Poreklo prezimena Grbić

15. februar 2012.

komentara: 40

Na prostorima Like i Bosanske Krajine tokom 20. veka je živeo veliki broj porodica Grbić, a zajedničko im je bilo to da im je slava Srđevdan. U drugoj polovini 17. veka Grbići su najverovatnije živeli u oblasti Bjelajskog Polja kod Bosanskog Petrovca. U toku Velikog rata (1683 – 1689), a i posle toga u uskočko/mletačkim akcijama koje je predvodio Stojan Janković vršena je seoba iz oblasti Bjelajskog Polja u Kninsku Krajinu. Najveće seobe su bile 1685/6. i 1692. godine u kojima je učestvovalo po 500 i više porodica sa oko 5.000 članova po seobi. Seobe su se vršile starim rimskim putem Petrovac – Drvar – Knin. Najverovatnije u jednoj od ovih seoba su se preselili Grbići u Oton kod Knina.

Nakon rata, pošto je Lika pripala Austriji, 1700. godine, oblast Gračaca i Zrmanje naseljava stanovništvo uglavnom iz severne Dalmacije, pa su se i Grbići iz Otona preselili u ta mesta. U popisu 1712. godine u Zrmanji je bilo 5, u Gračacu 2 i u Podlapcu 1 kuća odnosno negde oko 16 porodica pošto je neka od kuća imala 2-3 porodice. Od ovih 8 kuća 3 su bila bez zemlje, a oni su najverovatnije došli iz Bosne nakon što su ova dva mesta naseljena. Odavde su se Grbići raselili po Lici. Sigurno je da su se Grbići iz Gračaca odselili dalje jer se ne spominju u popisu iz 1915. godine u tom mestu. U tom popisu u Lici je bilo 102 kuće Grbića. Nakon Laudanova Rata (1688 – 1699) kada su Srb i Donji Lapac ponovo pripali Austriji, jedan deo Grbića iz Gračaca i Zrmanje se seli u Srb i Osredke. Odavde i iz predhodnih mesta stanovanja jedni Grbići naseljavaju u okolinu Drvara. Drugi se naseljavaju ponovo u oblast Bjelajskog Polja, a odavde se dalje sele po čitavoj Bosanskoj Krajini. Tokom poslednjeg rata, koji se desio krajem 20. veka Grbići se sele u pravcu Banja Luke, Vojvodine i drugih delova Srbije, kao i u inostranstvo.

Neka mesta u kojima su u 20. veku živeli Grbići:

Lika: Babin Potok, Debelo Brdo, Kom, Kukljić, Medak, Osreci, Rešetar, Srb, Svračkovo Selo, Vrhovine, Zalužnica.

Bosanska Krajina: Banja Luka, Bosanski Petrovac, Veliki Cvijetnić, Donje Vrtoče, Jasenovac, Klenovac, Mali Cvijetnić, Malo Očijevo, Račić, Skakavac, Smetnica, Smoljana, Suvaja, Čatrnja.

Predanja o poreklu Grbića i činjenice

Na osnovu predanja i dosadašnjih saznanja o poreklu Grbića postoje tri opcije, koja svaka za sebe ima činjenice koje govore u prilog tome.

a) Grbići su poreklom iz Stare Srbije. Ovo je prema predanju Grbića iz Like, a iz knjige Milana Divjaka Ličkog. Kao činjenica, koja govori u prilog tome je da je u mestu Rznić na Kosovu kod Dečana postojala crkva Sv. Srđa i Vakha u čijoj je blizini mesto Kruševac, koje se takođe spominje u tom predanju.

b) Grbići su poreklom iz Hercegovine. Ovo je prema predanju Grbića iz Bjelajskog Polja, a iz rada Petra Rađjenovića “Bjelajsko Polje i Bravsko”. Kao činjenica koja govori u prilog tome je to što je kult Sv. Srđa i Vakha bio veoma izražen u okolini brda Srđ kod Dubrovnika, gde je postojalo više crkava posvećenih ovim svecima. Takođe, u okolini Trebinja se nalazi selo Grbići.

v) Grbići su poreklom iz Crne Gore. Ova tvrdnja bi se takođe mogla uzeti u obzir kao ravnopravna prethodnim jer nekoliko crkava Sv. Srđa i Vakha je smešteno u oblasti bokokotorskog zaliva. Takođe u oblasti Krtola odnosno Grblja žive mnoge porodice koje slave Srđevdan, a većina Grbića iz Crne Gore živi baš u ovoj oblasti.

Grbići iz Bosanskoj Krajini

U Mali Cvijetnić Grbići su se doselili iz Otona. Tu se zadržali neko vreme i preselili u Veliki Cvijetnić u 30-ih godina 18. veka. Grbići iz Donjeg Vrtoča su se doselili iz Osredaka(Lika) pocetkom 50-tih godina 19. veka. U Malo Očijevo Grbići su došli iz Cvijetnića posle okupacije (1878). U Drvar Selo su se Grbići doselili iz Bos. Petrovca u drugoj polovini 20. veka.

U Skakavac su se Grbići doselili 1879. iz Zrmanje. Grbići iz Smoljana su se doselili sa tromeđe Like, Dalmacije i Bosne. Iz Smoljane se krajem 18. veka doseliše u Suvaju, a onda se opet jedan deo vrati u Smoljanu. Dvadesetih godina 19.veka ovde se doseli još jedna grupa Grbića iz Ličkih Osredaka. U isto vreme se iz Grbići iz Bjelaja doseliše u Račić (Bihać).

U selo Čatrnju su Grbići došli iz Suvaje oko 1800 godine. Grbići iz zaseoka Jasenovac kod Bravskog su došli iz Donjeg Lapca sredinim 19. veka. Odatle su jedni otišli u zaseok Klenovac, a drugi u zaseok Srneticu 60-tih godina 19. veka. Početkom 20. veka u Bosanski Petrovac je došla jedna porodica Grbić iz Suvaje.

U Krnjeuši žive Grbići, potomci popa Jova Grbića iz Račića kod Bihaća, koji je u Krnjeušu došao kao đak i oženio se u popovsku familiju Karanović. Kada je umro poslednji sveštenik iz kuće Karanovića, Jovo Grbić je preuzeo parohiju i na tom mestu je proveo od 1867. do 1903. Njegova dva sina su živela u zadruzi i nakon Prvog svetskog rata.

U Potkozarje su Grbići došli iz okoline Drvara i Unca.

Brekići (Breke) i Grbići

Jedna od retkih prezimena porodica koje slave Srđevdan iz oblasti gde su se nekada sudarala tri carstva su Grbići i Brekići (Breke). O njihovom zajedničkom poreklu se navodi u nekim radovima, a takođe govori činjenica da ova dva prezimena u prošlosti često sreću u istim oblastima. Ova dva prezimena se javljaju 1712. godine prema popisu Like i Krbave u mestima Zrmanja i Gračac. Poznato je da se stanovništvo ovih mesta doselilo iz Severne Dalmacije. O ovome govori činjenica da su Grbići živeli u Otonu kod Knina, a poznato je da su Brekići (Breke) takođe živeli u okolini Knina (Ervenik). Brekići iz Zrmanje se u kasnijim popisima javljaju kao Breke. Grbići i Brekići iz Gračaca su se verovatno odselilili, jer ih na kasnijim popisima tamo nema, ali se javljaju na severu Like u mestima Vrhovine i Babin Potok. Početkom 20. veka ove dva prezimena se javljaju i selu Račić kod Bihaća u Bosanskoj Krajini. Ove porodice su se doselile u ovo selo iz Bjelajskog Polja (Bos. Petrovac) oko 1820. godine.

Sve ovo govori da Grbići i Brekići imaju zajedničko poreklo. Moglo bi se zaključiti da su se Brekići (Breke) poput Grbića verovatno doselili okolinu Knina iz Bjelajskog Polja u jednoj od seoba s kraja 17. veka, a da se odatle dalje neki sele po Lici i Bosanskoj Krajini.

Grbići iz Like 1712.godine

Jedan od najstarijih dokumenata gde se spominju Grbići je “Popis Like i Krbave iz 1712.” od Karla Kasera. Grbići se spominju u oblasti Zrmanje, Popina, Podlapca i Gračaca u 8 domaćinstava. Ovi Grbići su preci većine današnjih Grbića iz Like i Bosanske Krajine.

Podlapac

– “Vukoman Gerbich hat ein dritten Thal u. Petina“

Zrmanja i Popina

– “Sauan Gorbicz od let 30, brat baio 20, bratuced Radosau 13, male 3, xenskoga 8”

– “Miladin Gerbich od let 40, xenskoga 2”

– “Juray Gerbich od 50 brat 1 Vuchen 40, Sinoucza 2, Thoma 30, Radoicza 16, Jurceu sin Boxo 20, Vuczenou sin Jouan 16 mala 8, xenskoga 7”

– “Maleuuk Gerbich od Let 30, brata Radiuoi 20, Lazo 18, mala 4, xenskoga 12”

– “Dragosau Gerbich od let 50, brat Radouan 30, Sinouchi Juan 20, Niegouan 16, mala 4, xenskoga 18”

Gračac

– “Vucheta Gerbich bil ouidi pak prosal u turke pa dosal opet oudi od let, 28 mala 4 zenskoga”

– „Petar Gerbich od let 60 Sin Stoian, 30 mala 5 zenskog“

Poslednja dva domaćinstava u Zrmanji i prvo u Gračacu su bili bezemljaši dok su ostali posedovali zemlju. Popis su vršili Austrijanci, nakon što je Lika 1689. godine pripala njima. U popisu se navode samo imena muških članova domaćinstva starijih od 16 godina. Sigurno je da se ovde radi o prezimenu Grbić jer je slično sa drugim prezimenima npr. Berkich=Brkić, Kernpotich=Krnpotić,…Napomena: Ovde je uzeto u obzir i prezime Gorbicz jer je najsličnije prezimenu Grbić prema ovom i kasnijim popisima.

KRSNA SLAVA: Srđevdan

POZNATI: Vladimir i Nikola Grbić

_________________

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Ilija Šikman

POREKLO PORODICE I PREZIMENA GRBIĆ

Poreklo: Dosadašnjim saznanjima i predanjima o poreklu Grbića postoje tri opcije. Svaka za sebe ima činjenice koje govore u prilog tome.

Prva, Grbići vode poreklo iz Stare Srbije, tačnije iz Kruševca kod Dečana (Kosovo), od Grbljanovića. Čak je neko od Grbića pomenuo da se neki predak borio na Kosovu polju protiv Turaka, pa su raseljeni nakon toga. Odatle su se preselili u severnu Dalmaciju, odnosno Oton, a potom u Liku. Grbljanovići (Hrebljanovići) su velikaška srpska porodica. Od njih je slavni knez Lazar. Ovo potvrđuje predanje Grbića iz Like iz knjige Milana Divjaka Ličkog. Tome u prilog govori činjenica da je u mestu Rznić na Kosovu kod Dečana postojala crkva svetog Đorđa i Vakha u čijoj je blizini mesto Kruševac koje se takođe spominje u tom predanju. Kult mučenika svetog Srđa i Vakha, iz grada Rosafa, u severnoj Siriji, koji je posebno cvetao u vreme cara Justinijana, razvio se u jednom benediktinskom manastiru kod Skadra na Bojani, te u crkvama u Baru, Kotoru i brdu Srđ iznad Dubrovnika. Ovim svecima posvećena je i Crkva u Podinama iznad Herceg Novog, a u blizini Tivta je takođe bila crkva posvećena svetom Srđu, Nikoli i Dimitriju, mada je kult svetog Srđa potpuno preovladao. Da je kult bio veoma izražen, svedoči brojnost crkava i manastira (15) posvećenim ovim svecima, ali i poštovanje ovog kulta.

Prema onome što je poznato, seobe u okolini Knina su se desile još u vreme kralja Tvrtka. Najveća seoba Srba u Dalmaciju iz Bosne, Hercegovine i Stare Srbije je izvedena 1523-1527. godine.

Druga, Grbići su poreklom iz Hercegovine. Predanje Grbića iz Bjelajskog polja, a iz zapisa Petra Rađenovića “Bjelajsko polje i Bravsko” navode činjenice da kult svetog Srđa i Vakha bio izražen u okolini brda Srđ iznad Dubrovvnika, gdje je postojalo više crkava posvećenih ovim svecima. U okolini Trbinja nalazi se selo Grbića.

Treća, Grbići su iz Crne Gore. I ova tvrdnja se može uzeti u obzir, jer nekoliko crkava svetog Srđa i Vakha je smešteno u oblasti bokokotorskog zaliva. U oblasti Krtola odnosno Grblja žive mnoge porodice koje slave Srđevdan, a većina Grbića iz Crne Gore žive baš u ovoj oblasti. Tokom 19. i 20. veka na prostorima Like i Bosanske Krajine živi veliki broj porodica Grbića. Svima je zajednička slava Srđevdan.

U Bjelajskom polju iz Hercegovine pamte 5 porodica: Pećanac, Grbić, Ferizović, Kovačević-Mostarac i Škundrić. Sve su ovo davno doseljene porodice, brojem kuća dosta jake. Od njih potiče mnogo jači deo stanovništva, što se nebi prema malom broju porodica moglo misliti. Dosta je verovatnim da je velika većina celog stanovništva u ovoj oblasti dalekom starinom iz Hercegovine i Crne Gore. To što tek mali deo porodica pamti do danas svoje poreklo lako je razumeti. Vrlo je retko da je neka porodica preselila na tako daleku daljinu odjednom. Daleke migracije ponajčešće su se sastojale iz nekoliko kraćih seoba. Vršena je etapna migracija. Na seobenim stanicama ostajalo bi se kraće ili duže vreme, dok ne iskrsne povod daljem pomicanju.

Grupa rodova Grbića naselili se iz severne Dalmacije u Bosansku Krajinu. U Cvjetniću kod Unca kažu da su njihovi stari došli iz Kruševca (Kosovo) u Oton u Dalmaciju i da su zvali Grbljanovići. U Bjelajskom polju bilo je toliko u kući da je na livadu moglo izaći 16 kosaca. Jedan ogranak se proširio u Bunić. Nejasno je kada su se naseli u oblast severne Dalmacije. Ako se da uvažiti da su došli iz Kruševca mesta na Kosovu kod Dečana gde se zvali Grbljanovići, onda je za pretpostaviti da su se sa Kosova pokrenuli posle Kosovskog boja 1389. godine.

Tokom 19. i 20. veka na prostorima Like i Bosanske Krajine živi veliki broj porodica Grbić. Svima je zajednička slava Srđevdan (sveti Sergije i Vakh) 20. oktobar. Međutim, prezime Grbić spada u treću grupu prezimena kod kojih je zabeleženo više slava, u kom slučaju se radi o više različitih rodova. Prema Janjatoviću, u Dabrobosanskoj mitropoliji, Grbići su registrovani sa slavom Arhanđel Mihajlo, Arhiđakon Stefan, Đurđevdan, svetim Jovan Krstitelj, sveti Nikola i Srđevdan. Slava Grbića, Srđevdan, evidntirana je u 31 bosansko-krajiškoj eparhiji.

U Čitluku (Hercegovin) Grbići se spominju kao Delići, koji su slavili Petrovdan. a isto spominje se i porodica Grce iz sela Grbići kod Trebinja.

U Hrvatskoj prezime Grbić nose većinom Hrvati, dobrim delom iz okoline Zadra (Nin), a često i Srbi iz okoline Otočca, a nije retko ni kod Muslimana (Bošnjaka) u Bosanskoj Krajini. U proteklih stotinu godina rođeno je srazmerno najviše Grbića u Privlaci kod Zadra gde se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Grbić. Danas u Hrvatskoj živi oko dve hiljade Grbića u oko 550 domaćinstava i 314-ti su po brojnosti. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog veka.

Poreklo prezimena: Od nepotvrđenog ličnog imena Grb, stari Grbići iz Cvijetnića kod Unca pamte da su došli iz Kruševca u Oton (Dalmacija) i da su se zvali Grbljanovići. Nisu se smeli zvati tim imenom nego Grbići.

Prezime Grbić prvi put je pomenuto na popisu 1476. godine u selu Stragari, severozapadno od Kragujevca, u popisu Srba graničara u Vrhovinama 1644. godine (Lika-Hrvatska) a u Bačincima i Maradiku 1749. godine (Srem). Izneta je tvrdnja da prezime Grbić vodi poreklo iz Sutorine kod Herceg Novog. Ovo je upitno, ali istorijski, a do Drugog svetskog rata i faktički bila deo Hercegovine a ne Crne Gore, jurisdikcija trebinjskog paroha. Grbić je prezime koje pripada kategoriji prezimena na -ić. Prezime Grbić je nadimačkog osnova, pogrdno i posprdno, verovatno po telesnoj mani člana porodice pogurenog držanja, što nije retko za prostor nekadašnje Vojne krajine. Dr Velimir Mihajlović u “Srpskom prezimeniku” navodi: grb je nadimačka osnova i pripada brojnoj tematskoj grupi prezimena koja sadrže pojedine delove ljudskog tela, kao i prepoznatljiv uput na čovečiju defektivnost i invalidnost. Poznata je i u drugim slovenskim onomastikonima. Za razliku od češkog i poljskog onomastičkog korpusa u kojima je sačuvan besufiksalni oblik (poljski Garb i češki Herb), najstariji primer kod nas predstavlja lično ime u demunativnom obliku Grbica, potvrđeno u Banjskoj hrisovulji 1313 godine. Grba, prema istraživanjima Radoslava Grujića, nosioci ovog prezimena u Slavoniji u 16. veku su poreklom iz Stare Srbije (to isto vredi i za prezime Grbić). Savremeno je prezime u Beogradu, Smederevu, Pančevu, Novom Sadu i Sarajevu. Jednako je sa nepotvrđenim antroponimom Grba. Grbić su u selu Stragarima (Srbija) 1476, u popisu Srba graničara u Hrvatskoj 1644. godine u Vrhovinama (Lika), u Bačincima i Maradiku (Srem) 1749. godine: Prezime je veoma frekventno u Hrvatskoj 1948. godine, od nepotvrđenog ličnog imena Grb.

Milan Karanović izneo je ovu, ne baš tako logičnu legendu o nastanku ovog prezimena u Pounju (Bosna) “Grbići u Cvjetniću kod Unca rekoše mi da su njihovi stari došli iz Kruševca u Ston (Dalmacija) i da su se zvali Grbljanovići. Nisu se smeli tim imenom zvati nego Grbići. U Bjelajskom polju bilo ih je toliko kuća da je moglo izaći na livadu po 16 kosaca”

Grbić prezime se javlja kod svih triju vera ili naroda. Katolika Grbića ima najviše na primorju od Dubrovnika do Zadra. Muslimani Grbići naseljavaju najveći delom okolinu Doboja u Bosni, dok je pravoslavaca najviše i oni su najvećim delom naseljavali područje Vojne krajine, Bosanske krajine i vrlo malim delom Šumadiju. Veoma rasprostranjeno prezime u Vojvodini kao posledica kolonizacije stanovništva.

Migracija: Tvrdnja da su Grbići od Kruševca i Rznića od Dečana, onda su Grbići najverovatnije krenuli u seobu nakon Kosovske bitke. Ostaje pitanje kojim putem i kada su došli do severne Dalmacije gde su bili prisutni u 17. veku u periodu od 1389-1689. godine. Pretpostavlja se da su Grbići nakon prodora Turaka, svojim većim delom krenuli da se povlače prema Hercegovini da bi tu boravili neko vreme. Manji deo zatim je nastavio ka Bosni da bi tu prihvatio i islam, dok je ostatak počeo da naseljava primorska područja i područja Krajine. Oni koji su otišli u primorska područja koja nisu bila obuhvaćena autonomijom Vojne krajine ubrzo su prešli na katoličanstvo (postoje podaci o postojanju prezimena Grbić čak i na ostrvu Vis) dok je veći deo koji je službovao po krajinama uspeo da zadrži pravoslavlje.

Migracija roda Grbića išla je s Juga, severna Dalmacija i Lika, pa opet Bosanska Krajina. Na ovakav tok migracije uticali su ratovi, glad i bolest. Grbići sa prostora Dalmacije, Like preko Unca, Bosanskog Petrovca, Glamoča i Zmijanja odnosno Vrhovina doseljavaju i u Potkozarje. Grbići koji su najverovatnije u drugoj polovini 17. veka živeli u Bjelajskom polju kod Bosnaskog Petrovca, tokom Velikog rata (1683-1689), kao i u uskočko-mletačkim akcijama koje je predvodio Stojan Janković kreću u seobu iz ove oblasti u Kninsku Krajini, starim rimskim putem Petrovac-Drvar-Knin. Najveće seobe su bile 1685/6 i 1692. godine u kojima je učestvovalo 500 i više porodica. Pretpostaviti je da su se u jednoj od ovih seoba preselili i Grbići u Oton kod Knina. Nakon rata, 1700. godine, Lika je pripala Austriji. Oblast Zrmanje i Gračaca naseljava stanovništvo uglavnom iz severne Dalmacije. Grbići iz Otona preseljavaju se u ta mesta.

Posle Laudonovog rata (1688-1699), Srb i Donji Lapac ponovo pripadaju Austriji, pa deo Grbića iz Zrmanje i Gračaca preseljava u Srb i Osretke. Iz Like prelaze Unu i naseljavaju okolinu Drvara, a jedan ogranak ponovo naseljava Bjelajsko polje, a odavde po čitavoj Bosanskoj Krajini. Drugi svetski rat i poslednji građanski rat na prostoru bivše SFRJ, posebno u Bosni i Hercegovini 1991-1995. godine, pomera najveći deo srpskog stanovništva, pa i Grbiće u pravcu Republike Srpske, Vojvodine i drugih delova Srbije i u inostranstvo. Za vreme Laudonovog rata (1788-1791-) iz Bosanske Krajine u Hrvatsku je prešlo oko 28.000 duša sa 46 sveštenika. Među njima je bilo mnogo porodica koje su se iz Dalmacije naselile u Bosansku Krajinu. U toj seobi u Hrvatsku nalazi se i rod Grbića. Tada je prešao pop Đorđe Gak sa 120 porodica iz Rujiške, pop Jovan Ćulibrk iz Blatne sa 116 porodica, pop Stojan Stojnić iz Mrazovca sa 102 porodice. Zaustavljaju se u Orlovcu.

Glavni migracioni pravci Grbića u prošlom veku u Hrvatskoj zabeleženi su iz Bosanske Krupe (BiH) i Prijedora (BiH) u Zagreb te iz Udbine u Rijeku.

Rasprostranjenost: Popisom 1712. godine registrovano je 8 kuća Grbića: u Zrmanji 5, Gradačcu 2 i Podlapcu 1 sa oko 16 porodica. Ovo postaje matica za raseljavanje Grbića po Lici. Grbića po popisu 1915. godine nema u Gračacu. Grbića u Lici po tom popisu ima 102 kuće: Babin potok (Vrhovine) 24, Debelo Brdo (Bunić) 2, Kom (Zrmanja) 10, Kukljić (Medak) 11, Medak 1, Osreci (Srb) 14, Rešetar 1, Srb 6, Svračkovo Selo 9, Vrhovine 23 i Zalužnica 1.

Grupa rodova Grbić sa 89 kuća u 20 naselja slave Srđevdan. U Bosanskoj Krajini, etnografi Petar Rađenović u svom radu “Bjelajsko polje i Bravsko”, te Milan Karanović “Pounje u Bosanskoj Krajini”, obilazeći ove oblasti, 1922. godine evidentiraju Grbiće u naseljima:

Petrovac (Bjelajsko polje)-Grbići 1 kuća, slava Srđevdan. Došli oko 1900. godine iz Suvaje.

Skakavac (Bjelajsko polje)-Grbići 2 kuće, slava Srđevdan. Naselili se iz Zrmanje (Lika) 1879. godine.

Suvaja (Bjelajsko polje), u Žegaru-Grbići 28 kuća, u Gromili 7 kuća i u Polju 3 kuće. Svi slave Srđevdan. Pričaju da su ovamo krenuli iz Hercegovine oko 1625. godine. Rasuli se na nekoliko strana po Tromeđi. Otuda jedna grupa (grana) preseli u Smoljanu. Iz Smoljana se oko 1795. godine primaknu u Suvaju. Malo kasnije odlepi se od njih jedan deo i vrati se opet u Smoljane. Oko 1825. godine doseli se ovamo jedna grupa Grbića iz Osredaka (Lika). Jedan od onih prvih nastane se najpre na Tavanu. Posle 30-tak godina siđu u selo. U Žegaru, gdje su sada Grbići bili su pre njih Kukolji. Zavade se begom, pa potraže kućište kod drugog spahije u Lupicama (Sanski Most).

Smoljana (Bjelajsko polje)-Grbići 16 kuća u Čatrnji, slava Srđevdan. Preseli se iz Suvaje oko 1895. godine.

Jasenovac (Bravsko)-Grbići 3 kuće, slave Srđevdan. Stari došli iz Lapca (Lika) oko 1855. godine. U početku su bili najamnici kod Bjelica.

Klenovac (Bravsko)-Grbići 1 kuća, slava Srđevdan. Odstranio se ovamo od jasenovačkik Grbića.

Ispod Srnetice (Bravsko)-Grbić 4 kuće, slava Srđevdan. I oni se odcepe od onih u Jasenovcu i prešli na ovu stranu oko 1865. godine.

Vrelo (Cazin)-Grbići koji su sada u Rujnici odselio se oko 1822 u Jadar (Srbija). Na njihovo mesto u Vrelu nasele se Bogunovići 6 kuća iz Pištalina.

Glinica (Cazin)-Grbići 3 kuće, slava Srđevdan. Naselili se iz Polja pre Okupacije.

Osredak (Cazin)-Grbići 8 kuća, slava Srđevdan. Naselili se iz Bjelajskog polja posle Laudonovog rata. Starina im je sa Juga. Najpre se nasele u Dalmaciju, a odatle u Bjelajsko polje. Jedni isele radi gladi iza Laudonovog rata.

Pištaline (Cazin)-Grbići 2 kuće, slava Srđevdan. Dosele iz Bjelajskog polja oko 1862. godine.

Ćoralići (Cazin)-Grbići 3 kuće, slava Srđevdan. Doseli iz Rujnice pred Okupaciju.

Beširevića Vranjska (Krupa)-1 kuća, slave Srđevdan. Došli iz Vojevca (Bosna) posle Okupacije.

Krupa-Grbići 2 kuće, slava Srđevdan. Došli iz Polja.

Donji Bušević-Grbići 1 kuća, slava Srđevdan.Naseli iz Dalmacije pre Okupacije.

Vojevac (Krupa)-Grbići 14 kuća, slava Srđevdan. Doselili iz Bjelajskog Polja. Prošli kroz severnu Dalmaciju.

Malićbegov Dubovik (Krupa)-Grbići 1 kuća, slava Srđevdan. Došli iz Bjelajsko polja pre Okupacije.

Ljusina (Krupa)-Grbići 4 kuće, slava Srđevdan. Došli iz Polja pre Okupacije.

Gornji Petrovići (Krupa), Lisina-Grbići 10 kuća, slava Srđevdan. Pranđed došao iz Lapca (Lika). Nasele se oko 1825. godine. Dalje poreklo ne znaju. Sačuvano predanje je nejasno kako su od Kruševca (kod Dečana na Kosovu) i da su se zvali Grbljenovići. Najpre se rasele po Bosanskoj Krajini i Lici.

Donji Petrovići (Krupa)-Grbići 1 kuća. Slava Srđevdan. Došli iz Like pre Okupacije.

Hašani (Krupa)-Grbići 2 kuće, slave Srđevdan. Došli iz Polja pre Okupacije.

Gorjevac (Bihać)-Grbići 6 kuća, slava Srđnjvdan. Nasele se iz Polja preko Dalmacije pre Skendera.

Lipa (Bihać)-Grbići 2 kuće, slava Srđevdan. Nasele se iz Polja pre Doljanske bune od Bjelajskog Polja.

Račić (Bihać)-Grbići 10 kuća, slava Srđevdan. Došli oko 1822. godine iz Bjelajskog Polja.

Rujnica (Cazin)-Grbići 5 kuća, slava Srđevdan. Doseli iz Vrela oko 1840. godine. Iz Vrela se odseli u Jadar (Srbija) pa se vratili, kada je na njihovo kućište u Vrelu naselili Bogunovići iz Pištalina. U Rujnici se nasele na opustelo Veselično kućište. Od njih su Škrbići 2 kuće.

Krndija (Cazin)-Grbići 4 kuće (4 kuće u Beširevića Krndiji), slava Srđevdan. Milan Karanović ih ne navodi u svom radu. Naselili se iz Vrela ali nije isključeno da su i iz Rujnice, posle Okupacije. Pred Drugi svetski rat u selu je bilo 4 porodice Grbića sa 21 članom. U ratu je poginulo 18 članova. Posle rata niko od preživelih članova se ne vraća na opustela ognjišta u Krndiju. Kolonizirani su u Bačku Palanku i Zrenjanin, a jedan odlazi u Rujnicu. Posle rata Krndija ostaje bez Grbića.

U Krnjeuša (Bihać) žive Grbići, slava Srđevdan, potomci su Jove Grbića iz Račica kod Bihaća, koji je u Krnjeušu došao kao đak i oženio u popovsku porodicu Karanović. Kada je umro poslednji sveštenik iz kuće Karanovića, Jovo Grbić preuzima parohiju i na tom mestu provodi od 1867. do 1903. godine. Njegova dva sina živela su u zadruzi i nakon Prvog svetskog rata.

Čatrnja-Grbići 16 kuća, slava Srđevdan. Došli ovamo oko 1820. godine iz Suvaje. Vraćali se nazad u Suvaju, opet ovamo nazad. Kada su došli bila je samo jedna kuća.

U okolini Drvara Grbići su živeli u Malom i Velikom Cvijetniću, Donjem Vrtoču i Malom Očijevu. U Mali Cvijetnić Grbići su doseli oko 1780. godine iz Otonu u Dalmaciji. Tu se zadržali neko vreme i prešli u Veliki Cvijetnić pred kraj 18. veka. U Donji Vrtč, Grbići su se doselili iz Osredaka kod Srba (Lika) oko 1850. godine. U Malo Očijevo Grbići su se doseli iz Cvijetnića posle Okupacije. Neki podaci govore da je do iseljavanja srpskog stanovništva iz severne Dalmacije došlo oko 1780. godine zbog gladi i ugnjetavanja, a kasnije od 1782 do 1785. godine. U Drvar Selo Grbići su se doseli iz Bosanskog Petrovca u drugoj polovini 20. veka.

Današnje stanovništvo kopaoničkog podgorja konsolidovalo se naseljavanjem u 18. i 19. veku, sa zapada iz crnogorskih brda, Hercegovine i predela stare Raške na jednoj strani i jugozapada s Kosova iz Metohije i Pologa u Makedoniji na drugoj strani.

Grbići su prisutni u gotovo svim županijama Hrvatske, u ukupno 121 opštini i 177 naselja, pretežno u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi Zagrebu (25), Privlaci kod Zadra (180), Rijeci (90) i u Dubrovniku (60).

U Bosni i Hercegovini Grbići su nastanjeni u 34 naselja sa preko 180 domaćinstava. U Federaciji BiH najviše su Bošnjaci i Hrvati i najviše ih živi u Tuzli (23), Gračanici (25), Bosanski Petrovac (18), Sarajevo (13) i Stari Majdan (12) , dok su u Republici Srpskoj uglavnom Srbi i najviše ih živi u Banja Luci (10).

U današnjoj Srbiji Grbići su prisutni u preko 60 naselja sa preko hiljadu domaćinstava. Najviše ih živi u Bačkoj Palanci (62), Beogradu (preko 200), Futogu (23), Inđiji (30), Loznici (23), Novom Sadu (preko 200), Pančevu (26), Rutoši kod Nove Varoši (22), Smederevu (20), Subotici (54), Valjevu (39) i Zrenjaninu (39).

Poznati:

– Braća Nikola i Vladimir-Vanja Grbić, odbojkaši

– Manojlo Grbić, crkveni istoričar, 1844. Široka Kula (Lika)

– Paula Grbić, dramska glumica, 1857. Zagreb

– Čedo Grbić, političar, 1921. Rajić (Novska)

– Ivo Grbić, grafičar i slikar, 1931. Dubrovnik

– Dragica Grbić, naučnik, 1941.

– Branka Grbić, inženjerka i privrednik, 1947.

– Jadranka Grbić, etnolog, 1956. Zagreb

– Željko Grbić, radiolog, naučnik 1958. Split

 

Izvor:

– Milan Karanović “Pounje u Bosanskoj krajini”

– Petar Rađenović “Bjelajsko polje i Bravsko”

– Petar Rađenović “Unac”

– Petar Rađenović “Sela parohije Krnjeuša”

– J. Dedijer “Hercegovina”

– Karlo Kaser “Popis Like i Krbave 1712. godine”

– Dr Velimir Mihajlović “Srpski prezimenik”

 

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (40)

Odgovorite

40 komentara

  1. Slobodan_Grbić

    Poštovani,
    zovem se Slobodan Grbić, iz Banjaluke sam a moje porijeklo je iz sela Rakelići kod Prijedora. Javljam se zato što se to selo nigdje ne spominje u istraživanjima porijekla porodice Grbić. Za razliku od svih ostalih, ova porodica slavi Aranđelovdan kao krsnu slavu. Molim Vas ako postoji nešto više informacija o porijeklu Grbića iz ovog kraja da ih objavite.
    Lokacija: http://www.maplandia.com/bosnia-and-herzegovina/republika-srpska/rakelici/

    • Branko Grbic

      Ne postoji samo jedna porodica Grbic iz koje svi vucemo korake, Moji su poreklom iz Crne Gore (neko malo mesto kod Ulcinja), jedno vreme su ziveli i na Kosovu , a zadnjih 300+ godina zive u Sremu.

    • Goran Grbić

      Vaši preci su u Rakeliće verovatno naseljeni iz Like.Grbići iz like(Svračkovo selo i Debelo brdo) slave Arandjelovdan.
      Grbići iz Like koji slave Srdjevdan i Nikoljdan su radili DNK test o poreklu i utvrdjeno je da su jedan rod,haplo grupa R1a>Y2613>Z280>Y2608>BY149000.
      Bilo bi dobro da se neko od Grbića Arandjelovštaka testira.Ako ste zainteresovani javite mi se na [email protected].

    • Goran

      Pozdrav Zna li neko o Grbićima iz Suvaje?Bosanski Peteovac.Hvala

  2. Branko Grbic

    Ne postoji samo jedna porodica Grbic iz koje svi vucemo korake, Moji su poreklom iz Crne Gore (neko malo mesto kod Ulcinja), jedno vreme su ziveli i na Kosovu , a zadnjih 300+ godina zive u Sremu.
    Prevashodno upuceno Slobodanu

  3. Familije-prezimena Grbić po mestima življenja i Kolubari i Podgorini. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU.

    Ostale podatke porodica Grbić, odakle su i kada doseljeni kao i Krsnu slavu možete saznati u tekstovima pomenutih mesta.

    -Beloševac
    -Zabrdica
    -Maljević
    -Donji Mušić
    -Popučke

  4. Poštovani,

    da li nešto znate o Grbićima kod Dragačeva ili Stupa u Šumadiji. Slave sv. Alimpija Stolpnika.

  5. Milorad Bogdanović

    Da li neko nešto zna o prof. Miroslavu Grbiću , aktivnom članu nekadašnjeg Srđevdan.org ?
    Sve informacije dostaviti na e-majl [email protected]
    Hvala.

    • Antonije Bubanja je bio najstariji Šurkov sin. Živio je na Brzavi. Imao je tri sina: Luku i još dvojicu. Luka je poginuo u ratu; ostala mu je mlada žena i troje djece: Dmitar, Antonije i Nikola. Turci su imali karaulu na Brzavi i dolazili su kod udovice i noćivali. Antonije to poniženje nije mogao da trpi pa nagovori bega da pošalje stražu u Bioču, gdje se nalazila druga karaula, a on da bude njegov gost na večeri; u toku noći Antonije ubije bega. Svastika (ženina sestra) mu je živjela na Bjelicama – odmah su pošli tamo da se sklone. Kada su Turci sjutradan došli u Bubanje i zatekli mrtvog bega, zapalili su selo. Bilo je to zlo vrijeme i u Bjelicama nijesu smjeli da kažu da su Bubanje. Antonijeva žena je jednog sina poslala u Tutin a drugog u Rašku. Imala je gutu (grbu) na leđima; kada bi Lukinu djecu pitali čiji su odgovarali su baba Gute. U Bjelicama su prilikom popisa ovu porodicu upisali kao Gutić. Onaj što je otišao u Rašku uzeo je prezime Grbić, a ovaj u Tutinu Grbović; nastavili su da slave sv. Alimpija. Kasnije su se razvile generacije pod ovim prezimenima. Matica Gutića su Bjelice. Najviše ih ima u Bijelom Polju.

    • Milorad Bogdanović

      Javio mi se moj prijatelj Miroslav Grbić iz Kanade, u stalnoj smo vezi i vjerujem da će se brzo pridružiti i Por(j)eklu našem, preko koga je pročitao poruku moju.

  6. Antonije je bio najstariji. Živio je na Brzavi. Imao je tri sina: Luku i još dvojicu. Luka je poginuo u ratu; ostala mu je mlada žena i troje djece: Dmitar, Antonije i Nikola. Turci su imali karaulu na Brzavi i dolazili su kod udovice i noćivali. Antonije to poniženje nije mogao da trpi pa nagovori bega da pošalje stražu u Bioču, gdje se nalazila druga karaula, a on da bude njegov gost na večeri; u toku noći Antonije ubije bega. Svastika (ženina sestra) mu je živjela na Bjelicama – odmah su pošli tamo da se sklone. Kada su Turci sjutradan došli u Bubanje i zatekli mrtvog bega, zapalili su selo. Bilo je to zlo vrijeme i u Bjelicama nijesu smjeli da kažu da su Bubanje. Antonijeva žena je jednog sina poslala u Tutin a drugog u Rašku. Imala je gutu (grbu) na leđima; kada bi Lukinu djecu pitali čiji su odgovarali su baba Gute. U Bjelicama su prilikom popisa ovu porodicu upisali kao Gutić. Onaj što je otišao u Rašku uzeo je prezime Grbić, a ovaj u Tutinu Grbović; nastavili su da slave sv. Alimpija. Kasnije su se razvile generacije pod ovim prezimenima. Matica Gutića su Bjelice. Najviše ih ima u Bijelom Polju.

  7. Mike Cosin

    Poreklo prezimena: Od nepotvrđenog ličnog imena Grb, stari Grbići iz Cvijetnića kod Unca pamte da su došli iz Kruševca u Oton (Dalmacija) i da su se zvali Grbljanovići. Nisu se smeli zvati tim imenom nego Grbići.
    Ovu tvrdnju kao predanje su napomenuli Grbići u radu “Bjelajsko Polje ì Bravsko” od Petra Rađenovića. To isto koristi ì Velimir Mihajlović u radu “Srpski prezimenik” kao Milan Divjak Lički u radu “Lički vodac”. Međutim, u radu “Pounje u Bosanskoj Krajini” od Milana Karanovića jedni Grbići dovode u sumnju ovo predanje.
    Gornji Petrovići (Krupa), Lisina-Grbići 10 kuća, slava Srđevdan. Sačuvano predanje je nejasno kako su od Kruševca (kod Dečana na Kosovu) i da su se zvali Grbljenovići.

    Grbići sa Kosova, u centralnoj Srbiji ì Crnoj Gori uglavnom slave Sv. Nikolu, a Grbići iz Like, Bos. Krajine ì Vojvodine najčešće slave Srđevdan.

    Sutorinu kao mesto odakle su Grbići spominju Miljanići u knjizi “Prezimena u Crnoj Gori”. Grbići iz Sušćepana slave Sv. Klimenta.

    Promena slave se po običaju dešava kada se muškarac oženi ì nastavi da živi u drugoj kući. Tada zadržava svoje prezime ì prihvata slavu te kuće.

    Grbići iz okoline Zadra su najverovatnije iz ove grane od koje su ì Grbići iz Like ì Bos. Krajine koji su bežeći od Turaka došli u “zagrljaj” Mlečana ì primili katoličanstvo. Dovoljno je napomenuti da su prvu gimnaziju u Zadru osnovali Srbi katolici. Grbići islamske veroispovesti žive uglavnom u okolini Tuzle.

  8. Aleksandar

    Mi smo se nakon rata 95te doselili u Brčko a inicijalno smo iz Sarajeva tj. djed mi je iz Bihaća, iz sela pod imenom Gorjevac. Ne znam da li imate neke zapise u vezi ovoga ali vidim da Bihać i selo Gorjevac nisu nigdje pomenuti pa čisto da dodam i tu informaciju. Srbi smo inače.

  9. Grba

    Nigdje se ne spominje da Grbica ima u Kladnju i to 30 porodica. Molio bih ako neko zna porijeklo tih porodica da da par informacija

  10. rade grbic

    Nema podataka o Grbićima iz Potkaja, Lušci Palanke i Milanovca sa područja sanske opštine. Jedna je porodica tamo vraćena nakon rata, a ostatak nas je u Brčkom, Žiitištu, Inđiji, Laktašima, Litiji, Kadadi…