Poreklo prezimena, Donje Selo (Cetinje)

20. maj 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Donje Selo (po knjizi Donja Sela), opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Nalaze se između brda Kramolina, Gaštine, sjeverne strane Dubovskog brda, zvane Zajčina, i Skadarskog jezera. Tu su na prostoru Otvorenom prema Skadarskom jezeru i u susjedstvu Crmnice. Kroz selo prolazi put Virpazar–Rijeka Crnojevića, od koje je udaljeno 12 km. Atar sela zahvata gola i gorovita brda, glavice i bregove pomoću kojih su pojedini dijelovi naselja, nastali oko plodnih manjih depresija i udolina. U cjelini posmatran on predstavlja dosta široko ugnuti prostor, koji čini sastavni dio plodne zone Skadarskog jezera. Katastarski ga okružuju Komarno, Trnovo i Ljubotinj. Počev od Mađeze na istoku, njegova granica vodi jezerom za oko 300 m južno, pored Sotorske glavice, odakle pravom linijom skreće na zapad prema Poseljanima, tj. y Vinogradins. Odatde se nastavlja koritom do Gordića pa zatim skreće prema cesti R. Crnojevića – Virpazar, na koju izlazi nedaleko od Čulina krša; odatle preko Goština i Seljanskih lavina izbija pravo na Trojerogu, pa se dalje preko Lipe nastavlja na Velju prodo, te poniže Mrkinja i preko Kolomačkog guvna i Ćete izlazi na stazu y Požarskoj strani, odakle vodi preko Kramolina i pored Gagoša stazom do na cestu kojom ide oko 200 m, pa od nje stazom Bjelak do Mađeze.

Površina mu, sa dužinom (Z-I): 2,8 km i širinom (S–J) 2,7 km, iznosi 7,87 km2. Visina naselja je (sredina sela, crkva) 160 m.

Istorijat.

Prostor današnjeg naselja je, naročito zbog položaja i pitomine nekih njegovih dijelova, od davnina bio naseljen. O tome svjedoče ostaci starih naselja i kazivanje o naseljavanju starijeg stanovništva, koje je prije više od 60 godina ustanovio Jovićević. On tu pominje naselja: Jeksu, Guše, Stare Čukoviće i Seljane. I upravo imena tih mjesta B. Burđev je našao y turskim defterima iz prve polovine 16. vijeka. Tako su, označeni kao sela, po defteru iz 1521. godine imali – Jeksa 11 kuća, Guše 9, Čukovići 7 i Seljani 16, a 1523. god. prvo 7, drugo 6, treće 5 i četvrto 13 kuća. Jedan vijek kasnije Bolica za Seljane navodi da su imali 56 domova i 66 vojnika, a samo Jeksa 21 domaćinstvo i 50 vojnika. Dva vijeka kasnije Dipre i Somijer za broj kuća u njemu navode iste podatke. Godine 1903. imali .cy 77 d. Jovićević je tri godine kasnije u Donjim Selima nabrojao 69 d. Uskoro zatim, (1925) popisano je 84 d. sa 347 stanovnika. Sljedeći popisi dali su ove podatke: 1948 (75:321), 1953 (67:293), 1961 (62:214) i 1971 (32:95). Od zadnjeg broja te gocine y selu je od rođenja živjelo 58, a ostali su doseljeni, i to: iz iste (21) i iz drugih opština Crne Gore (6); od njih se 15 doselilo prije 1941, a ostali poslije te godine. Dnevnih migranata je tada bilo 5. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (17:6), sa 2 (12 : 10), sa 3–5 (21:12) i sa preko 5 (12:4). Istovremene promjene y glavnim grupama starosno–polne struktura, pokazuju sljedeći podaci: u prvoj 87:24 (ž. 44 : 12), y drugoj 63:38 (ž. 44 : 19) i u trećoj 54 : 33 (ž. 33 : 18).

Struktura stanovništva.

U istom intervalu, mještani su prema obrazovanju bili: bez škole 75:25 (ž. 59:21), sa četvorogodišnjom 86:49 (ž. 36:25), sa osmogocišnjom 5:4 (ž. 3 : 1), ca višom 1:1 i valifikovanih radnika (1:4), a nepismenih je bilo 51:23 (ž. 48:20).

S druge strane, tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (11: 8), do 2 ha (20 : 13), sa 2–5 (20 : 6) i sa preko 5 ća (11 :5), Odnosno: poljoprivrednih 20:14, mješovitih 25:6 i nepoljoprivrednih 17 : 12.

U 1953. godini 110 aktivnih izdržavalo je 145 lica; u poljoprivredi 92 : 116, a sa ličnim primanjima bilo je 18 lica. U naredna dva popisa taj odnos je bio: aktivnih 53:39, izdržavanih 128 :41; y poljoprivredi 42 : 32 i 40:20, a sa ličnim primanjima 33:15. U vanpoljoprivrednim djelatnostima radilo je 8 : 7 lica.

Tip sela i komunikacije.

I za ovo, kao i za mnoga druga sela, karakteristično je da su se y odnosnoj dekadi, kada se stanovništvo naglo smanjilo, te i za koju godinu poslije nje, u njemu izvršile značajne promjene. One se ogledaju y izgradnji puteva, uvođenju elektrike, renoviranju i podizanju kuća. To govori koliko iseljenici ne samo da ne zaboravljaju stara staništa, nego ih obnavljaju i čine pristupačnim i privlačnim. Upravo oni zajedničkim akcijama, samodoprinosom i pomoću društvenih organa nastoje da osavremene i unaprijede svoje selo, kako bi pored svojih stanova u gradovima (bilo y privatnoj ili društvenoj svojini) i ovdje imali zalogu bolje egzistencije. Za sada se „manje” usredsređuju na obradu imanja, a mnogo više na gradnju puteva, uvođenje elektrike i gradnju objekata za vodu. Tako su ovdje korišćenjem prednosti položaja sela u odnosu na pomenuti put, pored ostalog izgrađena tri kraka kolskog puta – prema Čukovićima (0,6 km), prema Njivama (1,5 km), i prema Zašteku (0,8 km). Od prvog je prokrčen još jedan put (0,3 km), i to samo do jedne kuće u mjestu zvanom Žukva. Istina, svi su dosta grubo izgrađeni (od 1966. do 1970. god.). Na njih se nadovezuje razgranata mreža krčanika i postopica, koji povezuju ostale dijelove sela. Glavni zaseoci su: Čukovićn (16 kuća), Njive (21), Zaštek (5) i Poseljani (11). Sem u zadnja dva u kojima nema podvojenih grupa ili izdvojenih kuća, u prva dva nalazimo pored njihovih grupisanih glavnina i druge podvojene dijelove: y prvom — Žukvu (1 kuća), Zavratno (3), Stare zgrade (3), Guše (1) i Krivosud (1), a u drugom — Zajčinu (3 kuće) i Mrkinje (2).

Srednja udaljenost između zaselaka iznosi oko 2 km, a udaljenost kuća od središta naselja je oko 1 km. Od 53 kuće y selu 9 su prizemne i 44 na izbi. Sve su pod tiglom, a 18 sa daščanim plafonom, 30 sa malterisanim i 5 bez njega. U međuratnom periodu y 3 kuće napravljeno je 5 prostorija, a u poratnom — prepravkom i dogradnjom na 34 kuće – 72 prostorije (soba, kuhinja i ostava). U stambenom fondu popisan je 31 stan sa 1.316 m2, od kojih su 25 iz prvog, 3 iz drugog, 2 iz trećeg i 1 iz četvrtog perioda. Od njih je 15 bilo sa otvorenim ognjištem. Prema vrsti su: 20 jednosobnih i garsonjera, 7 posebnih soba i 4 dvosobna.

Stanovništvo.

U selu žive:

-Vujovići (22 d.),

-Radomani (7),

-Lubarde (6), i po 1 dom:

-Pejakovići, Miloševići, Banovići i Laličići.

U poratnom periodu iselilo se 135 lica; najviše u Titograd, Cetinje, Beograd, primorje, Nikšić. Povremeno dolazi oko 80 lica. U Vojvodinu je kolonizovano 8 d., od kojih su se 3 vratila, a u Ameriku je ranije išlo na rad 46 mještana.

Vode.

Selo vodom opskrbljuju izvori: ljetna voda (u Čukovićima), Zajčine, od koga potiče i istoimena rječica, duga 2 km (protiče kroz Poseljane do Skadarskog jezera), zatim Gracki jaz u Poseljanima, (nalazi se blizu Jezera i poznat je u čitavom kraju), Vrba (y Starim zgradama), Žukva (u Žukvi) i Gornje i Donje osoje (u Njivama); iz Zavratna uzimaju vodu sa izvora Zminca u Dujevi. Ovi izvori, iako nijesu baš blizu svim dijelovima naselja, bili su dovoljno izdašni da opskrbljuju sela  i ranije kada je bilo mnogo više stanovnika. Pa ipak, od 1956. god. naovamo napravljeno je 13, obično manjih privatnih bistijerni, koje su na dohvat ruke vlasnicima. Zajednička, tj. bratstvenička stara bistijerna (izgrađena 1856. godine) je vlasništvo Radomana u Zašteku. Usljed znatnog nagiba, na dijelu Zajčine, što protiče kroz Poseljane bilo je 13 mlinova. Osim 2, za koje kažu da rade od 1750, odnosno 1765. godine (sa 2 vitla), ostali su zapušteni. Ovdje su mljeli žito „prekovođani“  iz Dodoša, Zete, Prevlake, Žabljaka, Seoca, Krnjica, Krajine, a zatim iz Komarna, Trnova, Dubove, Dujeve, Smokovca itd. Poseljani su bili pravo regionalno stjecište za okojezerska naselja; tu se „okupljao“ čitav Ljubotinj. Ovdje je vojvoda Petar Vujović održavao skupove.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje uvedeno je 1969. godine. Sada domaćinstva imaju –– 10 samo ognjište, ognjište i šporet 5, ognjište i električni šporet 7, samo obični šporet 9, frižider 15, televizor 6, radio–prijemnik 12 (tranzistor 18, gramofon 9), a zatim crepulju i sač 18, verige 25, stare vrste kreveta 3, stolovače 21, novije postelje 31, kauče 10 itd.

Donjoseljani su do prvih poratnih g0dina držali veliku stoku, više sitnu nego krupnu. Za. nju je, kao i y sličnim selima, bio potreban znatniji smještajni prostor. I ovdje je tome glavni razlog što je pretežni broj kuća na izbi. No, i pored njih, a ne samo prizemnih kuća, izgrađeni su pomoćni objekti, najviše suhozidni. Najčešće su uokvireni dvorištima i oborima. Pošto je y zadnje vrijeme sitna stoka jako prorijeđena, to se stari objekti preuređuju radi poboljšanja uslova za krupnu. Iz kuća na spratu, zbog nehigijene, postepeno nestaju izbe, ustupajući mjesto ostavi drugog inventara i kućnih potreba, čime se dobija u prostoru na gornjem spratu. Renovirane prostorije na njemu su inače osvjetljene, sa većim prozorima, sa plafonima i prikladnijim namještajem. Kod opšteg pogleda na ovo i druga naselja već se znatno uočava nestajanje vremešne, sive patine starih kuća i prisustvo malterne obloge i svježih, mada ponegdje neukusnih boja.

Prostor oko kuća, ukoliko nije okućnica, koristi se za kabastu ostavu — drva, sijena, ovršine i dr. A okućnice su, kao manje—više sva bliža imanja, najbolje uređena. Na njih je usredsređena glavna pažnja; za obradu većih i daljih imanja već gotovo nema dovoljno radne snage.

Srednja udaljenost oranica, vinograda i livada je 0,6–0,8 km, a. Šume i branjevina do 2 km.

Selo nema svoju planinu. Sitnu stoku mještani su davali na čuvanje y Lovćenu. Uoči zadnjeg rata to je činilo više od 50 d. a sada, i to mala stada, ni 10.

Središte naselja je u Čukovcima, koji su pored ceste. Od njega su glavni dijelovi sela udaljeni: Zaštek 4 km, Njive 3 i Poseljani 2,5 km, a okolna sela — Komarno 6, Trnovo (cestom) 10, a postopicom 6, Smokvici 4, Dubova 6 i Riječani 7 km. Zbog vidne teritorijalne podvojenosti sva četiri zaseoka, Donje Selo se obično naziva Donja Sela.

Mještani će prije reći da žive u nekom od njih nego u Donjim Selima. Otuda i pojava da je škola locirana pod Dubovikom, gdje je teritorijalno središte između svih zaselaka. Sem toga u naselju su 4 crkve novija u Čukovićima (građena prije 70 godina), zatim dvije veoma stare i zapuštene y Jeksama i Gušama, pred kojima se ne sahranjuje, i četvrta na mjestu zvanom Seljane, po kome je zaselak Poseljani dobio ime. Riječ je, dakle, o mjestima sa ostacima starih naselja o kojima govori Jovićević, a koja su zavedena u turskim defterima.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.