Poreklo prezimena Abazović

10. februar 2012.

komentara: 5

Prezime Abazović je, prema knjizi Velimira Mihajlovića “Srpski prezimenik” identično sa muslimanskim antroponimom Abaz u značenju lav.

Abazovići se pojavljuju u Aradu u Rumuniji, sa istorijskom potvrdom iz 1755. godine.  Zabeleženo je još u Pounju, Glasincu, Zeti, u Paljusima kod Valjeva, gde su došli iz Drobnjaka posle 1827. godine.

U Boleču kod Beograda priča se da su nastariji Abazovići vodili poreklo od nekog Srbina Abaza, nekadašnjeg spahije; u Samoboru (Hercegovina) gde je registrovano da su ovakvo prezime dobili “po dobijenoj abi”.

______________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

ABAZOBIĆI

(žive u Pošćenju i Pošćenskom Kraju)

Prezime su dobili po Vučuru Kosovčiću, koji je imao nadimak „Abaz”, jer je od sultana za učinjene uspuge dobio na dar sukno – ”abu“ i čitluke u Hercegovini, u selu Samoboru kod Gacka. Na ovo imanje se odselio njegov sin Marko sa svojim sinovima, od kojih su nastale porodice: Slijepčevići, Starovići, Davidovići i Popovići. Ove porodice i danas žive u selu Samoboru.

Predanje zna za Drakula Abazovića, koji je bio prvo knez, a poslije plemenski vojvoda. Za vrijeme njegovog vojvodovanja bile su česte borbe sa Turcima, a najznamenitija se odigrala na Petrovdan 1541. godine na Mokrom, gdje je poginuo bosanski vezir Husref-beg (dr Safet-beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost BiH od 1463-1850. godine — Sarajevo 1900).

Vojvoda Simo Abazović naslijedio je Drakula, ali se nije proslavio kao vojvoda i kratko je vojvodovao, jer su ga Drobnjaci, kako predanje kazuje, linčovali zbog osionog ponašanja.

Mirčeta Abazović naslijedio je vojvodu Sima; on je bio ratoboran i stalno se tukao s Turcima. Njega je posjekao Mehmed-paša Sokolović, u Višegradu zbog toga što nije htio da donese prilog za izgradnju mosta na Drini. Odsječenu glavu mu je postavio kao pravi „kurban“ na novopodignutom mostu. Njegov konj Krhat, koji je bio zduvljiv, ugrabio je vojvodinu glavu zubima i s njome pobjegao u Drobnjak, gdje je od žalosti za gospodarom i od velikog umora naprečac crkao. Krhata sahrane, a mjesto gdje je sahranjen nazvano je Kratovac.

Mirčetu je naslijedio njegov sin Drekalo, koji je osvetio Mirčetinu smrt pogubivši Herad-pašu na Kratovcu, a nešto kasnije sa Drobnjacima porazio i vojsku kojom je komandovao Uzren-beg Zotović na Jezerima.

Jedan od najpoznatijih vojvoda iz ovog bratstva je Pavle Abazović, za koga se priča da je bio izuzetno hrabar i neobične ljepote. I on je stalno ratovao s Turcima, a poginuo je u jednoj bici koja se odigrala u selu Smriječnu u Pivi (dr Obren Blagojević: Piva – Beograd 1971). Priča se da su mu Turci posjekli glavu i odnijeli u Mostar, kao i da je bila teška devet oka.

Od vojvode Pavla ostalo je pet sinova: Vojin, Marko, Mitar, Bogić i Andrija. Od ovih pet Pavlovih sinova vode porijeklo, pored Abazovića, i porodice Aleksići, Bašovići, Vojinovići, Radulovići, Kočovići, Simunovići, Dukovići, Golovići, Pušelje, Kovijanići i Sandići.

U Hercegovačkom ustanku 1875-1878. godine poginuo je Milić Abazović u borbama vođenim na Glasovitoj 1875. godine, a u NOR-u u bici na Pljevljima 1. decembra 1941. godine Vladimir Mališin.

Bratstvo Abazovića, koje je zadržalo staro prezime, živi na Pošćenju i u Pošćenskom Kraju, gdje su se Mimo i Janko iselili na svoje dotadašnje katune. Ima ih odseljenih na Glasinac i takođe se prezivaju Abazovići.

Slave Savindan, a prisluživali su nekad Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997. (strana ), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlović “Antropogeografije valjevske Tamnave”:
    Mesti življenja-doba doseljavanja-oblasti i mesta odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:
    Poreklo prezimena Abazović:
    Paljusi (Paljuvi), posle 1827. godine, Drobnjaci, Savindan.

  2. Boško

    Ima u Prapatnici u Dalmaciji prezime Abaza

  3. vojislav ananić

    ABAZOVIĆ
    Abas lav

    Abas je zaštitno ime kojim se dijete štitilo od zlih duhova i demona. Najbliže objašnjenje značenja ovog imena bilo bi “lav”.
    Ramiz (Jusufa) Abazović iz Hadžića je rodom iz sela Buturovića kod Pazarića. Zna da mu se djed zvao Agan, pradjed Ahmed, a Ahmedov otac bio je Šaban ili Bećir. Navodi da se negdje spominje dvojno prezime Abazović – Bucalo ili Bucalović.
    U osnovi prezimena Abazović je muško ime Abaz koje je modifikacija imena Abas, uzetog iz arapskog jezika, po svom značenju veoma bliskog onim arapskim imenima i nadimcima u kojima se odražava gruba i oštra narav predislamskih beduina u Arabiji. Abas je i zaštitno ime kojim se dijete štitilo od zlih duhova i demona. Najbliže objašnjenje značenja ovog imena bilo bi “lav”.
    U popisu bosanskog sandžaka iz 1604. godine Abas je upisano kao ime samo jednog čovjeka i to u sarajevskoj nahiji.
    Na osnovu naših saznanja, osim u okolini Pazarića, Abazovića danas ima na područjima Sarajeva, Zvorika, Maglaja, Rogatice, a jedno selo u okolini Rogatice zove se Abazovići.
    Abazovića je bilo u Sarajevu u drugoj polovini osamnaestog vijeka. Po Bašeskiji 1762/1763. godine umro je u Sarajevu mlađi Bego Abasović, sarač. U Sarajevu su polovinom devetnaestog vijeka pripadali kazandžijskom esnafu Salih i Ahmet Abas. U isto vrijeme dželepčijskom esnafu pripadao je Mehmed Abas. U Sarajevu (Logor Grbavica) je 1914. godine Abazović Bajro bio sitar, a Salihaga Abaz bio je terzija u Ulici Ćulhan br. 2.
    Pošto čitalac navodi da bi u vezi sa njegovom porodicom moglo biti i prezime Bucalo ili Bucalović iznijećemo neke podatke i o ovom prezimenu. Polovinom devetnaestog vijeka spominje se u Sarajevu kao član timurdžijskog (gvožđarskog) esnafa Mula Mehmed Bucalo. Na Koševu je početkom ovog vijeka živjela muslimanska porodica Bucalo, koja je pod “kesim” držala beglučku zemlju. U Koševo su došli iz Sarajeva (iz grada). U Sarajevu je (Donja Hiseta br. 32) 1914. godine Bucalo Fehim bio cipelar. Na kraju navodimo da su Bucala zaselak Ustikoline (Foča).
    Abazovića ima i Srba, na Glasincu. Oni su porijeklom iz Drobnjaka. Abazovići ulaze u grupu od dvanaest rodova za koje se smatra da su osnovali pleme Drobnjake. Rodonačelnik im je bio Vučur Omakalović, koji je živio krajem petnaestog vijeka. Njegovi potomci prozovu se Abazovićima po “abi”, koju je Vučur dobio od sultana kada je ubio nekog odmetnika, Arapina. Danas ih ima pod navedenim prezimenom, ali i pod brojnim drugim prezimenima.
    I Bucala ima Srba. Krajem prošlog vijeka Bucala je bilo u parohijama Smoljan, Busovača i Tiškovac i svi slave Đurđevđan. Bucala Srba ima i u Dalmaciji (Oton i Oćestvo) i slave Đurđevdan. Za Bucale u Bosni smatra se da su porijeklom iz Dalmacije, a za dalmatinske se smatra da su se u šesnaestom vijeku doselili iz Bosne.
    U ovom kratkom prilogu iznijeli smo u osnovnim crtama ono šta znamo o Abazovićima i Bucalima na našim prostorima.
    Iz iznesenog se vidi da su na širem sarajevskom podmčju postojali zasebni rodovi Abazović i Bucalo. O mogućoj njihovoj vezi moći će se govoriti tek kada nam budu poznati novi podaci.
    Takođe smo ustanovili da oba prezimena nalazimo i na drugim mjestima, i to kod Muslimana i Srba. Za svako pomenuto prezime posebno možemo zaključiti da su nastala na isti način, od iste osnove, ali ne možemo tvrditi da su porodice koje nose ta prezimena istog porijekla, to jest da među njima postoji krvna veza.

    IZVOR: PORODIČNI KORIJENI, MIROSLAV NIŠKANOVIĆ
    BANJA LUKA – BEOGRAD – SARAJEVO, 2001.

  4. Vojislav Ananić

    ABAZOVIĆ, potomci Omakalovića, grana Kosovčića iz grupe Novljana, koji se pominju 1252. god. Iz Pogana na Banjskoj visoravni, razgranati kao: ALEKSIć, VOJINOVI’ć, BAŠOVIć, DRAGIćEVIć, GOLOVIć, DUKOVIĆ, KOČOVIć, ŽUNIĆ, PUŠENJA, RADULOVIć, SANDIć, SIMUNOVI’ć, JOVANOVIć i JOV (kod Nove Varoši). Boravišta: Pošćenski kraj, Vojinovići, Miloševići, Vrtoč Polje, Dobra Sela, Žabljak, Duži, Komarnica, Dubrovsko i još neka naselja na području Durmitora, Pljevlja i okolina, Sarajevska varoš, Trnovo, Narevo, Mostar, Samobor (Gacko), Lozna, Mojstir, Pobretić i predio bjelopoljske Bistrice, Bijelo Polje, Užice i neka druga mjesta Srbije, Polja kolašinska i Rudine (Piva); B: PD 197–201, Pa, D, STD, BKB, Bca, KDL, RMKL, EPE, SCG 41, 419. A. u mjestu Zatrijebač (Kuči) su od tamošnjih Benjkaja (Benkaja); od njih su A. u Podgorici; 36, 3č, 3, K, Pg, ZNJ. Pečurice (Ulcinj), srodnici su područnih Barjamovića; Ulcinju 1878. god.; B: CPK 79, DMU 1.

    Izvor: Vukota Miljanić, AKIM Miljanić – Prezimena u Crnoj Gori

  5. anja

    Porodica Čalmić vodi poreklo od Abazovića. Priča se da su Abazovići iz Hercegovine, pred kraj 18. veka pobegli odatle nakon što je neko iz porodice ubio turskog oficira, pa su uplašeni krenuli da beže i nastanili se u okolini Zvornika gde su, od strane meštana prozvani Čalmići (zbog čalma koje su nosili na glavama) i tako ostade