Poreklo prezimena Šljivančanin

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

ŠLJIVANČANI

(žive u Šljivansku i njegovim zaseocima)

Oni su od Grgurevića koji su se ranije prezivali Zlatnopojasevići i nekad su živjeli u drobnjčakom selu Zagulj, odakle su se jedne zle zime, sredinom 18. vijeka, doselili u kanjon rijeke Tare, na njegovu lijevu stranu u Šljivansko, po čemu su i dobili prezime Šljivančanin. U Šljivansku su ih zatekli i Šaranci, koji su se odmah za njima doselili u te krajeve iz Plane kod Kolašina. Bili su brojni i vrlo ratoborni i stalno su se tukli sa pljevaljskim Turcima.

Godine 1801. Sulejman-paša Skopljak udari na Drobnjak i popali ga; pljevaljski Ibrahim-paša Selmanović pozove osam Šljivančana na vjeru kod njega u Pljevlja, gdje ih sve objesi u selu Odžaku o jednu lipu. Od njih ostanu Stanko i dva Rada, od kojih se jedan zvao Kalčo.

Kalčo i Stanko su se odmetnuli i počeli četovati po Zatarju i Bosni sveteći svoju braću i rođake. Priča se da su, sveteći svoje rođake po Bosni, na jedno drvo objesili dvadeset sedam Turaka. Turcima dozlogrdi njihovo četovanje, te digoše vojsku 1806. godine, opkole ih u mjestu Ogradama kod Krša u Šarancima, Stanka posijeku, a Kalča zarobe i odvedu u Mostar. U Mostaru ga osude na robiju i povedu u Vidin na izdržavanje kazne. Kada su prelazili Neretvu, on se otrgne, s mosta skoči u rijeku i utopi se. Od Kalča nije ostalo muških nasljednika, već samo kćerke. Od Rada su svi današnji Šljivančani i njihovi ogranci koji su se vremenom od njih odvajali i uzimali zasebna prezimena: Zmajevići, Bulići, Jegdići i Vukićevići.

Zbog svoje brojnosti ovo bratstvo je u okviru Jezersko-šaranskog bataljona davalo svoj vod, kojim je u prvim ratovima komandovao Minjo, sin Milana Simova. U Hercegovačkom ustanku istakao se Grujica koji je poginuo na Vidrama 1879. godine.

U Komitskom pokretu 1916-1918. godine komitovali su Mileta, Božo i Milosav. Milosav je poginuo 1918. godine u Uskocima u sukobima sa švapskom potjernom jedinicom.

U ovom brojnom bratstvu je bilo uvijek istaknutih ljudi, ratnika i domaćina, kao što su Toma i Miladin Radovanovi, zatim Đoko Jovanov, vrlo ugledni plemenik, i njegov brat Mirko, hrabri ratnik koji se istakao kao artiljerac. Radosav i Perko, Miladinovi sinovi, bili su ugledni bratstvenici, a Perko se pored ratničkih sposobnosti, istakao i kao dobar pripovjedač.

Novica Jovanov je zbog velikog ugleda u plemenu biran za predsjednika šaranske opštine u predratnom periodu.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Malu Gospođu.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić