Poreklo prezimena Aleksić

[toggle title=”TESTIRANI ALEKSIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Aleksić

Haplogrupa: I1 rod B

Poreklo: Svrzigaće, Slavonija

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Aleksić je široko rasprostranjeno u svim krajevima. Ovde ćemo navesti podatke vezane za poreklo ličkih i hercegovačkih Aleksića.

Aleksića u Lici je bilo u selima Gorići (Otočac), Kijani (Gračac), Melinovac, Ponori (Otočac), Ribnik, Orovac (Otočac), Otočac, Staro Selo. Milan Divjak Lički u “Ličkom kalendaru za svaku godinu” navodi da Aleksići (zajedno sa Mandićima, Pavičićima, Radulovićima, Vojnovićima, Mašićima i Vukmirovićima) pripadaju bratstvu Kosovčića, a plemenu Drobnjaka iz Hercegovine.

“Prema narodnoj tradiciji, u vrijeme Kosovske bitke 1389. bio je drobnjački vojvoda Ćurjan Kosovčić, koji je vodio Drobnjake na Kosovo, u toj borbi je zadobio sedam rana i izgubio mnogo Drobnjaka. Vojvoda Ćurjan imao je sinove: Milana, od koga su Barci, pa Vukana od koga su Vukmirovići, Dančula od koga su Dančulovići, i još dvojicu čija imena nije sačuvala narodna tradicija. Danas se niko ne preziva starim prezimenom Kosovčići. Oni su se razbratstvili na mnoge porodice. Dijele se na dvije glavne grupe, na: Ćurjanoviće i Omakaloviće. Odve dvije grupe dijele se opet na manje, i to: Ćurjanovići na: Barce, Vukmiroviće i Dančuloviće, a Omakaloviće na: Abazoviće i Grboviće. Od Ćurjana su porodice: Barci, Filotijevići, Malovići, Mandići, Mašići, Memedovići, Pejovići, Ćeranići i Pavičići. Od Omakala su porodice: Aleksići, Abazovići, Bašovići, Vojnovići, Golovići, Grbovići, Dukovići, Kovijanići, Odovići, Pušelje, Perišići, Radulovići, Ćorovići, Kadići, Vukovići, Kočovići, Simunovići i Sandići. Ogranci Mandića su: Jaukovići, Šaulići, Durkovići, Danilovići, Delići, Ostojići, Andrijaševići, Terzići i Jakšići.

U Dubrovačkim arhivskim knjigama još 4. aprila 1407. zapisana su goren navedena prezimena.

1605. godine iseli se veća grupa porodica iz Drobnjaka u sjevernu Dalmaciju, okolina Zemunika, ali ne ostadoše dugo već se preseliše u Liku. Tada dođoše: Mandići, Pavičići, Vukmirovići, Mašići, Vojnovići i Ćeranići. U Lici se toliko razmnožiše i iz nje se raseliše po svoj Bosanskoj Krajini, Kordunu i Dalmaciji”. (Milan Divjak Lički: Lički kalendar za svaku godinu).

U knjizi “Hercegovačka prezimena” Rista Milićevića, Aleksići se pominju Bogdašićima (Bileća) i Koleško (Nevesinje). Aleksića ima u Trebinju i Mostaru. Starinom su iz Maline – selišta u Rudinama. Iz Maline su preselili preko Trebišnjice u Površ i Vidanje. Iz Površi su se Aleksići preselili u Bogdašiće “zbog toga što su ubili Luku Pešikana”. U Koleško su doselili “od Bileće”. Pošto potiču iz poznatog plemena Maleševci, to im je bilo i prvo prezime. Slave Ignjatdan.

Aleksića je, prema navodima Janićija Pamučine, bilo i u Gacku krajem 18. veka i u prvoj polovini 19. veka. Mirko, sin Alekse Damjanovića, rođen u Gacku 1788. po ocu Aleksi prozvan je Aleksin, a zatim Aleksić. Mirko Aleksić je bio gatački uskok. Učestvovao je u više bitaka protiv Turaka. Na skupštini u Drobnjaku 1820. izabran je za kneza. Izbor je potvdio i Smail-aga Čengić, koji je, u znak poznanstva, darovao Mirku jedan handdžar. Mirko je, nekom prilikom sa Šujom Karadžićem išao na Cetinje, u posetu Njegošu. Tada je dao reč da će ubiti Smail-agu. U obračunu na Mletičku ova mu se želja ispunila. Poklonjenim handžarom zaklao je Smail-agu i glavu odneo na Cetinje.

KRSNA SLAVA: Ignjatdan (u Hercegovini)

__________________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

ALEKSIĆI

(na Malinsku i Pašinu Polju)

Aleksići potiču od Alekse Ristova Damjanovića, koji se doselio na Malinsko 1796. godine, iz Gornje Morače, a u Gornju Moraču su uskočili iz Gacka 1795. godine Risto i sinovi Aleksa i Pero. Kasnije se kod njih dosele Ilijini sinovi Mićo i Đorđije. Svi su se tada prezivali Damjanovići. Damjanovići su s ostalim Uskocima iz Malinska četovali i pročuli se kao junaci.

Aleksa Ristov imao je pet sinova – Mirka, Maksima, Marka, Miloša i Iliju, a Pero Ristov, Aleksin brat, imao je Jola i Baja. Mićo Ilijin nije imao potomsta, a brat mu Đorđije imao je Rada i Sima.

Svi potomci do sada nabrojanih se, po Aleksi Ristovu Damjanoviću, prozovu Aleksići, iako ne potiču svi od njega; ovo je zato što se Mirko Aleksin proučuo zbog velikog junaštva koje je pokazao prilikom pogibije Smail-age Čengića 1840. godine – Mirko je Smail-agi odsjekao glavu i ponio je vladici Radu na Cetinje.

Ovo bratstvo je dalo dosta junaka i čuvenih hajduka. Simo Đorđijev bio je potkomandir garde 1858-1862. godine; bili su čuveni kao junaci i Miloš i Gale; Gale je poginuo kod Bara 1877. godine.

Posebno treba istaći Mirka Aleksina, kneza i harambašu uskočkog- rodio se u Gacku 1795. godine, a umro na Malinsku 1889. godine.

Jakov Aleksić bio je barjaktar Durmitorske brigade. Poginuo je u Drugom balkanskom ratu u bici na Bregalnici protiv Bugara 1913. godine, a barjak poslije njegove pogibije preuzeo je Neđeljko Galov Aleksić, pa kad je i on ranjen u istoj bici, barjak je od njega prihvatio Đorđije Pušeljin.

U čuvenoj Mojkovačkoj bici istakao se oficir Kosta Aleksić-Damjanović, koji je tada ranjen.

Jedna porodica Aleksić odselila se u selo Bojate na Pivskoj planini, a jedna je prešla u Šarance, u selo Pašino Polje.

U komitskom pokretu 1916-1918. godine komitovali su: Petar, Sekule i Đorđije.

U NOR-u 1941-1945. godine učestvovali su: Veljko Petrov, borac NOP-a od prvih ustaničkih dana; poginuo je 27. januara 1942. godine na utvrđenom ustaškom uporištu Dujmovićima kod Trnova.

Milorad Mašanov, borac Četvrte i Pete crnogorske brigade, u kojoj je bio komandir čete; nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Vladimir Midov, Vlado Radov, Nikola Dušanov i Radomir Mijailov su bili borci Četvrte crnogorske proleterske brigade.

Radoš Jovanov je u stroju 7. crnogorske omladinske brigade od njenog formiranja u čijim je redovima i ranjavan. Mirko Đorđijev je jedan od čuvenih puškomitraljezaca i jedan od najhrabrijih boraca 7. omladinske crnogorske brigade.

Danica Nikolina, borac NOR-a, ranjena je na Sinjajevini

1940. godine; strijeljana je iste godine u Nikšiću.

Aleksića ima u raznim mjestima širom naše zemlje, gdje su odlazili radi zaposlenja i školovanja.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić