Poreklo prezimena, naselje Igalo (Herceg Novi)

Poreklo stanovništva naselja Igalo, opština Herceg Novi. Prema studiji Sava Nakićenovića “Boka” iz 1913. godine.

Položaj.

Odmah iza Tople dolazi Igalo, koje se duž morske obale proteže sve do granice hercegovačke, do sela Sutorine. Kuće su sve pokraj mora, a duž državnog puta. Samo su dva izvora: Tatar Bačva i Jankovića Voda. Mnoge se kuće služe vodom iz bunara. Ima jedan potok, koji se zove „Ljuti Potok“, ali nije ljut, jer nikakvu štetu io nanosi. I u ovo selo dolaze stranci da se liječe, jer je blago i zdravo podneblje. Vrlo rijetko snijeg pada, a održi se najviše jedan dan. Duva jug, istočnjak i zapadnjak.

Zemlja i kuće.

Ima nešto zemalja za obrađivanje, a to su vrtovi, voćnjaci i vinogradi. Nalazi se y neposrednoj blizini više kuća, a zove se: Rašćela, Granica, Gaj, Dubrava, Bare, Žarkovina, Kapunovina, Polje Jankovića, Gomila, Crkveno, Potabašnjica, Jovovina, Đurđevo Brdo, Tatar Bačva, Lenićevina, Mala Baština, Paripovina, Lukovina, Vučunovići, Đulovina, Carevina, Cirigovina, Livada i Polovina.

Kuće su, u malim razmacima, jedna od druge udaljene, gdje jedna, a gdje i po dvije–tri zajedno, isto kao u Toploj, samo što su sve pokraj mora, a između pruge željezničke i državnog puta. Od zapada su: Jankovići (1), Kosići (1), Sabljičići (1), Katići (1). Đurići (3), Konjević (1), Jovanović (1), Lombardić (1), Senić (1), Šabović (1), Parijez (1), Ukropina (1), i Predojević (2); – a od istoka: Gačanić (1), Mikočevi (2), Lončari (1), Jakšići (2), Džanjević (1), Stijepčić (2), Rostović (2), Prnjat (1), Kovačević (1), Ćeklić (1), Radović (1), Brajević (1), Stanišić (2), Todorović (1), Lepetić (1), Bijelić (1), Špirto (1), Petijević (1), Marić (1), Kraljević (1), Mijajlović (1), Milašinović (2) i Piljurović (1). Svega 45 domova, a duša 215.

Ime naselju.

Dobilo je ime po tom, što je tik do mora na žalu, a žale morsko gdje more odmah nije duboko, već ide dosta plitko i pjeskovito, zove se „igalo“.

Starine.

Na granici Igala vide se razvaline turske tvrćave, koju su ustaše, za hercegovačke bune, zapalili. Više Igala je jedna neznabožačka gomila. Selo je postalo, kad i Topla, niti se je ni ono, kao ni Topla, premještalo. Gdje je danas, tu i uvijek bilo. Tragova prvih stanovnika nema, premda je, bez dvojbe, moralo ih biti.

Poreklo stanovništva.

O porijeklu stanovništva zna se:

– Aleksići sa Ljubibratićem, došli iz Oputne Rudine. Slavili Nikolj-dan. Izumrli. Znamenit je Špiro Aleksić, koji je bio barjaktar Hadži Hrista.

– Sabljičići iz Korjenića, došli sa Sav. Ljubibratićem. Iselili se u Ameriku. Bili su čuveni pomorski kapetani, između kojih spominjem Vladimira, koji je 1801. poginuo u Đenovi, u pomorskoj bitci. Slave Jovanj-dan. Jakov Sabljičić bio je načelnik općine topoljske 1783, a Joko 1788.

– Jankovići iz Paštrovića 1700, a pripadali plemenu Davidovićima. Slave Sv. Iliju.

– Kosići sa Milošem Vojnovićem, iz Popova. Slave Đurđev-dan. Đurica Kosić bio je načelnik općine topaljske 1765.
i 1769.

– Miloševići iz Korjenića, sa vladikom Savatijem. Slave Đurđev-dan. Prvi, koji je došao, bio je kapetan Sava, koji je y memorandumu od 1701. ubilježen. Istodobno ovo se bratstvo naselilo i u Kute.

– Traživuk iz Knina, ima 20 god. Slavi Sv. Jovana.

– Beko sa Zubaca 1700. Slavi Đurđev-dan.

– Katić iz Žvinja, ima 160 god., slavi Sv. Stefana.

– Konjević iz Trebinja, ima 60 god. Slavi Nikolj-dan.

– Jovanović iz Ćeklića 1692. Slavi Nikolj-dan. Konte Duka Jovanović zabilježen je, kao poglavica, na memorandumu doseljenika od 1701.

– Lombardić iz Mostara, sa vladikom Savatijem. Slave Usjekovanje.

– Cenići starinom su iz Trešnjeva u Crnoj Gori, a odatle zbog krvi prebjegli u Korjeniće, odakle, sa vladikom Savatijem, ovamo došli. Slave Đurđev-dan.

– Gačanići iz Korjenića, sa vladikom Savatijem, slave sv. Georgija.

– Mikočevi iz Dalmacije, ima 9 god. Rimokatolici.

– Šabovići iz Mojdeža, ima 10 god., a tu iz Gacka. Slave Jovanj-dan.

– Parijez iz Mojdeža, ima 16 god. Slavi Jovanj-dan.

– Ukropina iz Trebinja, sa vladikom Savatijem. Slave Klimunj–dan i Vasiljev-dan.

– Predović iz Mojdeža, ima 19 god. Slavi Đurđev-dan.

– Lončar iz Popova, sa vladikom Savatijem. Slavi Jovanj-dan.

– Jakšići iz Nevesinja, sa Milošem Vojnovićem. Slave Đurđev-dan.

– Džanjević iz Podgorice, ima 100 god. Slavi Nikolj-dan.

– Stijepčić c Kamenog, ima 19 god. slavi sv. Arh. Mihaila.

– Rostović iz Nevesinja, sa vladikom Savatijem. Slavi Jovan-dan.

– Kovačevići s Graova, ima 100 god. Slave Jovanj-dan.

– Prnjat s Bajkovih Kruševica ima 40 god. Slavi Jovanj-dan.

– Ćeklić iz Ćeklića, ima 20 god. Slavi sv. Arh. Mihaila.

– Radović iz Bajkovih Kruševica, ima 60 god. Slavi Jovan-dan.

– Brajevići iz Mojdeža, ima 20 god. Slavi sv. Petra.

– Stanišići iz Glavske, sa vladinom Savatijem. Slave sv. Trojicu.

– Todorović iz Zagulja na Graovu, sa vladikom Savatijem. Slavi sv. Stefana.

– Milašinovići iz Necvijeća (Hercegovina) sa vladikom Savatijom. Slave sv. Stefana. Prvi je ovamo došao Ilija Milašinović. Kapetan Stevan Milašinović prvi je razvio austrijsku zastavu na rijeci Misisipi.

– Lepetići iz Mokrina, ima 54 god. Slavi sv. Đorđa.

– Petijević iz Mokrina, ima 25 god. Slavi sv. Georgija.

– Bijelić iz Sutorine, ima 24 god. Slavi sv. Vartolomiju.

– Špirto u XVI vijeku iz Grčke. Slavi Jovanj-dan.

– Marići iz Trebinja, ima 100 god. Slavi sv. Stefana.

– Kraljevići iz Mojdeža, ima 84 god. Slavi sv. Stefana.

– Mijajlovići s Bajkovih Kruševica, ima 40 god. Slavi sv. Jovana.

– Piljurović iz Ratiševina, ima 50 god. Slavi Jovanj-dan.

– Ćurići iz Mokrina, slave Đurđev-dan.

Sa vladikom Savatijem još je bilo bratstvo Narančići koje je izumrlo. Spominje se neki Draško Narančić. Kao što se iz gornjeg vidi, naselje je sve, osim jedne porodice, od 1687. pa na ovamo. Raslo je doseljivanjem, ali, na žalost,koliko se doselilo, toliko se i iselilo, tako da y zadnjih sto godina, po statističkim podacima, ovaj kraj nije ni malo napredovao, već šta više nazadovao.

IZVOR: Sava Nakićenović, Boka, objavljeno u Srpskom etnografskom zborniku, knjiga 20, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1913, reizdanje iz 2012. godine (u izdanju CID, Podgorica i Gradske biblioteke i čitaonice Herceg Novi), str. 267-269