Вукчевић

4. марта 2012.

коментара: 2

Поштовани,

ова страница је у припреми.

Позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:

Коментари (2)

Одговорите

2 коментара

  1. Bojan

    Bratstvo Vukcevici

    Posto je Skender-begova, Djura Kastriota, zemlja potpala pod Turcima, onda je predak bratstva Vukcevica, Drasko, sa svoja tri brata, prebjegao iz Ljesa kod Stevana Crnojevica, ondasnjega Gospodara Zetskoga. Drasko je bio najmladji od brace, kojijema su bila imena: Andrija, Milija i Boleja; oni su bili neki rod dotadanjim zapovjednicima grada Ljesa,

    te su kao takvi morali bjezati ispod Turaka i traziti pbribjeziste kod Crnojevica. Dobjeglu bracu Stevan Crnojevic je lijepo primio, dao im neka dobra na zemljistu izmedju rijeka Sitnice i Morace a najstarijega Andriju postavio za Kneza . Po dobjegloj braci iz Ljesa darovano im zemljiste nazvato je Ljeskopolje. Najmladjega brata Draska docnije je primio Ivan-beg u sluzbu kod sebe *. Kad se je drugi sin Ivan-begov, Stanisa, poturcio, onda se je s njime poturcio i Knez Andrija i dobio ime Amet,

    * Narodno je predanje da je Drasko isao u Mletke u svatove Djurdju Crnojevicu.

    koji se je docnije, kad su se neki poturcenjaci povratili na svoja dobra, povratio u Ljeskopolje kod Milije i Boleja. Drasko je u to vrijeme bio u sluzbi kod Crnojevica, pa iz ljutnje na svoga brata kneza Andriju, poturcenoga Ameta, nije se htio povratiti u Ljeskopolje na svoj dio “Jagnjilo” koji se i danas tako zove, vec se je naselio pod brdo Busovnik ( 1 ). Njegova braca ostala su da zive u Ljeskopolju, a njihovi potomci prozvali su se : Milici po Miliji, Bolevici po Boleju i Amatbasici po Ametu ( knezu Andriji ); Milici i Bolevici i danas zive u
    Ljeskopolju, a do skoro su tu zivjeli i Amatbasici, koji su se u posljednje vrijeme odselili u Podgoricu i preko granice u Tursku. negdasnje istocne crnogorske.

    Posto je Drasko dosao pod Busovnik, Djuro Crnojevic ga je postavio za kneza. Tu pod Busovnik zivio je tada Ban Milonjic. Jednom prilikom neocekivano napanu Turci i porobe Banove snahe, koje su bile za vodu posle. Na poklic porobljenih zena Drasko potrci i ubije dva Turcina pa s drugovima, koji su bili u pomoc pridosli, oslobodi Banove snahe. Kao nagradu za to junastvo Ban mu je dao svoju kcer za zenu, a uz to i nesto imanja, koje se po Drasku nazvalo Draskovina . Osim ovoga, a u naknadu za ono imanje, koje je Drasko ostavio u Ljeskopolju, darovao muje Djuro Crnojevic planinu na Konjskome, juzno od Lovcena, bistijernu na Donjem Polju na Cetinju i ribolov na r. Sitnici. Planina na Konjskome bila je potomaka Draskovijeh, bratstva Vukcevica, i docnije za jedno sto godina; Vukcevici su tu planinu dali Mainjama i Brajicima za sedam krvi, koje su Vukcevici kod ovih zaduzili
    u jednome sukobu sa njima. Planina je i danas recenih Mainja i Brajica. Za bistijernu na Donjem Polju i za vodopoj na istoj Vukcevici su iz doticnijeh sela primali “travninu” sve do u vrijeme Petra II. Ribolov na r. Sitnici skoro je prodat Vojinovicima, jednom ogranku Vukcevica, ciji je i danas *.

    Drasko je imao dva sina: Mila i Vukca. Kao stariji Milo je bio knez, a Vukac se je zapopio. Po ovome popu Vukcu prozvato je cijelo njegovo potomstvo Vukcevici, koji se i danas tako zovu i svuda potpisuju. Posto se svi Vukcevici
    danas dijele na osam pomanjih ogranaka, to tu diobu da ovdje objasnimo :

    Pop Vukac je imao cetiri sina: Rasa, Scepana, Vojina i Boska. Raso i Scepan su bili popovi. Od popa Rasa su Rasojevici, od popa Scepana su Scepanovici, od Vojina Vojinovici, a potomci Boskovi tek docnije su prozvani posebnijem prezimenima, posto je Bosko imao samo jednog sina Petra, a ovaj je imao tri sina: Andriju, Vukca i Pesu. Andrija je mlad poginuo od cete Turaka na istocnoj strani od brda Obluna, te od njega nije niko ostao; od Pese su Pesici, a ovaj Vukac drugi imao je pet sinova: Mila, Mirotu, Milosa, Nikolu i Stojana. Od Mila nije niko ostao, a od Mirote su Mirotici, od Milosa Milosevici, od Nikole Djukanovici ( tako docnije prozvani ) a od Stojana Banici ( takodje i oni docnije tako prozvani ). Tako je eto postalo osam pomanjijeh ogranaka od Vukcevica.

    Kao sto smo prije kazali stariji sin kneza Draska bio je knez Milo. Knez Milo nije imao poroda a bio je knez vise od 50 godina; on se u narodnim predanjima mnogo pominje i, po predanju do danas od njega nasledjivanom, kod njega su mnogi dobjezivali iz Ljesa, od kojih je on neke naselio blizu sebe. Ono mjesto gdje je knez Milo naselio dobjegle nazvalo se Donje selo, a Draskovina, gdje su zivjeli sinovi Draskovi, nazvala se Gornje Selo, posto se i nalazi na visocijem polozaju. Oba sela i danas se zovu tijem imenima, a docnije i ona dva i sva ona koja su iz njih naseljena nazvata su mjesto prve Draskovine Drazevina . Poslije je i Drazevina i cijelo ono zemljiste koje su naselili dobjegli iz Ljesa nazvato Ljesanska nahija, u sto je spadalo i Ljeskopolje.

    U vrijeme kneza Mila iselilo se bratstvo Stogrivici, koji su zivjeli u selu zvanome Ograda ( Bolica ), koje se nalazi na zapadu od Donjeg Sela a gdje i danas kucista postoje. Njihovo imanje ostalo je za kneza Mila i popa Vukca.
    Poslije kneza Mila bio je knez njegov sinovac, treci sin popa Vukca , Vojin , a iza ovoga je bio knez Bosko, sin popa Scepana. Poslije Boska bio je knez Vuk, unuk popa Rasa. Narodno je predanje, da je ovaj knez Vuk Rasojevic rano predao knestvo Milu, sinu Vukca Petrova, a on posao u nekakvu sluzbu kod tadasnjega Vladike Crnogorskoga.

    Knez Milo, sin Vukca Petrova, bio je u vijeme kad su poturcenjaci iscerani iz Crne Gore. U to doba stanovao je na danasnjoj Begovoj Glavici Odo-beg Vranic, koji je bio glavar poturcenjacima i upravljao s tadanjim pazarom Sinjcem. Knez Milo je s vojskom procerao te poturcenjake, kojijeh je najvise bilo u Selistima ( Bolica ) pod brdom Velji Vrh, gdje im se i danas razvaline nalaze, odakle su posjedovali zemljiste u danasnjim Goljemadima, a koje su poslije toga naslijedili Vukcevici. Poturcenjaci su tada iscerani iz Ljesanske Nahije sve do polja. Docnije poturcenjaci su se u cetama povracali iz Zete i napadali na staje Vukcevica. Jednom prilikom knez Milo doznade od odive Vukcevica, a snahe Boza Bridjanina (ovaj je Bozo bio starosjedilac a tako prozvan po Bridjima gdje je stanovao), da ce Bozo navesti Odo-bega Vranica, sa povecom cetom na torine Vukcevica, koje su bile na Goljemadske sume, te da tijem ucini osvetu zbog procerivanja poturcenjaka. Isto jutro kad je Odo-beg htio udariti, knez ga je s cetom docekao u Bridjsko Zdrijelo, ubio Odo-bega i cijelu njegovu vojsku unistio. Ovaj je boj bio u rasvitku dana, i poslije razbica turske cete knezeva vojska uoci covjeka gdje se onako ranjen na pusku staplje i bjezi put kuce Boza Bridjanina; ranjenog covjeka pristigne Stanisa Mirotin Vukcevic, i posjece ga a tek poslije vidio je, da je posjekao Boza Bridjanina. Knjaz Milo, ljut i gnjevan na Boza, sto ih je izdavao i navodio na njih poturcenjake, naredi, te ubiju Bozove sinove i uniste citavu njegovu familiju. Ono mjesto gdje je poginuo Odo-beg prozvano je Otsko Zdrijelo, a dolina, gdje je begova vojska unistena – Krvavido. Odmah poslije ovoga knez Milo je posao na Cetinje i za dogadjaje dostavio tadanjemu Gospodaru Crnogorskome Vladici Danilu, bojeci se da ce ga gospodar karati zasto je Bozovu familiju unistio. Vladika ne samo sto kneza nije karao, vec mu je darovao cijelo Bozovo imanje, koje je zahvatalo danasnje Bridje.

    U vrijeme kneza Mila, jedanput su ugovorili glavari na Cetinju da se poturcenjaci i dalje ceraju, te je tada i knez okupio Ljesnjane i opalio turska sela: Lekice, Farmake i Stanjevice preko r. Sitnice.

    Poslije ovoga ( pricaju ) bio je boj na Carevom-Lazu, gdje je Ljesnjane u boju protivu Turaka predvodio knez Milo. Tom prilikom knez je naredio Milosu Jovanovu Vukcevicu s drustvom da, posto turska vojska prijedje preko Krnjicke Kamenice, navaljaju kamenje na neko zdrijelo kuda su konjanici prolazili, kako se isti docnije ne bi mogli tako lako povratiti ( da se uvece ne mogu tuda ). Milos je ( vele ) to ucinio te su (turske ) konjanike u bjezanju Crnogorci pristigli na zdrijelo ( tom zdrijelu ) i skoro sve pogubli.

    Knez Milo je ( po predanju ) poginuo ( u doba Cupril. Napada ) od vezira Cuprilica ( 1714 ), koji je onda mnogo crnogorskijeh glavara na vjeru pogubio.

    Poslije kneza Mila bio je knez Gojko, sin Milosev. U vrijeme kneza Gojka Vukcevici su poceli stalno naseljavati Bigor i Bridje, a do tada su ih drzali samo sa stajama. Iza ovoga poceli su naseljavati Goljemade i Pod-Stranom. Sva ova nova sela nazvata su nova Donja Drazevina. Do ovog doba stanovali su Pod-Stranom i u Goljemadima starosjedioci: Berilaze, Vukadinovici i Taricevici, koji su sa zemlje, koju su odrzali siljali procerivanim poturcenjacima neki dohodak. Posto su se ova bratstva odselila Vukcevici su im dio zemlje, koji su ovi drzali zauzeli i potpuno osvojili cijelo zemljiste na kojemu i danas zive.

    Poslije Gojka bio je knez Petar Vucetin. U to vrijeme mitropolit Vasilije ponudi Vukcevice, da prodadu Bridje, posto ih crkvena zemlja sa svake strane okruzuje. Vukcevici prodadu vladici Bridje pod tom pogodbom, da oni i dalje zemlju drze i obradjuju, a crkvi da neki dohodak daju; uz ovo im Vladika za Bridje zapopi Nikolu Banica, dade konja knezu Petru a ostalijema dade neku sumu novaca. Docnije je i Sv. Petar ovu pogodbu potvrdio, proklevsi svakoga drugoga, osim Vukcevica, koji bi na Bridje stanovao, a to predanje i danas u veliko u narodu zivi.

    Kad je jednom knez Petar dosao s Cetinja kazao je, da se je zahvalio pred glavarima, da ce zapaliti neko tursko selo preko r. Morace. Uvidjelo se je, da ce se moci izgorjeti i poharati tursko selo Mahala u Zeti. U tu svhu ceta je posla i pred njome pop Nikola Banic – Vukcevic, koji se je i u ranijim napadajima na Turke odlikovao i posjekao dvije glave. Pop je s cetom opalio selo, a u jednoj kuli zatvorilo se je 17 Turaka. Pri jurisu na kulu prvi je prinio breme slame pop Nikola, i poginuo na vrata od kule; po tom je Marko Gojkov prinio slamu i s cetom ponovo jurisao na Kulu, zapalio je i u njoj izgorio svih 17 Turaka. Razvaline od ove kule i danas se nalaze, i iz mrznje na ovaj dogadjaj Turci je nijesu nikada napravljali. Na neko vrijeme poslije ovoga prosao je s vojskom put Cetinja Mahmut-pasa Busatlija i tamo opalio manastir. Za pasom je isao tajin za vojsku od Zete preko Sinjca. Knez Petar je tada bio s Ljesnjanima u Dobrosu kod Staniseljica, pa videci silnu vojsku uz Mahmut-pasu, a nemajuci uza se nikoga do Ljesnjana nije ni udarao na Mahmutovu vojsku, vec je, kad je razumio kuda tajin prolazi, otpravio jednu cetu da otme tajin i prolazak mu sprijeci. Pred cetom je poslao Djukana Dragova, Suta Stankova i Vasilja Otaseva, Vukcevice, koji su na tajin udarili na Vrtijeljku, vise Kaludjerova Zdrijela; kiradzije su posjekli a tajin oteli, i koliko se je tu tajina otelo i pokvarilo, ostalo je da se u narodu govori : “usmrdio se ka’ pasin hljeb na Vrtijeljku”.

    Poslije Petra bio je knez Novak Otasev. U to vrijeme bio je boj na Kruse i pogibija Mahmut-pase Busatlije. Pred Ljesnjanima je u ovome boju bio knez Novak Otasev. Boj se je svrsio sa Mahmut-pasinom pogibijom, a u tome boju po narodnome predanju najglavniju su ulogu odigrali Ljesnjani i Cetinjani sa svojom okolinom. U ovome boju mnogi su posjekli po nekoliko glava, a Vukcevici koji su posjekli vise od po tri glave bili su ovi: Pajo Mojasev, barjaktar, Turcin Novakov, knez Novak Otasev, Golub Novakov, Djukan Dragov, Mrdjen Petrov, Nikola Gavrilov, Suman Otasev, Dajica Lakov, Pavic Banic, Vaso Micov, Stano Miloev, Zivko Stankov, Ilija Simonov, Vasilj Otasev, Milos Stankov, Jovo Zivkov i Ilija Rajicev.

    Poslije boja na Kruse Ljesnjani su isli i u Boku u ratovima protivu Francuza, gdje je Ljesnjane u ratovima predvodio knez ( 1 ) Novak Otasev Vukcevic. Od znatnijeh Ljesnjana tamo

    1) ( Nekoliko dovde navedenih primera pokaz. Da je knez bivao i voskovodja )

    je bio i Vojvoda Stano Uskokovic, koji je upravljao sa vecim dijelom crnogorske vojske, a sa Ljesnjanima je; kao sto je receno, upravljao knez Novak.

    Poslije Novaka bio je knez Lazar Vasiljev, koji je posljednji bio od knezeva. U ovo vrijeme Ljesnjani su izagnali Turke iz pogranicnih sela Grbavaca i Donjih Kokota, gdje se nikada vise nijesu selili. Tom prilikom je poginuo Lazar Mrdjenov, koji je, braneci se, tri glave posjekao. Osim ovoga Ljesnjani su u ovo doba dva puta turske kuce u Ljeskopolju palili, koje su Turci docnije popravljali. U ovo doba spada i formiranje stalnijih i odredjenijih granica izmedju nas i Turaka, i kao vrlo vazne cinjenice, koje su mnogo doprinijele i u cilju toga, izmedju mnogobrojnih navescemo ove:

    Turci su bili na vjeru uhvatili i u Spuzu zatvorili Mila Tomaseva s Kokota, koji im je bio s kokocanima danak odrekao. Mila je na vjeru uhvatio Asan Memedov, turski glavar od Ljeskopolja. Istoga Asana zarobili su na r. Sitnici : Radoje Djukanov, Musika Nikolin i Todor Vasiljev, Vukcevici, a konja mu je oteo Bosko Stanov Vukcevic. Zarobljenoga Asana, kao glavu od pogranicnijeh neprijatelja, predali su crnogorskijem vlastima, koje su ga musketale.

    Barjaktar Malisa Popov Vukcevic s bracom ogradio je kulu u Mihaljevice u Berima, sa koje su tvrdjave, kao i s tvrdjava sa Kokota, prisiljeni Turci da napuste sva svoja imanja na zapadu od r. Sitnice. Vukcevici su sa Krusima oteli Beri od Turaka, a jednom prilikom barjaktar Malisa Popov sa jos 50 Vukcevica izbavio je Vela Stanova Cetkovica s Krusima iz kule, u kojoj su se ovi bili zatvorili od turskoga napadaja.

    Za vrijeme imenovanijeh knezeva Turci su mnogo napadali na nas duz istocne granice Ljesanske nahije, a od napadaja, koje su Vukcevici i s njima drugi Ljesnjani cinili, napomenuli smo samo one, koji su izvrsavani po naredjenjima Crnogorskije Gospodara.

    Na nekolike godine poslije stupanja na vladu Petra II – prestaju biti knezevi u Crnoj Gori, a plemenska vlast prelazi na kapetane. Kad su, dakle, prvi put postavljeni u zemlji kapetani, plemenu Ljesanskom postavljen je za kapetana Simon Vasiljev a poslije njega Radoje Mitrov, Vukcevici. Ova dva kapetana bila su za vlade Petra II i u njihovo vrijeme Vukcevici su cinili mnogo pogranicnijeh napadaja i cetovanja, u kojijema su iscerivali pljenove iz Zete i sjekli turske glave.

    Poslije Radoja Mitrova bio je kapetan Serdar Ivan Popov Vukcevic. U ovo vrijeme uz kapetane stavljaju se i stotinasi, te je prvi stotinas od Vukevica bio Radoje Musikin a docnije Filip Savov – Vukevici.

    Pored knezeva, koji su neprekidno u Ljesanskoj nahiji bili samo od bratstva Vukcevica, i pored kapetana prvi barjak u Ljesanskoj nahiji dat je Vukcevicima i prelazio

    je s oca na sina do danas. Od mnogijeh znatnijeh barjaktara pominjemo Muja Malisina, koji je mnogo cijenjen kao junak.

    Posto je razdvojena vojnicka i gradjanska vlast, onda je za Ljesanskog komandira postavljen Radoje Musikin Vukcevic, a tada su Vukcevici dobili jos jedan barjak i dva oficira, od kojijeh je jedan, Pero Nikolin, i glave u bojevima sjekao. Poslije Radoja bio je komandir Simon Ivanov Vukcevic.

    Osim pomenutijeh cinova Vukcevici su svagda imali od svoga bratstva svojijeh svestenika, a od popa Rasa i popa Scepana bili su svestenici neprekidno s koljena na koljeno do dana danasnjega. Zna se kakav su ugled u prvo vrijeme imali svestenici medju Crnogorcima, te se i po sebi razumije da je medju njima bilo znatnijeh ljudi, a pop Joko je i neprijateljske glave sjekao.

    ___

    Pored knezeva, kapetana, stotinasa, oficira, komandira i svestenika i barjaktara, koji se kao glavari u narodu pominju, od Vukcevica se pamte i s postovanjem pominju jos i ovi znatni ljudi:

    Marko Gojkov, sin kneza Gojka. Njega je jedanput turcin Begovic iz Mahale ( Zeta ), zbog onoga sto je ovaj s drugovima izgorio 17 Turaka, pozvao na megdan na mjesto Zamlat, izmedju sela Vukovaca i Grbavaca. Na tom megdanu Marko je Begovica posjekao. Drugi put je Marko na megdanu posjekao na Lesendru Ivana Stijepova iz Crmnice. Treci je megdan Marko dobio na Poskanjsku Jamu ( pod Garcem na r. Sitnici ) gdje je posjekao Vuka Filipova Brajovica, kada su na istom mjestu i istom prilikom Vukcevici dobili jos cetiri megdana. Marko se je odlikovao junastvom u svim bojevima.

    Murgeza Jovov bio je savremenik kneza Petra i zivio je u vrijeme vladavine Vladike Save i Vasilija i Sv. Petra; zivio je vise od 100 godina. Murgeza je bio covjek rijetkijeh dusevnijeh osobina. On se nije primao nikakve vlasti, a njegov savjet i njegova rijec u svijema ozbiljnijim pitanjima bila je uopste za svakoga mjerodavna. Svojijem sirijem pogledom na savremeni zivot stekao je rijetki ugled i kod drugijeh plemena, te je mirio krvne zavade i rjesavao visa i teza pitanja i u drugim nahijama. Gdje nije mogao na vrijeme stici tamo je siljao, kao znak da ce doci, svoje oruzje, i taj znak dovoljan je bio da ljude u miru odrzi dok Murgeza dodje. Kad ga je jednom prilikom Petar I pitao, kako to da na njegove presude svako pristaje, odgovorio je: “Sv. Vladiko, ja sudim prema vremenu, gdje se moze pravo, tu pravo, a gdje ne moze, tu boljemu bolje, a goremu gore; bolji i jaci malo popusti, tek da se stvar malo umiri, a gori i nejaci voliji je ista nego nista. – Tako ja ljude mirim”. Sv. Petar je na to s uzdahom odgovorio: ”I ja, Murgo, isto tako sudim do boljijeh prilika, a da mi je u zemlji imati samo jos tri takva covjeka, sve bih umirio i doveo u red”. Sv. Petar je veoma volio Murgezu i cijenio njegov rad te kad je jednom namjeran bio da bolji red i sud u zemlju uvede, zatrazio je od Murgeze, da mu koga poslje na Cetinje, jer od nekoliko ljudi hoce da sastavi neki visi sud. Murgeza je onda rekao knezu Petru Vucetinu da on ode, ali ovaj nije htio napustiti knestvo i upravljanje Ljesanskom nahijom. Onda Murgeza ponudi Laka Perisina Vukcevica koji je rekao: “Neka mi Petak dade knestvo, pa neka on ide”. Kako se od njih nije htio nijedan primiti da ode na Cetinje, jer je tada najvisa vlast u narodu bila knez, a za drugu osim za Gospodara, nije se znalo – to Murgeza poslje vladici svojega kuma Stana Uskokovica, koji bude postavljen za vojvodu i koji je docnije postao cuven covjek; to je bio prvi vojvoda u Ljesanskoj Nahiji, i vojvode su imale pravo da sude na Cetinju, a medju narodom su sudili i upravljali drugi glavari. -Sva predanja o Vukcevicima i drugijema doticnijema bratstvima zivjela su u cjelosti kod Murgeze Jovova i od njega su naslijedjena.

    Petar Ilin odlikovao se pri napadu i paljenju turskijeh sela u Ljeskopolju i tu posjekao dvije glave; bio je covjek dobar i veoma postovan u svome plemenu.Poginuo je na Zabljaku kad se je isti prvi put poharao.

    ___

    Ovo je u glavnome proslost bratstva Vukcevic, gdje su pomenute samo glavnije licnosti; posto je bratstvo mnogobrojno, to da bi izbjegli veliku opsirnost, ne imenujemo mnoge poznate licnosti. Znatne dogadjaje i po njima znatne licnosti za vrijeme posljednja dva crnogorska gospodara ne napominjemo, posto su to savremeni dogadjaji i licnosti.

    ___ ___ ___

    Bratstvo Vukcevici u nekim nishodecim linijama broji od Draska cetirinajest pasova, a u nekojima i manje.

    Primjera radi navescemo najduzu liniju:

    1. Knez Drasko,

    2. Pop Vukac,

    3. Bosko

    4. Petar

    5. Vukac

    6. Milos

    7. Milutin

    8. Gavrilo

    9. Nikola

    10. Musika

    11. Pejo

    12. Nikola

    13. Savo

    14. Bogdan

    Da smo ovo predanje o svome bratstvu naslijedili od svojijeh predaka, i da isto medju nama u cjelosti zivi tvrdimo svojijema potpisima:

    Kom. Radoje Musikin Vukcevic – Milosevic,

    Pop Jovan Z. Vukcevic, Kom. Simon I. Vuk.

    Zeko I. Vukc. Of. Djuro R Vukcevic.

    Risto M. Vukc, P. J. R. Vukcevic

    Joko T. Vuk, Ivo Ste. Vukcevic. – Djukanovic

    Sako Dragov, Niko St. Vukcevic – Rasojevic

    Mato Masov Vukcevic – Vojinovic Pavic Perov Vukcevic – Banic Joko Nikolin Vukcevic – Mir.

    Perisa J. Vukc. – Pesic

    Mico S. Vukcevic, ucitelj

    Drazevina, 1. avg. 1910. g.

    Vukcevici su bratstvo iz Ljesnske Nahije , 10 km od Podgorice, prema Cetinju i naseljavaju sledeca sela u kojima nema drugog prezimena osim Vukcevic Goljemadi, Lijesnje, Bigor, Sinjac,Podstrana i Kornet, Drazevina,Zabljak Crnojevica, Botun i Bridji u kojima ima i drugih prezimena.
    Slava je Djurdjic 16. Novembra po novom kalendaru.

  2. Bojan

    U podrucju Vrake u okolini Skadra zivjelo je par kuca Vukcevica koji su za vrijeme represalija Enver hodze morali promijeniti prezime i dok su zivjeli u Albaniji nosili su prezime Maljaj