Poreklo prezimena Praštalo

6. mart 2012.

komentara: 2

Prezimena

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. 12. jun 2012. u 16:26

    Nebojsa

    LEGENDA O PREZIMENU PRAŠTALO

    Praštali su se nekada zvali Novakovići. Predak im je bio Starina Novak, koji je imao dva sina. Jedan, kome se ne zna ime, ode u Primorje, a drugi – Grujo, kad je goru ostavio, naseli se u Doljane u Hercegovini. Potomci mu se nazvaše Novakovićima.
    Jednom od Novakovića, potomku Gruje Novaka, u Doljanima triput su se hiljadile ovce. Još dok je bio čoban, htjedoše mu Turci da zakolju ovna vilaša, zvonara pred hiljadu ovaca. Čoban je branio vilaša i nudio Turcima 7 jalovica umjesto njega. Kako mu je tom zgodom prskalo iz usta, jedan od Turaka mu reče: «Što si se ti praštalo tako zapraštio?».
    Zbog toga čobani prozvaše tog Novakovića Praštalom. Praštalo je bio toliko bogat da je do age kupio čitluk (vrsta feudalnog posjeda). Sin agin, kad mu je otac umro, htjede da ga ukmeti. Žena mladoga age ukrade tapije (isprave o vlasničkom imanju) iz sanduka žene Praštalove, kad joj je ona pokazivala ruho. Kako poslije nije mogao da dokaže tapije, morao je da se seli. Bio je već star i slijep. Krene sa 60 čeljadi i 1000 ovaca iz Doljana u Bosnu. Gdje su god padali na konak, slijepi starješina je zahtijevao da mu iskopaju malo zemlje i donesu trave. Zemlju je žvakao, a travu trao dlanovima i mirisao. Tada bi govorio: «Hajdemo, djeco, sutra dalje!».
    Kada su poslije šest nedjelja hoda s ovcama pali na jedan brežuljak više Lužačkog polja, pa mu donijeli zemlje i trave, rekao je: «Ova trava, djeco, mamuza. Ovdje ćemo ostati!» Brežuljak se od tada zove Mamuzovac, sa selo se, prema doseljenicima prozva Praštali, ako su u njemu zatekli starince Milinoviće.
    Praštali su u Bjelajskom polju, preko Grmeč planine, imali stan sa blagom. Jedan od Praštala se sa svojom porodicom odijelio.. nakon toga oni preseliše preko planine, tu stanu – te ih nazvaše Stanarevićima. Jedan ogranaka Stanarevića ponovo uzme staro prezime Novakovići i naseli se u Petrovačkom polju. Odatle su se Novakovići raseljavali po Krajini, pa i u Pounje, gdje ih je bilo 45 kuća u 13 naselja.
    Praštalov sin je bio knez Dakelja, «rogati knez», prozvan tako što je bio strog i naopak. Uvažavao ga je paša bihaćki i knezovao je na 17 knežija od Dabra do Majkić Japre. Nosio je zelenu dolamu i čantu (kožnu torbu) sa divitom (pernica sa mastionicom) i papirom. Dakelja je imao sinove Jakova i Kostu. Kostini se potomci prozovu Kostići. Od njega je Isaija Kostić, iguman manastira Gomionice. Jakov je imao tri sina koji se presele na Lipnik. Jovan, sin Jakovljev, bio je knez, vrlo rječit i uvažen u nahiji staromajdanskoj.

    Izvor : Pounje u Bosanskoj Krajini,Milan Karanovic

    Odgovori

  2. 6. jul 2019. u 21:03

    Vladimir Zaric

    Starina Novak, u Rumuniji poznat kao Baba Novak, je rodjen u Donjem Milanovcu (tada se zvao Porec) je bio desna ruka vladara koji se zove Mihai Viteazu. U Krajovi i danas postoji Brazda Starine Novaka. On je spaljen u Kluzu (Madjari, ako se ne varam). Njegov stariji sin se zove Gruja i stadion rumunskog sampiona u fudbalu se nalazi u Kluzu, u naselju Gruja. Inace, kazu, Gruja je i vise opevan nego sam Starina Novak.

    Odgovori