Poreklo stanovništva sela Mačuge, opština Bar – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo je u neposrednom susjedstvu sa Bukovikom. Niže njega je za oko 100 m i položaj im je veoma sličan. Njihove prirodne granice su gotovo identične. U užem topografskom okviru, međutim, naselje je smješteno između mjesta Velje stijene i linije koja odatle prema sjeveru kod ušća potoka od Balina presij’eca Bistricu i produžuje se uz potok stazom koja vodi za Brijege; odatle se dalje okružujući Baline ponovo vraća na Bistricu i njome nastavlja do Mlina, odakle rubom Brda skreće do njegovog kraja, a zatim se stazom koja vodi od Gluhog Dola i razdvaja Mučuge od Bukovika, završava na Veljoj stijeni. Izvjesno nagnuta prema bliskim Sotonićima uža teritorija naselja ne predstavlja izdvojenu topografsku cjelinu, već čini relativno malu prelaznu zonu između Sotonića i Bukovika. Dolinicom Bistrice, u čijem su izvorišnom dijelu Mučuge smještene, u najbližoj je prirodnoj vezi sa Sotonićima, s kojima je kao naselje ranije zajednički tretirano. Stoga Erdeljanović, govoreći o Sotonićima, napominje da je na zapadu od njih „selo“ Mačuge „koje ponekad označavaju kao mahalu sotonićsku“. Otuda, dakle, sve do novijeg vremena nema nikakvih posebnih podataka o Mačugama. Današnji atar sela zahvata površinu od 2,20 km2, a sredina sela se nalazi na visini od oko 220 m. Erdeljanović navodi da je selo imalo 19 domaćinstava.
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima stanje je tada bilo bez škole 21 : 11 (ž. 17:9), sa četvorogodišnjom 3:9 (ž. 11:2), sa osmogodišnjom (3:1) sa srednjom (1:0) i kvalifikovanih radnika (0 : 1), a nepismenih je bilo 12:9 (ž. 12:8), od kojih su stariji od 35 godina 12 : 9 (ž. (12 : 8).
Prema veličini posjeda domaćinstva su bila: bez zemlje (2 :0), do 2 ća (12:9) sa 3–5 (4:1) i sa preko 5 (2:0). A prema izvorima prihoda – poljoprivrednih 9:2, mješovitih 9:2 i nepoljoprivrednih 2:6.
U 1953. godini 43 aktivna izdržavala su 41 lice; u poljoprivredi 28:5. U naredna dva popisa taj odnos je bio – aktivnih 20 : 5, izdržavanih 33 : 13; y poljoprivredi prvih 14 :4 i drugih 4 :6.
Tip sela i stanovništvo.
Iako naselje ne zahvata veći prostor, položaj kuća u njemu je takav da se u grupama izdvajaju kao tri manja zaseoka. To cy: Gornja i Donja mahala i Njivica. Razmješteni su na manjim zaravnima nagnutog i bregovitog terena. Gornja mahala ima 16, Donja 3 i Njivica 1 kuću.
Prizemnih kuća ima 6, a na izbi 14. Pokrivene su tiglom; sa daščanim plafonom je 16, a sa malterisanim 4. U međuratnom periodu u dvjema kućama napravljene su 2 sobe i jedna kuhinja, a y poratnom u 5 kuća: 4 sobe, 4 kuhinje i 1 ostava. Taj prostor je 1971. popisan kao 20 stanova sa 717 m2, od kojih su 18 izgrađeni u prvom, a 2 u trećem periodu. Tada ih je sa otvorenim ognjištem bilo 13, a 10 je imalo električno osvjetljenje. Jednosobnih stanova i garsonjera bilo je 16, zatim 1 dvosobni i 3 posebne sobe; Samo 10 stanova je bilo nastanjeno, i to sa po 1 domaćinstvom. Drugih 10 su popisani kao napušteni na duže vrijeme.
U selu su septembra 1972. godine živjeli:
-Dobrkovići (5 d.),
-Lekići (1),
-Đukanovići (2) i:
-Milići (1).
Povremeno dolazi 9 d., i to iz Bara 4, Titograda 2, Beograda 2 i Skoplja 1. U 9 domaćinstava, koliko ih je tada bilo, živjelo je svega 17 osoba. Dnevnih migranata je 4. Kuća koje su zapuštene i porušene y zadnjih 25-30 godina bilo je 7.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje sa izdašnog izvora Studenac, koji se nalazi usred sela. Sa jedne i druge strane sela protiču dva potoka zvani Vrelo i Potok. Prvi je veći i jači i na njemu je bilo 5 mlinova; od njih su u Mačugama bili 2 sa 2 vitla. U njemu su sva domaćinstva iz sela bila udioničari. Izgrađeni su u vrijeme vladike Petra I. Oba potoka izdašno služe za navodnjavanje. Takođe se koriste 3 bistijerne ; prva je izgrađena prije 1900, druga 1934. i treća 1945. godine.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Osvjetljenje je uvedeno 1964. godine i od tada do sredine 1973. godine u selu je pribavljeno 2 električna šporeta, 8 frižidera, 1 televizor, 7 radio–prijemnika. U 10 kuća dobavljene su savremene postelje i stolice, u 4 kauči itd. U 5 kuća se koriste crepulja i verige, a y 6 se zadržao stari kovčeg za ostavu, zvani skrinja.
Pomoćni objekti su i ovdje zastupljeni. Ranije ih je bilo više. Zbog položaja kuća, sva domaćinstva imaju okućnice, mada i druga imanja nijesu daleko. Ona su poglavito po nizovima manje–više uzanih terasa, podzidana na tzv. „međe“. Vanredno su povoljne za uzgoj vinove loze, koja ovdje daje prvoklasno vino.
„Planina“ Mačuga stere se povisoko iznad sela za Vijencem, na Rudini i na Brdu. Osim manjeg kompleksa, zvanog Strane, koji je poviše obradivog dijela atara, ostali dio planine je u privatnim dionicama, koje uglavnom imaju sva domaćinstva. U ukomunjenom dijelu su svi mještani imali pravo. Koriste ga za branje šume, lista i uspaše.
Do prvog svjetskog rata u planini je bilo nekoliko torova, a kasnije su zapušteni. U njoj nije bilo vode, već se stoka radi pojenja sjavljivala na potok.
Najveći kompleks ziratne zemlje imali su u Crmničkom polju, čak niže Virpazara, pod Sopotom. U polju se ujedno napasala krupna, a u planini sitna stoka. Porodična zadruga Mila Savova Dobrkovića, na primjer, ubirala je iz polja do 250 bagaša žita, a sa imanja blizu sela po 150—200 bagaša. Iz svojih vinograda stakala je po 120 barela vina.
U Barskom polju imala je 500 korijena maslina; od njih je 1929. godine fabrici Marića u Baru prodala 29 kvintala maslinovog ulja, a za svoje potrebe ostavila oko 600 litara. U Barskom polju takođe je posjedovala velike vinograde sa oko 2.000 čokota, a u užem seoskom ataru još 15500. Osim toga. imala je tri para volova, 2 konja, 8 krava i oko 120 brava. Ova zajednica kao (prema kazivanju njenih rodstvenika) najveća u Crmnici, postojala je više od 200 godina. Pedijeljena je na četiri domaćinstva i samim tim rasformirana 14. avgusta 1934. godine.
Mada nije bilo bezemljaša, ostala domaćinstva su imala malo obradive zemlje. Najsiromašnijem ou mogla roditi 4 barela vina. Prosjek čokota po domaćinstvu iznosio je oko 400, a jedan čokot rađao je otprilike 3 kg grožđa, Odnosno oku vina. Mještani kažu da je grožđe prije rata dobro rađalo i da je selo moglo da proizvede po 40–50000 litara vina. Mnogo se radilo oko vinograda, a trgovina vinom bila je veoma unosna. Najviše se prodavalo u Cetinju i Baru, a manje u Podgorici. Cetinjski dvor se do prvog svjetskog rata znatnim dijelom odavde spabdijevao vinom. Mačuško i g0dinjsko vino smatra se najboljim, u inače poznatom crmničkom vinu. Najviše se gajio vranac (oko 80%) i kratošija, a za domaće potrebe još lisičina (rozo) i krstač (bijelo) grožđe.
S kraja prošlog i početkom ovog vijeka 20 mještana je išlo na rad u Ameriku. Većinom su se, kao umnogome i iz drugih sela, vratili kao dobrovoljci uoči balkanski ratova. Od zarade su uglavnom renovirali stare kuće, najčešće ih podižući na sprat (na boj) ili podizali nove i kupovali imanja. Prve kuće na sprat, kako kazuju mještani, počele su se pocizati oko 1880. godine.
Selo je uoči drugog svjetskog rata imalo 20 krava, 16 pari volova i oko 180 koza. Domaćinstva su držala po 1—2 svinje. Ko je nije imao, njemu je za Božić svako domaćinstvo davalo po parče, tako da su takva domaćinstva dobijala po 50–70 kg mesa. Božić su ujedno držali kao dan pomirenja, koje nije vršeno u crkvi, već je to činjeno prilikom međusobne posjete, uz sudjelovanje drugih mještana.
Saobraćajni položaj sela se y novije vrijeme poboljšao. Pored starog i zapuštenog seoskog puta koji ga povezuje sa Sotonićima izgrađen je i krak dug 0,5 km do Bukovika, preko koga se veže za magistralu. Od Virpazara je inače udaljen 7, a od Petrovca 27 km.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)