TESTIRANI ANANIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU
Ananić
Haplogrupa: N2 P189.2
Poreklo: Banija
Krsna slava: Đurđevdan
______________________
Prezime Ananić je poreklom sa Banije. O ovom prezimenu vredan prilog poslao nam je naš saradnik Vojislav Ananić. Njegovo istraživanje prenosimo u celini:
Srpsko selo Papići na Baniji (sada u Banovini) u Hrvatskoj, je matica svih Ananića. Odakle su i kad tu stigli, još uvek je nedovoljno utvrđeno. Po jednima su stigli zajedno sa Papićima iz sela Koravnica iz plemena Banjani (u korenu ima ona osnova „anani“, a kako je do toga došlo, ne zna se. Banjani su tada bili u Istočnoj Hercegovini i uglavnom su i gravitirali ka Bosni i današnjoj Hrvatskoj). Novom selu su dali ime Papići. Po nekima su grčkog porekla, kada je padom Pećke patrijaršije Fanara postavljala crkvene velikodostojnike. To se odvijalo u vreme Vojne Krajine.
Prvi pismeni pomen ovog prezimena nalazimo 1754. godine pod imenom Maxim Anannich, kaplar u austrougarskoj vojsci. Međutim, u rodoslovu Ananića se često pominju duhovna imena Ananije od kojeg imena je i izvedeno prezime, samo što je iz njega izostavljeno ono -ije.Ostao je koren reči Anan na koji je kasnije pridodat nastavak za srpska prezimena -ić. Znači, nije Ananije-Ananijev-Ananijević, nego ANANIĆ. Nešto kao Ilija-Ilijić-Ilić. Pominju se još i duhovna imena Atanasije, Mojsije, Sofronije, Maksim, Benedikt (nedavno preminuli arhimandrit manastira Ravanica u Vrdniku). Pošto se oni kao duhovnici nisu mogli ženiti (neki su bili u činu arhimandrita, npr. Ananije u manastiru Papraća još 1638.godine, zatim Ananije iz Fanare kao mitropolit zahumsko-hercegovački,itd), verovatno su neki od njihovih braća davali svojoj deci imena poznatih stričeva. Po kazivanju Manojla Grbića u „Karlovalčkom vladičanstvu“, baš taj mitropolit se pominje u obilasku nekih sela u Lici, na Baniji i na Kordunu. To je bilo u razmaku od petnaestak godina i nije isključeno da su Maksim i Ananije bili srodnici, možda braća, a možda stric i sinovac. To je bilo baš u vreme kada su se na području današnje Hrvatske uvodila prezimena. Obojica nisu bila stalno nastanjena u Papićima, jer je Crkva određivala mesto službovanja svojim ljudima, a Austro-ugarska vojska svojim. Sa Banije su se kasnije iz matičnih Papića mnogi iselili u Slavoniju, naročito oko Sl. Broda, ali, Đorđe Janjatović u svojoj knjizi „Srpska prezimena u Bosni“, pominje Ananiće u selu Trnjanji kod Dervente.
Negde oko 1920.godine, neki od Ananića su iselili u Vojvodinu, u selo Aleksandrovo kod Zrenjanina i u Banatsko Aranđelovo kod Novog Kneževca. Ima ih da su početkom 20. veka iselili u SAD, a u Kanadu oko 1950. godine.Što se KRSNE SLAVE tiče, pravi Ananići iz Papića sa Banije slave ĐURĐEVDAN, dok oni u Bosni slave Jovandan, a u Hrvatskoj Jovandan, pa i Mitrovdan (verovatno se neko „prizetio“ i prihvatio ženinu Krsnu slavu).
Ananića ima i u Zagrebu, ima ih verovatno da su postali i katolici, ali ih nakon „Oluje“ i „Bljeska“ ima danas širom Srbije, a i sveta.
KRSNA SLAVA: Đurđevdan (najčešće), Jovanjdan i Mitrovdan
_______________________________________________________
PRILOG:
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
2. avgust 2012. u 12:37
Vojislav Ananic
E, dragi moj Zlatko, ti si sigurno Zoranov sin.Znam ti dobro i dedu Stevu i baku Cicu, kao i tatu Zorana. Svi smo mi rođeni u Velikim Livadama (Aleksandrovo), a potičemo sa Banije. Odlično se sećam i tvog dede Dragana (napisao sam o njemu divnu priču), baba Boje, a i tvog pradede Jovana i prababe Milke. Pošalji mi tvoju e-mail adresu da ti pošaljem rodoslovno stablo ANANIĆA. Inače, do sada sam izdao 12 knjiga. Pozdravi sve tvoje. Vojislav (Bracika) Ananić, Đurin i Kekin sin. Nažalost, pre mesec dana mi je preminuo brat Dušan (mlađi od mene 8 godina).
3. avgust 2012. u 09:39
Zlatko Ananic
Da, ja sam Zoranov sin . [email protected] . Pozdravljaju i oni vas . Primite moje saucesce . (meni je u utorak umrla baka Cica)
3. avgust 2012. u 12:36
Vojislav Ananic
Poslaću ti prilog o Ananićima i zbirku pripovetki u kojoj se nalazi i priča o tvom pradedi Draganu – “Rođi”. Prenesi dedi Stevi i tati Zoranu moje saučešće, povodom bakine smrti. Pozdrav svima, Vojislav Ananić
9. septembar 2012. u 00:47
Djordje Stankovic
Zovem se Đorđe Stanković,rođen u Slavonskom Brodu,detinjstvo sam proveo u Trnjanima odakle je rodom moja majka.Čudnim putevima moj pretraživač je dospeo do ove stranice gde sam mogao pročitati ime svog ujaka Jovana tj.Čede Ananića alias blagopočivšeg arhimandrita Benedikta,koji me je krstio u istim tim Trnjanima kao tada još mlad kaluđer.Moje obe prababe,mamine bake su iz kuća Ananića.Deda mi se zove Sofro Ratković i po predanju mog čukundede došli smo iz”Maćedonije”ali nije isključeno da baš dolazimo iz Grčke,a priča se i o cincarskom poreklu.Ananići slave Dimitrija Solunskog,a Ratkovići Velikomučenika Georgija čija ikona je grčka i stara 200 godina.Sećam se Steve Ananića(1909)koji mi je kao detetu pričao o velikom bogatstvu njegove porodice.Vidim da gospodin Miroslav poznaje moje selo pa ne bih se začudio da i o mojoj porodici nešto zna više.Zahvaljujući njemu doznao sam nešto više o mom selu…inače skoro na jednoj slavi bio sam sa jednim rođakom Goranom Ananićem koji mi je spominjao nekog gospodina koji zna sve o njegovom poreklu.Inače Goran se oženio sa Japankom,tako da postoji mogućnost da se loza Ananića začne i na dalekom istoku.Pozdrav i javite na [email protected]
9. septembar 2012. u 10:25
miroslav markov
** pozdrav Đorđu – sinu Drage Ratković od Sofronija loze Petra Ratkovića !
** drago mi je da si svoju savjest ponukao da kao i Goran odgonetneš barem imena svojih predaka koji i onda življahu radeći u nadi da nešto steknu, budu uvijek bolji i napredniji za korak ispred svoje generacije i svoga vremena….ja sam se ovog posla uhvatio oženivši vašu Jadranku jer po mom staparskom predanju Markovih mi moramo znati ko je od koga, šta je, odakle je da se ne učini neoprostivi grijeh rodoskvrnuća, kako mi je djeda rekao da u nas “ne uđe nečista krv”….tako sam došao do porijekla mnogih porodica trnjana od kojih je moj sin potomak i danas mu pokazujem sačuvane fotografije tada najuglednijih, bogatih, dostojanstvenih i još u ono doba pismenih predaka kojima on kaže – VJEČNAJA PAMJAT !….pozdrav i svako dobro…
9. septembar 2012. u 10:39
vojislav Ananić
Gospodine Stankoviću,
Neznam zašto sam čudnim putevima došao do ove stranice? Pošto sam Ananić, naše poreklo proučavam već više od 30 godina. Inače, sa tvojim ujakom blagopočivšim arhimandritom Benediktom, dok je bio na službi u Manastiru Vrdnik u Sremu, sam bio u telefonskom kontaktu i slao mu ono što sam pronašao o Ananićima.Posle njegove smrti, iz Platičeva gde je i sahranjen, zvala me je Stojaković Ljubica, njegova sestra,verovatno tvoja tetka.A jedan Stevo Ananić danas živi u Kruševcu. Eto vidiš, da je svet mali i da se ipak nekako pronalazimo. Ukoliko si zainteresovan, javi se da ti pošaljem ono što sam o Ananićima našao. A bilo bi poželjno da i Vi ponešto znate o Ananićima i da sve ovo dopunite.
22. oktobar 2012. u 19:15
Vojislav Ananić
Pomenuo sam da nam prezime verovatno potiče od nekog duhovnog imena nekog crkvenog velikodostojnika, među kojima ima nekoliko Ananija.
Međutim, jedan je posebno interesantan. ANANIJE mitropolit novobrdski 1598 – 1612.Ananije se pominje 1592. pre izbora za mitropolita novobrdskog, zajedno sa svojim ocem monahom Georgijem, i Vojinom, bratom od strica, “spahiom”. Oni su ktitori priprate hrama manastira Svete Trojice kod Pljevalja, koju iz osnova podigoše, obnoviše i živopisaše. Mitropolitom novobrdskim postao je posle smrti mitropolita Vasilija. Pominje se u patrijarškoj sinđeliji pravoslavnim vernima u Vretaniji, 1609, kojom se priznaje hirotonija Simeona za episkopa pravoslavnih u ovim zapadnim krajevima. Međutim, sinđelijun nije potpisao patrijarh Jovan već sedam mitropolita, među kojima je i novobrdski Ananije i bečkerečki Visarion. Mitropolit Ananije umro je 1. aprila 1612, u sredu šeste sedmice uskršnjeg posta, u manastiru Gračanici.
Vrlo je moguće da je da je baš on rodonačelnik Ananića (verovatno je njegov brat dao ime svom detetu po slavnom stricu), jer se spominje doba vladike Simeona Vretanje i patrijarha Jovana. A moju Baniju su u to vreme naseljavali ljudi baš iz tih krajeva, iz Banjana, Drobnjaka…Dalje, spominje se ime Vojin, a u našoj familiji ima i Vojina i Vojislava, spominje mu se otac Georgije (a to je naša Krsna slava i možda je baš po njoj i dobio ime). No, to su za sada samo razmišljanja i povezivanja nekih podataka iznetih u vezi sa ovim Ananijem.
7. jul 2013. u 13:11
vojislav ananić
ČERINI POTOMCI? N1a R189.2
Na srpskom DNK Projektu postoji jedna dosta dobro definisana grupa bliskih porodica koja poseduje specifičnu i u svjetskim okvirima veoma rijetku haplogrupu N1a R189.2. Radi se o sljedećim porodicama:
A n a n i ć – Banija, testiran na 17 markera
J o k i ć – Sivac u Bačkoj, testiran na 67 markera
T e š m a n o v i ć – Jasenica, Zvornik, testiran na 12 markera
Š u ć u r – nepoznato mjesto porijekla, testiran na 37 markera.
Iako testirani na različit broj i vrstu markera, ipak se za sva ova prezimena može reći da su imala zajedničkog pretka u periodu Srednjeg vijeka (potrebno bi bilo da su svi testirani na 67 markera da bi se to moglo tvrditi i sa većom sigurnošću. Tako se recimo Šućur i Jokić na zajednički testiranih 37 markera razlikuju u 5, što se smatra jasno definisanom genetskom vezom u skorašnjem periodu. A n a n i ć se u odnosu na ovu dvojicu na analiziranih 16 zajedničkih markera razlikuje u dva markera, a Tešmanović se na analiziranih 12 markera razlikuje u 1 markeru od Jokića i Šućura. Međutim, kada uporedimo 37 markerne haplotipove Šućura i Jokića, i kada primjenimo Nordvedtovu formulu za izračunavanje najdaljeg zajedničkog pretka, uz korišćenje stepena mutacije za svaki mutirani marker ponaosob, dobijamo veoma malu udaljenost do zajedničkog pretka od 10 – 15, 218 generacija. Razlog tome je u činjenici da su se mutacije desile na markerima sa velikim stepenima mutacije (391, 447, 464, CDy). To bi značilo da je zajednički predak Šućura i Jokića živio ne dalje od 400 godina unazad. Ako istu formulu primjenimo na A n a n i ć e v haplotip od 16 markera i uporedimo ga sa Jokićevim haplotipom, dobićemo sljedeće rezultate: A n a n i ć e v i Jokićev haplotip se razlikuju u 2 markera na analiziranih 16 markera. Poslije izračunavanja dobijamo da je zajednički predak Jokića i A n a n i ć a živio prije 12 generacija ili 360 godina. Zaključak bi bio da upravo u tom rasponu (300 – 400 godina unazad) trebamo tražiti zajedničkog pretka za sve pomenute analizirane porodice, pri čemu je Jokićev haplotip najbliži korijenu i mogli bi ga nazvati modalnim.
– genetičar Siniša Jerković, Banja Luka – saradnik portala Poreklo
8. jul 2013. u 09:12
vojislav ananić
ČERINI POTOMCI
(na osnovu halpogrupe N1a R189.2 – Ananić sa Banije, Jokić iz Sivca, Tešmanović iz Jasenice kod Zvornika i Šućur, nepoznato mesto porekla)
– isečci iz analize genetičara SINIŠE JERKOVIĆA iz Banja Luke –
Inače, Jokići iz vojvođanskog Sivca su možda i ključ porijekla ove grupe rodova, njihov haplotip je najduži testirani, a najbliži korijenu.
Ključno pitanje je bilo da li su Jokići iz Sivca potomci crnogorskih Jokića iz Velike. Sudeći po njihovom vlastitom predanju jesu, čak se i krsna slava Nikoljdan poklapa. I pravci seoba su od Čarnojevića išli dalje u tom pravcu, sa područja Raške i Kosova i Metohije prema Vojvodini. Ako je tačno da su Jokići iz Sivca potomci Jokića iz Velike sa planine Čakor u Crnoj Gori, onda je porijeklo Jokića iz Sivca sledeće. Prilog je malo poduži, odlomak je knjige Miloša Gojkovića “Velika kroz istoriju”.
Obzirom da je Čera bio porijeklom iz plemena Šalje, koje je za vrijeme Skenderbegovo (Đorđe Kastriotić 1403 – 1468)” a i mnogo kasnije” bilo srpsko pleme, onda je bliže istini da je Čera u vrijeme njegovog prebjega u Veliku bio Srbin.
Najzad, Veličani ne bi primili čovjeka druge vjere u svoju sredinu i oženili ga pravoslavkom zbog poštovanja svoga zavjeta, da održe svoju vjeru. U njihovoj sredini je svaka druga vjera, osim pravoslavne, bila neprihvatljiva, i teško je povjerovati da su prema katoličkoj vjeri imali blagonakloniji odnos u odnosu na islam. To ističe i Andrija Jovićević: “Nikad nijesu dozvolili da se ijedan muhamedanac useli među njih, a svoju su vjeru tako čvrsto držali, da među njima nije bilo ni jednog slučaja prevjeravanja”.(7)
Iz svega izloženog, čini se najlogičnijim zaključak da je predak veličkih Šaljana srpskog porijekla, da je svoje pravo ime i prezime saopštio zatječenim mještanima Velike, ali je uz njihovu saglasnost i obećanje da ga neće odati, koristio ime Čera po mestu Čerem u kom je na putu za Veliku izvjesno vrijeme boravio.”
Miodrag i Predrag Brković se pozivaju i na sledeće izvode hroničara Ratka Šaljića (1995):”S obzirom da kod arnauta i katolika danas nema niti postoji ime Čera, a takođe, ni kod Srba ne postoji takvo ime, što nas navodi na sumnju da Čera nije pravo ime našeg rodonačelnika već da je skovano po mestu Čeram odakle je došao naš predak. Svoje razloge dolaska u Veliku nije saoppštavao, a, takođe, o svom porijeklu i mjestu odakle je došao nije pričao do smrti. Pred svoju smrt, u dubokoj starosti, rekao je da je iz Skadra došao u Čeram, bježeći od krvne osvjete, zajedno sa dva brata i ocem. Potjera ih je ubrzo stigla i tom prilikom poginuo im je otac Leka. Uspjeli su da pobiju cijelu potjeru i da osvete oca, a zatim stigli iznad Gusinja, u Hote, gdje su se dogovorili da bježe na tri strane. Dva starija brata pobjegla su u Metohiju, jedan u okolini Dečana, a drugi u okolini Kosovske Mitrovice, gdje njihovi potomci i danas žive”. Miodrag i Predrag Brković o Čeri još iznose da, kad je “došao u Veliku, bile su samo dvije kuće – Živaljevića i Petrovića. Čera je govorio srpski i bio vjere hrišćanske, tako da mu nije bilio teško da uspostavi kontakt sa stanovnicima Velike. Predanje kaže da je poznavao kolarski i puškarski zanat, a to je bila rijetkost u to vrijeme, što ukazuje da ove zanate nije mogao da izuči u planinskom selu – katunu Čeram, već u razvijenoj sredini kao što je Skadar. Sve to govori da je Čera imao dobro životno iskustvo stečeno u sredini koja je bila razvijenija nego ova u koju je došao. Poznavao je mnoge poslove za koje žitelji Velike nisu ni znali. Ta preduzimljivost i poznavanje raznih poslova, omogućili su mu lakše prilagođavanje u divljini u koju je došao i mogućnost da lakše nastavi svoj život. Stanovnici sela Velika opčinjeni Čerinom vitalnošću, pokretljivošću, sposobnošću za snalaženje i u najtežim poslovima, rado ga prihvataju u svoju sredinu. Živaljevići se nijesu dvoumili da mu daju svoju odivu za životnog saputnika. Dalje, predanje kaže da je Čera, kao vrlo sposoban čovjek, uz pomoć prijatelja Živaljevića na Ivan polju napravio kolibu. Kada je zapalio prvu vatru u kolibi, Veličani su pratili kako će se ponašati dim. Pojavom prvog dima iz kolibe, ugledali su kako se dim diže u vis, zatim se proširio po cijeloj Velici do Čakora, Vaganice i Prijedola. Veličani su to protumačili kao znak da će njegovi potomci naseliti cijelu Veliku, što se kasnije i obistinilo”.(4)
Međutim, vrlo uvjerljivo djeluje predanje po kome Čera potiče iz Bovana u Bjelopavlićima od bratstva Kadića i da mu je pravo ime bilo Đuro. (To ime je često kod ANANIĆA sa Banije – primedba Vojislava Ananića.) Dr Jovan Erdeljanović u knjizi Stara Crna Gora, etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena, kaže:”Po ispitivanju P. Šobajića znamo, da je u Bjelopavlićima do 1860. godine zaista živjelo jako bratstvo Kadići, koje se poslije iselilo u Vraku kod Skadra”.(6)
Poslije izračunavanja dobijamo da je zajednički predak Jokića i A N A N I Ć A živio prije 12 generacija ili 360 godina. U knjizi Slavka Gavrilovića:”Građa za istoriju Vojne Krajine u 18. veku”, pod datumom 23. 07. 1754. prvi put u istoriji spominje se prezime “ANANIĆ” i to Maxim Annanich – unbesoldte gefreyte-aus Papich, dakle neplaćeni kaplar iz Papića. Ova tvrdnja ima svoje originalno uporište u dokumentu koji se čuva u mađarskom državnom arhivu (magyar orsagos leveltar). Prvi spomen na “ANANIĆE kao žitelje sela Trnjani kod Slavonskog Broda, datira od 10. 11. 1780. godine”.
Zaključak bi bio da upravo u tom rasponu (300 – 400 godina unazad) trebamo tražiti zajedničkog pretka za sve pomenute analizirane porodice, pri čemu je Jokićev halpotip najbliži korijenu i mogli bi ga nazvati modalnim. Na žalost, ne znamo odakle je testirani Šućur. Šućura ima više, a etimologija njihovog prezimena je od turske riječi “hvala”, što znači da je to prezime i nastalo nakon dolaska Turaka, ranije su se Šućuri svakako drugačije prezivali.
U Crnoj Gori, čini se da je matica svih Šućura okolina Nikšića (Lukovo i Dragovoljići). Smatraju se starosjediocima i starije prezime im je Savić. Odatle su jedni iseljeni u Drobnjak gdje slave Lučindan. I vjerovatno oni koji su naseljeni u Pivi, ali sa slavom Nikoljdanom. Za ove u Pivi je interesantno da su bili majstori i kovači, što je interesantno zbog veze sa Čeranima, a i slava je ista.
U Rađevinskom selu Bastavu ima porodica Tešmanović kojoj je starije prezime Soldatović i koja je doseljenma iz Hercegovine u drugoj polovini 18. vijeka. U istom selu živi i srodna joj porodica Kekić. Slave Đurđevdan. Od ovih ima i u Loznici.
U Jadranskom selu Dvorskoj takođe postoje Tešmanovići, sa starim prezimenom Anđelić doseljeni iz Hercegovine u prvoj polovini 18. vijeka. Slave sv. Stefana.
Priredio: Vojislav Ananić
18. decembar 2013. u 12:01
vojislav ananić
Po DNK analizi, utvrđeno je sa 96% tačnošću da su prapreci ANANIĆA iz Papića kod Sunje sa Banije živeli u Skadru, koji je onda bio srpski, čak više od sto godina i prestonica srpske države. U prilog tome dostavljam podatak da sam na internetu pronašao selo SUNJA kod Skadra, iz 15. veka (zapisao Božidar Alekse Vukčević, Toronto, 2002. godine). Po tome se može postaviti teza da su u vreme turske najezde ti Sunjani iz okoline Skadra krenuli ka zapadu, odnosno ka današnjoj Sunji na Baniji. A već smo rekli da je prvi poznati prapredak Ananića, ČERA, koji je živeo u Skadru, zbog krvne osvete iselio u mesto VELIKA na planini Čakor, a odatle, njegovi preci u Sunju na Baniju. Time se samo potvrđuje ono što se pronašlo DNK analizom. Kockice se polako slažu i zatvaraju.
Vojislav Ananić