Istok i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 22

Opština Istok:

Banja, Banjica, Begov Lukavac, Belica, Belo Polje, Verić, Vrelo, Dobruša, Donji Istok, Dragoljevac, Drenje, Dubrava, Đurakovac, Žakovo, Žač, Zablaće, Istok, Kaličane, Kašica, Kovrage, Koš, Krnjina, Lugovo, Ljubovo, Ljubožda, Malo Dubovo, Mojstir, Muževine, Novi Verić, Orno Brdo, Osojane, Poljane, Prekale, Prigoda, Rakoš, Sinaje, Srbobran, Starodvorane, Studenica, Suvi Lukavac, Suvo Grlo, Sušica, Tomance, Trbuhovac, Tučep, Ukča, Crkolez, Crni Lug, Crnce i Šaljinovica.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (22)

Odgovorite

22 komentara

  1. Vojislav Ananić

    POLJANE

    Selo se nalazi u Stranama. Od asfaltnog puta je udaljeno oko osam kilometara. Zaseoci su daleko jedan od drugog, zbog čega se neki mikrotoponimi javljaju po više puta (Barica, Krčevina i dr.).
    U selu postoje dva lokaliteta s nazivom Crkvište. Na jednom od njih, u Paljevu, nalazi se i napušteno groblje, a kraj drugog, na jednoj glavici, postoji groblje sa više starih kamenih krstova. U njemu je bilo nekoliko velikih hrastova, koji su posečeni za vreme drugog svetskog rata.
    U selu žive 43 srpske kuće. To je starinačko stanovništvo, koje dalje poreklo vezuje za Crnu Goru (samo u jednoj kući nisam saznao ništa o poreklu). Pored ispitivanih porodica, ovde žive i tri kuće „Katolika”.
    Četiri razreda osnovne škole deca završavaju u svom selu (škola postoji, u privatnoj kući, od 1969. godine), a od 5. do 8. uče u Osojanu.
    Informatori: Vasilije Veselinović (1919), Radomir Jovanović (1929), Mijajle Rakić (1900), Ratko Šmigić (1914) i Blagoje Arsić (1915).

    Prezimena

    Arsić, jedna kuća. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Crne Gore. Slava Sveti Jovan; mala slava Sveti Jovan letnji. Informator Blagoje Arsić (1915).
    Veselinović, sedam kuća. Čuvaju predanje da su im preci nekada davno prešli iz Bjelopavlića u Kobilju Glavu (Ibarski Kolašin), odakle su se kasnije preselili u Radeševo (Radiševo— selo, petnaestak kilometara severoistočno od Poljana), a odande, sredinom 19. veka, u Poljane. Ranije su nosili prezime Maletić, kao i porodični nadimak Radeševac (mn. Radeševci) — po selu iz kojeg su došli u Poljane. Do drugog svetskog rata živeli su u zajednici. Slava Sveta Petka; mala slava Sveta Petka letnja. Informator Vasiljko Veselinović (1919).
    Vučićević, deo jednog domaćinstva. U zajednici živi majka s dva sina i njihovim porodicama. Majka s jednim sinom i njegovom porodicom zadržala je staro prezime Filipović, dok je drugi sin, s porodicom, uzeo novo — Vučićević. Napomenimo da su i njen odeljeni sin, s porodicom, kao i dever, takođe s porodicom, zadržali staro prezime. (O poreklu i slavu v. niže, pod Filipović.). Informator Mila Filipović.
    Jovanović, sedamnaest kuća. Preci su im, prema kazivanju starijih, došli oko 1875. godine, iz Ota, od Podgorice”, zbog čega imaju porodični nadimak Otjanac. Slava Đurđic (16. XI); mala slava Đurđevdan. Informator Radomir Jovanović (1929).
    Jović, sekundarno prezime jednog dela Jovanovića. Informator Radomir Jovanović.
    Maletić, ranije prezime Veselinovića. Informator Vasiljko Veselinović.
    Milošević, jedna kuća. Informatorov deda se doselio sredinom prošlog veka iz Gornje Morače u obližnje selo Kladernicu, odakle je početkom ovog veka prešao u Poljane. Slava Sveti Đorđe (16. XI); mala slava Đurđevdan. Informator Vukoje Milošević (1917).
    Otjanac, porodični nadimak Jovanovića (v. gore).
    Radeševac (mn. Radeševci), porodični nadimak Veselinovića (v. gore).
    Pakić četiri kuće. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Kuča. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Mijajle Rakić (1900).
    Todosijević, jedna kuća. Ne čuvaju predanje o poreklu, Slava Nikoljdan; mala slava Nikoljdan letnji. Informatori: Milojka Todosijević (1931) i Mijajle Rakić (1900).
    Filipović, dve kuće i deo treće (v. gore Vučićević). Preci, su im, prema predanju, došli od nekada davno iz Crne Gore. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Mila Filipović (1927) Šmigić devet kuća. Čuvaju predanje da su im se preci doeslili iz Crne Gore u obližnje selo Leočinu, oko 1780. godine. Iz Leočine su, takođe prema predanju, oko 1835. godine prešli u obližnje selo Kladernicu, odakle su se 1915. doselili u Poljane. Imaju rođake (s ovim prezimenom) u susednom selu Tučepu, Leočini i Dreniku kod Kline. Šmigići u Poljacu živeli su do 1946. godine u zajednici. Slava Sveti Aranđeo; mala slava Sveti Aranđeo letnji. Informator Ratko Šmigić (1914).

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti Odeljenje jezika i književnostiu Odbor za onomasmiku Onomatološki prilozi, knj. V, SVETOZAR STIJOVIĆ – ONOMASTIKA JEDNOG DELA POREČJA KUJAVČE

  2. Vojislav Ananić

    ŠALJINOVICA

    Selo se nalazi nekoliko kilometara istočno od Đurakovca. Sa Đurakovcem je povezano asfaltnim putem. Kuće su razbacane u dolini i po brežuljcima, s obe starne Kujavče, i dosta udaljene jedna od druge. Povezane su, uglavnom, letnjim putevima.
    U ravnici, s desne strane Kujavče, nalazi se groblje, u kojem nema starih krstova. U njemu ima nekoliko starih dubova, a ranije je bilo i više „kunova”, koji su se vremenom posušili i popadali. U groblju se, prema predanju, nalazila crkva s tri kubeta. Blagoje Šćepanović kaže da je pre dve-tri godine, kopajući na ovom mestu, naišao na delove fresaka. On, inače, misli da se crkva nalazila u jednom udubljenju prečnika desetak metara, a da se, petnaestak metara dalje, na malom uzvišenju, nalazila zvonara.
    U selu ima trideset devet ispitivanih kuća — dvadeset starinačkih (sve dalje poreklo vezuju za Crnu Goru) i devetnaest koje su se u Metohiju doselile između dva svetska rata (sedamnaest iz Crne Gore, jedna iz Ibarskog Kolašina dalje poreklo vezuje za Crnu Goru, dok je domaćin jedne rodom s Kopaonika, odakle mu se otac doselio u Metohiju). Novijih naseljenika između dva svetska rata bilo je više: posle rata odselilo se desetak kuća. U Šaljinovici, inače, ima i pet kuća „Cigana” (doselili su se pre pet-šest godina) i četiri „Šiptara” (tri su ovde od ranije, a četvrta od pre pet-šest godina).
    Deca osmogodišnju školu završavaju u susednom selu Osojanu.
    Informatori: Blagoje Šćepanović (1904), Vukosav Kovačević (1905), Vukosav Babović (1906), Mileta Lekić (1920), Milić Zakić (1926) i Milorad Milunović (1928).

    Prezimena

    Babović, tri kuće. Dve su se doselile 1922. godine iz Budimlje kod Ivangrada, a jedna 1928. „iz Konjua” kod Andrijevice. Slava Aranđelovdan; mala slava Alesandrovdan. Informator Vukosav Babović (1906).
    Božović, jedna kuća. Doselili su se posle prvog svetskog rata „iz Doljne Rženice” kod Ivangrada. Slava Sveti Aranđio; mala slava Sveti Alesandro. Informator Đurđa Božović (1907).  
    Dabetić, tri kuće. Doselili su se posle prvog svetskog rata iz Kaludre u Vasojevićima. Slava Aranđelovdan. Informator Dušanka Dabetić (1941).
    Dobrić, jedna kuća. Doselili su se 1960. godine iz obližnjeg sela Krnjine. (Za ostalo o poreklu v. gore, str. 330.) Informator Vukić Dobrić (1926).
    DulovIć, tri kuće. Doselili su se 1919. godine „iz Doljnje Rženice kod Berana’’. Slava Sveti Stefan. Informator Savo Dulović (1941).
    Đorđević, jedna kuća. Doselili su se 1933. godine iz Rače Kuršumlijske. U Raču su, inače, otišli iz Tomanca kod Đurakovca 1878. godine, dok su u Tomance, prema predanju, prešli pedesetak godina ranije iz Kijeva u Metohiji. Dalje poreklo vezuju za Crnu Goru. Slava Lučindan. Informator Milorad Milunović (1928).
    Đurić, sedam kuća. Doselili su se u ovo selo kad i njihovi rođaCi Đurići u Osojane. (Za ostalo o poreklu v. gore, str. 355.) Informator Vidosav Đurić iz Osojana.
    Zakić, tri kuće. Preci su im se, prema predanju, doselili nekada davno iz Crne Gore. Slava Trifundan. Informator Milić Zakić (1926).
    Kadić, ranije prezime Šćepanovića. Informator Blagoje Šćepanović.
    Kovačević, dve kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili krajem 18. veka iz Grahova kod Nikšića. Slava Đurđica (16. XI); mala slava Đurđevdan. Informator Vukosav Kovačević (1905).
    Korać, jedna kuća. Doselili su se posle prvog svetskog rata „iz Glavaca” kod Ivangrada. Slava Sveti Nikola. Informator Vidna Korać (1928).
    Laban, ranije prezime Ugrenovića. Informator Ljubica Ugrenović.
    Lekić, jedna kuća. Doselili su se 1928. godine iz Šekulara. Slava Sveti Jovan; mala slava Sveti Aranđio. Informator Mileta Lekić (1920).
    Milovanović, dve kuće. Doselili su se 1970. godine iz susednog sela Koša. (Ostalo o poreklu v. niže, str. 401.) Informator Ratko Milovanović (1900).
    Milunović, tri kuće. Doselili su se 1928. godine „iz Rovaca Šekularskija”. Slava Đurđevdan; mala slava Ilindan. Informator Milorad Milunović (1928).
    Milenković, jedna kuća. Domaćin se doselio iz obližnjeg sela Drenovčića s majkom u njen novi dom kod Kovačevića. Pošto njegova majka u novom domu nije imala dece, on je nasledio imanje. Otac mu se, inače, posle prvog svetskog rata u Drenovčić doselio s Kopaonika. Slava Milenkovića bila je Petkovdan, ali je mladi domaćin uzeo slavu Kovačevića (v. gore), Informator Vukosav Kovačević (1905).
    Ostojić, jedna kuća. U Šaljinovicu su prešli iz susednog sela Osojana. (Ostalo o poreklu v. gore, str. 356.) Informator Blagoje Šćepanović.
    Radojević, sekundarno prezime pet kuća Đurića. Dobijeno je po informatorovom vršnjaku Radoju, od kojeg potiču. Radojevići su do 1946. godine živeli u zajednici koja je te godine imaladvadeset devet članova. Informator Vidosav Đurić (1890) iz Osojana.
    Ugrenović, dve kuće. Doselili su se posle prvog svetskog rata iz Vasojevića. Čuvaju predanje da potiču od Labana. Slava Sveti Aranđeo; mala slava Alesandrovdan. Informator Ljubica Ugrenović (1929).
    Šćepanović, četiri kuće. Preci su im se doselili 1860. godine iz Spuža. Ranije prezime im je bilo Kažić, a novo su uzeli po informatorovom dedi Šćepanu. Slava Petkovdan (27. X); mala slava Petkovica (8. VIII). Informator Blagoje Šćepanović (1904).
    Šćepanović, 4 kuće. Preci su im se doselili 1860. godine iz Spuža. Ranije prezime im je bilo Kažić, a novo su uzeli po informatorovom dedi Šćepanu. Slava Petkovdan (27. X); mala slava Petkovica (8. VIII). Informator Blagoje Šćepanović (1904).

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti Odeljenje jezika i književnostiu Odbor za onomasmiku Onomatološki prilozi, knj. V, SVETOZAR STIJOVIĆ – ONOMASTIKA JEDNOG DELA POREČJA KUJAVČE

  3. Vojislav Ananić

    ŽAČ

    Selo se nalazi oko pet kilometara jugoistočno od Đurakovca, nedaleko od ušća Kujavče u Istočku reku. Pored naselja prolazi asfaltni put Đurakovac — Klina.
    U selu, u Kruglicama, nalazi se groblje, u kojem ima više starih kamenih krstova. U groblju je bila crkva, koja je srušena ”u tursko vreme“. Sačuvani su joj temelji, kao i kamen iz oltara, oko kojeg meštani održavaju razne verske obrede. Sada se na istim temeljima zida crkva, koja će, prema rečima meštana, biti gotova do kraja godine.
    U selu ima šezdeset kuća stanovništva koje je predmet ovoga rada trideset devet starinačkih (u trideset šest se čuva predanje da su im preci u Metohiju došli iz Crne Gore, dok tri porodice nisu od starijih čule ništa o daljem poreklu) i dvadeset jedna novijih doseljenika (devetnaest iz Crne Gore, jedna iz okoline Prokuplja, dok je domaćin jedne bio „katolik” iz Hrvatske, koji je u ove krajeve došao za službom, oženio se i ostao). U ovom selu, inače, nešto više od polovine stanovništva čine „Cigani” i „Šiptari”.
    U selu postoji četvorogodišnja osnovna škola (osnovana između dva svetska rata), dok od petog do osmog razreda deca uče u Osojanu i Đurakovcu.
    Informatori: Janićije Stojković (1904), Milija Komatović (1925), Miljan Stepanović (1904), Živan Mijajlović (1902), Đorđe Šiljković (1923), Vuko Korać (1898), Vukoje Krasić (1919) i Vlado Zulević (1891).

    Prezimena

    Andrjić, ranije prezime Mijajlovića i Stepanovića (v. niže). Informator Živan Mijajlović.
    Aničić, jedna kuća. Došli su posle prvog svetskog rata iz Gornje Konjuše kod Prokuplja. O daljem poreklu ne čuvaju predanje. Slava Sveti Jovan. Informator Dunja Aničić (1911). .
    Antić, jedna kuća. Doselili su se 1934. godine iz Dedinaca kod Kuršumlije, a u Dedince su otišli oko 1880. iz Crnca kod Istoka. Slava Sveti Trifun (14. II). Informator Milorad Antić (1928).
    Barjaktarević, jedna kuća. Doselili su se 1928. godine iz Kaludre kod Ivangrada u obližnje selo Srbobran, odakle su u Žač došli 1958. Slava Sveti Nikola. Informator Vasilija Barjaktarević (1939).
    Božović, jedna kuća. Doselili su se 1930. godine iz Glavaca kod Ivangrada. Slava Sveti Nikola. Informator Vuko Korać (1898).
    Vidaček, jedna kuća. Informatorkin svekar bio je „katolik” (negde iz Hrvatske). U ove krajeve je došao za službom posle prvog svetskog rata, kao žandarm. Oženio se od Dašića iz ovog sela. Rano je umro a deca su mu s majkom došla u Žač kod ujaka. Slava Sveti Stefan (uzeo ju je informatorkin muž). Informator Stana Vidaček (1932).
    Gogić, jedna kuća. Misle da su najstarija kuća u ovom selu, tj. da u Žaču žive „odvajkada”. Slava Sveti Antonije (30. I). Informator Petrana Gogić (1894).
    Dašić, jedna kuća. Doselili su se posle prvog svetskog rata iz Šekulara u Ljevošu kod Peći, odakle su u Žač prešli nekoliko godina kasnije. Slava Sveti Jovan, Informator Milisav Kopać (1909).
    Dašić, ranije prezime Mijajlovića i Stepanovića (v. niže). Informator Živan Mijajlović.
    Drljević, jedna kuća. Doselili su se 1930. godine iz Dragosave kod Ivangrada. Slava Sveti Aranđeo; mala slava Sveti Aleesndro. Informator Đurđa Drljević (1905).
    Zuvić, jedna kuća. Doselili su se 1962. godine iz Sinaja kod Istoka. (Za ostalo o poreklu v. Podgor I, str, 311.) Informator Lazar Zuvić (1910).
    Zulević, jedna kuća. Doselili su se 1912. godine iz Andrijevice u Peć, odakle su 1919. prešli u Žač. Slava Sveti Arbnđeo; mala slava Sveti Alesandro. Informator Vlado Zulević (1891).
    Jaredić, jedna kuća. Doselili su se 1929. godine iz Gornjeg Polja kod Nikšića. Slava Sveti Luka. Informator Tijana Jaredić (1895).
    Jeftić, četiri kuđe; Došli su krajem 19; veka iz Kuča. Slava Mitrovdan. Informator Savka Jeftić (1901).
    Jović, ranije prezime Mijajlovića i Stepanovića (v. niže). Informator Živan Mijajlović.
    Komatović, sedam kuća. Čuvaju predanje da su im preci došli „nekada davno“ iz Kolašina u Crnoj Gori (znaju da su početkom 19. veka bili u ovom selu). Rođaci su im Stojkovići i Pavlovići u ovom selu (v. niže), koji su do balkanskih ratova takođe nosili prezime Komatović. Slava Đurđica (16. XI; ranije su slavili Aranđelovdan); mala slava Pantelijindan. Informatori: Janićije Stojković (1904) i Milija Komatović (1925). -— Od Milovana Komatovića iz Đurakovca (1905), koji je u Đurakovac prešao 1962. grdine iz Žača, čuo sam drukčije lredanje, tj. da su im se preci doselili iz Ibarskog Kolašina (v. Podgor II, str. 309). Ovo je verovatnije, pošto Milisav Lutovac piše o Komatovićima kao o jakom bratstvu, poreklom iz Kuča, koje se u Ibarski Kolašin naselio sredinom 18. veka i koje je uskoro počelo i da se raseljava (up. Milisav Lutovac, Ibarski Kolašin antropogeografska ispitivanja, Srpski etnografski zbornik, knj. LXVII, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 34, Beograd, Srpska akademija nauka, 1954, 105, 106, 109, 110, 116, 118, 135, 136, 146, 159).
    Korać, šest kuća. Odselili su se, tj. pobegli su od gladi, za vreme prvog svetskog rata iz Glavaca kod Ivangrada (u)Mrčajevce, odakle su došli u Žač 1920. godine. Čuvaju predanje da su starinom Bratonožići, ali ne znaju kada su im preci prešli u Vasojeviće. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Vuko Korać (1898).
    Krasić 1kuća. Čuvaju predanje da su im preci doselili iz Kuča u obližnje selo Crkolez. Kasnije su, bežeći od krvne osvete, prešli u Žač, a 1882. godine, opet iz istih razloga, u Krčmare kod Kuršumlije. U Žač su se vratili posle prvog svetskog rata. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Vukoje Krasić (1919).
    Ljušić, jedna kuća. Domaćin je bio iz Istoka, gde je i živela njegova porodica. Posle njegove smrti porodica je prešla u Žač, odakle potiče informatorka. (Za ostalo o Ljušićima v. Podgor II, str. 226.) Informator Ilinka Ljušić.
    Mijajlović, jedna kuća. Čuvaju predanje da su im se preci u Metohiju (gde su živeli po raznim aginskim imanjima) doselili iz Šekulara. Staro im je prezime Dašić, a kasnije Andrejić i Jović. U toku drugog svetskog rata prezime su uzeli po informatorovom ocu Mijajlu. U Žaču su od 1917. godine. Rođaci su im Stepanovići u ovom selu (Stepan i Mijajlo bili su braća od strica) i Pantići u Crncu kod Istoka. Slava Sveti Jovan; mala slava Sveti Jovan letnji. Informatori: Živan Mijajlović (1902) i Miljan Stepanović (1904).
    Minić, dve kuće. Doselili su se posle prvog svetskog rata iz okoline Kolašina u Crnoj Gori. Slava Sveti Luka. Informator, Mileva Minić (1935).
    Obradbvić, jedna kuća. Doselili su se 1929. godine iz Glavaca kod Ivangrada. Slava Sveti Vasilije (14. I). Informator Ilinka Obradović (1924).
    Pavlović dve kuće. (Za ostalo o Pavlovićima v. gore pod Komatović.) Informatori: Janićije Stojković (1904), Jeftimija Pavlović (1897) i Milija Komatović (1925).
    Peralović, četiri kuće. Doselili su se 1912. iz Kosora (Kuči). Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Svetozar Peralović (1934).
    Staletić, jedna kuća. Doselili su se iz obližnjeg sela Kruševa posle drugog svetskog rata. O daljem poreklu ne čuvaju predanje. Slava Sveti Đorđe (16. XI); mala slava Đurđevdan. Informator Branko Staletić (1930).
    Stepanović, tri kuće. (Za ostalo o Stepanovićima v. gore, pod Mijajlović.) Informatori: Živan Mijajlović i Miljan Stepanović.
    Stojković, devet kuća. (Za ostalo o Stojkovićima v. gore, pod Komatović.) Informatori: Janićije Stojković i Milija Komatović.
    Trvfunović, jedna kuća. Doselili su se oko 1930. godine iz Zagrađa kod Ivangrada. Slava Sveti Pantelija (9. VIII). Informator Rosa Trifunović (1910).
    Čolić, dve kuće. Čuvaju predanje da su im preci došli iz Morače „u tursko vreme”. Slava Sveti Vrači jesenji; mala slava Sveti Vrači letnji. Informator Ljubica Čolić (1933).
    Šiljković, četiri kuće. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Crne Gore. Informator zna da mu je u Žaču živeo pradeda. Imaju rođake u obližnjem selu Rudici. Slava Sveti Jovan (20. I); Mala slava Sveti Jovan letnji. Informator Đorđe Šiljković (1923).

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti Odeljenje jezika i književnostiu Odbor za onomasmiku Onomatološki prilozi, knj. V, SVETOZAR STIJOVIĆ – ONOMASTIKA JEDNOG DELA POREČJA KUJAVČE

  4. Vojislav Ananić

    KOŠ

    Selo se nalazi u dolini i stranama. Kuće su razbacane i udaljene jedna od druge a zaselak Opraške potpuno odvojen (ima i svoje groblje), pa ga u narodu smatraju selom, Naselje je sa svih strana okruženo stranama. Od sela do Osojana postoji nasuti put, a dalje asfaltni.
    Selo ima crkvu (nalazi se u groblju), koja je 1934, godine podignuta na crkvištu. Interesantno je ovde pomenuti i lokalitet zvani Devičak. Postoji predanje da je na ovom mestu bio manastir, posle čijeg je rušenja sazidan manastir Devič u Drenici.
    U Košu žive 84 srpske porodice. To su, u stvari, starinci, koji čuvaju predanje o daljem poreklu: preci dveju došli su „negde iz Srbije“ a preci ostalih iz Crne Gore (u 30 od ovih kuća čuva se i predanje da su im preci iz Crne Gore prešli u Ibarski Kolašin, a iz Kolašina kasnije sišli u Metohiju). Na periferiji sela žive ,,Katolici” (trinaest kuća) i „Cigani” (sedam kuća). I jedni i drugi su, osim nekoliko kuća „Katolika”, stari žitelji ovoga sela.
    Narodna etimologija kaže da se selo nekada zvalo Jesenja i da je ime promenilo kada je vetar sa jedne strane u ovu dolinu doneo koš (ambar od pruća za kukuruz). Selo je tada dobilo ime Koš, a strana sa koje je vetar odneo koš — Košarnik.  
    Četiri razreda osnovne škole deca završavaju u svom selu (školu imaju, od 1972, godine, u privatnoj kući) a od 5. do 8. uče u Osojanu i Zlokućanu (manjina dece iz Oprašaka).
    Informatori: Petar Obradović (1924), Marko Obradović (1926), Miloje Lacmanović (1926), Milivoje Jovanović (1914), Petko Mihajlović (1919), Raca Gašić (1913), Bogić Milovanović (1914), Jovan Miletić (1909), Zarija Popović (1922), Milivoje Tomić (1910) i Vukić Tošić (1919).

    Prezimena

    Andrić, šest kuća. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Crne Gore. Slava Mitrovdan. Informator Nikoleta Andrić (1919).
    Brajković, ranije prezime Jovanovića, Vuletića i jedne kuće Vučkovića. Informator Milivoje Jovanović.
    Vidić, jedna devojčica. Živi u kući Cvetka Mihajlovića (dovotka), a rodom je iz Leočine. Informator Petko Mihajlović.
    Vuletić, dve kuće. (O poreklu i slavu v. niže, pod Jovanović.)
    Vučković, jedna kuća. (O poreklu i slavu v. niže, pod Jovanović.)
    Vučković, dve kuće. (O poreklu i slavu v. niže, pod Lacmanović.)
    Gašić, jedna kuća. Čuvaju predanje da su im se preci doselili nekada davno iz Crne Gore. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Raca Gašić (1913).
    Grujičić, dve kuće. Čuvaju predanje da su im preci nekada davno došli iz Crne Gore, kao i da su najstariji žitelji ovoga sela. Slava Sveti Đorđe Alempije. Informator Jeftimija Grujičić (1899).
    Dončić, jedna devojčica. Rodom je iz Biče kod Kline, a živi u kući Vukoja Savića (usvojena je). Informator Zarija Popović.
    Ilić, jedna kuća. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Crne Gore u susedno selo Poljane, odakle su u Koš prešli pre stotinak godina. Slava Sveti Jovan (20. I); mala slava Sveti Jovan letnji (7. VII). Informator Radosav Ilić (1947).
    Jovanović, dve kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili iz Lješanske nahije oko 1820. godine. Rođaci su im Vuletići i jedna kuća Vučkovića u ovom selu (sva tri ova prezimena potiču od Brajkovića), kao i Brajkovići u Sinaju (v. Podgor I, 311), s kojima su zajedno došli u Metohiju — jedni u Sinaje, a drugi u Koš. Slava Sveti Aranđeo; mala slava Sveti Ćiril (27. II), Informator Milivoje Jovanović (1914).
    Kostić, tri kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili nekada davno iz Crne Gore. Slava Sveti Trivun (14. II). Informator Zorka Kostić (1924).
    Lazić, jedna kuća. Doselili su se 1976. godine iz obližnjeg sela Mlečana. Inače, čuvaju predanje da su im preci nekada davno u Mlečane došli iz Crne Gore. Slava Sveti Đorđe (16. XI); mala slava Đurđevdan. Informator Dušan Lazić (1944).
    Lacmanović, jedna kuća i deo druge. Čuvaju predanje da su im se preci preselili iz Lijeve Rijeke u Ibarski Kolašin, a zatim iz Kolašina u Rudnik (selo na krajnjem severoistoku Metohijskog Podgora), odakle su kasnije prešli u Koš. (Informatori znaju da im je pradeda rođen u Košu.) Od Lacmanovića potiču Obradovići, Tanasijevići i dve kuće Vučkovića u ovom selu (nova prezimena počela su da se formiraju posle 1912. godine). Slava Aranđelovdan; mala slava Velika Gospođa (28. VIII). Informatori: Petar Obradović (1924), Marko Obradović (1926) i Miloje Lacmanović (1926).
    Mijajlović (zvanično: Mihajlović), dve kuće. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno „od Lešja, iz Crne Gore”. Rođaci su s jednom kućom Tošića, koji čuvaju isto predanje o poreklu i slave istu slavu. Slava Ranđelovdan; mala slava Sveti Ćirilo. Informator Petko Mihajlović (1919).
    Milovanović, sedam kuća. Čuvaju predanje da su im se preci doselili sredinom 19. veka iz Kuča. Rođaci su im Nikolići u ovom selu, koji su novo prezime uzeli uoči drugog svetskog rata. Slava Sveti Nikola; mala slava Sveti Nikola letnji. Informator Bogić Milovanović (1914).
    Miletić, šest kuća. Čuvaju predanje da su im preci došli nekada davno iz Crne Gore. Slava Sveta Petka (27. X); mala slava Petkovica (8. VIII). Informator Jovan Miletić (1909).
    Nikolić, dve kuće. (O poreklu i slavu v. gore, pod Milovanović.)
    Obradović, sedamnaest kuća i deo osamnaeste. U kući Milisava Lacmanovića najstariji sin (Milić) i najmlađi (Milorad) uzeli su novo prezime (Obradović), dok su otac i srednji sin (Cvetko) zadržali staro (Lacmanović). Prezime Obradović počelo je da se formira 1912. godine, ali proces formiranja, kao što se vidi, još traje. (Ostalo o poreklu i slavu v. gore, pod Lacmanović.)
    Popović, sedam kuća. Čuvaju predanje da su im se preci doselili nekada davno iz Kuča. Znaju da su među precima imali tri popa (Pericu, Krsta i Marka), ali ne znaju kad su oni živeli. Doskora sy čuvali „kadionicu” i „kotliče od bakra”, a onda poklonili nekome u Beograd. Slava Petrovdan; mala slava Savine Verize (29.1). Informator Zarija Popović (1922).  
    Radovanović dve kuće. Čuvaju predanje da su im preci u Metohiju došli nekada davno „negde iz Srbije”. U Metohiji su živeli po raznim selima do 1920. godine, kada su se doselili u Koš. Slava Sveti Ranđeo; mala slava Sveti Ranđeo letnji. Informator Golub Radovanović (1931).
    Savić, dve kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili nekada davno iz Crne Gore. Slava Tomindan; mala slava Sveti Sava, Informator Zarija Popović.
    Tanasijević, tri kuće. (O poreklu i slavu v. gore, pod Lacmanović.)
    Tomić, četiri kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili oko 1850. godine iz Vasojevića. Slava Sveti Ranđeo; mala slava Ilindan. Informator Milivoje Tomić (1910).
    Tošić, šest kuća. Čuvaju predanje da su im preci nekada davno prešli iz Morače u Varage (Ibarski Kolašin). Sredinom prošlog veka, opet prema predanju, doselio se iz Varaga u Metohiju, u obližnje selo Verić, Toša (po kojem se danas prezivaju), koji je posle nekoliko godina prešao u Šaljinovicu. Posle Tošine smrti prešli su u Osojane, a oko 1900. godine iz Osojana u Koš. Slava Sveti Ranđeo; Mala slava Sveti Ranđeo letnji. Informator Vukić Tošić (1919).
    Tošić, jedna kuća. (O poreklu i slavu v. gore, pod Mijajlović.)
    Filipović, dve kuće. Čuvaju predanje da su im se preci doselili iz Kuča oko 1850. godine. Slava Đurđica (16. XI); mala slava Đurđevdan (6. V). Informator Đara Filipović (1933).

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti Odeljenje jezika i književnostiu Odbor za onomasmiku Onomatološki prilozi, knj. V, SVETOZAR STIJOVIĆ – ONOMASTIKA JEDNOG DELA POREČJA KUJAVČE

  5. Vojislav Ananić

    NASELJE ĐURAKOVAC U METOHIJI

    BOJKO A. BOJOVIĆ

    Položaj i ime. — Đurakovac se nalazi u severo-zapadnom delu metohijske kotline. Skoro celim atarom leži u ravni đurakovačke ravnice (422 m) i po pobrđu: Spasovog (475 m), Pejčinovićevog, Veljovog i Ristićevog brega (467 m). Ležeći u ravni i na spoju tih celina selo iskorišćava niži deo za ratarstvo, a viši za voćarstvo i stočarstvo.
    Izduženog krastastog oblika selo Burakovac se lokalizovalo duž kolskog (pravac sever-jugoistok) i automobilskog puta (zapad-istok). Đurakovac se pominje i u 18. veku (1761. i 1780. godine) u „drži ielu oblast od Peći do sela Rudnika u kojoj ima oko 60 naselja, među kojima Đurakovac zauzima skoro centralan položaj, jer se nalazi na glavnoj sada asfaltiranoj komunikaciji Metohije koja vodi od Peći za Kosovsku Mitrovicu. (1, s. 1133). Sa varošicom Istok od 1972. godine spojen je asfaltnim putem dužine 7,5 km, a sa okolnim selima Podgora povezuje ga nekoliko kolskih puteva. Od najbliže železničke stanice Budisavci na pruzi Kosovo Polje—Peć, udaljen je 9, a do glavnije stanice Metohije 21 km, i spojen poprečnim kolskim putem.
    I danas postoji neizvesnost o imenu ovog starog naselja. Prema narodnom predanju u davna vremena su se na ovom području iz Rakoške nahije (susedno veće mesto), naselila tri brata: Buro, Tomo i Goga. Najstariji, najviđeniji i najhrabriji Đuro se nastanio na mestu današnjeg naselja po kome je i prozvano Đurakovac. Po Tomi nazvano je susedno selo Tomance, dok je po imenu najmlaćeg brata Goge nazvan samo jedan jaz „Gogin jaz“ na ulazu u Đurakovac sa Pećke strane.
    Đurakovac se pominje još u 18. veku (1761. i 1780. godine) u Dečanskom katastigu pod imenom Đurakovo i Đurakovci (3, s. 169).
    Turci su ga pri kraju svoje vladavine zvali „Lirija” (Sloboda). Ime Đurakovac ponovo dobija posle osloboćenja 1912. godine.

    Stanovništvo. — Današnje stanovništvo i nacionalna struktura rezultat je društveno-istorijskih procesa koji su zadnjih stoleća doveli do raznovrsnih strujanja i formiranja različitih etničkih grupa. Srednjevekovno stanovništvo je u najvećoj meri bilo srpsko, jer je priliv albanskih doseljenika usledio tek kasnije, tj. od 17. veka (12, s. 180).
    U sadašnjem sastavu dominira doseljeničko stanovništvo. Pored doseljenika iz susednih krajeva učestvuje i stanovništvo dinarskih i arbanaških struja. Starije doseljeničko stanovništvo čine Srbi, u prvoj četvrti XIX veka, uglavnom iz Crnogorskih brda (Šekulara, Vasojevića i Kuča). Od njih su danas najstarije porodice: Spasići (6 kuća) doseljeni iz Srbije pre 270 godina, i Ložanci, kojih samo ima 6 kuća, doseljeni iz Bjelopavlića pre dva stoleća. Njihov predak Dimitrije doselio se u selo Ložane (kod Dečana), a odatle pre 152 godine u Đurakovac. Perovići su pre 100 godina doseljeni iz Prištine i sada ih ima dvanaest kuća. Arbanaško – katoličko stanovništvo poreklom je iz ćakovičkog Hasa, a starinom iz Severne Albanije. Oni su fisa (plemena, bratstva) Morina, Kačinari i Gegići (sada zvani Gegaj), danas ih ima oko dvadeset kuća. Predak Gegića, Deda Frok, došao je pre 120 godina iz oblasti Mirdita (Severna Albanija) sela Kačinar i to prvo se nastanio u selo Dujak (kod Đakovice) zatim u Grebnik (kod Kline) i konačno u Đurakovac. Ova porodica se do sada tri puta delila (1960, 1966. i 1970. god.) na po tri velike kuće. Danas od njih ima 9 kuća i čitava mahala se naziva Gegaj. I arbanaško-katolička porodica Poljoke, poreklom iz Severne Albanije, sela Kačinari, u Đuraakovac je došla pre 150 godina i danas od te porodice ima devet kuća.
    Arbanasi, poreklom iz Albanije su doseljeni pre 130 godina. Fis Kabaši kojih danas ima 45 kuća, poreklom su iz skadarske nahije, iz sela Micoj. Odatle su prešli pre 240 godina u prizrensku nahiju (sela Koriša i Ljubižda), a odatle 1842. u Đurakovac. Prvi se sa porodicom preselio Rahman Kabaši. Porodica Osmanaj došla je iz malesiske Šalje, prvo u Istinić (kod Dečana), a odatle u Prekale pa tek iz Prekala u Đurakovac pre 70 godina i sada ih ima 10 kuća. Dve albanske familije su poreklom iz sela V. Jablanice u blizini Peći i 5—6 familija iz varošice Istoka.
    Crnogorski živalj smatra se za novo doseljenički. Od 1910. godine do prvog svetskog rata doseljene su svega 3—4 familije i to: Peralovići, Banjevići i Jovanovići. Peralovići i Banjevići su iz Kuča selo Kosor, a Jovanovići iz Bjelopavlića, selo Ostrog. Posle prvog svetskog rata pristiglo je još 10 familija i to: Škerovići, Damjanovići, Nikolići, Vlahovići, Milačići, Stanišići, Vujovići i dr. a posle drugog svetskog rata Pejovići su prešli iz Dobruše. Takoće, u ovom poslednjem periodu prešla je i jedna muslimanska porodica (Halilović Redža) iz Rožaja.
    Danas je u Đurakovcu najviše Albanaca iz fiza Kabaš (45 kuća), od pravoslavnih najbrojniji su Pejčinovići (20 kuća), a od katolika — Arbanasa Gegaj (9 kuća). Osnovni uzroci ovih doseljavanja bili su ekonomski, ali su brojna i ona doseljavanja izazvana političkim razlozima i krvnom osvetom. Prilagođavanje mlađih doseljenika Srba, Albanaca i Crnogoraca novoj geografskoj sredini i njihov odnos sa starim doseljenicima nije predstavljao naročiti problem jer su uslovi bili povoljni i za jedne i za druge, a odnosi su na lep način usklaćivani.
    Iz gornjeg pregleda vidi se da je broj stanovnika u Đurakovcu sistematski rastao. U periodu od 1948. do 1971. godine beležimo porast od 1386 stanovnika. On je znatno veći za ove 23 godine nego za 27 godina u periodu od 1921—1948. kada je broj stanovnika porastao za svega 511, što je posledica rata. Brz porast stanovništva u ovom periodu rezultat je velikog prirodnog priraštaja (Metohija se smatra za oblast najvećeg prirodnog priraštaja u našoj zemlji od 22—29%o) i pojedinačnih doseljavanja (stručnjaka i zanatlija iz raznih krajeva).
    Nacionalna struktura sela je vrlo raznolika. J. Cvijić Je prilikom putovanja kroz ovo naselje 1906. godine, zabeležio da Đurakovac ima: 5 srpskih i 7 albanskih i 6 latinskih kuća(*). Prema popisu iz 1971. godina nacionalna struktura ovog sela izgleda ovako; od ukupno 2.631 stanovnika bilo je Albanaca 1.777, Srba 507, Crnogoroca 310, Muslimina 24 i ostalih 5.
    U osnovi Đurakovac svojim položajem orjentisan je na glavni metohijski put koji ga veže sa Kos. Mitrovicom udaljenom 52 km, a do Peći, centralnog metohijskog naselja, ima svega 18 km. Sa manjom varošicom Istok vezuje ga 7,5 km sada asfaltnog puta koji se nastavlja preko sela Zlokućana do Kline gde se nalazi i železnička stanica Metohija koja je udaljena 21 km od Đurakovca. Ovaj put Đurakovac—Klina je u planu da se asfaltira do 1975. godine. Pored pomenutih puteva postoji čitav niz pešačkih staza i manjih kolskih puteva koji povezuju Đurakovac sa okolnim selima. Do najbliže železničke stanice Budisavci je 9 km. Put Peć—Đurakovac asfaltiran je 1971., a Đurakovac—Istok 1972. godine.
    Iako relativno mlad privredni, a posebno zanatsko-trgovinski i kulturno-zdravstveni centar Đurakovac je stvarao i stalno proširivao svoju uticajnu sferu. Ona je posebno bila izdužena prema Klini.
    Najbliža sela: Prekale, Starodvorane, Dobruša, Begolukavac, Tomance, Osojane, Šaljinovicu, Žač i Srbobran.
    Samo pijačiim danom (ponedeljkom) ova sfera je nešto šira te se oseća čak do Peći, Rakoša, Kline i Istoka. No, i pored toga što se Đurakovac nalazi izmeću tih većih mesta, koja dobrim delom guše njegovu uticajnu sferu, danas on, ipak, predstavlja, zahvaljujući svom saobraćajnom položaju i bogatstvu okoline, dosta jako sekundarno tržište gde se posebno pijačnim danom sjate mnoge zanatlije i trgovci u cilju kupoprodaje.

    Izvor: GLASNIK SRPSKOG GEOGRAFSKOG DRUŠTVA, GODINA 1974. CBECKA LIV — Br. 1, BOJKO A. BOJOVIĆ – NASELJE ĐURAKOVAC U METOHIJI

  6. Vojislav Ananić

    BANJICA

    Selo je na Banjičkom potoku, desnoj sastavnici Gatljanske reke.
    Podeljeno je u tri mahalice, udaljene jedna od druge za po koju stotinu metara. Kuće u mahalama su uglavnom grupisane. Nazivi mahala su po rodovima koji u njima žive.
    U selu žive sada samo Arbanasi. Kažu da im preci nisu zatekli selo, ali topografski naziv Đorine Njive ukazuje da su zatekli selo i Srbe u njemu.
    Rodovi: Muolj (4 k.), Saliaj (11 k.) i Redžovit (7 k.) svi od fisa Krasnića i svi „kao braća” doseljeni sredinom 18. veka iz Ljume, iz mesta Bici.

    Izvor: ATANASIJE UROŠEVIĆ – KOSOVO, Primljeno na I skupu Odeljenja društvenih nauka, 10.1 1961, na osnovu referata dopisnog člana BORIVOJA DROBNJAKOVIĆA i dolisnog člana MILISAVA LUTOVCA., BEOGRAD, 1965.

  7. Dragoljevac Opstina Istok

  8. SLOBODAN

    Poreklo prezimena Srba iz sela Crkolez