Далматински Срби из Дрниша 1875. године – одговор на негирање њиховог идентитета

15. децембра 2022.

коментара: 0

Članak je 1875. godine izašao u listu “Zastava”, vođenog od strane Srba u Vojvodini, tačnije, pokrenuo ga je i uređivao Svetozar Miletić. Predstojeći tekst napisali su i potpisali istaknuti Srbi u Drnišu toga vremena:

U “Dalmati” autonomaško-talijanskom glasilu br. 5. 11. i 12. neki dopisnici, koji se Hrvati-Katolici nazivaju, najbezobraznijim načinom napadaju na srpski narod u Dalmaciji, vrijeđaju mu i srce i dušu, odriču mu najveće svetinje njegove: vjeru, ime, jezik, narodnost i zemlju na kojoj živi. Zar i vi, pak još sada, tako znate nagrađivati naš srpski narod za bezsmrtna junačka djela naših đedova i prađedova, koji su sa najvišim žrtvama imanjem i krvlju od divljih Turaka oslobodili svoju milu otadžbinu Dalmaciju sa jednoplemenom braćom svojom? U zanosu svome došli ste do takvog bezumlja, da nam našu vjeru ružite i da nas na glas zovete, da vašu “pravu viru” primimo. O umni sljepci, o glupi zanešenjaci! Zar u samoj suštini Hristove nauke ima kakve stvarne razlike vami i nami, ako samo odstranite zlosretno ultramontanstvo, koje će privrženike svoje dovesti? Pak kud lutate, za što li hoćete da bistri izvor zamućujete, koga ne mogaše presušiti ni jedna svjetska sila od početka pa do današnjeg dana. Vi nas nesmisleno nazivate Focijancima, Patarencima, dopuzima i svakako. I to je vama sve uljudno, časno i dostojanstveno. Tako li nam nebratski zahvaljujete na junačkoj borbi s vama na izbornom polju, za one olakšice što danas uživate i koje bez naše pomoći niste mogli izvojevati? Nas je manje, al smo pouzdani. Mi nismo Focijanci (Fotije nije zakonodavac) a još manje Patarenci, već pravoslavnn hrišćani, to nam je opći i svojstveni naziv vjerski od kad smo vjeru Hristovu primili. Zar ima logičnog smisla i kakva dobitka za vas, što nas dopuzima nazivate? Ni mi ni vi nismo od početka starosjedioci u ovoj našoj i vašoj zemlji. Nismo se mi sami ovamo doseljavali iz Bosne, već i vi. Nije ni vas turska sila šteđela u krvnoj žeri. U Turaka je svak rob. Proučite staropise junačkih porodica Nakića, Radnića i drugijeh i pročitajte pjesmu o Bosni od neumrlog fra A. Kačića, pak ćete se i preko volje uvjeriti da ste i vi to, čime nas hoćete da zakitite u zanosnom žaru svome. Vjerujte, zanešeni dopisnici, da su divlji Turci u Turskoj obzirniji prema našoj jadnoj braći, nego što ste vi nami, jer oni od naše braće ne ištu, što vi od nas bezumno zahtjevate: prevjerenje i odnarođenje.

Prije 1862. god. prerijetko se je moglo čuti da se ko Hrvatom zove u Dalmaciji, već obično zvali ste se kršćani. Danas u opće vi rimokatolici zovete se Hrvatima. To nama Srbima nije žao. Što je vama drago, nama nije mrsko. Mi vama poštujemo vašu vjeru i Hrvatstvo, pak zašto da je vama protivno što se mi zovemo Srbima, kad su Hrvat i Srbin dva brata rođena pod dva različna imena. Takvim biste načinom mogli zahtjevati, da se svi ljudi na širokom svjetu zovu jednim imenom, na pr. vašim, pak da još jednako misle i osjećaju kao i vi! Dopisnik “Dalmate”, kao najnoviji misijoneri rimokatoličke vjere u Dalmaciji, oka želje sjajne pobjede i vječne slave u namjerenom poduzeću svome, moramo im kazati, da im veoma uzano polje prestalja pravoslavlje dalmatinski Srba, već kao ognjeviti junaci neka se licem jave svjetu na vidiku, pak neka idu u široki svjet propovjedati i obraćati u svoju pravu viru nevjernike kojih tamo ima i tada će im biti slava neumrla, ali nas, savjetujemo im, da se okanu, jer će zabadava snagu svoju trošiti, a na velike neprilike međutim vrlo bi lako mogli naići.

Mi podpisani Krajišnici svečano prosvjedujemo pred cjelim svjetom protiv rečenih i sličnih pojava, te kažemo jednom za svagda našim napadačima i neprijateljima sa tvrdim uvjerenjem i junačkim ponosom, da vazda ostajemo ono što smo bili i jesmo: Srbi pravoslavne vjere u našem milom otačastvu Dalmaciji. U ovom čvrstom uvjerenju ne bojimo se da će nas ikakva sila poljuljati, nekmoli prevjeriti u otsrbiti.

Ovđe moramo preko volje izjaviti da nam je žao što “Narodni List” srpsko-hrvatsko glasilo u Dalmaciji mučki odobrava grdna napadanja, sramotne uvrjede našoj vjeri i narodnosti i nijekanje srpskog imena u Dalmaciji od dalmatinskih dopisnika. Kad mu “Dalmata” u Hrvatstvo dirne, plane kao oganj živi, a kad Srpstvo sa ove zemlje briše, ćuti kao da je u vječnom grobu. Da koji Srbin usudi se kazati da u Dalmaciji nema Hrvata već da su svi Srbi ili da kaže, da su po jeziku Srbi, čuo bi mu se glas do sedmog neba. Kad se Srbi niječu, on zna velikodušno mučati —da bratsku slogu i ljubav ne pokvari.

Iz Drniške Krajine na bijele poklade 1875.

Spiridon Vujnić, Todor Njeguš, Tode Petranović, Jovan Jović Jakin, Paval Vlajnić, Marko Manojlović, Simon Cvijetić, Mihajlo Mrđen, Bogoljub Petranović, Dakan Dereta, Jovo Jović Pavlov, Vaso Popac, Todor Subota, Andrej Jović, Nikola Kalik, Amvrosije Kolundžić, Mihajl Dragolović, Tanasije Lukavac, Mate Andrić, Špiro Bogdanović, Stojan Mirković.

Priredio: Slobodan Zrnić

Коментари (0)

Одговорите

Тренутно нема коментара. Будите први и оставите коментар.