoji činjenica da je tom kraju nekada poklanjana velika pažnja (mislim na vrijeme do dolaska Turaka).
Kad se govori o istoriji Prijepolja, spomenućemo još dva elementa: karavanseraj i konake. Kao usputna stanica za putnike i trgovce, Prijepolje je odavna moralo da ima i objekata koji su putnicima bili potrebni i neophodni i koji su im olakšavali putovanje. A to su bili hanovi, karavanseraji i konaci. Veliki karavanseraj U Prijepolju spominje se još u XVI vijeku. U njemu je konačio „trgovački veliki vodomet“, gdje pobožnici uzimaju abdest i gdje se umivaju. „Ruine karavanseraja” u Prijepolju spominje i Ami Bue, polovinom prošloga stoljeća. Sem karavanseraj a i hanova, u Prijepolju priča se i o „konacima“. Konakom se ovdje nazivala (pored onog poznatog značenja ove riječi) i kuća, ili, bolje reći, ustanova koju je izdržavao neki bogatiji čovjek (obično pobožni musliman), a koja je isto što i gostinska kuća ili musafirhana. U konaku je putnik i prolaznik mogao da dobije besplatno hranu za sebe i stoku kojom je putovao. Tu je mogao i da se obrije, opere rublje, pa čak i da dobije nešto sitnog novca za dalji put. Priča se da je ranije u mahali Vakufu postojao jedan takav konak, ali ga niko ne pamti. Drugi konak bio je s onu stranu Lima, naspram srednjeg dijela Prijepolja. Taj konak pripadao je Smail-belu Selmanoviću. Postojao ie i do prije pedesetak godina.
Izvor: dr Mirko Barjaktarović – PRIJEPOLJE (prilog proučavavanju naših varošica)
19. septembar 2023. u 22:07
vuk
Da li ima Petrovića iz Jabuke koji su naselili Gnjilane zatim Jablanicu? jesu li njegusi, njegosi?
[email protected]
20. novembar 2023. u 15:50
ivan
I1 -z63 ima najveci procenat u prijepolju i okolini…zanima me ima li negde u tim mestima prezime Lukic?…Hvala!!