Pokatoličene srpske porodice u Hercegovini

4. jun 2012.

komentara: 34

Portal Poreklo objavljuje spisak prezimena pokatoličenih srpskih porodica sačinjen na osnovu etnografskih istraživanja Jevta Dedijera i Marija Petrića (po nacionalnosti Hrvat iz Hercegovine). Izdvojene su samo one hercegovačke porodice koje su slavile krsnu slavu. 

ANIĆ, nastanjeni u Jarama i Biogracima (Široki Brijeg). Slavili su Veliku Gospojinu.

BABIĆ, nastanjeni u: 1. u Aladinićima (Stolac), prethodno u Čavšu (Popovo), Slavili Nikoljdan. 2. u Trebimlju, prethodno u Dubravi (Stolac), Slavili Nikoljdan. 3. u Trijebnju, prethodno u Jablanici. Slavili Đurđevdan.

BRAJKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima (Čapljina) Slavili su Tomindan.

BUBALO, nastanjeni u: Radišićima i Humcu (Ljubuški), Turčinovićima (Široki Brijeg), Trebižatu (Čapljina), Mostar. Starinom su iz Humca. Slavili su Nikoljdan do 1880. god.

BUDIMIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Po Jeftu Dedijeru, starinom su iz Donjeg Vakufa. Slavili su Malu Gospojinu. Po Mariu Petriću, Budimiću ne znaju svoje poreklo.

BUHAČ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Starinom su iz Tihaljine (Ljubuški). Ima ih i u Mostaru i Konjicu. Slavili su Nikoljdan.

BUKVIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Većina su pravoslavni Srbi koji slave Jovanjdan. Bukvići katolici u Ravnom ne znaju da li su u srodstvu sa pravoslavnim Bukvićima, ali ih pravoslavni Bukvići smatraju svojim rodom.

BURIĆ, nastanjeni u u Ravnom i Kotezima (Popovo). Starinom su od Matkovića iz Bjelopavlića u Crnoj gori. Ranije su se zvali Andrijaševići i Matkovići. Slavili su Nikoljdan.

VASILJ, nastanjeni u Međugorju (Broćno, Čitluk) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Ljuti Dolac su se doselili iz Međugorja. Slavili su Petrovdan.

VIDAČ, nastanjeni u Krivodolu i Podgorju (Mostar). U Krivodol su Vidačci doseljeni u iz Hamzića (Čitluk). Tamo su se zvali Matići i slavili su Nikoljdan. U Podgorje su došli iz Krivodola. Slavili su Mitrovdan.

VRANČIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Prema Dedijeru slavili su Petrovdan.

VREPAC, nastanjeni u Čulama (Mostar). Doselili su se iz Trebižata kod Čapljine gde su se zvali Lišani i slavili Nikoljdan.

VUČINA, nastanjeni u Trijebnju (Dubrave, Stolac) i Buni kod Mostara. U Trijebanj su doselili oko 1700 godine iz Dalmacije a u Bunu su došli iz Trijebnja. Slavili su Nikoljdan.

VUKORJEP, nastanjeni u Hutovu (Neum). Poreklom su od pravoslavne porodice Savić iz Postoljana u Nevesinju odakle su se doselili u Hutovo. Slavili su Nikoljdan.

VULETIĆ, nastanjeni na području Čapljine, Stoca, Širokog Brijega, Popova i Ljubuškog. Potiču iz Crne Gore.

GABRIĆ, nastanjeni u Selištu (Mostar). Doselili su se iz Župe u Dalmaciji, a bili su nastanjeni i u Grljevićima (Ljubuški) Zvali su se Markovljani a slavili su Nikoljdan.

GAGRO, nastanjeni u Hodbini (Mostar) i Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Ilindan.

GALIĆ, nastanjeni na širem području zapadne Hercegovine ali nisu od istog roda. Galići iz Domonovića poreklom iz Ošljena kod Opuzena i slavili su Svisvete, tj. Mratindan.

GAVRAN, nastanjeni u selima oko Ljubuškog. Gavrani iz okoline Trebinja su poreklom iz Dalmacije i slavili su Mratindan. Ne zna se da li su u rodu sa Gavranima iz zapadne Hercegovine.

GILJE, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.

GLAVINIĆ, nastanjeni su Babin Dolu i Moševićima (Neum). Slavili su Mratindan.

GOLIĆ, živeli u Orašju (Popovo). Starinom su Lonci iz Trnčine. Za vreme Drugog Svetskog rata iselili su se u Slano poviše Dubrovnika. Slavili su Nikoljdan.

GOLUŽA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Trijebnju i Pješivcu. Slavili su Nikoljdan.

GRBAVAC, nastanjeni u Grabu, Vitini i Šipovači (Ljubuški). Pretpostavlja se da su bili pravoslavne vere, jer po Dedijeru Grbavci su pričali da su poreklom od „Stipana Visokog“ i da su rod sa kućom Petrovića iz Crne Gore.

GRBEŠA, nastanjeni u Orašcu, Kovačevu Polju i Maglicama (Prozor) Čapljina. Potiču od Pinjuha iz zapadne Hercegovine koji su opet poreklom iz Dalmacije. Zvali su se Medić i slavili Nikoljdan.

GRLE, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Zvali su se Predići i slavili Nikoljdan.

GROZDIĆ, nastanjeni u Orašcu (Prozor). Nekada su se zvali Bogdan. Slavili su Petrovdan ili Nikoljdan.

GRUSIN, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Dalmacije. Slavili su Tomindan.

GUGUĆ, nastanjeni u Uzarićima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Lasić koji su slavili Petrovdan.

GUSLIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.

GUSTIN, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac) i Donji Zelenikovac (Neum). Poreklom su iz Popova. Zvali su se Benderi i slavili su Nikoljdan.

DADIĆ, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Počitelju (Čapljina). U Počitelj su došli iz Popova. Slavili su Tomindan.

DAMJANOVIĆ, 1. Ljuti Do (Široki Brijeg). Potiču od pravoslavnih Simića i slavili su Nikoljdan. 2. Biograci (Široki Brijeg). Potiču od Kreca iz Opuzena. Slavili su Ilindan.

DANIČIĆ, nastanjeni u Radetićima (Čarići, Neum). Starinom su od Senja i slavili su Đurđevdan.

DELIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar) u koji su došli iz Čitluka, i Jasenici (Biišće) u koju su se doselili iz Krivodola. Slavili su Petrovdan.

DOLINA, nastanjeni u Golubincu i Orašju (Popovo). Slavili su Martindan a sada Nikoljdan.

DONKIĆ, nastanjeni u Klepcima i Trebižatu (Čapljina), Čulima (Mostar) i Čitluku (Posušje). Starinom su iz Broćna, odakle su se doselili u Klepce. U Trebižat su došli iz Selina kod Mosora a u Čitluk iz Trebižata. Slavili su Nikoljdan.

DRAŠKIĆ, nastanjeni u Izbričnom i Britvici (Široki Brijeg). Slavili su Nikoljdan.

DUBELJ, nastanjeni u Belenićima i Kijev Dolu (Popovo). Starinom su iz Crne Gore, prezivali su se Raićević i slavili Mratindan.

ĐOLO, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Potiču od Damjanovića iz Ljutog Doca. Slavili su Nikoljdan.

ĐURASOVIĆ, nastanjeni u Trnčini i u Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

EREŠ, nastanjeni u Radišićima, Proboju, Humcu, Studencima (Ljubuški) i Sretnici (Mostar). Slavili su Malu Gospojinu.

ŽARAK, nastanjeni u Čvaljini i Trnčini (Popovo). Žarci su pokatoličeni ogranak pravoslavnih Čihorića koji su u 14 veku živeli u Popovu. Slavili su Šimindan.

ŽERAVICA, bili su nastanjeni u Donjem Drijenu (Čarići, Neum). Odselili su se u Kotare u Dalmaciji, ima ih i oko Vrlike gde su pravoslavni. Ima ih i u Žumberku u Hrvatskoj. Vladislav Skarić smatra da su poreklom od Banjana u Crnoj Gori. Ističe takođe mogućnost da su se doselili iz Popova zajedno sa pravoslavnim vladikom Savatijem što direktno ukazuje na njihovu pravoslavnu prošlost.

ŽILIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac), Sjekosama u Donjem Hrasnu (Neum), Gabeli (Čapljina). U Aladiniće su došli iz Boruta u Donjem Hrasnu oko 1860 godine, a u Sjekose iz Turkovića u Popovo oko 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŽUTAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Kojića iz Grabovog Dola koji su slavili Mitrovdan.

ZEKO, nastanjeni u Belenićima (Popovo). Slavili su kao i svi katolici u Belenićima Tomindan.

ZELENIKA, nastanjenu u više sela Širokog Brijega odakle su se raseljavali širom Hercegovine, u Prozor pre svega.. Potiču iz Herceg Novog. Zelenike u Jarama slavili su Nikoljdan a u Zazvoniku Petrovdan.

ZLOJIĆ, ima ih doseljenih kod Metkovića, gde su sa islama prešli na katolicizam.

ZORAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan kao i svi katolici u Ravnom.

IVANKOVIĆ, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Ne pripadju istom rodu. Za Ivankoviće u Čerigaju se smatra da su iz Mamića, da su se zvali Bilić te da su slavili Nikoljdan.

JARAK, nastanjeni u Cicrini, Trebimlje (Popovo), Dračevica (Mostar) i Počitelj (Čapljina). Svi su poreklom iz Trebimlja. Slavili su Nikoljdan.

JELIĆ, nastanjeni u Humcu (Ljubuški), Bilušinama i Pribinovićima (Široki Brijeg) Rodom su iz Imotskom, zvali su se Nikolići i slavili su Đurđevdan.

JURILJ, nastanjeni u Jarama i Turčinovićima (Široki Brijeg). Jurilji u Jarama su slavili Nikoljdan, a iz Turčinovića Đurđevdan.

JURKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima i Gabeli (Čapljina), Vitini (Ljubuški) i Donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Nikoljdan. Nije pouzdano da li su Jurkovići iz Ljubuškog su rodu sa ostalima.

KALAUZ, nastanjeni u Gornjem Zelenikovcu (Neum). Slavili su Šćepandan.

KALJ, živeli su u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Potiču od stare porodice Radulović iz istog sela. Slavili su Jovanjdan.

KATIĆ, nastanjeni u Prenju i Aladinićima (Stolac), Moševićima, Hotnju i Broćancu (Neum). Ima ih i u Domonovićima kod Čapljine a takođe i Kleku kod Neuma. Svi potiču od Curića iz Popova koji su slavili Nikoljdan.

KATUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Poreklom su iz Crvenog Grma (Ljubuški). Ranije su se zvali Matići. Po Dedijeru zvali su se Miljuškovići i slavili Ilindan.

KEČI, nastanjeni u Opličićima kod Čapljine. Slavili su Nikoljdan.

KNEZOVIĆ, nastanjeni u Radišićima (Ljubuški), Ljutom Docu, Dužicama i Smokinju (Široki Brijeg) i Gorici kod Stoca. Slavili su Ivanjdan.

KOJIĆ, nastanjeni u Orahovom dolu i Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

KONJEVOD, nastanjeni u Hutovu i Burmazima (Neum). Starinom su iz Crne Gore pa se samim tim pretpostavlja da su bili pravoslavni.

KORDA, nastanjeni u Klobuku, Tihaljini i Grljevićima (Ljubuški). Korde su takođe nastanjene i u Popovu gde su slavili Mitrovdan. Ne zna se da li su u rodu sa Kordama iz zapadne Hercegovine.

KORDIĆ, nastanjeni u Humilišanima i Sretnici (Mostar). Kordići iz Sretnice su ranije živeli u Trebižatu (Čapljina). Ranije su se zvali Kolaši i slavili su Petrovdan.

KOVAČIĆ, nastanjeni u Turčinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Imotskog. Tamo su se zvali Ivići i slavili su Ilindan.

KRALJEVIĆ, široko rasprostranjen rod u zapadnoj Hercegovini. Za Kraljeviće iz Mokrog (Široki Brijeg) koji se prvi put spominju 1743 godine Dedijer kaže da su se doselili iz Imotskog. Tamo su se zvali Andrići i slavili su Đurđevdan.

KREČAK, nastanjeni u Zavali i Belenićima (Popovo). Ranije su se zvali Radanovići i slavili su Tomindan.

KRMEK, nastanjeni u Gornjem i Donjem Drijenu (Hutovo, Neum). U ova sela Krmeci su doselili iz Hrasna. Ranije su se zvali Maslaći i slavili su Trifundan.

KUKRIKA, nastanjeni u Kotezima (Popovo). Starinom su Dobroslavići s Trebimlje u Popovu. Slavili su Nikoljdan.

KULAŠ, nastanjeni u Ruštima (Nevesinje), Trnčini i Cicrini (Popovo). U Rušta su se doselili iz Rotimlje (Stolac). Kulaši iz Trnčine su slavili Nikoljdan, a Kulaši iz Cicrine Šimundan.

KUSIĆ, nastanjeni u Čulama (Mostar) Potiču od Stipanovića iz Čula u Duvnu. Slavili su Đurđevdan.

KUTLE, nastanjeni u Jarama, Buhavčevini i Pribinovićima (Široki Brijeg). Rodom su iz Dalmacije. Zvali su se Vojvodići i slavili su Nikoljdan.

KVESIĆ, široko zastupljeni na području sela oko Širokog Brijega. Kvesići iz Biograca su iz Mokrog i slavili su Nikoljdan. Kvesići iz Marasovca su slavili Malo Gospojinu, a Kvesići iz Smokinja potiču od pravoslavnih Ivanovića sa Kosova u Dalmaciji i slavili su Đurđevdan.

LAKIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi i Trebimlji (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

LASIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu, Jarama i Uzarićima (Široki Brijeg). Ima ih i u Gornjim Višnjanima (Prozor). Slavili su Petrovdan.

LAZAREVIĆ, nastanjeni u Hotnju (Neum). Ranije su živeli u Prapratnici i zvali se Janjići. Janjići na području Hercegovine su slavili Đurđevdan i Aranđelovdan.

LETO, nastanjeni u Zavali (Popovo) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Zavali su se ranije zvali Palamete. U Ljutom Docu Lete potiču od Raške Gore. Slavili su Ilindan.

LONČAR, nastanjeni u Veljacima (Ljubuški), Ljutom Docu, Gostuši i Donjem Gradcu (Široki Brijeg), Jasenici (Mostar), Rami i Ustirami (Prozor) i u Prozoru. Za Lončare u Bilišinama (starom delu Ljutog Doca) kaže se da su se zvali Stipići i slavili su Markovdan.

LOVRIĆ, nastanjeni u Dužicama, Uzarićima, Privalju i Smokinju, a nekada su živeli i u Čerigaju (Široki Brijeg). Za Lovriće u Smokinju se zna da su od Kuriljija koji su starinom od Vrgorca i da su slavili Ilindan.

LOVRO, nastanenji u Gornjem Hrasnu (Neum). Po Dedijeru Lovre potiču od Maslaća. Maslaći su starinom iz Riđana iz Crne Gore i slavili su Đurđevdan.

LUBURIĆ, drobnjačko pleme rašireno po Hercegovini. Pravoslavni i dalje slave Nikoljdan a katolici su prestali. Ima ih u Radišićima (Ljubuški)

LUČIĆ, nastanjeni u Golubincu i Ravnom (Popovo). Proslapu i Donjim višnjanima (Prozor). U Golubincu su od Benića. U Ravno su došli iz Imotića-Trnove u Dalmaciji. Po jednima im je staro prezime Gnjatići a po drugima Miloševići. Slavili su Mitrovdan.

LUKA, nastanjeni u Smokinju (Rasno, Široki Brijeg) i Ledincu (Mostar). Starinom su iz Dalmacije. Zvali su se Marušići i slavili su Ilindan.

LJEVAK, nastanjeni su u Ravnom i Trnčini (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

LJUBIĆ, nastanjeni u Biogracima, Gornjem Crnču, Jarama, Ladini, Ljubotiću, Ljutom Docu i Uzarićima (Široki Brijeg), Varvari, Krančićima i Ljubuncima (Prozor). Za Ljubiće iz Biograca se zna da su slavili Petrovdan i da su se doselili s Vlasnika. Ljubići iz Jara su slavili Ličindan.

MARČINKO, nastanjeni u Glumini (Neum). Potiču iz Popova. Pretpostavlja se da su kao i ostali Popovljani (ne svi) vremenom prevođeni u rimokatolicizam.

MANDIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega i Prozora. Za sebe su govorili da potiču od sestre hajudka Mijata Tomića. Oni iz Biograca (Široki Brijeg) slavili su Đurđevdan. Nisu svi istoga roda.

MANDŽO, nastanjeni u Podgorju (Mostar). Ranije su se zvali Vukoji. Slavili su Nikoljdan.

MARKOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima i Trijebnju (Stolac), Klepcima (Čapljina) i Humcu (Ljubuški). Svi su slavili Đurđevdan.

MARUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima, Dobriču, Gornjim Dobrkovićima, Kočerinu, Ljutom Docu, Pribinovićima, Trnu i Žvatiću (Široki Brijeg). Poreklom su iz Dalmacije i slavili su Ilindan.

MASLAĆ, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), boruti, Sjekosama i Četoljubu (Donje Hrasno, Neum). Poreklom su iz Riđana iz Crne Gore. Slavili su Đurđevdan.

MATIĆ, nastanjeni u Dubljanima i Krtnju (Popovo), Prapratnici, Gornjem Zelenikovcu, Broćancu, Hutovu i Hrasnu (Neum), Trijebnju, rječicama i bjelojevićima (Stolac), Klepcima (Čapljina), vitini u Veljacima (Ljubuški). Svi Matići iz Dubljana bili su pravoslavni pre nego što su pokatoličeni i slavili su Malu Gospojinu. Matići koji su se iz Dubljana odselili u Slavoniju slavili su Matijevdan. U Klepce Matići su se doselili iz Hrasna i slavili su Šćepandan.

MATIJIĆ, nastanjeni u Ravnom i Trnčini (Popovo). Istog su roda. Slavili su Mitrovdan.

MATUŠKO, nastanjeni u Moševićima i Dužima (Neum). Slavili su Mratindan.

MENALA, nastanjeni u Cerovoj, Kolojanju i Cerovu (Donje Hrasno, Neum). Istog su roda. Slavili su Nikoljdan.

MERDŽAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo), Donjem Hrasnu (Neum) i Gabeli. Slavili su Nikoljdan.

MIHAILOVIĆ, nastanjeni u Dubljanima (Popovo). Svi Mihailovići katolici iz Popova su izbegli 1941 godine a slavili su Malu Gospojinu.

MIJATOVIĆ, nastanjeni u Počitelju i Domanovićima. Starinom su iz Popova. Slavili su Mratindan.

MIKULIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega, Ljubuškog i Mostara. Dedijer tvrdi da su poreklom iz Vrgorca u Dalmaciji i da su se doselili u Hercegovinu za vreme Hercega Stjepana. Za Mikuliće iz okoline Mostara tvrdi da su slavili Nikoljdan.

MILANOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac). Zovu ih i Keči. Slavili su Nikoljdan.

MILAS, nastanjeni u Humcu (Ljubuški). Doselili se u Humac iz Tihaljine (Grude). Slavili su Nikoljdan.

MILIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od pravoslavnih Milića iz Veličana (Popovo).

MIŠKOVIĆ, nastanjeni u Dužima (Neum). Priča se da im je predak bežao pred uskocima iz Senja. Slavili su Miholjdan.

MRVALJ, nastanjeni u Višićima i Gorici (Čapljina). Poreklom su od pravoslavnih Mrvaljevića u Crnoj Gori.

MUSA, nastanjeni u Prebinovićima, Čerigaju, Privlju, Rasnu, Smokinju, Dužicama i Kočerinu (Široki Brijeg). Za Muse iz Prebinovića tvrdi se da su se ranije zvali Sliškovići i slavili Đurđevdan. A za Muse iz Kosmaja da su poreklom od Imotskog i da su slavili Ilindan.

NAKIĆ, nastanjeni u Uzarićima, Donjem Crnču i Dubokom Mokrom (Široki Brijeg). Svi su poreklom iz Broćna i slavili su Šćepandan.

NIKOLIĆ, nastanjeni u Orašcu, Proslapu, Rumbocima i Slatini (Prozor), Doljanima (Jablanica), Domanovićima (Čapljina) i u Dužicama (Široki Brijeg). Nisu svi istoga roda. Jedino se pouzdano može reći za Nikoliće iz Dužica da su se doselili iz Stona 1800 godine, da su se zvali Mikulići i da su slavili Đurđevdan.

NOGULICA, nastanjeni u Domanovićima (Čapljina). Starinom su iz Popova. Slavili su Nikoljdan.

NONKOVIĆ, nastanjeni u Prapratnici (Neum). Doselili se iz Hutova oko 1880 godine. Ranije su slavili Svetoga Luku, a potom Svetoga Mihovila (Mihajla).

OBAD, nastanjeni u Prapratnici (Hutovo, Neum). Poreklom su iz Riđana u Crnog Gori. Zvali su se Miloševići, a zatim Bronzići. Nesumnjivo su bili pravoslavni.

OBERAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Potiču od Bogdana iz istoga sela. Jedno su bratstvo sa Sokolima i Vukasima. Slavili su Nikoljdan.

OBRADOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima, Trijebnju, Bjelojevićima, donjem Poplatu (Stolac) i u donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Lučindan.

PALAMETA, nastanjene u Čavšu (Popovo) i Mišljenu (Ljubinje). Potiču od Dobralovića, slavili su Mitrovdan.

PAPAC, nastanjeni u Gornjem Hrasnu (Neum), Burmazima (Stolac). Klečku (Dabar) i u Pocrnju (Ljubinje). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

PARADŽIK, nastanjeni u Vitini i Humcu (Ljubuški) i u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Slavili su Malu Gospojinu.

PAVKOVIĆ, nastanjeni oko Širokog Brijega, Posušja i Prozora. Starosedeoci su i Zazvoniku (Široki Brijeg) odakle su se raseljavali u ostala mesta. Slavili su Đurđevdan.

PEKIĆ, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Potiču od Radića iz istoga sela koji su slavili Nikoljdan.

PENAVA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Vitini (Ljubuški), Pribinovićima (Široki Brijeg), Maglicama i Kopčićima (Prozor). Nisu svi istoga roda. Za Penave iz Pribinovića se zna da su ranije živeli u Posušju i da su se zvali Hrkači, što nesumnjivo upućuje na njihovo pravoslavnu prošlost, s obzirom da je reč hrkač ili rkać pogrdan naziva za pravoslavnog čoveka.

PEKO, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Doselili su se iz Poljica u Dalmaciji i slavili su Nikoljdan.

PERIĆ, nastanjeni u Blagaju i Vranješevićima (Mostar), Prenju i Trijebnju (Stolac), Hrasnom (Neum), Klobuku (Ljubuškom), u Proslapu i Jaklićima (Prozor). Nisu od istoga roda. Perići iz Vranješevića su poreklom iz Trijebnja koji su slavili Nikoljdan.

PETROVIĆ, nastanjeni u Vrpolju (Rakitino, Posušje), Veljacima i Klobuku (Ljubuški). Poreklom su od negde iz istočne Hercegovine, smatra se da su se zvali Vukovići i da su katoličanstvo primili u Klobuku gde su prozvani Vukojevići.

PIJEVIĆ, nastanjeni u Trebimnji (Popovo) i Batkovićima (Stolac). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Zvali su se Žilići ili Krvavci. Očigledno je da su bili pravoslavni kao i svo stanovništvo koje se iz Crne Gore spustilo u Popovo Polje.

PINJUH, nastanjeni na području Širokog Brijega. Sporno je odakle su jer su tvrdnje raznih etnografa protivrečne. Prema jednom mišljenju doselili su se iz Dalmacije gde su se zvali Medići, a po drugoj pretpostavci doselili su se iz Klobuka (Ljubuški) gde su slavili Nikoljdan.

PLANINIĆ, nastanjeni u Bilušinama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.

PRCE, nastanjeni u Opličićima (Čapljina) i Prhinju (Popovo). Ima ih i u Stocu. Slavili su Nikoljdan.

PRČAK, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), Donjem Hrasnu i Hotnju (Neum). Za Prčke u Hotnju se zna da su promenili prezime u Pavlović i da su slavili Nikoljdan.

PRIVIŠIĆ, nastanjeni u Hutovu (Neum). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Ličindan.

PRKAČIN, nastanjeni u Trebimnji (Popovo). Ranije su se zvali Nikolići. U Trebimlju su se spustili iz Prnjavora u Bosni oko 1700. godine. Po drugom svedočanstvu potiču iz Crne Gore i slavili su Nikoljdan.

PRKUT, nastanjeni u Belenićima (Bobani), Dubljanima i Trnčini (Popovo). Nije pouzdano da li od istoga roda. Prkuti iz Dubljana su se doselili iz zaseoka Gajice kod Trnčine, slavili su Malu Gospojinu.

PRSKALO, nastanjeni u Bogodolu (Mostar) i Pribinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Broćna gde su se zvali Jurići. Slavili su Tomindan.

PUPA, nastanjeni u Čvaljini i Cicrini (Popovo). Najpre su slavili Šimundan pa Nikoljdan.

PUŠIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Starosedeoci su i slavili su Đurđevdan.

PUŠTICA, nastanjeni u Pripratnici (Hutovo, Neum) i Biogracima. Po Dedijeru Puštice iz Biograca su poreklom iz Dalmacije gde su se zvali Perići i slavili Tomindan.

RADIĆ, ima ih širom Hercegovine i nisu istoga roda. Radići u selima Popovog Polja kao što su: Trnčine, Orahov Do. Clavili cy Nikoljdan.

RADOJEVIĆ, pravoslavna porodica iz Trebinja. Pominje se još 1280 godine. U dokumentima Dubrovačkog arhiva s kraja 15 veka pominje se sluačj da je Radonja Radojević prešao u katoličku veru i dobio ime Marko. Radojevića katolika ima u Popovu. Sasvim je izvesno da su istog roda sa pravoslavnim Radojevićima.

RADULOVIĆ, nastanjeni u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Prezivali su se Vučetići i slavili Jovanjdan.

RAGUŽ, nastanjeni u Prenju i Bjelojevićima (Stolac), Pod Kukom u Donjem hrasnu i Hotnju (Neum), Bivoljem Brdu i Domanovićima (Čapljina), u Oblju (Borač). Nekada su bili nastanjeni i u Cicrini (Popovo). Poreklom su iz Stona. U Prenj i Hotanj su došli iz Kruševica kod Stoca, gde su ranije živeli. U Bjelojeviće su se doselili iz Gornjeg Hrasna. U Domanoviće im je došao predak s Bivoljeg Brda. Slavili su Nikoljdan.

RAIČ, nastanjeni u Počitelju, Opličićima, Klepcima, Dračevu, Dubravici (Čapljina), Ušću, Donjem Selu, Zagreblju (Drežnica, Mostar), Donjem Crnču (Široki Brijeg) i u Potklečanima (Rakitino). U sela oko Čapljine Raiči su se doselili iz Hutova. Njihovi srodnicu nastanjeni su i u Doljanima (Prozor). Imaju predanje po kome potiču iz Rijeke Crnojevića, da su se nazivali Lugonjići i slavili Lučindan.

RAMIĆ, nastanjeni u Dubokom Morkom (Široki Brijeg). Po Dedijeru doselili su se iz Gabele gde su se zvali Nikolići i slavili Nikoljdan.

ROMIĆ, nastanjeni u Poklečanima (Rakitina, Posušje). Potiču od pravoslavnih Vukadinovića iz Seonica u Duvnu.

ROZIĆ, nastanjeni u Sretnici i Selištu (Mostar), Ljutom Docu (Široki Brijeg) i Sovićima (Jablanica). Istog su roda. Potiču iz Vrgorca u Dalmaciji. Neki su slavili Nikoljdan a neki Petrovdan. Ima ih i u Mostari i Ljubuškom.

SESAR, nastanjeni u Kočerinu, Buhovu, Potraju i Podvranićima (Široki Brijeg). Radnije su se zvali Radmani i živeli na brdu Rujan. Pobegli su u Dalmaciju a kasnije se povratili te promenili prezime u Sesar što znači Cezar tj, Car – aluzija na Dalmaciju kao Cezarovu zemlju. Slavili su Lučindan.

SKARAMUCA, nastanjeni u više sela Popovog Polja. Potiču od Dobroslavića, roda koji puno razgranat u Popovom Polju. Slavili su Mitrovdan.

SKARIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Skaramuca. Takođe su slavili Mitrovdan.

SKOKO, nastanjeni u Kosmaju, Rasnom i Uzarićima (Široki Brijeg), Radišićima, Grabu i Klobuku (Ljubuški). Za Skoke u Kosmaju Dedijer navodi da su doselili iz Graba kod Ljubuškog pre 150 godine, gde su živeli 20 godina. Vele da su bili pravoslavni i da su se pokatoličili za vrijeme Marije Terezije. Slavili su Ivanjdan..

SOKO, nastanjeni u Veljoj Međi i Trnčini (Povopo). Sokoli i Potiču od porodice Bogdan. Čine isti rod sa Oberanima i Vukasima u slavili su Nikoljdan. Sokoli u Trnčini su došli iz Velje Međe. Starinom su Bogdanovići i slavili su Nikoljdan.

SOLDO, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Solda pravoslavnih ima u većem broju u istočnoj Hercegovini odakle su se šire raseljavali. Potiču od Kuča iz Crne Gore. Uglavnom je prezime stvarano po vojnoj službi koju su pojedini Hercegovci obavljali u mletačkoj armiji. Solde katolici sa područja Širokog Brijega vuku prezime upravo po jednom takvom čoveku koji se iz mletačke vojske vratio u Hercegovinu. Zaista je teško utvrditi pripadnost istom rodu svih Solda. Međutim, mi zadržavamo pravo da pretpostavljamo da su i Solde katolici Srbi vremenom pokatoličeni.

SOLDIĆ, nastanjen u Trebimnji (Popovo). Poreklom su od jednog soldata koji je davno pobegao iz Dalmacije, pa služio kod nekog gazde u Trebimlji. Soldići su slavili Nikoljdan.

SOPTA, nastanjeni u Dužicama, Rasnom i Smokinju (Široki Brijeg). Po Dedijeru Sopte su Softe i potiču od Marinovića iz Dalmacije te su slavili Nikoljdan.

STANKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Crne Gore. Slavili su Nikoljdan.

SVRZE, nastanjeni u Knešpolju (Široki Brijeg). Sami za sebe tvrde da su poreklom iz Sarajeva i da su bili bogumili.

TERKEŠ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Kasnije su se odselili u Ravnice kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

TOMAŠEVIĆ (Tomaševići-Kukice) nastanjeni u Cicrini (Popovo). Dalekom starinom su iz Somine u Banjanima. Iz ovog kraja su došli u Čvaljinu. Iz Čvaljine je jedan došao u cicrinu zbog krvnine. Ranije su se zvali Paklarevići. Slavili su Šimundan.

TRKEŠ, nastanjeni u Ravnicama i Žegulji kod Stoca. Bilo ih je i u Trebimlji (Popovo) odakle im se predak preseli na Žegulju kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

ĆORAK, nastanjeni u Trnčini i Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

ĆORIĆ, nastanjeni su na području Ljubuškog, Širokog Brijega, Mostara. Za Ćoriće iz Selišta (Široki Brijeg) zna se da su se doselili iz Tihaljine gde su se zvali Buljani i slavili Petrovdan.

UDŽENIJA, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Surdana u Dalmaciji. Staro prezime im je bilo Drašković i slavili su Nikoljdan. Ima ih i u Svitavi (Čapljina).

FRANIĆI, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od Žilića iz Riđana iz Crne Gore. Izgleda da su jedan rod sa pravoslavnim Batinićima iz Čvaljine (Popovo).

HRKAČ, nastanjeni u više sela zapadne Hercegovine. Za Hrkače u Pribinovićima (Široki Brijeg) tvrdi se da su starosedeoci koji su se doselili iz Vrlike u Dalmaciji. Zvali su se Vrljičani ili Vrlići. Slavili su Đurđevdan.

CELIĆ, nastanjeni u Dužicama (Široki Brijeg). Potiču od Knezovića koji su slavili Ivanjdan.

CMILJANIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar). Radnije su se zvali Radojli. Slavili su Nikoljdan.

CURIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Jedan deo se odselio u Slivno i Gluminu. Slavili su Nikoljdan.

ČOKLJAT, nastanjeni u Ravnom, Trnčini i Dolu (Popovo). Ranije su se zvali Đurići i slavili su Mitrovdan.

ČOLAK, nastanjeni na području više sela oko Širokog Brijega. Za Čolake iz sela Rasno tvrdi se da su poreklom od Knina, da su se izbegavši iz Knina zbog Turaka nastanili u Gabeli. Radnije su se zvali Ivkovići i slavili su Ilindan. Za Čolake iz Smokinja (Rasno) tvrdi se da su poreklom iz Opuzena, a da su se u Smokinje doselili iz Gabele. Slavili su takođe Ilindan.

ČOVIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu i Bilušinama (Široki Brijeg). Starinom su od Nikolića i slavili su Petrovdan.

DŽAJKIĆ, nastanjeni u Izbičnom (Široki Brijeg). Starinom su iz Vrlike u Dalmaciji. Ranije su se prezivali Rkaći i živeli na području sela Pribinovići. Slavili su Đurđevdan.

DŽAMARIJA, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Poreklom su iz Crne Gore Slavili su Nikoljdan.

DŽAMONJA, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Prozoru. Džamonje iz Belenića slavili su Tomindan. Ne zna se pouzdano od koga potiču Belenići iz Prozora.

DŽONO, nastanjeni u Pripratnici i u Hutovu (Neum). U Pripratnicu su se doselili iz Riđana u Crnoj Gori, a u Hutovo iz Pripratnice. Slavili su Svetog Mihovila.

ŠAKIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Glibić i slavili su Nikoljdan.

ŠANTIĆ, nastanjeni u Donjem Crnču i Dužicama (Široki Brijeg). U Dužice su se doselili iz Stona 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŠANJE, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Poreklom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

ŠIJAKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Duži kod Neuma a potiču od Jaraka. Daljim poreklom su sa Kosova. Slavili su Nikoljdan.

ŠINDIK, nastanjeni u Gnojnicama (Bišće, Mostar). Doselili su se iz Popovo. Jedan Šindik se oženio katolkinjom, pa kad je umro udovica prevede decu na katoličanstvo.

ŠKROBO, nastanjeni u Dužicama, Smokinju i Kosmaju (Široki Brijeg), Radišićima, Grljevićima i Vitini (Ljubuški). Starinom su iz Vrgorca u Dalmaciji. Doselili su se u Dužica 1870. godine i slavili su Đurđevdan.

ŠOLA, nastanjeni u Podboru (Prozor). Bilo ih je i u Trnu (Široki Brijeg) Starinom su iz Makarske. U Trn se neki Šola doselio iz Županjca (Duvno). Deda mu je bio pravoslavne vere i slavio je Đurđevdan dok mu fratri ne zabraniše, kako tvrdi Dedijer.

ŠUTALO, nastanjeni u Bjelojevićima i Trijebnju (Stolac). Domanovićima (Čapljina, Dašnici, Svitavi i Brštanici (Donje Hrasno, Neum). Potiču iz Riđana u Crnoj Gori. Najpre su se nastanili negde u Dalmaciji pa je onda neki Šutalo pošao u najam u Hrasno kod Krešića te se oženi njihovom kćerkom i pokatoliči se. Slavili su Nikoljdan.

IZVOR: Jevto Dedijer, Hercegovina: antropogeografske studije, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1991. Prvo izdanje izišlo je u okviru etnografskog zbornika Srpske akademije nauka 1909. Mario Petrić, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, Glasnik Zemaljskog Muzeja BiH, E, NS, sv. HHIV/HHV, Sarajevo 1970. Priredio Tomica Kerčulj. Za portal Poreklo Vojislav Ananić.

 

Komentari (34)

Odgovorite

34 komentara

  1. Citaocima portala “Poreklo” preporucujem tekstove “Pokatoliceni Srbi u Sibeniku, Zadru i Imotskom” i “Katolicki Srbi”. Oba teksta su na forumu http://www.stormfront.org. [Vidjeti: Stormfront Srbija!]
    Cudi me sto autor – S.B. (pretpostavljam Stanislav Budisavljevic) ispod ili iznad ovih sjajnih clanaka nije naveo svoje ime. Uz citate iz vrijednih knjiga S.B. nije upisao indeks(e), pa nema ni fusnota. Podaci za pomenute priloge uzeti su, pored ostalih, iz sledecih izvora:
    1. Marko Jacov: “Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI – XVIII veka”, SANU,
    Beograd, 1983;
    2. Marko Jacov: “Spisi Kongregacije za propagandu vere u Rimu o
    Srbima (1622 – 1644)”, SANU, Beograd, 1986;
    3. Bosko Desnica: “Istorija kotarskih uskoka (1646 – 1684)”, Naucna
    knjiga, Beograd, 1950;
    4. Nikodim Milas: “Pravoslavna Dalmacija”, Sfairos, Beograd, 1989.
    (fototipsko izdanje iz 1901. godine);
    5. Lazo M. Kostic: “Katolicki Srbi”, fototipsko izdanje, Dobrica knjiga, Novi
    Sad, 2000;
    6. Lujo Bakotic: “Srbi u Dalmaciji od pada Mletacke republike do
    ujedinjenja”, Prometej, Beograd, 2002. i 2007. [fototipska izdanja iz
    1938. godine];
    7. Marko Atlagic, Branislav Milutinovic: “Izvori za istoriju Srba do XV
    veka”, Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica, 2002;
    8. Hermann Bahr: “Dalmatinische Reise”, Berlin, 1909. [Herman Bar:
    “Dalmatinsko putovanje”]
    Procitajte i tekst “Dubrovacki srbokatolicki pokret” (sr.wikipedia.org), zbog citata iz knjige Nikodima Milasa, da bi sve bilo jos jasnije.

  2. Milorad Bogdanović

    Poslije poslednjeg etničkog čišćenja u Hrvatskoj 1995 godine, pa do danas, pokatoličeno 30 000 Srba.
    http://www.novinar.de/2009/03/18/pokatoliceno-30000-srba.html

  3. Milan

    Pogled sa suprotne strane šta kaže Draganić.

    U vrijeme bosanske samostalnosti spominju se u Bosni skoro iskljucivo dvije vjere i dvije crkve: katolicka i patarenska, koja se u domacim izvorima naziva »Bosanskom crkvom«, a njezini pristase »krstjanima« i »dobrim Bosnjanima«. Sva sredovjecna povijest Bosne protjece u znaku borbe za prevlast izmedu ove dvije crkve. Svi bosanski banovi i kraljevi katolici su ili bosanski »krstjani«, vlastela, narod i crkve katolicke su ili patarenske. Za trecu vjeru, za pravoslavlje u Bosni, mi iz pisanih dokumenata prije Turaka nista sigurna ne znamo.

  4. Milane, Vi ste skloni poistovjećivanju svih katolika koji govore ovim jezikom i Hrvata. Tako biva kad se čitaju tekstovi Dominika Mandića (1899 – 1973) i Krunoslava Draganovića (1903 – 1983), koga nazivate “Draganićem”.
    Prije 120 godina Simo Matavulj je, u knjizi “Boka i Bokelji”, zapisao, između ostalog: “Peraštani su vazda bili vatreni katolici, ali i svesni Srbi”. [Vidjeti: Simo Matavulj, navedeno djelo, Novi Sad, 1893.] A da je nadbiskup barski Andrija Zmajević (Perast, 1624 – 1694) za sebe govorio kako je “vatreni katolik i vatreni Srbin” – to i laste znaju. Međutim, danas se gotovo svi katolici u Boki izjašnjavaju kao Hrvati.
    Što se tiče katolika u BiH, znamo da su tamo prije 1463. godine činili većinu. No, ko su bili ti katolici (mislim na one istočno od linije Duvno – Pliva- rijeka Vrbas)? Da su bili Hrvati, valjda bi to njihovi potomci rekli Antunu Radiću. Ovaj hrvatski naučnik, podsjećam, kaže: “(…) na dosta mjesta dovoljno i nehotice uvjerio sam se da je ime hrvatsko po Bosni i Hercegovini seoskom svijetu posve nepoznato, (…)”. [Vidjeti: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, sv. IV, JAZU, Zagreb, 1899, str. 308.] Pohrvaćivanje i ovih katolika srpskog porijekla desilo se za vrijeme austrougarske uprave.

  5. Nebojša Babić

    Ja bih samo da pitam uredništvo zašto ne skine ove ustaške komentare. Fala Bogu, raspala se Jugoslavija, stvarno više ne moramo da ih trpimo. Nek pišu gluposti na svojim sajtovima. Cenim da ni vas, kao ni mene, uopšte ne interesuje njihovo mišljenje.

    • Nebojša, to je stara dilema. Brisati ovakve budalaštine (pa da ispadne da nam tako nešto teško pada) ili ih ostaviti (pa da se vidi šta ih, jadne, muči), pitanje je sad. Neka ih za sad, čisto da vidimo do koje mere je bolest uznapredovala.

      • Nebojša Babić

        Vojislave, kod njih je bolest redovno stanje – konvertitski sindrom. Zato ne bi ja gubio vremena s takvim budalaštinama, nek misle šta god im volja. Samo nek to rade u svom dvorištu.

      • NEMA DILEME

        Za administratora@ ne bi trebalo da bude dilema – neka se objave i komentari sa dokazima koji nama osvetljavaju nove izvore koje možemo uporediti sa već postojećim. Dilema je možda u Načinu prezentovanja komentara – možda je gospodin Željko u afektu “izleteo” sa, za ono područje iz kojeg se javlja, uobičajenim tretmanom napora aktivista i entuzijasta ovog Portala (sa 1,5 miliona poseta !!). Možemo da uvidimo koliko smo izgubili za ovih 25 godina “otuđenosti” i srozali se na medicinske etikete umesto istraživačke. Činjenica jeste da svi želimo sačuvati a ponajpre Otkriti svoje Geneaološko stablo – za to smo tu ! U tim Otkrićima moramo da budemo spremni i za ono što ne želimo da čujemo – možda je moj predak neki zalutali perzijski trgovac pobegao zbog pronevere ?…možda je moj predak neki Sefard pa se priklonio dominantnoj Konfesiji u tom regionu ?….možda je on ipak Turčin (što nas u zadnje vreme časte kao da je Pravo Prve bračne noći osmanski izum a ne zapadne civilizacije !!??)…sva sreća pa je nauka i tehnologija uznapredovala i da nam je omogućena DNK-analiza, pa šta “ispadne” neka tako bude!! Pozdrav hrabrima !

  6. Vojislav Ananić

    Željko, ne verujem da ti je to i prezime. Što se nisi potpisao punim imenom? Ubiraš poene kod svojih?
    Već je vreme da prestanete sa tim provokacijama. Postigli ste šta ste želeli, otcepili se i osamostalili, postali veliki Europejci. Pustite nas već jednom na miru. Neka svako ide svojim putem. Eto sreće da Jugoslavija nije nikad ni postojala. Da je Srbija prihvatila šta joj je nuđeno Londonskim ugovorom iz 1915. danas bi bila sila, a vi tamo ne biste ni postojali pogotovo u ovim granicama. Zahvalite se Brozu i Đilasu za to.
    A što se krađe tiče, ne znam ko je kome uzimao i oduzimao, od Vukovog jezika i pisma (ne zaboravi da je i latinicu stvorio Đura Daničić a ne Ljudevit Gaj, koji je samo umesto Daničićevog slova Đ uvrstio grafemu DJ), do prisvajanja i pretvaranja istaknutih Srba u Hrvate. Ma,mnogo je toga što biste sve želeli!

  7. Nebojša Babić

    Vojislave, mislim da se ne treba uplitati u bilo kakve rasprave s njima, naročito ne s ovakvima kojima je glavni argument reći – lažeš! Šta god da im se dokazuje, oni će udariti u istu priču, da su to gluposti i izmišljotine. Drugih argumenata, naravno, ni nemaju… Treba ovakve brisati sa srpskog sajta. Jednostavno, njima i njihovim idiotskim komentarima ovde nije mesto.

  8. VERITAS AMARA EST

    ISTINA JE GORKA – Nije Istina radi Njih već radi Nas koji smo se odrekli svih uspomena i svetinja da bi bili poniženi i tako izjednačeni sa onima koji nemaju ništa ili imaju oskudnu istorijsku građu pa je sa vremenskim otklonom uzdižu u apsolutnu istinu. Dijalog činjenicama je oruđe da bismo se MI probudili iz stanja Kolektivne Halucinacije i ozdravili od neizlečivog virusa štrosmajerove jugoslavenštine i smrtonosnog virusa komunističkog etnoinženjeringa. Kao što se i očekivalo “napadi” su uobičajenog vokabulara obogaćenog novijim događajima ali bez dileme na matrici ustanovljene na berlinskom Kongresu 1878. i nadopunjene na drezdenskom Kongresu KPJ 1928. o permanentnoj borbi protiv Gensa Serbianuma za Grehe koje su izmislili kao izgovor za Boguugodno Delo. Potpuno je normalno da se svaki pokušaj iznošenja Istine sa “srpske” strane odmah i automatski kvalifikuje kao Laž. I sa tim se moramo pomiriti u ovom vremenskom indiktu, ali ne i obeshrabriti. Zadržimo dignitet i ozbiljnost ovog portala ! Hvala !

  9. Vojislav Ananić

    Željko, opet nisi stavio svoje puno ime i prezime. Čega se plašiš? Da ti nije srpsko poreklo? Tipično za vas, da se uvek krijete iza nečijih leđa. Što je najgore, usput ostvarujete svoje ciljeve. I, jedno pitanje: zar ti još uvek znaš da čitaš ćirilično pismo?
    U vezi s tim, već sam ti pisao o “vašoj” latinici. Od 1814. do 1827. Vuk je obavio sve najvažnije poslove oko srpskog jezika i njegovog identiteta. Gaj se u javnosti pojavio tek kasnije i to knjižicom “Kratka osnova hrvatsko-slovenskog pravopisanija” (Budim, 1830). U njoj je prezentovana hrvatska latinica, odnosno latinica kojom je trebalo da se služi hrvatski jezik (kajkavski). Ova knjižica nije kasnije preštampavana u originalu. Fotokopiju te Gajeve knjižice (28 str. uporedno na hrvatskom i nemačkom jeziku) čuva Sečanjijeva biblioteka u Budimpešti. Ta “gajica” iz 1830. nikako nije ova latinica kojom se sada služite. Dakle, današnju latinicu su stvorili Vuk i Daničić, a ne Gaj. To latinično pismo, kao i jezik, Hrvati su preuzeli od Srba. Znači, današnja latinica nije nikakva “gajica”, nego je ona, kao i današnja srpska ćirilica, po poreklu “vukovica”.
    I drugo, srpski jezik je očuvan na celom prostoru na kome su Srbi živeli. Kod Hrvata to nije slučaj. Od originalnih Hrvata u Hrvatskoj je ostalo samo ime i ne više od 500 hiljada govornika jednog jezika – čakavskog – koji je na iščeznuću. Jezik kojim se danas tamo govori je vukovizirani jezik. Narod bez svoga izvornog jezika je polunarod. Na kraju, Hrvati su Bečkim dogovorom 1850. godine prihvatili Vukov jezik za svoj. Svesno se zanemaruje činjenica da su tamo vekovima bili zvanični jezici nemački, mađarski i italijanski.
    I, na kraju, u vezi sa opštom kulturom, nekoliko vrlo bitnih činjenica. Prva Srpska gimnazija osnovana je u Sremskim Karlovcima 1728. godine. U Somboru SPC otvara četvororazrednu gramatičku školu (dakle gimnaziju) 1759. godine. Prva novosadska srpska gimnazija (danas Jovana Jovanovića Zmaja), 1810. godine, Prva kragujevačka gimnazija 1833, Prva zaječarska gimnazija 1836, Prva beogradska gimnazija 1839, Prva užička gimnazija 1839. godine.
    U Hrvatskoj su u to vreme bile srednje škole ali na nemačkom i mađarskom jeziku. Prva škola na “vukoviziranom” jeziku – srpskom jeziku, bila je Prva hrvatska gimnazija u Zagrebu 1850. godine.
    Matica srpska osnovana je 1826. godine u Pešti. Matica hrvatska od 1874. godine (u Zagrebu je osnovana Matica ilirska 1842, Matica dalmatinska je osnovana u Zadru 1862. godine).
    Srpska akademija nauka i umetnosti utemeljena je u Beogradu 1864. godine, JAZU (Jugoslovenska akademija znanosti i umetnosti) je osnovana u Zagrebu 1866. godine. Ime HAZU dobiva tek od dolaska HDZ na vlast (1991) izuzev jednog kratkog perioda tokom NDH (1941-1945).
    Iako na “brdovitom Balkanu” u Srbiji je pozorišni život otpočeo naglo da se razvija: Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu osnovano je 1861, Narodno pozorište u Beogradu 1868, Cetinjsko pozorište 1896….
    Mada je Zagreb imao neposredne veze sa Bečom i Peštom, u to doba, dva velika kulturna centra, dosta kasnije došlo je do formiranja prve pozorišne kuće.
    Hrvatsko narodno pozorište svečano je otvorio austrijski car Franjo Josif I 14. listopada (oktobra) 1895. godine.Ovo pozorište je predvodio pravoslavac Stjepan Miletić koji je uglavnom izvodio dubrovačke pisce, Držića, Palmotića i Iva Vojnovića.
    Drugo hrvatsko narodno pozorište otvoreno je u Osijeku 1907. godine.
    Toliko, što se kulture tiče.

  10. Vojislav Ananić

    Željko, samo da dodam još toliko: Srbija jeste bila pod Turcima skoro pet stotina godina, ali je uspela da sačuva i svoj jezik i svoju kulturu i svoj identitet. I nepismeni knez Miloš, koji nas je vodio, znao je da pronađe puteve kako da to ostvari i sačuva. Vaši školovani plemići i grofovi to nisu uspeli jer nisu bili vaši nego tuđi. Pokazao sam ti da u institucijama kulture prednjačimo nad vama iako se toliko trsite da pokažete kako ste kulturni i civilizovani. Vi ste duplo duže bili pod tuđinskom vlašću nego mi. Kod vas je jedino Krleža smeo javno da kaže da čitav milenijum niste imali svoju istoriju. I, za sve to vreme, niste sačuvali ni svoj jezik, nego ste na kraju prihvatili Vukovu (srpsku) štokavštinu ijekavskog izgovora. I, ko onda tu koga laže i zamajava?
    Pametnom je i ovoliko dosta. Prekidam sa bilo kakvim daljim komentarima. Neka vam je Bog u pomoći i pored svih zala koje ste nam naneli. Ja sam pravoslavac i nije mi svojstveno da bilo kome želim nešto loše.