Jurišić

19. februar 2012.

komentara: 7

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (7)

Odgovorite

7 komentara

  1. Jype

    Mozda ima vese sa Pavlom Jurisicem-Sturmom, (nem. Sturm znaci Juris)

    • POTOMAK

      Jurišić Janko
      Nešto cvili u Stambolu gradu;
      Da l’ je guja, da l’ je vila b’jela?
      Nit’ je guja, ni bijela vila,
      No je junak Jurišiću Janko;
      Ako cvili, i nevolja mu je:
      Evo ima tri godine dana,
      Ka’ je Janko tame dopadnuo,
      Bre tavnice cara tirjanina,
      Tirjanskoga cara Sulejmana;
      Jeste njemu tama dodijala,
      Te on cvili jutrom i večerom,
      Dosadio studenu kamenu,
      A nekmo li caru Sulejmanu.
      Tad’ dolazi care Sulejmane,
      On dolazi tavnici na vrata,
      Te dozivlje Jurišića Janka:
      “Kopilane, Jurišiću Janko!
      “Koja ti je golema nevolja,
      “Te ti cviliš u mojoj tavnici?
      “Al’ si gladan, al’ si ožednio?
      “Ali si se silan uželio,
      “Uželio mlade kaurkinje?”
      Tad’ govori Jurišiću Janko:
      “Volja ti je, care, besjediti;
      “Nit’ sam gladan, nit’ sam ožednio;
      “A mene su želje prolazile,
      “Još kako sam pao u tavnicu;
      “No je mene tama dosadila.
      “Sultan:care, ako Boga znadeš!
      “Išti blaga, koliko ti drago,
      “Pušti, care, kosti iz tavnice.”
      Al’ govori care Sulejmane:
      “Bre, kurviću, Jurišiću Janko!
      “Ne ću tebe pare ni dinara,
      “No ti hoću, pravo da mi kažeš,
      “Koje ono bjehu tri vojvode,
      “Štono moju krdisaše vojsku,
      “Kad ja iđah kroz Kosovo ravno?”
      Tad’ govori Jurišiću Janko:
      “Voljan budi, care, govoriti,
      “Kad me pitaš, pravo ću ti kazat’:
      “Štono bješe najprva vojvoda,
      “Što veoma razgonjaše Turke,
      “Nagonjaše u Lab i Sitnicu,
      “Ono bješe Kraljeviću Marko;
      “Štono bješe za njime vojvoda,
      “Što veoma s’jecijaše Turke,
      “Ono bješe nejačak Ognjane,
      “Mio sestrić Kraljevića Marka;
      “A što bješe treća vojevoda,
      “Štono sablju britku salomio,
      “Pa na koplje nabijaše Turke,
      “Preko sebe u Lab potezaše,
      “Potezaše u Lab i Sitnicu,
      “Ono bješe Jurišiću Janko,
      “Eto ti ga, care, u tavnici,
      “Čini od njeg šta je tebi drago.”
      Tad’ govori care Sulejmane:
      “Bre, kurviću, Jurišiću Janko!
      “Koju muku najvoliš mučiti,
      “Onom ću ti dušu izvaditi:
      “Ali voliš po moru plivati,
      “Ali voliš na vatri goreti,
      “Ali voliš, da te rastrgnemo,
      “Rastrgnemo konjma na repove?”
      Tad’ govori Jurišiću Janko:
      “Voljan jesi, care, na besjedi;
      “Nikom muke mile mučit’ nisu,
      “Ali veće kad biti ne more:
      “Nisam riba, da po moru plivam;
      “Nisam drvo, da na vatri gorim;
      “Kurva nisam, da me rastržete,
      “Rastržete konjma na repove;
      “No ja jesam junak od junaka:
      “Daj mi, care, konja razlomljena,
      “Nejahana trideset godina,
      “Nejahana, na boj nećerana;
      “I daj mene sablju postalicu,
      “Nevađenu trideset godina,
      “Nevađenu, na boj isnošenu,
      “Koja se je rđom proturila,
      “Te s’ iz kora izvadit’ ne more;
      “Pa me pusti u polje široko,
      “A napusti dvjesta janjičara,
      “Neka mene na sabljam’ raznesu,
      “Nek poginem junak na junaštvu.
      To je njega care poslušao,
      Dade njemu konja razlomljena,
      Nejahana trideset godina,
      Nejahana, na boj nećerana;
      I Dade mu sablju postalicu,
      Nevađenu trideset godina,
      Nevađenu, na boj nenošenu,
      Koja se je rđom proturila,
      Te s’ iz kora izvadit’ ne more;
      Pa ga pusti u polje široko,
      A za njime dvjesta janjičara.
      Kad se Janko konja dovatio,
      Ljuto Janko konja udaraše,
      A ljuće mu konjic pobjegao,
      Pobjegao poljem širokijem,
      Za njim trči dvjesta janjičara.
      Jedno Ture izmaknulo bilo,
      Ne bi l’ Janku ugrabilo glavu,
      Da u cara uzima bakšiša:
      Sustignulo Jurišića Janka,
      Kad se Janko viđe na nevolji,
      On pomenu Boga istinoga,
      O pojasa sablju potegao,
      Izvadi se; ka’ nova s kovača,
      Pa dočeka ono Ture mlado
      A na sablju i na desnu ruku,
      Udari ga po svil’nu pojasu.
      Dvije pole sa konja padoše.
      Ture pade, a Janko dopade,
      Pa sustala konja odjahao,
      Na Turskoga đoga uzjahao.
      I uze mu sablju od pojasa,
      Pa na Turke juriš učinio
      Pola ih je sabljom isjekao.
      A pola ih caru opremio;
      Pa otide poljem širokijem
      Dvoru svome zdravo i veselo.

  2. Jokovic

    Jurišić vuku prorijeklo iz Lezhe Albanije, doseljavaju se u Kučka brda i rodjaci su sa katoličkim dijelom Albanskog življa Kuča …. Preseljavaju se u Hercegovinu i u Posušje. Pri kraju prvog svijetskog rata raseljavaju diljem Bosne i Hrvatske.

    • POTOMAK

      Nije tačno Jokoviću iz pogrešnih knjiga čitaš !!Jurišići potiču iz Metohije, kod Prizrena. Odmah posle sloma Nemanjićke države., preko Crne Gore i Hercegovine stigli su u Dalmaciju tri brata Juriša, Filip i Budiša. Od prvog su nastali Jurišići, od drugog Filipovići, a od Budiše Budisavljevići. Jurišići živeli u okolini Zadra. Deo je pokatoličen i oni su ostali a deo je prebegao u Srbiju i zadržao veru. Slave Đurđevdan.

      • Dejan

        Ja sam potomak Jurišića iz Gornjih Srđevića kod Prnjavora u Bosni , koji slave Đurđevdan. Ako oni potiču od ovog jednog brata iz Metohije , Juriše, a oni su kao potomci Nemanjića slavili sv. Stefana kako je moguće da Jurišići slave Đurđevdan ? Ako neko ima nekih informacija moli vas da podeli ovde.

  3. Budimir

    Jurišić sam i slavimo Đurđevdan, dolazim iz Crne Bare (opština Bogatić) , region Mačva, a po knjigama koje sam pronašao moji Juršić su se u Mačvu u Crnu Baru doselili iz Crne Gore i Hercegovine u 18 veku.

    Imam stablo svoje porodice doduše samo muške glave tako su stari pravili i 12-13 kolena u nazad što negde i odgovara 200 – 250 godina u nazad. Mi smo potekli od Stefana Jurišića.

    Svi Jurišić u selu salve Đurđevdan i ako nismo bliži rod negde oko 50-ak kuća. Kako bi se raspoznavali koji su koji Juršići delili smo nadimke za prezimena , tako na primer imaju Juršići Ćatići, Juršići Baćini, Jurišići Generalovi (njihov potomak je general Pantelija Juršić iz prvog svetskog rata), Jurišići Bukačići, pa Juršići Majorovi (njihov predak je major Božidar Jurišić)…

    Svima je pored prezimena zajedničko da slave Đurđevdan sv.Georgija, i da su iz Crne Bare, ali nisma čuo da igde Juršići Slave Svetog Stefana, to mi je nov podatak.

    • Dejan

      “Potomak” je gore napisao da su Jurišići potomci Juriše koji se doselio iz Pećana sa Kosova posle Kosovske bitke (sa braćom Budišom i Pilipom). Ova tri brata su slavila sv. Stefana. Ako su Jurišići potomci ovog Juriše onda su morali promeniti slavu , ili nisu uopšte potomci ovog Juriše .