Поштовани,
позивамо вас на сарадњу.
Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).
Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.
Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.
Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:
22. август 2012. у 03:44
Slavko Damnjanovic
Zoran Djurdjevic i Milan Djurdjevic zive u Kozuaru. Oni imaju svoju Strugaru. Oni su moji najblizi. Mi cak zajedno igramo fudbalskom timu.
19. март 2013. у 00:19
Милодан
Порекло бројнијих фамилија-презимена ваљевске Тамнаве по књизи „Антропогеографија ваљевске Тамнаве“ Љубомире Љубе Павловића, издање 1912. године.
Место-када су досељени-одакле су досељени-Крсна слава-напомена.
ЂУРЂЕВИЋ
-Црвена Јабука, прва половина 18. века, Дробњаци, Ђурђевдан, уз Јаковљевиће.
-Бровић, друга половина 18. века, Заграде на Руднику, Јовањдан, уз Јовановиће.
-Руклада, друга половина 18. века, Јакаљ-округ ужички, Јовањдан.
-Скобаљ*, прва половина 18. века, Вујиновача у Подгорини, Никољдан, уз Милутиновиће.
*Милутиновићи су од два брата, Ђурђа и Милутина Вујића из Вујиноваче. Њихови потомци зову се још и: Гајићи, Ивковићи, Степановићи, Михаиловићи, Марковићи и Лазаревићи.
-Звечка, после 1827. године, Прогар у Срему, Ђурђевдан.
-Каменица, после 1827. године, Коцељева, Јовањдан, дошли као занатлије.
-Село Лајковац-1, после 1827. године, суседна Рубрубреза, Никољдан, доводац уз матер.
-Село Лајковац-2, после 1827. године,суседно Јабучје, Ђурђиц, доводац уз матер.
-Радљево, после 1827. године, суседно Бргуле, Никољдан, доводац уз матер.
-Стублине, после 1827. године, Попинци у Срему, нововерци.
-Тулари, после 1827. године, Кунице у Подгорини, Ђурђиц.
19. март 2013. у 00:22
Милодан
Slavko Damnjanovic!
Zoran Djurdjevic i Milan Djurdjevic zive u Kozuaru. Oni imaju svoju Strugaru. Oni su moji najblizi. Mi cak zajedno igramo fudbalskom timu.
______________
Није било Ђурђевића у Кожуару почетком прошлог века. Могуће је да су у међувремену досељени, можда из оближњих Тулара.
10. август 2013. у 22:37
Милодан
Фамилије-презимена Ђурђевић по местима живљења и Колубари и Подгорини. Према књизи Љубомира Љубе Павловића „Колубара и Подгорина“, прво издање 1907. године, најновије издање 2011. године – едиција „Корени“ – ЈП Службени гласник Републике Србије и САНУ.
Остале податке породица Ђурђевић, одакле су и када досељени као и Крсну славу можете сазнати у текстовима поменутих места.
-Балиновић
-Ба (Бах)
-Врачевић
-Близоње
-Дучић
-Ђурђевац
-Јајчић-1
-Јајчић-2
-Кључ
-Кунице
-Лопатањ
-Мионица
-Мрчић
-Осечина
-Осружањ
-Рађево Село
-Прњавор (Боговађа)
-Суводањ
18. септембар 2013. у 14:13
Саша Ђурђевић
Ko zna nesto vise o familiji Djurdjevic iz Skobalja i o poreklu te familije neka pise.Moj deda Vladeta ziveo u Skobalju kod Lajkovca,po predanju i prici doseljeni sa obronaka planine Medvednik,ozenio baba Mileniju iz familije Milutinovic isto iz Skobalja.Sinovi Zivota,Miloje i cerka Bosiljka.
2. јун 2019. у 17:58
Zoran Ðurðević
Samo da potvrdim da ispod Medvednika u Gornjim Košljama još uvek žive Ðurđevići, mada mne zanima oni odakle su.
31. децембар 2019. у 12:19
Zoran Đurđević
Moje ime je Zoran Đurđević, živim u Inđiju,Srem,Vojvodina,Srbija.
Znam price да Đurđević-i vode poreklo od Balšića (Đurađa) – Zetske vlastele od oko 1360 -1421. god.
Ova porodica svoje poredklo dovodi u vezu sa Nemanjićima ( Simeona Nemanje ….).
Ako je iko od Đurđevića u prolazu ili poslom u Sremu, moja skromna vrata su mu otvorena.
Svako dobro
26. јул 2023. у 09:17
Tanja
Zorane, moji Đurđevići su po Sremu. I ja sam došla do istih podataka o poreklu.
24. октобар 2013. у 21:04
Милодан
Породице-фамилије по местима пребивалишта у Шумадијској Колубари, Ђурђевић.
Према књизи Петра Ж. Петровића „Шумадијска Колубара“, прво издање 1939. године, друго издање 1949. године, најновије издање 2011. године у саставу књиге „Шумадија и Шумадијска Колубара“ – едиција „Корени“ – ЈП Службени гласник Републике Србије и САНУ.
Остале податке породица Ђурђевић, одакле су и када досељени као и Крсну славу можете сазнати у текстовима поменутих места, који су постављени или ће бити ускоро постављени.
-Арнајево
-Барајево
-Барошевац
-Баћевац
-Бождаревац
-Велики Црљени
-Венчане
-Дражевац
-Зеоке
-Јунковац
-Крушевица
-Степојевац
24. октобар 2013. у 21:22
Милодан
Саша Ђурђевић
Ko zna nesto vise o familiji Djurdjevic iz Skobalja i o poreklu te familije neka pise.Moj deda Vladeta ziveo u Skobalju kod Lajkovca,po predanju i prici doseljeni sa obronaka planine Medvednik,ozenio baba Mileniju iz familije Milutinovic isto iz Skobalja.Sinovi Zivota,Miloje i cerka Bosiljka.
______________________________________________________________
Само да сте читали коментаре знали би сте. Ево шта пише у коментару о Твојим Ђурђевићима:
-Скобаљ*, прва половина 18. века, Вујиновача у Подгорини, Никољдан, уз Милутиновиће.
*Милутиновићи су од два брата, Ђурђа и Милутина Вујића из Вујиноваче. Њихови потомци зову се још и: Гајићи, Ивковићи, Степановићи, Михаиловићи, Марковићи и Лазаревићи.
П.С. Вујиновача је, ако се не варам, у близини Медведника.
10. децембар 2013. у 21:14
Милодан
Презимена-фамилије у Шумадији, Ђурђевоћ.
Према књизи „Етнолошка грађа о Шумадинцима“академика Јована Ердељановића, прво постхумно издање 1948. године – последње издање Службени Гласник и САНУ – Едиција „Корени“ 2011. године у склопу књиге „Шумадија и Шумадијска Колубара“.
-Водице
-Крњево
-Марковац
-Велика Плана
14. март 2014. у 15:12
Милош
Prema predanju u selu Zaklopaca pored Beograda,opstina Grocka doselila su se tri brata od kojih su se dalje racvalo porodicno stablo,stari kazu da su ta tri brata sa ocem pobila neke turke u Crnoj gori,odakle su rodom i da su zato morali da beze odatle,da li neko zna nesto o tome?Jedna crnogorka je rekla mom bratu da je to poznato i da “ceo kraj bruji i dan danas kako su bili opasni ti ljudi” a postoji i most Djurdjevica u Cg….jel moze neko da mi potvrdi ili ukaze na drugaciju tvrdnju,unapred zahvalan.
27. јануар 2015. у 15:11
Рајко Ђурђевић
Искрен да будем,причу ми причала тетка а њој мајка,пореклом само тј мој деда је живео у Отпочиваљци општина Прњавор Рапублика Српска,а тачније прича је повезана и са севером Црне горе и са усековањем једног турчина и прогоном осталих Ђурђевића из тог краја,прво место било је околина Ваљева а оданде у БиХ тј у Угарску тадашњу,славимо светог мученика Трифуна.
27. јануар 2015. у 15:18
Рајко Ђурђевић
Тренутно живимо у Чуругу околина Новог Сада.
16. август 2014. у 00:48
Braca
Prica je mnogo komplikovanija i ide od prilike ovako. Potomci Đurda Vlatkovića, članu bosanske porodice Vlatković, inače humskog vojvode, su uzeli prezime Đurđević. Od njih je nastao veliki rod Đurđevića koji su stolovali u dolini Neretve i Konavlima. Toliko su se osilili da su mimo sporazuma sklopljenog između Turske, Ugarske i Mletaka počeli da naplaćuju porez ( gusare) po Neretvi sve dotle dok nisu zaplenili neku mletačku lađu a najverovatnije pobili i neke značajne putnike. Da bi ih se rešili turci njihovog starešinu navodno pošalju u Ugarsku na neke pregovore , Ugari ga zarobe i predaju mlečanima a ovi ga pogube. Na zemlje Đurđevića krenu vojske sve tri sile a o oni masovno izbegoše. Neki odoše u Tursku, neki u Ugarsku a neki u Dubrovnik.. Jedan deo je stigao do Skadra a odatle do Kolašina. U međuvremenu su prešli u islam. Tada su se naselili kod Tare . Taj lokalitet je i danas poznat kao Đurđevića tara. Ti Đurđevići su došli su u sukob sa nekim susednim bratstvom i u osvetama je pobijeno više od četrdeset ludi na obe strane. Đurđevići koji nisu hteli da pređu u islam su se raselili po staroj Srbiji i Šumadiji.Posle drugog ustanka su se naselili i oko Beograda. Neki od tih kao ustanici su stigli i iz Konavla. Posle sloma Ilindenskog ustanka u koji su poneki bili umešani kao komite, a koji nisu hteli da pogaze komitsku zakletvu i pristupe novoosnovanoj četničkoj inicijativi 1903. god. su prebegli u Austrougarsku i sada njihovi potomci žive u sremskim selima na domak Obrenovca. Poneki su bili i pobijeni u pokušaju bekstva preko Save. Đurđevići koji su krenuli u Ugarsku su se naselili kod Knina a deo ih je stigao i u Slavoniju. Deo ih se u Konavlima i po Bosni. Oni koji su imali novca su kupili status građanina Dubrovnika. Njihovi potomci su postali ugledni dubrovčani a među njima se posebno ističe životna priča Ignjata Đurđevića koga hrvati danas smatraju za najznačajnijeg hrvatskog pesnika sedamnajstog veka. Inače deo Đurđevića slave slavu koju su nasledili od porodice Vlatković , Sv. Nikolu. Takođe slave Đurđev dan i Đurđic. Bez obzira na to kojoj su se veroispovesti bili priklonili poštovali su navedene slave.Od prilike dvesta godina porodica Đurđević je imala značajnu ulogu u zbivanjima bosanske države a posle izgnanstva sa njihovih poseda taj uticaj je nestao i gotovo se potpuno zaboravio. Inače zapisi o gore navedenom se mogu naći u nekim sačuvanim poveljama i pismima koje se nalaze delom u arhivu Bosne a delom u arhivu Dubrovnika. Ostali podatci se mogu pratiti u retkim crkvenim knjigama i turskim popisima tih vremena.
30. април 2015. у 20:13
Bojan
Slava koju mi je moj pokojni deda ostavio je Sveti Nikola a preslava je Đurđić.
29. јул 2015. у 12:23
Nikola
Mene je zaintrigirala recenica koju je prenio dr. Marijan Sivric. Radi se o nekom testamentu kog je pronasao u dubrovackom arhivu.
U “Ospedalu Domus Christi” služila je Maruša
Đurđ(ij)ević iz Bihova kod Trebinja (Ghiurgieuich Marusa Anki di Bihouo
di Trebigne). Ostavila je oporuku, pisanu 22. kolovoza 1710. u “Ospedale
Domus Christi”, gdje je i stanovala. Oporuka je proglašena valjanom 31.
istog mjeseca i godine.318 Maruša je obdarila dubrovačke crkve – Sv. Mariju
Veliku, Sv. Vlaha i Gospu na Dančama. Za dug koji se nalazio kod Andrice
barabanta, u iznosu od 40 dukata, naredila je da se na osnovi pisane potvrde
preuzme i ustupi nekoj Katarini Šimunovoj. Taj bi se iznos utrošio za njezin
pogreb i svete mise. Na tu svoju odluku upozorila je i svoje skrbnike. Za
nasljednika je odredila Klaru Šimunovu, abatesu u “Ospedalu Domus
Christi”. Za skrbnike i izvršitelje oporuke odredila je R. D. Natala (Božu)
Petrova i spomenutu abatesu Klaru Šimunovu. Manje legate namijenila je
još nekolicini osoba