Poreklo prezimena, selo Bučje (Knjaževac)

14. novembar 2015.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Bučje, opština Knjaževac. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

BučjeOvo selo je u južnom podnožju planine Tupižnice ili Topižnice, pod visokim Maglenom, a neposredno pod vrhovima: Vitanovim Prelazom, Dubarom, Pločom i Kozjom Grbinom. Kroz selo protiče Golema Reka, koja u selu prima Malu Reku, koja se iznad Buka zove Kovačka Reka. Jedan deo sela, Šavar ili Donji Kraj, sa strane Bučjanske ili Goleme Reke; drugi je u pritoci Buku ili Maloj Reci; treći u Padini a četvrti na kosi Dubaru, između Buka i Padine pod samim Vitonjinim Prelazom. Tri četvrtine kuća su u prisojnoj a tek četvrtina na osojnoj strani. Nijedna od napred pomenutih reka i potoka ne nanosi nikakve štete selu, jer su njihova korita duboko urezana i kamenita.

Vode.

U samom selu postoje dva oveća izvora – Buk i Živulovski Kladenac. Izvor Buk je u mahali Buku a Živulovski Kladenac u Donjem Kraju, u sredini roda Žuvolavaca, po kojima je izvor i nazvan. Izvor Buk nikada ne presušuje. Oko njega se selo i najpre zaselilo, zbog vode. U okolini sela, osobito ispod Tupižnice ima dosta izvora, kao što su: Vrelce, Ćirkova Korita i Studeni Kladenac, sve u zapadnom podnožju Tupužnice.

Kada nebi bilo pomenutih izvora, opet bi sada selo moglo da opstane, jer u njemu sada ima preko stotinu bunara. Zimi se pije rečna voda, jer je uvek bistra i čista.

Zemlje i šume.

Bučje ima dovoljno zemlje, ali je ona ispod osrednje rodnosti, pa i loša, jer je jako kamenita. Najbolja je u Jazvinama, gde dobro rađa kukuruz i pšenica. Takođe sve dobro rađa po uvalama i vrtačama. Njive su poglavito u ovim mestima: Kovačju, Obložini, Jesenju i Berincu. Najudaljenija su mesta Gorunje i Osoje, na jedan čas hoda od sela. Bučje je i stočarski kraj mada nema dovoljno paše i pored prostranih utrina, koja su pod kamenom i, kada su suše, sprženom travom.
Seoske šume ima u zapadnom delu i podnožju Tupižnice na mestima Pod Kamen i Sedlica.

Tip sela.

Bučje je potpuno zbijenog tipa, ali je podeljeno u pet krajeva ili mahala: Ševar ili Šavar, Buk, Gornji Kraj, Donji Kraj i Padina. Krajevi i mahale se dodiruju, među njima nema razmaka, osim reka i potoka. Krajevi su ispresecani mnogim sokacima ili ulicama. Jedina je pravilna ulica oko glavnog druma Boljevac-Knjaževac gde ima 4-5 dućana, mehana, kovačnice itd – te dobija izgled varošice. Najstariji krajevi su Ševar i Donji Kraj. Do skora je bilo velikih rodova – zadružnih domaćinstava sa po 20 do 40 čeljadi, ali je došlo da njihovog raspada zbog razdora i nesloge među zadrugarima.

Ime selu.

Golema Reka, na kojoj je Bučje, probija se kroz mnoge tesnace i gradi mnogobrojne vodopade ili „bukove“, kako ih ovde zovu. Najveća su tri buka u samom selu; Buk, Mali Buk i Golemi Buk. Po ovim „bukovima“ selo je nazvano Bučje.

Starine u selu.

Bučje je na prelazu iz timočke u boljevačku kotlinu. Ovde je nesumnjivo i u starije doba prolazio put, kao kroz najzgodniji planinski prevoj. Ispod sela, u bukovima, u tesnacu Goleme Reke, na levoj strani nalaze se neke ruševine. Misli se da je to bio grad koji je čuvao prolaz kroz pomenuti tesnac. Poznaju se temelji a i pomalo zidovi.

Severno je od ovoga gradišta Crkvište. Tu je opet neka ruševina za koju se u narodu misli da je tu bila crkva. Otkrio ju je jedan meštanin Bučja. U temelju je, priča se, iskopan nekakav kamen, sav ispisan slovima staroslovenskim i odaslat u Narodni muzej u Beogradu. Iskopavani su tada neki krstići, svećice i dr. Iskopan je i neki kostur. Od te zidine vodio je u grad kaldrmisani put. Blizu grada u ove ruševine bila je česma.

Iz rečne doline vodio je put u grad istočnom stranom. I danas se ovuda ide ako se želi ući u grad. Ispod grada je bilo gradsko groblje, na kome i danas postoje uspravni, trošni nadgrobni spomenici. Prilikom oranja ili riljanja meštani su iskopavali ljudske kosture. Od ovog gradišta vodio je put u grad Koželj, od koga se još poznaju tragovi.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Po pričanju starih ljudi selo Bučje je zasnovao nekakav Krivi ili Ćopavi Era, Budimir, iz Starog Vlaha, iz porodice Čorbića. Kada je jednom prolazio ovuda pomenuti Budimir zagleda se u neku stariju devojku, isprosi je i ostane ovde da živi sa njom. Venčao se, pričaju, sa njom u Vidinu, kuda je Budimir sa svojim ortacima putovao da kupi so. Po povratku iz Vidina nastani se na mestu koje se danas zove Budimirovci. Tu mu se rode tri sina. Zbog nedostatka vode Budimir se sa porodicom i stokom premesti na današnje mesto. Iz tog roda namnožilo se priraštajem toliko, da od njega ima danas 286 kuća. Ogranci ovog roda danas su poznatiji pod novijim prezimena:

-Barlinci, Bogdanovci, Veselinovci, Gaćinci, Gojkovci, Grbinci, Dakinci, Živulovci ili Tranjinci, Jabukinci, Jankulovci ili Radinovci, Jovanovci, Kamenjarci, Ljubenovci ili Mijajlovci, Magdinci, Mirinkovci, Matejovci, Milenkovci, Milosavci ili Bogdanovci, Rajkovci, Milošovci, Milijinci, Mirčinci ili Prvulovci, Mišinci, Modinci (od Marinkovaca), Mladenovci, Mucijanci, Nedeljinci, Nedinci, Nešinci, Nikolinci, Ognjanovci, Osojci ili Radojkovci, Perinci, Petkovci, Petrijinci, Pilištarci, Pištoljinci ili Živulovci, Prdljinci, Pujinci, Purčinci, Topuzanci, Popovci, Radivojevci, Radičovci, Radovanovci, Rakinci, Ranđelovci, Ratkovci, Selinkinci, Savijanci, Stanajanci, Stojkovci, Teslarci, Tranjanci, Trampinci,Čučinci, Džidinci, Džurdžinci i Šavarci ili Ševarci.

Sve ove porodice slave Nikoljdan.

Ostalo stanovništvo je doseljeničkog porekla, mahom od domazeta. To su:

-Kosinci ili Kosići, Sv. Agaton. Doselili su se iz Žučkovca, u banjskom kraju. Predak ima došao na Kosu po kojoj su nazvani Kosinci.
-Divjobapci, Jovanjdan (kao domazeti preslavljaju Sv.Đorđa). Starinom su iz Vasilja u Srezu zaglavskom.
-Dejanovci, Sv. Vrače, su uljezi. Doseljeni iz Crvenja, Sreza zaglavskog. Zovu ih još i;
-Kokočice i;
-Dunjinci ili Dunjaševci.
-Nenaduškovci ili Malomarkovci, Sv. Đorđe, su prizećeni iz Štipine u srezu zaglavskom. Zovi ih još i:
-Miljkovci ili Kajduninci.
-Miškovci, Sv. Đorđe. Nedavno su doseljeni iz Koželja, Srez timočki.
-Živičinci, Sv. Đorđe, su starinom iz Ošljana u Srezu timočkom. Doselio im se praded.
-Gobinci, Nikoljdan i Sv.Đorđe, su od Čičivragovaca iz Starog Korita, Sreza zaglavskog. Uljezi su.
-Vučinci, Sv.Đorđe. Prizeti iz Marinovaca, Sreza timočkog.
-Dačinci, Mitrovdan, su poreklom iz Čitluka, Sreza sokobanjskog. Predak im „prišao“ ovamo na imanje.
-Gocinci (Blarci), Tomindan, su uljezi iz Drečinovaca u Svrljigu.
-Došljinci, Sv. Đorđe. Privedeni su iz Marinovca, Sreza Timočkog.

Stanovništvo je ogromnom većinom starinačko, „ćutuklisko“. Tek jedna devetina je doseljenička, poglavito domazetsko.

Zavetine: Blagovesti, Duhovi, Rusalica i Ilindan.

Seosko groblje je udaljeno od sela oko 600 metara.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Milan Marinković

    Ogranak potomaka Čorbića se pre 250g preselio iz Bučja u selo Balajnac kod Despotovca. Moj Askurđel Radovan je sa sinovima Milanom i Marinkom došao u Balajnac. Naša familija sada nosi prezime Marinković i slavi i dalje Svetog Nikolu. Ukupno 10 kuća je trenutno u selu od ove familije