Poreklo prezimena, selo Ćafa (Podgorica)

24. oktobar 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva naselja Ćafa, opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Nalazi se između brda Zelenike, podgorine Busovnika, Baloča i rijeke Sitnice. Pošto se pređe most pod Zelenikom (zvani Komanski most na Sitnici), sreće se na domaku puta kao prvo selo Komana. Naselje je y podgorini smješteno, a njegov atar čini prelaz od nagnutog brdskog zaleđa ka ravnima u dolini Sitnice i Lješkopoljskog luga.

Na središnjem potezu tog prelaza, topografski veoma povoljno, položeno je naselje. Od Titograda je udaljeno 8, od Danilovgrada 14, a od mjesnog središta u Baločima 2,5 km. Granica njegovog atara, počev od pomenutog mosta, vodi uzvodno Sitnicom do Poganog potoka, odakle skreće na jugozapad, te pored Čiste jame izlazi na Gomile. Odatle ka zapadu vodi na Golubov ober, zatim silazi na Releški vrh, pa dalje povija ka istoku preko Verske kamenice, Grdače i Ćirove rupe do mosta pod Zelenikom. Tako uokviren, atar je dug (Z-I) 5,2, širok (S–J) 0,9 km i zahvata 4,90 km2, površine. Sredina sela je na visini od 100 m.

Istorijat.

Mada u konsultovanim izvorima ne nalazimo neposrednih pomena nekog naselja y ataru ovog sela, logično je, s obzirom na položaj i pogodne topografske činioce s jedne, i činjenicu da se u susjednim selima pominju stara naselja Beri, Lužnica, Baloči, s druge strane, pretpostaviti da su i ovdje prvobitni zameci naselja takođe stari. Na to ukazuje i sam naziv sela koji je starog, „vlaško–arbanaškog porijekla“, a označava mjesto (prevoj) između dvaju brda. Erdeljanović, doduše, napominje da u Ćafi, u njenom prisoju pri Zelenici, ima i sada 10—15 kućišta „u klak i u mulinu zidanih”, koja su ostala od Bešlića i Koristovića — Turaka, koji su prije „130—160 godina“ tu držali zemlje i stanovale, a sjedište im je inače bilo u Lješkopolju.

Od njih i od drugih muslimana Arbanasa iz Lješkopolja, koji su držali dijelove Ćafe i Zelenike, otapa su nesrpska topografska imena kao što su, na primjer, samo ime Ćafa ili Ćava, Firza, Trehelji, Grune, Seneza i dr. Godine 1899. selo je imalo 17 d. sa 100 stanovnika (54. m. i 46 ž., pismenih 18 m. i 1 ž).

Erdeljanović. je y njemu evidentirao 15 d., a 1925. bilo ih je 23 sa 130 stanovnika. Do 1948. broj prvih porastao je za 9, a drugih za 15. Zatim je bilo 1953 (30:146), 1961 (30:142) i 1971 (28:115). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja 76, a drugi su se doselili (6 iz gradskih naselja), i to 15 prije 1945, a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (1:4), sa 2 (5:7), sa 3-5 (10 : 5), sa 5-8 (11:10) i sa 8 i više (3:2). Tada je sastav glavnih starosno–polnih grupa izgledao ovake: prve 58:31 (ž. 24:20), druge 70:47) (ž. 9:14).

Struktura stanovništva,

Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 45:19 (ž. 31:15), sa četvorogodišnjom 56:60 (ž. 20 : 30), sa osmogodišnjom 7:9 (Ž. 3 :3), sa srenjom (2:3), sa višom (1:1) i kvalifikovani radnici (4 :3), a nepismenih je bilo 20:16; (ž. 17:2).

S druge strane je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (1 :0), do 2 ha (22:1), sa 2-5 (7:6), sa 5-10 (0:6), sa 10-15 (0:4) i sa 15 i više na (0: 11), odnosno poljoprivrednih 13 : 13, mješovitih 15 : 12 i nepoljoprivrednih 2:3.

U 1953. g. 42 aktivna izdržavala su 101 lice; y poljoprivredi (39 :90), a sa ličnim primanjima bilo je 3. Isti odnos se y dva sljedeća popisa izmijenio ovake: aktivnih je bilo (55:53), izdržavanih (84:54); y poljoprivredi (34:43) i (64:28), a sa ličnim primanjima (3 :8).

Tip sela.

Svojim većim dijelom Ćafa je zbijeno naselje. Njena glavnina ima 20, a dva zaseoka Podi i Slamni Brod – prvi 5, a drugi 3 kuće. Prvi je od središta naselja udaljen oko 1 km, a drugi 0,5 km. Selo ima 12 prizemnih i 17 kuća na izbi. Sve su pokrivene tiglom; daščani plafon je y 16, malterisani u 9, a 4 su bez plafona. U međuratnom periodu prepravke su vršene na 2, a poslije 1945. na 8 i dogradnja na 3 kuće. Stambeni fond sela sačinjava 28 stanova sa 1329 m2, Od kojih su 4 iz prvog, 12 iz drugog, 7 iz trećeg i 5 iz četvrtog perioda. U 26 je bilo ognjište, y 2 zemljani pod i u 25 električno osvetljenje. Prema vrsti su: 18 jednosobnih i garsonjere, 6 posebnih soba i 4 dvosobna.

Rodovi,

Juna 1974. y selu su živjeli:

-Radulovići (34 d.).

Poslije 1945. iselilo se 19 mještana (u Titograd 9, Beograd 6 i Mostar 4), a y međuratnom periocu 13 (u Titograd 7 i u Bar 6). Sada y selu žive 22 dnevna migranta (za Titograd). Ranije je na rad y Ameriku išlo 5 mještana.

Vode.

Selo se vodom opskrbljuje iz ublova i bistijerni. Stari seoski ublovi su Smrda (iz 1830. g.) i Zelenika (iz 1865); takođe su stare i bistijerne (u grupnoj svojini ogranaka Lazarevića i Jošovića) i Pode. Ostale bistijerne (ukupno ih je 26) su privatne, a izgrađene su – 19 y međuratnom periodu i 4 poslije 1945. g.

Ostali podaci o selu.

Električne osvjetljnje uvedeno je 1971. Otada do oktobra 1973. mještani su pribavili 7 električnih šporeta, 5 frižidera, 2 televizora, 9 radio–prijemnika (4 tranzistora i 6 gramofona). Ostale promjene y opremi kuća slične su onim u Baločima i Crvenoj Paprati.

Stariji i noviji njeni dijelovi gotovo su podjednako zastupljeni. Skoro isto važi i za izgled neposredne okoline kuća, na kojoj su relativno mala dvorišta i omanji pomoćni objekti. Neki su u novije vrijeme obnovljeni, ali im je, uopšte uzev, funkcija smanjena, jer je stoke, posebno sitne, neuporedivo manje nego ranije. Najveći broj okućnica je male površine; dobar dio njih je y sastavu većih, ali bližih dionica. Tri puta je na njima više livada nego oranica. To se odnosi i na ostala imanja, na kojima je na primjer, 20 rala oranice, a oko 75 rala livade. Njihova srednja udaljenost od kuća je oko 0,8 km.

Preko ljeta selo je koristilo plemensku „planinu“ na Latičnom, a dijelom je izjavljivao stoku i na Lukavicu. Do zadnjeg rata na prvoj planini su imali 5 staja; 8 d. je drugima davalo stoku na čuvanje. U novije vrijeme izdig stoke je nestao. S jeseni se stoka izgonila u Barjamovicu, Velestovo i Markovinu.

Komunica sela prostire se y Zelenici. U njoj je ispaša neograničena, dok se siječe (niskogorica šuma) prema dogovoru.

IZVOR: Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.