Batočina i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 2

Opština Batočina:

Badnjevac, Batočina (nastala spajanjem naselja Batočina Selo, Batočina Varošica i Turčin 1979. godine), Brzan, Gradac, Dobrovodica, Žirovnica, Kijevo, Milatovac (obuhvata naselje Osoje koje je bilo samostalno do 1955. godine), Nikšić, Prnjavor i Crni Kao.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Šarko

    Poreklo prezimena, selo Brzan (Batočina)

    Poreklo stanovništva sela Brzan, opština Batočina. Prema knjizi T. Radivojevića, izdanje 1903.godine. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

    Položaj sela.

    Selo je na obema stranama Brzanske Kose, krajnjeg severoistočnog ogranka kragujevačkog Crnog Vrha. Ta je kosa sastavljena od nekoliko brda na kojima su imanja seoska i među kojima su najglavnija: Tutnjava, Kaligotić, Prosek, Džodićka Čuka i Tišino Brdo. Ona se svršava, u hataru brzanskom, Crvenim Bregom koji je upro u moravsku ravan.

    Zemnje i Šume.

    Brzanski je hatar veliki 2492 hektara. Od toga dolazi na ziratno zemljište 2392 ha., a na šume s utrinama 100 ha. Ziratna je zemlja u drugom (2040 ha.), trećem (283 ha.), četvrtom (7 ha.) i petom (62 ha.) ziratnom redu; a šuma je sva u trećem šumskom redu. 9 hektara šume i utrine opštinska su zajednica.

    Tip sela.

    Brzanski krajevi i mahale sastavljeni su od kućnih grupa većih rodova. Ove kućne grupe otstoje međusobno 300 do 500 metara.

    Ime selu.

    Stari ljudi pričaju, da je ime selu dao najstariji rod brzanski (Ljutići), koji je doseljen iz sela Brzanaca od Kosovske Mitrovice. Donesen naziv unoliko je izmenjen, tj, od Brzanci postao je Brzan.

    Osnivanje sela.

    Brzan spada, po vremenu osnivanjam u najstarija naselja, jer je osnovan krajem 17 ili početkom 18. veka.

    Poreklo stanovništva.

    Ljutići (Miloševići, Lukići, Stevanovići 2 k., i Pavlovići 1 k., ukupno 8 k., sv. Jovan), doseljeni 1690 godine iz Brzanca u Staroj Srbiji – (Kos. Mitrovica).

    Andrejići (Kuzmanovići (Kuzmicći) 6 k., Jovanoviči 2 k., Milivojevići 2 k., Milanovići 1 k., (ukupno 11 k., sv. Nikola), doseljeni 1690 godine iz Lučibare (Kosovo).

    Košani slave Sv. Petku. (Milivojevići – Jakovljevići 5 k., Pavlovići 3 k., Glišići 2 k., Milanovići 2 k., Milovanovići 6 k., ukupno 18 k.,), (Đurđevići – Milićevići 4 k., Jakovljevići 1 k., i Maksimovići 1 k., ukupno 6 k.,) ukupno 24 k.,), doseljeni 1690 godine iz Košarna (Kosovo).

    Marinkovići (Marinkovići 9 k., Pavlovići 9 k., Mikonići 6 k., Todorovići 6 k., Gmitrovići 4 k., Ilići 3 k., Ljubisavljevići 3 k., i Kostići 2 k., (ukupno 42 k., slava Sv. Đorđe). I u Kijevu 3 k., od ovog roda. Doseljeni 1690 godine sa Kosovo.

    Gordanići (Anđelkovići 7 k., Jevtići 3 k., Vučkovići 1 k., i Krstići 1 k., (ukupno 12 k., Sv. Đorđe), doseljeni 1737 godine iz Velikog Drenovca (Morava).

    Dragićevići (Nikolići 3 k., Simići 2 k., Dragićevići 1 k., Đorđevići 1 k., i Stanojevići 1 k., (ukupno 8 k., Sv. Jovan), doseljeni 1737 godine iz Bosne.

    Kurjučevići (Đorđevići 7 k., Jovanovići 6 k., Petrovići (Spasojevići 4 k., Nešići 3 k., i Pavlovići 3 k., (ukupno 23 k., Sv. Jovan), doseljeni 1737 godine iz Grabovca (Resava). (moj dodatak – Ovaj rod ima najverovatnije zajedničko poreklo sa Kuručevićima iz Lukovice (Resava). U Lukovici su zabelezeni Kuručevići (40 k., Sv. Jovan), došli sa Kosova u Staro Selo, pa na današnje mesto.

    Perezanovići (Perezani 5 k., Pantići 3 k., Ristići 2 k., Milanovići 2 k., (ukupno 12 k., Mitrovdan), i 1 k., od ovog roda u M. Krčmaru. Doseljeni 1737 godine od Novog Pazara.

    Baralići (7 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1788 – 1803 iz Ocaljenika (Stari Vlah).

    Blažići (Blagojevići 6 k., Rajići-Milenkovići 1 k., (ukupno 7 k., Sv. Jovan), doseljeni između 1788 – 1803 godine sa Kosova.

    Vučovići (2 k., Sv. Arhanđel), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Đunisa kod Kruševca.

    Gavazovići (Minići 2 k., i Petrovići 1 k., (ukupno 3 k., Sv. Ilija), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Peći (Metohija).

    Grozdanovići (Marinkovići 7 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Gložana (Resava).

    Dinići (Miladinovići 4 k., Sv. Ilija), doseljeni iz Velikog Šiljegovca (Ribarska Reka).

    Đergovići (Nakići 5 k., Petkovići 1 k., i Pešići 1 k., (ukupno 7 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Đunisa (Kruševac).

    Jataganlići (Mijailovići 1 k., Novakovići 1 k., Rajići 1 k., (ukupno 3 k., Sv. Đorđe), doseljeni iz Velikog Šiljegovca (Ribarska Reka).

    Karapetrovići (1 k., Sv. Nikola), iz Velikog Šiljegovca.

    Kovačevići (2 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Bošnjane (Temnić).

    Kolarovići (Milosavljevići 3 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Đunisa.

    Korenjaci (4 k., Sv. Đorđe), doseljeni iz Velikog Šiljegovca.

    Lepojevići (6 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Đunisa.

    Milenkovići (3 k., Sv. Đorđe Alimpije), doseljeni iz Rutejevca (Morava).

    Milojičići (9 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Grabovca (Resava).

    Mićanovići (Magistratovići – Mićići 1 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Đunisa.

    Mićići (Milenkovići 2 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Velikog Šiljegovca.

    Mladenovići (4 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Đunisa.

    Nedeljkovići (2 k., Sv. Srđevdan), doseljeni iz Đunisa. Od ovog roda ima 1 k., u Kijevu.

    Pajići (Katulići 8 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Đunisa.

    Panići (Panići 5 k., Gajići 5 k., Karavilkovići 2 k., Nešići 2 k., ukupno 14 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Grabovca (Resava).

    Petronijevići (3 k., Sv. Petka), doseljeni iz Velikog Šiljegovca.

    Ranđelovići (5 k., Sv. Jovan), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Knjaževca (istočna Srbija).

    Riznići (2 k., Sv. Luka), doseljeni iz Radošina (Resava).

    Stankovići (2 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Đunisa.

    Stevanovići (1 k., Mitrovdan), doseljeni izmđi 1788 – 1803 godine iz Bosne.

    Stojanovići (Opšte je prezime Golići, a posebna su Jovanovići 3 k., Ničići 3 ., Milosavljevići 2 k., Đorđevići 1 k., i Nikolići 1 k., . Sve se kuće zovu i Stolići. (ukupno 10 k., Sv. Đorđe), doseljeni iz Velikog Šiljegovca.

    Trakići (7 k., Sv. Arhanđel), doseljeni između 1788 – 1803 godine od današnje Bugarsko-Grčke granice oblast Trakija.

    Užarevići (Živkovići 5 k., i Stankovići 2 k., ukupno 7 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Đunisa.

    Hajdukovići (Miloševići 6 k., i Milanovići 2 k., ukupno 8 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Đunisa.

    Cvejovići (Petrovići 7 k., Jovanovići 3 k., Novakovići 1 k., i Sremčevići 1 k., ukupno 12 k., Sv. Luka), doseljeni između 1788 – 1803 godine iz Crne Gore.

    Čvrgići (Stankovići 5 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Đunisa.

    Čkrekići (Vićentijevići 3 k., i Miladinovići 3 k., ukupno 6 k., Sv. Mrata), doseljeni iz Velikog Šiljegovca.

    Aleksići (1 k., Sv. Toma), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Sjenice.

    Arkačevići (2 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Rakinca (Morava).

    Arsenijevići (1 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Sedlara (Resava).

    Birovljevići (Ivanovići 2 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Rakinca (Morava).

    Blagojevići (1 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Rutejevca.

    Veličkovići (6 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Dublje (morava resavska).

    Veljići (Veljići 6 k., Vuksanovići 1 k., ukupno 7 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Kukljina (Kruševac).

    Vojinovići (2 k., Sv. Petka), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Gladne (Morava).

    Gmitrovići (1 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Gladne (Morava).

    Grozdići (Milanovići 2 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Trnske Klisure (srpsko-bugarske granice).

    Dimitrijevići (1 k., Mitrovdan), doseljeni iz Starog Vlaha (selo Gornja Moravica).

    Drljići (Pavlovići 3 k., Obradovići 2 k., ukupno 5 k., Sv. Petka), doseljeni iz Dublja (Resava).

    Živići (Ivanovići 3 k., Jovanovići 1 k., ukupno 4 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Zaječara.

    Živkovići (3 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Županjevca (Lugomir).

    Zebići (Milutinovići 4 k., Simići 3 k., Brankovići 2 k., ukupno 9 k., Mitrovdan), doseljeni iz Radevca (Morava).

    Kačarevići (Golubovići 8 k., Sv. Nikola), doseljeni izmmeđu 1804 – 1814 godine iz Zagrađa (Timok).

    Lazarevići (Pištovići 3 k., Sv. Arhanđel), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Bitolja (Makedonija).

    Maričići (Miloševići 1 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Rutejevca.

    Markovići (2 k., Sv. Vrači), doseljeni između 1804 – 1814 godine sa Kosova.

    Milojkovići (Slavkovići 2 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Trna (Bugarska).

    Mišići (Jankulovići 3 k., Mitrovdan), doseljeni iz Drenovca (Morava).

    Nešići (Mehandžići 4 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Dubnice (Morava).

    Nikolići (Milenkovići 2 k., i Jovanovići 1 k., ukupno 3 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Draževca (Morava).

    Popadići (Popadići 12 k., i Nikolići 1 k., ukupno 13 k., Sv. Nikola), doseljeni između 1804 – 1914 godine iz sela Vlakče (oblast Jasenica).

    Radojkovići (Rašići. Radžići 2 k., Sv. Đorđe), doseljeni iz Petrovca (Morava).

    Radosavljevići (Radosavljevići 2 k., i Stevanovići 2 k., ukupno 4 k., Sv. Arhanđel), doseljeni iz Jovanovca zaseoka sela Brčina – Jovanovačka Reka.

    Ribarčevići (Miletići 1k., Radosavljevići 1 k., ukupno 2 k., Sv. Nikola, doseljeni iz Ribari (Morava).

    Rilići (Ristići 4 k., Sv. Ignjatije), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Bosne.

    Stevanovići (1 k., Mitrovdan), doseljeni iz Starog Vlaha.

    Stevanovići (1 k., Sv. Đorđe), doseljeni iz Starog Vlaha.

    Tošići (Tošići 7 k., Nikolići 4 k., Pešići 3 k., Simići 3 k., i Petrovići 1 k., ukupno 18 k., Sv. Petka), doseljeni između 1804 – 1814 godine iz Rakovice (Bugarska).

    Čvarkovići (Krstići 2 k., Stevanovići 2 k., i Nikolići 1 k., ukupno 5 k., Sv. Ignjatije), doseljeni iz Čestina (Gruža).

    Čeljadinkići (Pavlovići 3 k., i Milanovići 1 k., ukupno 4 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Bujmira (Morava).

    Džodići (Stevanovići 3 k., i Radosavljevići 1 k., ukupno 4 k., Sv. Nikola), doseljeni iz Bagrdana kod Jagodine (Belica).

    Radivojevići (Borkovići, 2 k., Bogićevići 1k., i Janićijevići 1k., ukupno 4 k., Sv. Vrači), doseljeni 1815 godine iz Katuna (Temnić).

    Šmikići (3 k., Sv. Nikola), doseljeni 1816 godine iz Sjenice.

    Cvetkovići (2 k., Sv. ilija), doseljeni 1817 godine iz Domusa Potoka (Osanica).

    Čekerlići (Vasiljevići (Jevtići) 2 k., Vujičići 2 k., i Pavlovići 2 k., ukupno 6 k., Sv. Stevan), doseljeni 1818 godine iz Rabrovca (Jasenica).

    Erčići (dimitrijevići 2 k., Mitrovdan), doseljeni 1819 godine iz Kravarice (Dragačevo).

    Vučići (2 k., Sv. Nikola), doseljeni 1820 godine iz Zagrđa (Timok).

    Popovići (Popovići 2 k., i Milenovići 1 k., ukupno 3 k., Sv. Nikola), doseljeni 1820 godine iz Novog Pazara.

    Gmitrovići (3 k., Sv. Nikola), doseljeni 1821 godine iz sela Belice kod Jagodine.

    Milanovići (6 k., Sv. Nikola), preseljeni iz Badnjevca 1821 godine.

    Erčići (Antonijevići 4 k., i Radojevići 1 k., ukupno 5 k., Sv. Nikola), doseljeni 1822 godine iz Šljikovca.

    Pešići (2 k., Sv. Petka), doseljeni 1824 godine iz Bele Palanke.

    Strojkovci (Arnautovići 2 k., Sv. Arhanđel), doseljeni 1825 godineiz Strojkovca (Veternica).

    Lepojevići (2 k., Sv. Nikola), doseljeni 1826 godine iz Crkvenca (Morava).

    Ranđelovići (1 k., Sv. Nikola), doseljeni 1847 godine iz Krajine (istočna Srbija).

    Simići (1 k., Sv. Nikola), preseljeni Gornje Batočine 1853 godine.

    Najdanovići (1 k., Sv. Nikola), doseljeni 1859 godine iz Knjaževca (ist. Srbija).

    Radovići (1 k., Sv. Đorđe), doseljeni 1863 godine iz Dragobraća kod Kragujevca.

    Ivanovići (1 k., Sv. Simeun Bogoprimac), doseljeni 1863 godine iz Domusa Potoka (Osanica).

    Trifunovići (1 k., Sv. Mrata), doseljeni 1870 godine iz Markovca kod V. Plane.

    Dimitrijevići (1 k., Sv. Jovan), preseljeni 1879 godine iz Botunja.

    Radovanovići (2 k., Mitrovdan), doseljeni 1891 godine iz Markovca kod V. Plane.

    Veljkovići (1 k., Sv. Nikola), doseljeni 1895 godine iz Gradaca (Batočina).

    Cigani:

    Gojkovići (3 k., Sv. Petka), doseljeni 1823 godine, ali se nezna odakle.

    Mitići (1 k., Sv. Petka), doseljeni 1860, ne zna se odakle.

    Tašići (1 k., Sv. Petka9, doseljeni 1883 godine, ne zna se odakle.

    Cincari:

    Todorovići (1 k., slavu ne slave), doseljeni 1880 godine iz Malovišta u Makedoniji.

    IZVOR: T. Radivojević, “Lepenica”. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

  2. Poreklo stanovništva sela Žirovnica, opština Batočina. Prema knjizi „Etnološka građa o Šumadincima“ akademika Jovana Erdeljanovića, prvo posthumno izdanje 1948. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    Položaj sela.

    -Žirovnica je na desnoj strani Lepenice, južno od varošice Batočina. Veći deo sela je na stranama kosa, a manji je u ravnini kraj Lepenice. Ono čini razređeno-zbijeni tip naselja.
    Do Lepenice je zemljište Bare. nekada su tu bile bare, a sada su od njih ostali “zabarci”. Dalje, u pravcu ka selu Nikšiću, je Reljevac, njive i livade, zatim je Rogac, ali je vrlo malo u ataru ovoga sela. Duboka Jaruga je prema Prnjavoru, sa njivama, vinogradima i jarugama; dalje je Jazvina (nazvana po jazbinama), pa Lipak (tu su nekada bile lipe, ali vrlo davno tako da ih se stariji ljudi ne sećaju) i do njega je Parlog, gde ponovo podižu vinograde. Straževica je dobrovodička ali tu imaju imanja i Žirovčani.
    Žirovnica se deli na ove mahale: Lipak, Dmitrovića Mala, Čolićska Mala i Ciganiš (Ciganski Potok). Žirovnica slavi kao staru slavu Sv. Jovana, 8 maja po starom kalendaru, a kao nove svece Sv. Anu i Mladence.

    Istorija sela i starine u selu.

    -Crkvini Potok je više Crkvine, Grapčina delimično pripada Žirovčanima, ostalo je u gradačkom ataru.; Selište je kod Crkvine i Crkvenog Potoka, gde je zaista bilo selo, jer su se tu nalazili crepovi, pa je nađen i jedan veliki stari “bakrač” (kotao) i kandila.
    Imali su spahiju i najpre im je atar dopirao do na Beli Kamen, Šupljaju, Mladenovu Vodu, Grabovik, Grbavu, Ćupriju, pa opet do Belog Kamena. Ali je spahija Sulja prodavao njihovo zemljište susednim spahijama pa im je zbog toga seoski atar ostao vrlo mali. Ovo je samo dokaz velike starine ovog sela, pored vrlo stare Crkvine.
    Selo je nekada bilo na mestu Selištu, blizu crkve, na jednom niskom zaravanjku. Crkva se, pričajju, zvala Jelija. Tu je nađen i jedan nakovanj. Više crkve je nađena “vodica”, bunar, sa velikim kamenjem i kladama. Na dan Mlade nedelje i petke dolazi svet i praktikuje običaj lečenja ugrejanim vinom. Nađen je sa leve strane pored crkvenog zida kamen sa urezanim krstićem, svakako je bio više pokojnikove glave.
    Zid crkveni je od beličastog kamena, uzet sa Krečanskog Brda. Dužina zida je 7,20 metara, od najdalje tačke oltara do praga, a širina je 4,06 m dok je debljina zida bila 0,67 metara. Unutra ima tesanog kamenja od svete trpeze, komad od osobitog mermernog krsta, komadi od prestola, parčence od zemljane kadionice grubog zrnastog materijala. U sredini crkve je ploča sa urezanom glavom i krstom, komad od veće ploče. Vrlo je značajno, što se našlo na jednoj strani toga kamena udubljenje za sipanje vina preko vrelog kamenja ili vrelih cigala za mazanje bolesnih delova tela, Dakle, običaj današnji je bio i u to vrlo davnašnje vreme. Milivoje Bogosavljević je otkrio ovu crkvu. Ne znaju slavu ove stare crkve.
    Za tesano kamenje tvrde da je odneto još pre stotinu godina za batočinsku crkvu. Sada je kod crkve, osim stare, pronađena nova vodica iskopana i udešena kao kladenac. Znaju se stari putevi, koji su stranama kosa dolazili Selištu i Crkvini.
    Čiča Laka Petrović, starac od 90 godina, pamti kada su zidine od crkve još bile slobodne, nezatrpane i dosta visoke i kad su za Batočinu vukli kamen sa njenih zidova. Pamti i kada je voda “ozgo” zatrpala (poplavila) izvor i Crkvinu; pamti da je više nje bilo nekoliko grobova. O onda je narod dolazio Mlade nedelje i petke na Crkvinu.
    Na mestu Crkvini pronađen je zid od jednog metra visine. Ove godine (1908), kopajući šanac pronašli su zid i raščistili celu Crkvinu. U njoj su našli kameni krst i kamenu krstionicu za decu. Oko Crkvine je bilo kamenje, nesumnjivo, od porušenog ggroblja, koje je vrlo staro, jer je i sama Crkvina bila potpuno urivena u zemlju.
    U Selištu su nalazili ćeramidu, eksere (misli se da su kuće izgorele a ekseri ostali), mnogobrojne crepove, zgure od kovanja itd. Selište je na celoj niskoj strani niže Crkvine i dalje u ravnici oko puta. Pošto zauzima srazmerno malu površinu, tu je bilo omanje naselje ali dosta zbijeno.
    Ivko Vulić ima bakarni novac nađen u Žirovnici, stari i jako istrven i oštećen. na jednoj strani je nekakav ženski lik a na drugoj krst sa tačkama, iznutra i oko krsta su slova IC.X.NIK. Po selu se nalazi austrijski novac. Viđena su dva bakarna novčića; jedan je iz 1800. godine (krajcara) a drugi je iz 1846. godine, podebeo i veći.

    Ime selu.

    -Po predanju selo se prvo zvalo Glogovica. Kasnije, pošto je u selu je bilo mnogo žira, je selo dobilo novi naziv, Žirovnica.

    Poreklo stanovništva.

    U selu su ovi rodovi:
    Prvi se se doselio Petko iz Žitorađe u Toplici. Njegovi muški potomci su izumrli, a danšnji:
    -Ristići su od njegovog zeta, Vavedenje.
    -Kovačevići: Pretka Ivana Kovačevića, iz Medveđe u Levču, zadržao je Petko i naselio ga. Ivan je pobegao od Turaka, zato što je uzeo za ženu sestru od ujaka, Jovanjdan.
    -Čolići, predak Ilija bio je malo “čola” (šašav), doselio se iz Neresnice u Peku, Aranđelovdan.
    -Bogosavljevići i Jovanovići, kada se doselio predak Jovan u vreme Kočine Krajine tada je u Žirovnici bilo samo četiri kuće; došao kod sestre koja je bila udata u ovo selo, iz Stragara u Jasenici. Po predanju Turci su bili zarobili ovog pretka Jovana i prodali ga u Grčku. od ovog roda ima dve kuće u Dobrovodici, Sv. Jovan pred Božićne poklade.
    -Cvetkovići su “Rvati” iz Kotara u Severnoj Dalmaciji, Đurđevdan.
    -Velići su iz Medveđe, verovatno su rod Kovačevićima, Jovanjdan.
    -Vrlanci su iz Zlatova u Mlavi; predak bio u selu Vrlanama u Resavi, pa se prozvao Vrlancem, Vavedenje.
    -Krstići su od pretka Petra iz Velikog Izvora kod Zaječara, Nikoljdan.
    -Čungurci su iz sela Lovaca u Velici, Đurđic.
    -Đokići su iz Velikog Izvora, Nikoljdan.
    -Đurići su iz Kotara, Mratindan.
    -Dmitrovići, ded se doselio iz Medveđe, Petrovdan.
    -Milojevići, ded Laza se doselio iz Site u negotinskoj Krajini, Nikoljdan.
    -Todorovići su iz Zlatova u Mlavi, gde i sada imaju rod, Jovanjdan.
    -Vesići, ded Vesa se doselio iz Bačine kod Jagodine (ja bih rekao kod Varvarina, op. Milodan), Sv Petka i Trnova Petka.
    -Stojnići i Marinkovići su verovatno iz Zlatova, Sv. Petka i Trnova Petka.
    -Đorići, predak Đora bio jedan od prvih vojnika; doselio se iz Medveđe, Mratindan (po drugom zapisu slave Vavadenje).
    -Bulići, predak Vule se doselio iz Zlatova u Mlavi; ima šest porodica koje su se odavde odselile u Dobrovodicu a ima ih i u Zlatovu, Jovanjdan.
    -Brkići; predak slavio Aranđelovdan i imao samo ćerke. jednoj ćerci doveo zeta iz Gornjih Komarica, koji je slavio Mitrovdan, pa danas slave dve slave.
    -Ivankovići, predak Ivanko se doselio iz Kalenića u Levču, Đurđic.
    -Đokići su se doselili iz Tešice kod Aleksinca, Nikoljdan.
    -Filipovići, predak Tanasko se doselio iz nekog sela kod Vranja, Aranđelovdan.