Poštovani,
ova stranica je u pripremi.
Pozivamo vas na saradnju.
Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).
Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.
Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
1. jun 2020. u 09:15
Jovan Markuš
Markuši u Crnoj Gori
Na teritoriji današnje Crne Gore žive Markuši preko 600 godina i nijesu mijenjali prezime. Ovdje su došli u vrijeme kada se današnja Crna Gora nazivala Zeta, a Stara Crna Gora se nazivala Gornjom Zetom.
Markuši su se odselili sa Kosova i Metohije iz mjesta Momuša (metoh manastira Hilandar) kod Prizrena i naselili u današnjim Momišićima ( ustvari Momušićima kako se nekada nazivalo ovo naselje), koji su bili takođe metoh manastira Hilandar. Postoji i pretpostavka da su se prvo doselili u mjestu (selu) Građani kod Cetinja, koje pripada Riječkoj nahiji,a potom se naselili u Momišićima. Činjenica je da i danas u Građanima na imanju Popovića od davnina postoji kućište Markuša, na osnovu koga je etnolog Andrija Jovićević izveo zaključak da su prvo živjeli u Građanima . Nesporno je da su Markuši najstarije bratstvo u Momišićima i jedno od najstarijih u Podgorici.
Jedan od naših predaka bio je Georgije Markuš, vladika prizrenski od 1333 do 1348. godine, za vremena Cara Dušana. Ovo ja bila prva seoba Markuša sa Kometa u Zetu, a druga je bila prema Vojvodini pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem.
Krsna slava Markuša u Crnoj Gori je Sveti Georgija (Đurdjev dan) a jedan dio slavi i Đurđicu (Markuši u Lješkopolju kod Podgorice).
Pored Crne Gore, Srbije, Republike Srpske i Hrvatske (Slavonija…), Markuša ima najviše u Karpatskoj oblasti odakle su se najvjerovatnije doselili u jednoj od seoba na Balkan. Brojčano ih najviše ima u Zakarpatskoj oblasti u tzv Beloj Srbiji (Rusija – danas Ukrajina), a toponima sa imenom Markuš najviše ima pod Karpatima u sjevernoj Slovačkoj (grad, brdo, dolina, zamak…). Prezimena Markuš ima u Rusiji, Ukrajini, Slovačkoj i Mađarskoj
Naša porodica na Cetinju je jedna od najstarijih, gdje živi preko 130 godina. Na prvom popisu varoši Cetinje iz 1879. godine od 180 porodica dvije su Markuš (original u Državnom arhivu Crne Gore na Cetinju).
Nije poznato u Crnoj Gori da je neka porodica Markuš primila drugu vjeru. Danas Markuša ima najviše u Podgorici (Momišići, Ponari, Berislavci…), Cetinju i Nikšiću.
(Prilog Jovana Markuša sa Cetinja o porodici Markuš)
8. oktobar 2020. u 12:14
Bogdan
1. “Na teritoriji današnje Crne Gore žive Markuši preko 600 godina ..”
2. “Markuši su se odselili sa Kosova i Metohije iz mjesta Momuša (metoh manastira Hilandar) kod Prizrena i naselili u današnjim Momišićima …”
Postovani gospodine Markušu, s obzirom na Vas prilozeni prilog od podatka pod br.2 , i ako javno nedoreceno tj niste naveli u pismenoj formi, Vi se pozivate na odredjene istorijeske zapise iz srednjovjekovnih hrisovulja tj vladarskih povelja od odredjenog najranijeg vijeka i godine s cime sam uvjeren da ste vrlo dobro upoznati inace se nebi bavili odredjenim ozbiljnim istrazivanjem, nakon toga takodje postoji recimo kontinuirani spomen s prekidima drugih vladarskih povelja (neki nisu ni datirani, koje je diskutabilno!), drugih oblika imena danasnjeg naselja Momišića u Lješkopolju, koja je presjekla nekadasnju Lušku Zupu u srednjovjekovnoj Gornjoj Zeti. Cemu reci “600 godina” (?) na sta bi spalo da su Markuši dosli 1420. godine na zacetku prvih spomena i uspona zetskog gospodara Stefanice Crnojevića, pa cak i ” preko 600 godina” (?) sa kakvom preceranom neodredjenom vremenskom orijentacijom i astronomskom vremenskom supljinom s cim u tom mahu podjedanko pomladjujete njihov dolazak a i boravak?
Ono sto zelim reci je da Vam se ne slazu obje te recenice s tim izkazom! Da ste rekli preko 800., 830. ili 831. godinu, bilo bi najpobliznije korektno i prihvaceno nasprem srednjovjekovnim poveljama, pa bilo se radilo 10 godina manje ili vise od navedenog ne bi bilo velja stvar za raspravu.
10. oktobar 2020. u 15:04
Bogdan Markuš
”Postoji i >pretpostavkaČinjenicazaključakprvoj polovini 13. vijeka1396. godine< (!) … U kasnom 14. vijeku u Evropi, manja i portabilnija rucna vatrena oruzja su razvijena, cime su stvoreni prvi oblici licnog vatrenog oruzja. U kasnom 15. veku Otomansko carstvo je koristilo vatreno oruzje u svojoj redovnoj pjesadiji.
Pri ovome sudara se ova vrsta verzija usmenog predanja da je bratstvo Markuš doslo u 12. vijeku, bilo dosli direktno u Momišicima iz Prizrenskog okruga i naselja Momuše/ Mamuše sa Vizantijskog podrucja kao bjegunci pri ratnim okrsajima njene unutrasnje teritorije, ili da su istim starim srednjovjekovnim karavanskim Zetskim putem prosli kroz sjeverni dio danasnje Albanije namjesto preko Cemovskog Polja uzeli smjer presavsi rijeku Bojanu duz brdima ili juzne obale Skadarskog jezera prema Viru u smjeru Gradjanima. Cinjenica je da vecina njih brastava koji danas ima a i oni koji su bili medju njima (kao npr Sisovici (ovi su veoma interesantni jer dijelu istu sudbinu kao Markuši tj imaju identicno porodicno predanje povod krvne osvete samo razlika u datiranju, a jedan dio od oba bratstva skupa zive u Ponarima i u Berislavcima u Zeti, Lipovci odnosno sin Ljes njihovog pretka koji je uteka rad nekog ubistva u Zatu (12. v), zapravo Lipovcima izvorno prezime je Ljesevic) imaju svoje porijeklo ponajvise iz Prizrenskog okruga i da se medju ostalom vidjeti da su Gradjani bili kakva vrsta karantina za pridoslice i emigrantna struja sa istoka u srednjovjekovnoj Zeti, ako smijem tako reci. Znaci, ukoliko je ova prica tacna na temu okrsaja i bijeg rad krvne osvete u Gradjanima da se radi o vatrenom oruzju, stavlja pod sumnju starost boravka bratstva Markuša u Momišićima !
1. Gradjani su se ponajprije unazad prvenstveno zvali Trhaljina po Trhaljima, Trhalji su se od tud iselili u Boki.
– Sta znaci i kako objasniti ime Trhalj? Sta se uopste zna o njima i ko su oni bili? Datiranje: vijek/ godina?
2. Gradjani su se nakon Trhaljina prozvali Sisojevici do kraja srednjeg vijeka.
– Interesantno je zapazenje Ivanovog sina Djurdja Crnojevica da pri njegovim zapisima odnosno njegove izdate povelje iz 1494. godine spominje Sisojevice, ali tu se Gradjani uopste ne spominju (Sta to znaci? U ukoliko s tim naselje Gradjani pod svojim imenom nisu postojali u 12. vijeku, i ako su Markuši isli tim putem kroz taj kraj do Momišića, onda su u predhodnom bili u Trhaljima a ne u Gradjanima ! (?))
3. Gradjani su se potom prozvali od Sisojevica istoimeno drugog oblika Siso(j)vici od 16. vijeka.
4. Plemenski naziv Gradjani pocinje od 16 vijeka, tj 1523. godine.
– Zasto i pod kojim osnovima se ovo naselje i pleme naziva Gradjanima? Uopste nije poznato da je tu ikad bio neki grad , cak nema ni arheoloskog dokaza za tako nesto! Tesko mi je progutati cije "logicno zakljuciti" da naziv potice po stanovnistvu koje se doselilo iz Rijeckog grada tj Rijeke Crnojevica. Utoliko, mnogi su se od kudj doselili iz kojeg grada, pa s tim postojili jos gdje geografski toponim s imenom Gradjani na Balkanu!?
10. oktobar 2020. u 17:14
Bogdan Markuš
“Postoji i pretpostavka da su se prvo doselili u mjestu (selu) Građani kod Cetinja, koje pripada Riječkoj nahiji,a potom se naselili u Momišićima. Činjenica je da i danas u Građanima na imanju Popovića od davnina postoji kućište Markuša, na osnovu koga je etnolog Andrija Jovićević izveo zaključak da su prvo živjeli u Građanima.”
Zasto prvo reci pretpostavkom, potom da je cinjenica a i da je neko na kraj izvao zakljucak, kad se to vazda zborilo porodicnim predanjem s koljena na koljeno u svaku kucu bratstva Markusa?
10. oktobar 2020. u 17:38
Bogdan Markuš
Na temu naselja Gradjana (A) i prelaskom u naselju Momisicima (B), ovome valja dodati u prilog da u bratstvo ima spomena da su u medjuvremenu, izmedju geografske tacaka A i B, preci bratstva Markusa boravili neko vrijeme godinu ili dvije, kako se zbori prezimili medju Ceklinjanima, kod kojih su bili ugosceni i primljeni pod zastitom. I ako je vec istraga zapoceta nekoliko godina unazad medju njima, nikome nije to poznato za sada, kao naprimjer koje ceklinjsko selo je u pitanju i u cijoj kuci su prezimili, odnosno ko je bio covjek, ljudi ili bratstvo koji su ih primili pod svojom zastitom (???).
I dalje … i tako rad KRVNE OSVETE* u prvu ruku hipoteticki/ pretpostavkom, potom iz vida mogucnosti, pa cak i veca vjerovatnoca da su tadasnji preci bratstva i kuce Knezevica koji dana dansnjeg njihovi potomci zive u Gradjanima, opravdavajuci sebe što su im preoteli staniste pod brdom Konj u naselju Gradjanima, rad krvne osvete u zamjeni za musku glavu Markusa. Ovdje cemo se pozabaviti jednim od tih, ne bismo li donekle razgrnuli veo misterije koji su oko prvobitne teme! Veoma je interesantno a i zacudjujuci, sto postovani gospodin M. Jovan uopste nije ovo naveo, kao i naredno koje slijedi ! Prvo gospodin M. Jovan navodi kako postoji pretpostavka, a nakon toga u istom kontekstu u njegovoj recenici koja slijedsi, veli kako je cinjenica da i danas u Gradjanima na imanju Popovica (?) (pri ekspedicijama istrazivanju na terenu godinama unazad i u zapisima mojega oca postoji zapis da je to na imanju porodice Mihaljevica (sto nije problematicno, po mogucnosti najvjerovatnije da su Popovici to zemljiste prodali Mihaljevicima, bilo kako i jos bolje sto se spominju Popovici kao i Knezevici jer je to rod Lipovaca i s tim samo potvrdjuje ono vec navedeno s cim pokriva s obje bande odredjenu pretpostavku iz porodicnog predanja da su s jednim imenom Lipovci preoteli staniste Markusa u zamjeni krvne osvete!) i da mu je receno tvrdnjom samog M. Jovana da je to nekadsnja tz kula Markusa s cim je obavjesten moj otac iz kuce bratstva Knezevica u Gradjanima. Pri tome, postavilo se pitanje domacinu i glave kuce Knezevica, po kojem osnovu i dokazu je gospodin M. Jovan to zakljucio, nije se znalo odgovoriti na to pitanje. Tako zvana kula Markusa ili ”kuciste” kako ga sami gospodin M.Jovan ovdje naziva pri svojoj korespodenciji, naprosto nije nista ostalo od gradjevine sem jedan visoki zid s prozorom i s druge bande volat koji je dio njega dosta prekriven pod zemljom, na sta ukazuje da je kula/ kuciste odnosno gradjavina ili objekat uronuo u zemlju ili je zemlja odnekudj naknadno donosena.
10. oktobar 2020. u 17:48
Bogdan Markuš
Krvna osveta je karakteristican konflikt izmedju dvije porodice ili dva bratstva. Pravi termin koji se koristi je da jedna familija drugoj “duguje krv” i dug se vraca samo ubistvom muske glave iz druge porodice, znaci drugim rijecima – oko za oko! Povod je obicno sukob izmedju dvije muske glave oko medje, oko djevojke (kao u slucaju sa Silnim i bijesnim Kusanom Markusom iz Momisica, koji je bio lazno optuzen od strane Pipera rad jedne njihove djevojke, koje se kasnije pri zbor okoncalo da to nije bio on vec neko ko se lazno predstavio s njegovim imenom) ili bilo cega drugog. U slucaju pretka Markusa u Gradjanima, moj otac od malih nogu slusao je razne verzije i vodio zapisnik o tom usmenog predanju, navescu samo nekih od njih a i najaktuelni koji se vezuje pri bratstvu Knezevic u Gradjanima. Pri prepricavanju od strane starijih bratstvenika porodicnog predanja porijekla bratstva Markusa iz Gradjana moj otac se saslusao s vremena na vrijeme raznih verzija na lik da je doslo do okrsaja rad optuzbe kosica tj da je neko nekome ukrao riblji plen da li sa Skadarskog jezera ili koje recicie poblize selu ne zna se, potom rad kakve cije patke ili kokoske kako je nekome od njima usla u ciji imanje i td i td. Najaktuelnija i vise vjerodostojnija verzija bi bila jer se spominju pri tom imena oba bratstva i vise vjerodostojnija medjusobna radnja u naselju, koja bi mogla da se podkrepi pomocu literature neke odredjene knjige kako je mome ocu receni u biblioteci na Cetinju, s cim moj otac nije bio srecne ruke makar odrdjene stranice da izfotokopira jer nije naisao na uljudnog covjeka da bi mu izisao u susret. To bi mogao sami bratstvenik i gospodin M. Jovan da se pozabavi u potrazi za tom knjigom, ukoliko mu vec nije poznata. Ako mu je poznata, molim ljubazno da nam iz te knjige odkucate odredjene podatke tacno onako kako pise o tom okrsaju izmedju dva bratsva Markusa i Knezevica u Gradjanima, unaprijed zahvalan! Ko zna mozda u njoj ima odredjeni fragmenti odgovora na neka pitanja.
10. oktobar 2020. u 18:07
Bogdan Markuš
Prica ide kako su Knezevici tada vodili kolo odnosno upravljali naseljem Gradjanima (koje je uopste poznato u Gradjanima da se titula knezestvo koja je samo postojala u Grdajanima nije bila nasledna medju raznim bratstvima, vec su je Knezevici pri sebi cvrsto drzali nakon njihovog pretka kneza Ilije Ljesvica po kome nosu svoje prezime, odnosno po njegovom zvanju kao knez … i da su dosta bili surovi prema svojim mjestanima u naselju. Glava kuce ili starasina u bratstvu Knezevica imao je nepune 10:tak sinova, pa su se braca medjusobno zavitlavala i rugala jednom starijem, mislim da je u pitanju njihov najstariji brat, kako nikako nema hrabrosti da se osvrne na odredjenog naseg pretka Markusa. Ovome prekipi i da bi se medju svojima pokazao a i dokazo, podje pravac kod naseg pretka Markusa i zbori mu da s´utra ujtru u isto vrijeme da mu se nadje na isto mjesto i da mu preda stoku tj krava u pitanju. Kad svanu novi dan i kad je dosao kod pretka da mu otme kravu, Markus mu je opalio metak pod sred cela u glavu (iz vatrenog oruzja* mislim da se spomenula puska a moze biti i pistolj).
Ovdje nastaje problematika rad spomena vatrenog oruzja s cim dovodi u pitanju dolazak Markusa u Momisicima !!!
Da je ikad doslo do IZMIRENJA i da je dug izmiren na neki nacin s necim npr tradicionalno po obicaju nakon 20 do 30 godina kada se vec skoro niko ne sjeca kako i kada je sukob poceo, nije uopste poznato da je doslo do kakvo primirje, zapravo tacnije po crnogorski se to zove “vjera”!
10. oktobar 2020. u 21:04
Bogdan Markuš
Prvi uredjaji koji su identifikovani kao oruzje pojavili su se u Kini oko 1000. godine. Jedna teorija o tome kako je barut donijet u Evropu je da je prenijet duz puta svile kroz Bliski istok; jedna druga je da je dospijo u Evropu tokom Mongolske invazije u >prvoj polovini 13. vijeka1396. godinekasnom 14. vijeku< u Evropi, manja i portabilnija rucna vatrena oruzja su razvijena, cime su stvoreni prvi oblici licnog vatrenog oruzja. U kasnom 15. vijeku Otomansko carstvo je koristilo vatreno oruzje u svojoj redovnoj pjesadiji.
Pri ovome sudara se ova vrsta verzija usmenog predanja da su bratstvo Markusi dosli u 12. vijeku u Momisicima putem Rijecke nahije iz Gradjana iz Prizrenskog okruga i naselja Momuse/ Mamuse. Gdje su nekad bili primljeni kao bjegunci sa Vizantijskog podrucja, pri ratnim okrsajima njene unutrasnje teritorije posli su u bijeg spasavjuci svoje zivote. Inace, postoji usmeno predanje od strane mojeg pokojnog pradjeda Sava Stanovog Markusa iz Momisica koji je inace bio terzija i sijo izrazito crnogorsku nosnju, zboravsi mi moj otac da je ostalo usmeno predanje od njega da smo moguce nekad bili Grci ili da smo dosli s te bande. Toliko o tome i prijatan vikend.
14. novembar 2020. u 11:57
Uroš
Ne mora značit da griješi. Čitam na misionarski sajt SPC iz kruševca, kod nekih vjeroučitelja i patrologa koj iotvoreno kažu da teološki fakultet u BG nije baš pun kadrova sa ispravnim diplomama, dokazani su i plagijati i neškolovani profesori na predavanju počevši od patrologije. Poslušaj samo sveštenika i patrologa Đurovića Zorana koliko on kritikuje stanje na pbf-u, iako on sam dosta skreće u neke teorije zavjera.
Zato ne mora da se isključi postojanje Markuša za crkveno lice. Ako baš nemaš obaranje takve teze na papiru, onda može biti ista situacija, kao i štampar Makarije koji je živio i štampao na Cetinje, Trgovište u Vlaškoj pod Brankovićem, takođe je postao iguman manastira Hilandar… Sad je pitanje gdje je zapravo bila štamparija na te tri lokacije, možda kod crnojevića, kod brankovića, na hilandar. Ko je jedan materijalni dokaz o postojanju štamparije sačuvao za neku lokaciju, sem knjiga od štampara makarija koji je slao knjige po SPC. Niko, zato najvjerovatnije je Crnojević dobio knjigu od Zetskog mitropolita iz primorja preko hilandara ili baš štamparije u samoj zgradi Mitropolije Zetske prije nego je uništena od pirata. Prije te štamparije postoje srpske štamparije u veneciji, koje su možda preko Crnojevića odnijete na Hilandar. A što se Cetinja tiče, pitanje jeli samo Cetinje postojalo kao naselje sa nešto više od sela sa 20-30 stanovnika i barem 10 posto stanovnika koji nisu pastiri.
Moj prijatelj Jovićević smatra da je Crna Gora došla iz Bjelorusije jer je tamo postojala Crna Gora kao neki mikro region, on smatra da su postojali Crnogorski sloveni kao staro pleme oko brda ceklinštak, dobrštak… Ali su dalje migrirali i utopili se u sotale slovene. Kaže da su Dobrštaci tj. dobrdsko selo kao najstarije zabilježeno pleme u katunsku nahiju, možda došli iz regije više Dubrovnika gdje i danas postoji dobrštak vode kao mjesto, gdje je bila odlučujuća bitka Srba iz Paganije i rimoaktolika iz Dubrovnika, tu su postavljeni stećci tih Srba iz Paganije koji su stradali sa svojim knezom. Ko će znati šta se tu tek krije, nije na odmet da se istražuje… Kako sad dobrštak tamo i dobrštak ovamo, na 20 kilometara vazdušne linije odokativno rečeno, oba plemena srbi porijeklom, samo ovi hrišćani a ovi su bili pagani do kraja, pa neki bogumili su jedva postali nakon arijanizma čini mi se.
19. decembar 2020. u 14:10
Bogdan Markuš
Dobar dan postovani, gospodine Uroš.
Zamolio bi Vas da se drzimo u okvir tematike istrazivanja samog prezimena. I na Vasu rijec “Ne mora značit da griješi” i jos po cega sto ste pridali izvan svakog okvira … bicu kratak i reci … i sve da je tako naprotiv solidnih dokaza, doticni postovani bratstvenik nemoze nikako da ga svojetava pod svojom lozom/ rodoslovom samo rad prezimena, jer Vam nece znati da Vam nabroji sva koljena unazad do njega samoga Georgija, navodno Markuša. Ukoliko doticni to bude znavao, ja mu skidam kapu.
Doticni bi trebao .. koje bi trebao i da zna ka´ istrazivac a i siguran sam da zna … da u prvu ruku se pozabavi da konstruise opsirnu lozu u segmentima svih Markuša u Crnoj Gori, jer je tu prvenstveno tr problematika. È se ne znamo povezati s jednim drugima, ko je od koga i kojeg pretka unazad u vremenu sve do dolaska Turaka. Svakako u okviru toga, povezati i one Markuše za koje se zasigurno zna i koji su emigrirali na izvan medja Crne Gore. Tu su i Turski defteri ka´ npr iz 1520/-21.. godine, ´dje je Momisice ka´ naselje administarivno inventirano u nahiji Zupa, cak i pri ovome nece znati pored svih zapisanih imena, koji je od njih nas Markuš.
Prema tome apsurdno je podalje komentarisati a po nicemu nesto tvrditi iskazom “Jedan od naših predaka bio je Georgije Markuš (od 1333 do 1348.)”. No, zelje su jedno a realnost druga. Svakako je svako slobodan da vjeruje u sta godj zelio.
Pozdrav
7. novembar 2020. u 15:10
Bogdan Markuš
“Jedan od naših predaka bio je Georgije Markuš …”
Bice interesantno da nam Markuš s Cetinja objasni s ilustracijom te njegove loze tj imenima svih koljena/ pasova do samog njegovog navedenog proglasenog pretka Georgija, navodnog Markuša, anu ja bi radj da cujem i procitam taj njegov rodoslov od njega do njegovog samoproglasenog pretka Georgija. Ako uspije da nam nabroji imena svih muskih predaka od njega do navodnog njegovog samoproglasenog pretka Georgija, dolazim mu po sred Cetinja sa bocom u ruci.
Bogomi moj Jovane, bolje da si naveo ime svojeg pretka, koji je sa svoja dva sina nedavno nastanio na Cetinje iz Momisica i da povezes svo bratstvo Markuš pod jednom lozom tj rodoslovom, no da si se uhvatio latanjem posla oko starih srednjovjekovnih pergamenata. Nije nikakvi problem i ne sporim da je postojao Georgije Prizrenski Episkop i Vladika, ali ne i kao Markuš! Niti sporim da je postojao izvjesni Markuš iz Pologa, ali ne i kao Georgije nosecem zvanjem (odgovor ces naci u BG na teoloskom fakultetu)!
Interesantno je navedeno datiranje pri imenu Georgija koje je multiplicarano raznoliko navedeno raznim datumima na svaku bandu gdje se godj o njemu moze procitati, jos samo fali da spomenemo i njegovog pretenda prethodnika koji se smatra da je bio prizrenski episkop Vlaho ili bjeseli ono vlahoepiskop sufragana ohridskog arhiepiskopa (malo mu je za jednog covjeka da vlada istovremeno na obe bande na dvije razlicite katedre/ stolice i to jos s imenom Vlaho da se gura na istu katedru s tvojim proglasenim pretkom Georgijom 😉 cudo da se niko nije pitao kako mogu istovremeno obojica biti predstavljeni kao pripadnost prizrenskoj dijecezi a Vlahu se nigdje ne spominje pripadnost dijeceze i to istog akta) koji bjese poslao svojeg rodjenog brata kir-a tj gospodina Aleksu na svoje mjesto da ga zastupa na taj sudski postupak kojeg je vodio i donio konacnu presudu o svojini zemljisne parnice zemljista Pleš, izmedju Htetovskog manastira i lokalnog vlastelcica Progona, niko drugi no tvoj predak Georgije 😉 Zapisnik o sudjenju i presudu ispisao je kao zasebnu ispravu jedan pop, pa drugi, pa treci i tako sigurno se ispustalo, oduzimalo, prepravljalo, dodavala a jos da ne spomenemo pisane greske koje je bilo uobicajna i tipicna za srednji vijek, a ona je potom prepisana u cijelosti u popis imanja manastira Sv. Bogorodice u Htetovu, kao autenticna potvrda o posjedovanju spornog zemljista.
Svako dobro i pozdravljam
4. januar 2021. u 13:57
EX Markuš
Poštovani rođače, dalnji, bliži, nezavisno,
Budući da spominjete da Vam je Savo Stanov pradjed, kako vam se zove djed i otac?
Budući da Jovan ne odgovara na komentare uputiću Vas da potražite knjigu: SRPSKI JERARSI OD DEVETOG DO DVADESETOG VIJEKA, koji je izdao SAVA EPISKOP ŠUMADIJSKI 1996. godine.
Između ostalih naveden i ovaj podatak o Georgiju episkopu prizrenskom:
GEORGIJE (Markuš) prizrenski episkop, posle 1333. -1346.
Nasledio je episkopa Vlaha na prizrenskoj katedri…..,,S obzirom da je 1346. godine Srpska pravoslavna crkva dobila rang patrijaršije, a Prizrenska eparhija rang mitropolije, nije poznato da li je on bio i prvi mitropolit Prizrenske mitropolije.
Pozdrav sa nadom na odgovor na postavljeno pitanje o vašim predcima, djedu i ocu, kako bih mogla da vas lociram na porodičnom stablu Markuša.
27. februar 2023. u 10:38
Jovan Markuš
Jovan Markuš
ZAPAŽANJE: Mislim da su imena i prezimena polemičara izmišljena, što je pokazao odličan komentar naše odive pod imenom EX Markuš: ,,Pozdrav sa nadom na odgovor na postavljeno pitanje o vašim predcima, djedu i ocu, kako bih mogla da vas lociram na porodičnom stablu Markuša.“ Poslije ovoga samoimenovani ili lažno imenovani Bogdan je zaćutao.
Ovaj koji se predstavlja kao Bogdan Markuš piše:
,,Bogomi moj Jovane, bolje da si naveo ime svojeg pretka, koji je sa svoja dva sina nedavno nastanio na Cetinje iz Momisica i da povezes svo bratstvo Markuš pod jednom lozom tj rodoslovom, no da si se uhvatio latanjem posla oko starih srednjovjekovnih pergamenata“
U mojem tekstu o Markušima koji nije naučni rad, niti dio teksta čiji je cilj da bude naučno utemeljeni prilog o rodoslovu Markuša, kojim se bave mnogo bolji poznavaoci iz našeg bratstva, jasno piše sljedeće: ,,Na prvom popisu varoši Cetinje iz 1879. godine od 180 porodica dvije su Markuš (original u Državnom arhivu Crne Gore na Cetinju)“.
Radi potpunog razjašnjenja nedoumice koju ima ovaj koji se predstavlja kao Bogdan Markuš u prvom popisu varoši Cetinje iz 1879.g, od 180 porodica dvije su Markuš i to porodice Neša i Mata Markuša ( Zbornik dokumenata,, POPIS SVEGA STANOVNIŠTVA CRNE GORE- 1879, Knjiga I, Cetinje 2009, str 44) koji su sinovi Mijata i žene mu Anđelije, rođ Tomović.
Mislim da bi umjesto dalje uzaludne polemike sa ovim koji se predstavlja kao Bogdan trebali preventivno da imamo na umu ovu anegdotu:
,, Raspravljali vuk i magare koje boje je trava.
Vuk tvrdi da je zelene, a magare uporno ubjeđuje vuka da je trava bijele boje.
Riješe da pođu kod kralja životinja i pitaju ga ko je u pravu u pogledu boje trave.
Veli vuk kralju lavu: “Magare tvrdi da je trava bijela, a ja velim da je trava zelene boje. Koje boje je trava, reci nam kralju naš?
Lav reče: “Vuka mjesec dana u zatvor.”
Vuk se začudi ali se povinova, te nakon mjesec dana pritvora ode kralju, i pita ga: “Koje boje je trava?”
Lav reče:”Zelene.”
Vuk mu kaže:”Pa što me zatvori na mjesec dana kada sam i ja isto rekao?”
Veli mu lav: “ZATO ŠTO SE RASPRAVLJAŠ SA MAGARETOM!”