Poreklo prezimena Bjelogrlić

11. februar 2012.

komentara: 9

Bjelogrlići potiču iz Lipnika (Gacko) i Bojišta (Nevesinje). U Lipnik su došli iz Slivnice kod Trebinja, odakle su dovedeni od strane majke u svoj rod, jer su se “osirotili”. U Bojišta su se doselili oko 1880. godine, odakle su pobegli od “glavodužja”, jer su ubili brata “hajduka Jakšića iz Morače”. Bjelogrlići su nekad živeli i u Mirušama kod Bileće.

Po predanju, Bjelogrlići potiču od Okiljevića iz Gacka. Okiljevići su imali lepu devojku koju su zvali Bjelogrla, a zbog njene lepote niko se nije usuđivao da je zaprosi. Nakon izvesnog vremena zaprosio ju je neki Kaluđerović poreklom iz Čeva u Crnoj Gori, a koji je neko vreme živeo u Slivnici kod Trebinja. Nakon smrti muža, Bjelogrla se vratila svom ocu u Gacko, a njenu decu prozvaše Bjelogrlićima.

U Gacku se sreće još jedno predanje o poreklu Bjelogrlića. Jednog dana Pamučina iz Trebinja kod Okiljevića sa sinom. Domaćica je malog dečkića zamolila da priljulja devojčicu dok ona pospremi kuću, rekavši mu: “Ljuljni je malo pa ću ti je dati kada poraste”. Kad je Pamučina otišao, previjajući dete majka je našla dukat, što je po običaju značilo da je dete isprošeno. Kad je devojčica odrasla, Pamučine su došle o odvele je. Nakon muževljeve smrti devojka se vratila ocu, a decu je prozvaše Bjelogrlićima. (Milićević, 2005: 239, 240)

U Lipniku je 1900. godine živelo 30 domaćinstava, a između dva svetska rata 10 porodica odlazi u Vojvodinu, Slavoniju i Kosovo kao kolonisti. Za vreme Drugog svetskog rata, još dve porodice su se odselile, a 1946. godine 27 domaćinstava. U Lipniku su 1992. godine bila 22 domaćinstva, a na strani oko 65. (Gacko, prezimena i naselja: 313)

Krsna slava porodice je Sveti Stefan (9. januar).

LITERATURA:

Risto Milićević, Hercegovačka prezimena, 2005.

Gacko – Prezimena i naselja

PRIREDIO: Miloš Bjelogrlić

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. Jelena

    Saradnik „Virtualne Hercegovine” iz Australije istoričar Nikola Laketa, inače Nevesinjac, veliki rodoljub i nostalgičar za rodnim krajem, Prof. Laketa – 11. novembar 2005. u 21.26 (*.com.au)
    BJELOGRLIC, su starinom porijeklom iz Gacka, slave Sv.Stefana, ima ih u Nevesinju, Beogradu i koloniziranih u Vojvodini. Iz ove porodice je glumac Dragan Bjelogrlic. Kod moga prijatelja Slobodona Bjelogrlica imao sam priliku da gledam porodicno stablo porodice Bjelogrlic, bilo je to davno i ja se tih detalja više ne sjecam, …
    serbiancafe – diskusije: Hercegovina

  2. Ljiljana

    Dobar dan, ja pripadam sestoj generaciji Bjelogrlica, i trazim bilo koju informaciju ako neko ima da mi prosledi, posto imam zelju da napisem porodicno stablo. Ono sto znam, a sto mi je pokojni deda pricao, jeste da je oko 1800 neke godine njegova prababa dosla iz sela Avtovac sa malim sinom Jovom Bjelogrlicem i nastanila se u mestu Borike koje pripadaju opstini Rogatica. Deda je pricao da je prababa pobegla iz Avtovca od krvne osvete. U Austro-ugarskom popisu, ona svog sina Jovu Bjelogrlica upisuje pod prezimenom Prelic da bi ga spasila od osvete i u amanet mu prenosi da je Bjelogrlic i da nadje svoje pretke. Jovo je ostao Prelic, slavio je sv. Stefana (zadrzao je svoju slavu, koju njegov ogranak Bjelogrlica slavi vekovima unazad) izrodio je 3 sina od kojeg je jednom dao ime Jovo koji je otac mog dede. Moj deda je Vojislav Prelic i iza sebe je ostavio 4 sina i 2 cerke, mi nemamo nikakvog krvnog srodstva sa Prelicima iako nosimo njihovo prezime. Nemamo informaciju kako se ta dedina prababa prezivala devojacki…

  3. Vojislav Ananić

    BJELOGRLIĆ (p), u Lipniku (Gacko) i Bojištima (Nevesinje). U Lipnik su došli iz Slivnice kod Trebinja, odakle ih je majka dovela u svoj rod “pošto su osirotili”, U Bojišta su doselili iz Lipnika oko 1880. godine. Pobjegli su ”od glavodužja”, tj. zbog toga što su ubili brata “hajduka Jakšića iz Morače. Bjelogrlići su nekada živjeli i u Mirušama (Bileća). Prema predanju potiču od Okiljevića iz Gacka. Okiljevići su, kako kaže predanje, imali vrlo lijepu djevojku koju su zvali Bjelogrla. Zbog njene ljepote niko se nije usudio da je zaprosi. Najzad je zaprosi Kaluđerović porijeklom iz Čeva u Crnoj Gori koji je neko vrijeme živio u Slivnici (ne Slivlju R.M.) kod Trebinja. Poslije smrti muža Bjelogrla se vratila svom ocu u Gacko. Njenu djccu prozvali su Bjelogrlićima (59:155,196,323). U Gacku je zabilježeno nešto drukčije porodično predanje: „Jednog dana dođe Pamučina iz Trebinja u Okiljevića sa sinom. Domaćica zamoli dječaka da priljulja djevojčicu u bešici dok ona pospremi kuću, rekavši: ‘Ljuljni je malo pa ću ti je dati kad poraste’! Kad je Pamučina otišao, majka, previjajući dijete nađe dukat, što je, po ondašnjem običaju, bio znak da je djevojčica isprošena. Kad je djevojčica odrasla, dođu Pamučine i odvedu je. Nakon muževljeve smrti Okiljuša se vrati ocu i djeca joj se prozovu Bjelogrlićima” (147:571,572).
    U Lipniku je rođen narodni heroj Kosta Bjelogrlić (1900-1946), komandant Gatačkog partizanskog bataijona. U maju 1942. godine posebno se istakao u borbama protiv jedinica italijanskog okupatora koje su napadale Lipnik i Samobor, zatim u borbama na Kupresu. kod Gornjeg Vakufa, Posušja, Rakitna… Zbog narušenog zdravlja, povučen je 1943. iz operativnih jedinica i izabran za prvog predsjednika Sreskog NOO Gacko. Umro je 1946. godine u Mostaru, kao član Oblasnog narodnog odbora za Hercegovinu.

    Izvor: RISTO MILIĆEVIĆ – HERCEGOVAČKA PREZIMENA, Beograd, 2005.

    • Milorad Lojović

      Gospodine Vojislave, Kad već pišete hvalospjev o “narodnom heroju” Kostu Bjelogrliću, dozvolite da Vas malo dopunim, pošto sam i ja Lipničanin i imam podatke iz prve ruke . Priča o napadima italijanskih jedinica na selo Lipnik je izmišljena ! U toku drugog svjetskog rata Lipnik su napale jedino Ustaše, u junu 1941; kada su bili planirali da nas pobacaju u jamu ! . . . Kosto je bio teški tuberkulozni bolesnik, koji je jedva doživio kraj rata , i sasvim je isključeno da se mogao istaći u borbama, koje u hercegovačkom kršu zahtijevaju znatan fizički napor . . .
      On se “istakao” u nečem drugom ! Dvojica njegove braće od tetke (očeve sestre) Drago i Dušan Milinković, sinovi Šćepana i Jovane Milinković (rođene Bjelogrlić) predali su se bratu Kostu ,1946. godine, kao četnici , koji nisu učinili nikakav zločin ! Kosto, koji je tada “vedrio i oblačio” u Gacku naredio je da se odmah strijeljaju ! Ubistvo dva brata visoko je vrednovano kod komunista i zato mu je dodijeljeno zvanje takozvanog “narodnog heroja”! Otac ubijenih, Šćepan (Olica) Milinković bio je kum sa mojim Đedom Stanojem, pa sam kao dvanaestogodišnji dječak slušao priču o tome teškom zločinu i sjećam se dobro da je stari kum Šćepan više puta ponovio : “Kosto, milu li mu majku !”

      • MILORAD LOJOVIĆ

        Izvinjavam se zbog dupliranja identičnog komentara , do čega je došlo zbog tehničke greške na kompjutera te sam pomislio da se komentar izgubio pa sam drugi komentar ponovio , po sjećanju . Tek danas sam vidio da su oba komentara objavljena! Nije išlo kako sam htio, ali je bitno da je objavljeno ! . . . Kad sam već “uzeo pero u ruke” da dodam još pojedinost, dvije o “narodnom heroju” i njegovoj braći ! Ubijenu braću Milinkoviće egzekutori su ostavili izvan naselja pa je njihov stari otac Šćepan (Olica) morao da upregne volove i da ih na saonicama doveze od Avtovca do groblja u Gornjem Lipniku, gdje je trebalo da ih sahrani. O toj stravičnoj biblijskoj slici, od koje čovjek protrne : gdje stari otac vozi volovskom zapregom svoja dva mrtva sina, slušao sam mnogo puta u djetinjstvu. Ali, vrhunac našega srpskoga bezumlja i dehumanizovane komunističke ideologije tek slijedi ! Na vratima Lipničkog groblja čekali su naoružani izaslanici budućeg “narodnog heroja” , crnobrata Kosta Bjelogrlića, takozvani Skojevci i nijesu dozvolili da se Kostova dva brata od tetke, Drago i Dušan Milinković, sahrane u groblju !?! Morali su biti sahranjeni u dolini pored groblja, kao da nijesu bili ljudi !?! . . .
        No teror komunista nije tu stao ! Prvih godina, na desetine puta su bili grobovi oskrnavljeni : rušena je ograda oko grobova, bacano cvijeće i svijeće koje su paljene . . . Tu su ostali punih pedeset godina, do iza ovoga rata i propasti neljudske komunističke ideologije . Tada ih je sin starijeg brata Draga, Dušan Milinković, koji je rođen mjesec, dva dana iza očeve smrti i ponio stričevo ime Dušan, prenio u groblje kod Avtovca, gdje danas počivaju! Pokoj Njihovim nevinim i pravednim dušama i Vječna Im Slava ! Postradali su samo zato što su bili Srbi! A njihovom ubici, narodnom zločincu Kostu Bjelogrliću, “trag se grdni njegov iskopao , kako što je šarenim konjima” !

    • Milorad Lojović

      Poštovani gospodine Vojislave, pošto napisaste hvalospjev o “narodnom heroju” Kostu Bjelogrliću, dozvolite da Vas malo dopunim , pošto sam i ja Lipničanin i imam podataka “iz prve ruke”! Priča o napadu okupatorskih italijanskih jedinica na Lipnik je izmišljena! Jedino su Ustaše napadale na Lipnik, u junu 1941. godine, kada su bili planirali da nas pobacaju u jamu ! . . . Kosto je bio teški tuberkulozni bolesnik, koji je jedva doživio kraj rata, pa je potpuno isključeno da se on mogao istaći u borbama u tvrdome hercegovačkom kršu , što bi zahtijevalo veliki fizički napor! . . Međutim, on se istakao u nečem drugom ! Dvojica njegove braće od tetke (očeve sestre!) Drago i Dušan Milinković, sinovi Šćepana i Jovane Milinković, rođene Bjelogrlić , su se 1945. godane predali bratu Kostu, kao četnici, koji nisu uradili nikakav zločin, a brat Kosto, koji je tada “vedrio i oblačio” u Gacku, naredio je da se odmah strijeljaju ! ! Ubistvo dva brata visoko je vrednovano od strane komunista pa su mu dodijelili zvanje takozvanog “narodnog heroja” !

  4. Bjelogrlić

    Familija Bjelogrlic, iz Sapca. Naseljeni posle Prvog svetskog rata. Podatke o poreklu je imao Bjelogrlic, novinar iz Zrenjanina koji je nazalost preminuo. Ukoliko ih neko ima ili mozada ima potrebu da dopuni stablo neka mi se javi na mail [email protected]. Mozda postoje i negde objavljeni. Hvala unapred!