Poreklo prezimena Mitrović

Mitrović

Haplogrupa: I2a

Poreklo: Arilje, Srbija

Krsna slava: Đurđic

Kontakt:
________________________

Mitrović (Đokini)

Haplogrupa: R1a Z280 L1280

Poreklo: Glavičorak, Bijeljina, Republika Srpska

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Mitrović

Haplogrupa: I2a M223

Poreklo: Šišmanovac, Prokuplje, Srbija

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

MITROVIĆI

(na Gracu)

Porijeklo im je od Mitrovića iz Markovine. Nakon pogibije Milutina Jakšina Mitrovića 1796. godine i borbi protiv vojske Mahmut-paše Bušatlije, ostanu mu tri maloljetna sina: Lazar, Ivan i Mitar, koje njihova majka iz siromaštine i razurene Markovine odvede na manastirsku zemlju u selo Rsojevicu, pod Ostrogom, gdje su živjeli tridesetak godina. Kad su odrasli, prešli su na Gradačku poljanu, na Krnovu, na katun Adžimusića, a odmah zatim presele se na Gradac, oko 1820. godine, gdje i danas žive njihovi potomci. Isticali su se kao hajduci koji su četovali po Zatarju, gdje je Ivan i poginuo (negdje pored Lima) i od njega nije ostalo potomstvo.

Poslije pogibije Smail-age Čengića 1840. godine, Mitrovići pređu na Malinsko, gdje su živjeli četrdesetak godina; odatle se ponovo vrate na svoja imanja na Gradac. Lazar Mitrović se istakao kao poznati junak, a njegovi se potomci po njemu prozovu Lazarevići.

Mitar Mitrović bio je najmlađi od braće; bavio se kućnim poslovima, planinovao je, pa njegove potomke na uže zovu Planinčići. Imao je sinove Milutina, Jakša i Sava. Od Milutina je ostao sin Milutin, koji se rodio posmrtno, a od Jakše Neđeljko, Živko i Mitar. Mitar Jakšin odlazi na rad u Ameriku i otuda se, na poziv kralja Nikole, vraća kao dobrovoljac i učestvuje u osvajanju Skadra. Poslije završenih balkanskih ratova ponovo odlazi u Ameriku, odakle kao dobrovoljac dolazi na Solunski front 1918. i bori se do konačnog oslobođenja od austrougarskog okupatora. Kasno se ženi, u šezdesetoj godini, i dobija sina Božidara, koji je kao komandant bataljona NOV-a poginuo 1944. godine u borbi protiv fašističkog okupatora.

Luka Mitrović sa Graca je učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata, a poginuo je na Mojkovcu 1916. godine.

Stara im je krsna slava bila Aranđelovdan, a prisluga Spasovdan, ali dolaskom u Drobnjak, uzeli su za svoju plemensku slavu Đurđevdan. Danas slave Spasovdan.

______________

MITROVIĆI

(u Sirovcu)

Oni su od bratstva Ječmenica iz Ječmišta kod Pljevalja, odakle je oko 1870. godine došao Mitar kod Šećkovića, gdje se oženio. Njegovi se potomci po njemu prozvaše Mitrovići.

______________

MITROVIĆI

(u Merulji)

Jovan Jovičin iz Glisnice kod Pljevalja doselio se u Merulju krajem 19. vijeka. Daljnja starina im je iz Markovine, odakle se Stevan, sa sinovima Jovicom, Mitrom, Ilijom i Milovanom, doselio u Glisnicu. Rod su s Mitrovićima na Gracu kod Šavnika.

Jovica je u Merulji imao sina Mitra, koji živi u Merulji sa svojom porodicom i jedan je od imućnijih domaćina poljoprivrednika u tom kraju.

Slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Mitrovići se sreću i u pljevaljskom kraju:

Prema kazivanju starih Boljanićana, Mitrovići su oko 1750. godine došli negde iz Hercegovine i naselili se u Poblaću. Jedna njihova nevesta (izgleda da joj je bilo ime Mitra), napustila je muža i sa sinom Stevanom u kolevci, oko 1820. godine, naselila se u Pustom Brdu – Boljanići. Kasnije se Mitra preudala za Ljiljanića. Stevan je imao 4 sina: Mitra, Iliju, Jovicu i Milana. Milanov je Diko (1886). Ilijini sinovi su: Bogdan, Ilija i Todo. (Bogdanov je Momir).

Iz Glisnice je 1909. godine pobeglo 28 Glisničana od askera u Crnu Goru. Pobegao je Diko sa 5 Mitrovića. Diko je radio kod Vidaka, oca Živka Milića, na Žabljaku, dok su ostali otišli da grade most na Pivi. Vratili su se sa crnogorskom vojskom 1912. godine kao ratnici.

U crnogorskoj vojsci u I svetskom ratu 1914-1915. godine, učestvovalo je 10  Mitrovića. Ranjen je Ilija. Miko je bio oficir i komandir čete Boljanićkog batallna.

Mitrovića je u Poblaću bilo do 1912. godine dve kuće. Od njih su Milovići u opštini Čajniče. Ima ih preko 30 kuća. Možda su od njih i Lučići u Krćama. Pamte imena predaka od Mitra (1830). Njega su Švabe 1915. godine internirale u Mađarsku i tamo je umro. Mitrov je Simo (1860). Simo je bio ugledan čovek i kodžobaša. Jednog dana rekla mu je najamnica, koja je čuvala ovce, da je čitav dan grejala ruke na vatri, ali se nije mogla ogrejati. Ode Simo tamo (oko 1890) i nađe kazan zlatnika kraj pećine u Kulini. Kad su došle Švabe 1915. godine, pretresli su mu kuću, našli u sanduku oko 4 oke zlatnika i odneli. Opljačkali su mu čitavu kuću i oterali stoku. Simov je bio Tane, a Tanov Rade. U crnogorskoj vojsci u I svetskom ratu bili su Tane i Milan.

IZVOR: Mileta Vojinović – Pljevaljski kraj, prošlost i poreklo stanovništva, 2008, priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam