Porerklo prezimena Milešević

4 komentara

1. 29. jun 2012. u 12:14

   Petar Milesevic

   Prezime Milešević je srpsko prezime koje se sreće na svim srpskim prostorima.
   Najstariji tragovi vezani su ѕa Crnu Goru -1374, godine u Bjelicama- gde su bratstvo/Cetinje/Rudine i Banjani /Nikšić/ i Pridvorice /Drobnjaci-došli oko 1542,godine-gde su rod i u direktnom su srodstvu sa Mandićima, Drobnjacima, Drobnjakovićima../ odakle se raseljavaju po Crnoj Gori /Herceg Novi, Risan, Podgorica, Kotor, Danilovgrad/ -Hercegovini /Gacko, Bileća/ -Dalmacija /Orebić/ i dalje prema Ravnim Kotarima,Dalmaciji, Lici, Kordunu, Krajini-Pounju,Slavoniji, Baranji,Vojvodini,Beogradu,Srbiji, SAD, Australiji, Kanadi, Dubaiu…
   Danas u Hrvatskoj živi oko sto Mileševića u oko četrdesetpet domaćinstava /toliko ih je približno bilo u 19 i 20-tom veku.Ima ih u Rijeci /selo Škurinje/,Zagrebu /Maksimir,Srednjaci,Laščinja../, Jagodnjaku,Bjelkovcu,Jasenovcu, Kraljevici, Podgori, Bjelovcu,Donjoj Bukovici, Varaždinu, Belom Manastiru, Tovarniku..
   Mileševića ima u sedam hrvatskih županija, u ukupno dvadeset opština i dvadesetosam naselja u pretežno urbanim sredinama /57%/.Danas ih najviše živi u Zagrebu /30/, Novoj Bukovici kraj Slatine /10/, Sisku /7/, Rijeci /7/ i u Jagodnjaku kod Belog Manastira /5/,Najveći broj se iѕjašnjava kao Srbi, a po neko se izjašnjava kao Hrvat.Najveći broj se naselio iz okoline Novog Grada /Republika Srpska/.
   Mileševići iz Vojvodine su uglavnom potomci kolonista od 1946, godine koji su iz okoline Novog Grada /Velika Rujiška zaseok Stupari,Osredak, Donji Petrovići/ naseljeni u Mladenovo, Čelarevo, Bačku Palanku, Bač, Sombor, Odžake,Nove Koѕarce, Kikindu, Novi Sad…
   Mileševići iѕ Beograda su se doseljavali u različitim periodima posle Drugog svetskog rata uglavnom zbog posla i školovanja, kao i druge srbijanske gradove.
   Mileševići iz BiH su uglavnom naseljeni iѕ Like u Poounje u sela Osredak, Donji Petrovići i Velika Rijuška zaseok Stupari.
   Najveći broj slave Tomindan /Sveti Neverni Tomo/ 19,oktobra.

   Odgovori

   • 8. oktobar 2013. u 10:03

     Petar Milešević Novi Sad

     Mandići su se ranije prezivali Mileševići. Ovo se može vidjeti u jednom sačuvanom dokumentu na italijanskom jeziku. Ovaj dokument — ferman (Sv. Tomić: Spisak fermana i povelja porodice Drobnjaković iz Risna, Beograd 1938) izdao je sultan Murat III (1574-1595) Milošu Mileševiću i on glasi:
     „Prvi ferman bio je potpisan od sultana Murata Otmanovića u Carigradu 16. avgusta 1542. godine. On pozva k sebi kapetana Miloša Mileševića iz Drobnjaka, iz mjesta zvanog Pridvorica, i taj kapetan pokaza svoje povelje izdate od srpskog kneza Lazara, koji dokazuje vjernost koju je familija Milešević uvijek ispoljavala knezu Lazaru i kako je prolila svoju krv za vjernost i odanost podanika svome suverenu. Stoga svojom prevelikom dobrotom car Murat Otmanović odobri i potvrdi povelje kapetana Miloša Mileševića Drobnjaka i dade mu jedan poklon, a za njegove zasluge i vjernost izdade ferman na koji stavi svoj pečat. Prvo dajem povlasticu kapetanu Milošu Mileševiću da ne plaća nikakvu dažbinu na zemlje čije su granice označene u njegovim poveljama. Uz to dajem povlasticu gore pomenutom kapetanu da ne plaća nikakvu dažbinu ni na jedan svoj trgovački posao, kako on, tako i njegovi nasljednici i potomstvo za uvijek, amin. Pojedinačno oslobođen je dažbine na sir, vunu, goveda, ovce, žito, maslo i na ostale trgovačke poslove i proizvode koji se proizvode u carevoj zemlji. Dalje ga ovlašćujem da on, kapetan Miloš Milešević, bude starješina nad dvanajest drobnjačkih knezova i darovah mu u znak naklonosti i priznanja jednu pozlaćenu srebrnu sablju, da mu služi kao svjedočanstvo njegove vjernosti i službe ukazane svome suverenu.“
     Ovaj dokument-ferman preveden je s turskog na srpski jezik, a sa srpskog na italijanski. Prilikom prevođenja s turskog na srpski jezik prevodilac je pogrešno protumačio i preveo tursku godinu u hrišćansku, pa je prema tome ferman pisan 1542. godine, što je nemoguće jer je u to vrijeme na turskom prestolu bio sultan Sulejman I, a kako smo vidjeli u dokumentu piše da ga je izdao sultan Murat III, koji je vladao u periodu od 1574. do 1595. godine.
     Iz jedne druge povelje vidi se da je drobnjački kapetan Simeon Mandić-Milešević, u zajednici sa drobnjačkim kneževima Jovanom Nikolićem, Nikolom Balotićem, Stevanom Kosorićem i tri stotine drugih Drobnjaka vojevao u vojsci bosanskog vezira Kukavice protiv Crnogoraca i tom prilikom su razorili Čevo i prisilili Crnogorce da plaćaju harač. U ovim borbama se naročito isticao kapetan Mandić, a za svoje zasluge od vezira je dobio na dar koporan od finog sukna crvene boje, postavljen lisičinom i jedan zlatni prsten sa dragim kamenom i monogramom.
     Porodično predanje pominje kneza Drakula Mandića, koji je imao šest sinova: Andrijaša, Gojka, Bojka, Laza, Iliju i Joksima. Predanje dalje kazuje da je neki paša iz Pljevalja došao u Drobnjak kod kneza Drakula na konak, s namjerom da kupi harač po plemenu. Paša opazi kćer kneževu, koja je bila vrlo lijepa, i zatraži da mu bude naložnica u konaku. Knez okupi Drobnjake i oni pobiše pašu i Turke. Bojeći se turske osvete, knez sa svojom porodicom pobježe u Brda i naseli se u selo Zagredu pri planini Garču. Jedan momak Brđanin isprosi u kneza kćer Milicu. Neki Pješivac „naturi“ se ovom Brđaninu da mu preotme đevojku i iz zavisti ga ubije, a knežev sin Bojko iz osvete ubije Pješivca, pa je knez s porodicom morao opet da bježi preko Crne Gore. Stignu u Ledenice više Risna i tu se zadrže neko vrijeme, gdje je knez Drakula preminuo. Poslije toga sinovi mu se rasele na razne strane — Bojko ode u Grbalj i od njega su tamošnji Bojkovići; Gojko ode u Mokrine i od njega su hercegnovski Gojkovići; Lazovi i Ilijini potomci se nastane stalno na Ledenicama, i od njih su tamošnji Lazovići i Ilići, a Andrijaš ode u Zupce, pa u Grahovo, i od njega su tamošnji Andrijaševići. Najmlađi knežev sin Joksim nalazio se kod ovaca u Durmitoru kada se sve ovo dešavalo. Vrativši se sa stokom u Pridvoricu nije zatekao ni oca ni braću kod kuće; počeo je da plače i jauče, zbog čega ga prozvaše Jauk, a njegove potomke Jaukovići.

     Odgovori

     • 8. oktobar 2013. u 10:08

       Petar Milešević Novi Sad

       Mileševići, bratstvo u Bjelicama Maleš (Mileš) i kod Goražda; Zagarač (Danilovgrad), drugi u Grblju o od njih su Bojković, pa jedni u Mokrine, Herceg-Novi kao: Gojković, Lazov i Ilin, a odavde neki u Ledenice (Risan) kao: Lazović i Ilić i u Grahovo kao: Andrijašević, a u Risnu kao: Drobnjaković. Orebić – ostrvo Pelješac, došli iz Boke Kotorske; Podgorica iz Bjelopavlića; Dajbabe (Budimir), Zeta. Od njih su u Dugi i Čalinama (Nikšić); u Bati cuckoj (Cetinje) i kao: Pištignjat, a u Markovini kao: Vidinić, vidi: Jovanović u Zagaraču; u Goliju (Javljen), Nikšić iz Dulića (Gacko), grana Maleševaca; Donja Trepča (Nikšić), kao: “Diđanin”; Busak (Gornji Banjani), porijeklom su iz Dulića (Gacko), grana Maleševaca, Šipšići (Piva); grana Bubuća u Bjelopavlićima, jedni ogranak Vujadinovića – Nenadića, drugi grana Simonovića i kao: Maredić i Matunović. Od njih su kod Rijeke Crnojevića, u Kosovskoj Mitrovici i u Zeti: Podgorica porijeklom iz Skadra (Albanija); Liverovići (Župa Nikšićka), ogranak Jovanovića, grana Nikšića ; Kuti (Župa Nikšićka), ogranak Jovanovića, grana Nikšića; Kuti (Župa Nikšića), došli iz Kolašinskih Polja, a ondje iz Morače; od Trebinja došli u Pivu ranije Đurić; Golija; Nikšić, ogranak Manojlovića; u Šarancima; Mandića brdo (Gornje Zagrađe), Berane; Gradina (Drobnjaci), došli iz Plane (Bileća) ogranak Grujovića; kod Gacka (Dulićima), Hercegovina grana Maleševaca; u Nikšićkim Rudinama (1374) pa na Busak (Banjani) iz Hercegovine; ogranak Dulovića u Gornjoj Morači i neki su odselili u Zeoke (Šumadijska Kolubara); Gusinje; Gornja Morača, oko 1687.god. kao: Stavičić, pa jedni u Župu Nikšićku a drugi u Boku Kotorsku, selili se odvojeno; Kotor; Kameno, Herceg-Novi, pa jedni pređu kod Risna; u peraška naselja došli iz Stare Crne Gore;

       Odgovori

     • 8. oktobar 2013. u 10:13

       Petar Milešević Novi Sad

       U boju na Kosovu, pominje se i neki Mileša Mandić, vojvoda, koji je za prolivenu krv, od kneza Lazara dobio izvesne povlastice.
       Prema knjizi Stojana Karadžića i Vuka Šibalića: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’, Lole Ribara 48, Beograd)

       Odgovori