Poreklo prezimena, selo Loznica (Čačak)

22. februar 2021.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Loznica, grad Čačak. Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u knjizi „Loznica pod Jelicom“. Priredio saradnik portala Poreklo Luka Jelić.

Stanovništvo Loznice u je celini doseljeničko. Istina, u selu ima i dosta starih rodova. Koristeći raspoložive istorijske izvore, porodične arhive, protokole rođenih – krštenih, venčanih i umrlih, rodoslove, epitafe sa spomenika i kazivanje starijih pamćenika, nastojali smo, koliko je moguće, da rasvetlimo poreklo starijih rodova; ujedno i da ponešto kažemo o odseljenicima iz ovog sela. Uvereni smo, naravno, da ni ovi podaci nisu najprecizniji, ne samo o onima koji su ranije otišli iz Loznice.

Osnovu ovog teksta čine podaci o poreklu stanovnika Loznice, koji je publikovan 1995. godine u Zborniku radova narodnog muzeja u Čačku. Od tada podaci o broju starijih domova unekoliko su promenjeni, ali ih zadržavamo iz tog perioda – da bi se mogli upoređivati sa sadašnjem stanjem.

Po nekim izvorima, najstariji rod, možda i starinački, bili su Vujkovići. Njih ima u dokumentima od treće decenije veka XIX veka do iza Drugog svetskog rata. Ne i danas u Loznici, uglavnom žive u Čačku.

Dragićevići (14 k, Nikoljdan) i Lazovići (8 k, Nikoljdan) ubrajaju se među najstarije u selu. Jedan su rod. Doseljeni su pod kraj XVIII veka iz Bjelopavlića. U selo su došla braća Dragić i Lazo, od čijih imena su ovim familijama obrazovana prezimena. Kažu da ih je majka dovela, kao decu, u bisagama. Godine 1822. u tevter čibuka, kao vlasnici sitne stoke (ovaca i koza), upisani su: Kojo i Timotije Dragičević, Vasilije, Nikola i Ilija Lazović. Dokumenta posle 1820. pominju kneza (starešinu sela) Dragića, koji je 1824. godine, sa prezimenom Fanasijević i Atanasković, postao sudija nahije požeške sa sedištem u Čačku, ali je dve godine kasnije preminuo. Dragićevića ima odseljenih u Čačak, čačansku Vapu i Beograd, a Lazovića u Čačak, Beograd i Guču.

Kojovići (7 k, Nikoljdan) su od Dragićevića. Potomci su Koja Dragićevića. Drugi, opet, tvrde da je njihov predak bio Kojo Milutinović, koji je upisan u čibučki tevter 1822. godine. Po svojoj prilici, radi se o istom čoveku. Nisu se mnogo selili.

Gavrilovići (4 k, Nikoljdan) su rod sa Lazovićima i Dragićevićima. Predak im je Timotije Gavrilović, koji je upisan u čibučki tevter 1822. godine kao vlasnik sitne stoke. Na pretka Gavrila upućuje prezime ovog roda. Pred Drugi svetski rat jedno domaćinstvo zasnovali su u Lazarevcu, a kasnije su se nastanjivali i u Čačku, Somboru i Beogradu.

Palalići (1 k, Đurđevdan) su 1814. godine prešli iz susedne Atenice (gde ih više nema). Njihovi preci bili su sveštenici, pa im je starije prezime Popović. Jedan od njih, Teofilo Popović Palalić, bio je učesnik Hadži – Prodanove bune u Trnavi i Dragačevu 1814. godine, pa je prvi od bundžija živ nabijen na kolac u beogradskom gradu. Prezime Palalić je veoma staro; korišćeno je i u skraćenom obliku – Palalija. Ima ih i u Čačku i Beogradu.

Živanovići (1 k, Đurđevdan) su u selo stigli iz pravca Starog Vlaha posle Drugog srpskog ustanka na Turke 1815. godine. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Živana Milijanovića. Žive i u Čačku i Švajcarskoj.

Tošovići su Piperi. Pominju se u čibučkom tevteru 1822. godine. Doseljen je, izgleda, početkom XIX veka, Tošo Andrić. Prezime im je obrazovano od njegovog imena. Ima i mišljenja da su rod sa Jovanovićima – Tošovićima u obližnjoj Pridvorici, čiji je predak Tošo Marković sahranjen na Belom brdu na planini Jelici, ali je ova pretpostavka malo verovatna. Žive u Čačku. Inače, Tošovići su iz dragačevske Osonice, odakle su neki odseljeni u Radaljevo; slave Aranđelovdan.

Miloradovići (3 k, Jovanjdan) su poreklom Dragačevci. Posle 1820. godine u Loznici se, u dokumentima, pominje Milosav Čvoro. Na seoskom groblju još zubu vremena vremena odoleva spomenik, u koji je uklesano: „Ovde počiva rab boži Milorad Milosavljević inače Čvorović terzija iz Loznice poživi 50 g. a umre 17 dek. u 1853 god…“ U jednom izveštaju iz 1845. godine kaže se da se iz Markovice (Dragačevo) odselio u Loznicu Pavle Čvorović. Sin Milorada Milosavljevića Čvorovića, Jovan (1843 – 1916), popisan je kao Miloradović, što kazuje kako je ovaj rod dobio prezime. Ima ih i u Čačku.

Erići (3 k, Nikoljdan) su davni doseljenici iz Guče (Dragačevo). Pominju se u čibučkom tevteru 1824. godine. Njihovo dalje poreklo, i po prezimenu, upućuje na starovlaški kraj, gde žive Ere. Ima ih i u Čačku.

Ravničani (1 k, Đurđic) su davno doseljeni iz nekog sela u Starom Vlahu, na koje upućuje i prezime ovog roda, koje se pominje i u čibučkom tevteru 1822. godine. Posle Drugog svetskog rata nastanjivali su se i u Čačku, susednoj Jezdini i u Beogradu.

Nešovići (4 k, Aranđelovdan) su Starovlasi, prispeli u Loznicu posle 1825. godine. Neki kažu da su iz Gleđice, drugi iz Ljepojevića kod Nove Varoši, gde ih i danas ima. Neki pripadnici ovog roda tvrde da su još stariji doselci. Na pretka Neša upućuje njihovo prezime. Ima ih i u Čačku.

Lazovići II (3 k, Nikoljdan) su posle 1863. godine prispeli iz Guče – tamo je rođen Vule (68), koji je preminuo u Loznici 1886. godine. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Lazara. Ima ih i u Čačku.

Lazovići – Mićovci III (2 k, Nikoljdan) su nekako u isto vreme dospeli iz Turice (Dragačevo). Starije prezime im je Ikodinović, obrazovano od imena pretka, kao i novo. Potomci su Mićovi, a otuda im i nadimak Mićovci.

Lazovići IV (1 k, Đurđevdan) su Zlatiborci – u Ljubišu je rođen Janko (56), koji je umro u Loznici 1924. godine. Ime pretka Lazara – Laza utkano je u njihovo prezime.

Nikolići (2 k, Nikoljdan) su iz Sivčine u Moravičkom Starom Vlahu – tamo je rođen Radisav, koji je preminuo u Loznici 1915. godine. Ime pretka Nikole sačuvano je u njihovom prezimenu. Posle 1960. godine zasnovali su više domova u Čačku. Kada se govori o ovom rodu, zabunu može da izazove podatak iz koga se saznaje da je u Loznici umro 1898. godine Đorđe Nikolić, rođen u Goračićima (Dragačevo). Podatak je nesumnjivo tačan, ali ovih Nikolića više nema u Loznici, ni u Goračićima (Dragačevo).

Baraći (1 k, Car Konstantin i carica Jelena) su pod kraj XIX veka došli iz Starog Vlaha – u Goračićima kod Sjenice rođen je Svetislav, koji je u Loznici preminuo 1899. godine. Zatim Krsman, rođen u Divljoj Reci, umro je 1903. godine, a godine 1917. Jovan Barać (25), rođen u Beloj Reci (Zlatibor). Svakako se radi o istom rodu, čije prezime podseća na zavičajni zaselak Bare. Ima ih i u Čačku i Beogradu.

Ostojići (2 k, Đurđevdan) su Starovlasi – u Komaranima je rođen Borisav (58), koji je umro u Loznici 1939. godine, gde je 1960. preminuo i Nikola. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Ostoju. Ima ih i u Čačku i susednoj Atenici.

Rabrenovići (5 k, Nikoljdan) su takođe Starovlasi. Matice kažu da je 1888. u Loznici preminuo Proko (50), rođen u Akmačićima, ali i Marko (50), koji je svet ugledao u Ribniku. Uz to, 1908. godine u Loznici se upokojio Đorđe, rođen u Đurinovićima. Ima ih i u Čačku, Banjici i Beogradu.

Bodići (1 k Aranđelovdan): Sretena Dragutinovića iz Atenice usvojili su, posle 1950. godine, Radenko i Julijana Bodić, koji su poreklom iz dragačevskih Goračića. On je prihvatio njihovo prezime, koje upućuje na nekakav nadimak.

Milekići – Alađuzi (- k, Nikoljdan) su doseljeni iz okoline Sjenice – u Šipoviku je rođen Milisav (4 godine), sin Simeona Alađuza, koji je preminuo u Loznici 1880. Godine 1918. u Loznici je umro Arsenije Milekić (66), rođen u Lopižama kod Sjenice. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Mileku. Žive u Čačku.

Kandići (2 k, Lučindan) su poreklom Nikšići, a došli su u Loznicu iz Radijevića u Starom Vlahu Kosta i Savo bežeći od turskog zuluma. Najpre su se nastanili u Rakovi kod Čačka, pa u Atenici, onda u Loznici. Godine 1969. umro je Radivoje, rođen u Radijevićima. Jedan njihov predak odselio se u Kuršumliju. Na pretka Kandu podseća prezime ovog roda. Ima ih i u Čačku.

Grujovići (1 k, Aranđelovdan) su Dragačevci: u Lisi je rođen Dimitrije (75), koji je otišao Bogu na istinu u Loznici 1946. godine. On se 1905. godine privenčao za Ivanku Nikolić. Na nekog pretka Gruja upućuje prezime ovog roda. Od 1960. godine domove imaju i u Čačku.

Ivanovići (4 k, Jovanjdan) su Dragačevci – u Guči je rođen Petar (76), koji je preminuo u Loznici 1935. godine. On se privenčao u Dragićeviće. Na nekog pretka Ivana upućuje prezime ovog roda. Domaćinstva su zasnovali i u: Čačku, Beogradu, Ljubljani, Austriji i Engleskoj.

Dobričića, zvanih Brezovci, pošto su doseljeni iz Brezove u Moravičkom Starom Vlahu, više nema u Loznici; žive uglavnom u Čačku. Prezime im je obrazovano od imena pretka Dobrice.

Obrenovići (5 k, Aranđelovdan) su takođe došljaci iz Brezove u Moravičkom Starom Vlahu – tamo je rođen Jevrem (54), koji je umro u Loznici 1887, ali i Božo (70), koji je otišao Bogu na istinu 1888. godine. Epitafi na spomenicima Donjeg lozničkog groblja čuvaju podatke o tome da su tamo, u Brezovi, rođeni i Gvozden, Sreten, Obren… koji su umrli pre 1915. godine. Na pretka Obrena upućuje njihovo prezime. Žive u Čačku i Novom Sadu.

Krasojevići (1 k, Đurđic) su iz Gornje Crnuće u Šumadiji – tamo je rođen Stevan, koji je preminuo 1935. godine u svojoj 96. godini. Inače, u Crnuću su prispeli iz starovlaškog Trudova. Njihovo prezime upućuje na pretka Krasoja, kome je u XIV veku vlastelinski grb darovao bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Žive i u Čačku, Lučanima i Beogradu.

Vasojevići (8 k, Nikoljdan) su Starovlasi – godine 1941. umro je u Loznici Marko (48), rođen u Lopižama. Doselili su se da bi izbegli mobilizaciju u tursku vojsku 1912. godine, najpre u Jezdinu, pa prešli u Loznicu. Žive i u Čačku.

Ilići – Varkaši (8 k, Nikoljdan) su 1876. godine prispeli iz starovlaškog Trudova u čačansku Atenicu, pa prešli u Loznicu. U Trudovu su rođeni: Radenko, Vasilije, Milovan i Mijailo, koji su umrli u Loznici. Na pretka Iliju podseća njihovo prezime, a nadimak – drugo prezime, Varkaš, upućuje na opančarsko zanimanje nekog od njihovih predaka. Žive u gradskom ataru.

Radovanovići takođe žive u Čačku. Poreklom su iz Guče, odakle su se preslelili u Pridvoricu, pa u Jezdinu i Loznicu. Starije prezime im je Šaponja (svakako obrazovano od nadimka), a novo podseća na nekog pretka Radovana.

Dunjići (2 k, Nikoljdan) su Starovlasi – u Radijevićima je rođen Čedomir, koji je preminuo u Loznici 1915. godine. Uspomenu na neku Dunju čuvaju svojim prezimenom.

Palići (1 k, Nikoljdan) su posle Javorskog rata – mada se i ranije pominju u ovom selu – prispeli (1876) iz Starog Vlaha: u Loznici je 1890. godine preminuo Aleksa, rođen u „Brezni“ (verovatno u Brezovi) u „Turskoj“, 1965. Čedomir (1884) rođen u Bukoviku. Prezime im je obrazovano od nekog nadimka. Ima ih i u Čačku.

Vasiljevići (5 k, Mitrovdan) su Dragačevci – u Loznici je 1937. godine umro Miljko (74), rođen u Dučalovićima. Nadimak im je Obad. Prezimenom se sećaju na pretka Vasilija.

Stanojevići (3 k, Lučindan) su takođe Dragačevci. Ovo svedoči epitaf na spomeniku kod Stanojevića kuća: „Pred ovim spomenikom u mračnom grobu počiva mlađano telo Adama sina Ljubomira i Katarine Stanojević iz Gornje Kravarice rođen 10-og februara 1888. god. koji je živijo u selu Loznici a prestavi se u večnost 29 juna 1912 god…“ Na pretka Stanoja, koji je doseljen u Gornju Kravaricu u XVIII veku, upućuje prezime ovog roda. Žive i u Čačku.

Stojići (2 k, Jovanjdan) su 1876. godine došli iz Starog Vlaha – 1878. godine u Loznici je umrla Gvozdenija (70), supruga Milosav Stojić, doseljenog „iz Turske“, a 1905. Aleksa, rođen u Bukoviku. Od ženskog imena Stoja obrazovano im je prezime.

Miloševići (1 k, Nikoljdan) su doseljeni 1904. godine iz starovlaških Aljinovića, a poreklom su Šekularci. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Miloša. Žive i u Čačku, Kulinovcima, Beogradu i Loznici (podrinjskoj).

Novakovići (1 k, Stevanjdan) su ranije imali prezime Kurtić. Stigli su u Loznicu krajem XIX veka iz starovlaškog Bukovika. Kažu da je došao Radomir sa porodicom. Matične knjige još ponešto kazuju: 1897. u Loznici je preminuo Tiosav, rođen u Tisovici, 1899 – Radojica, rođen u Trmanovu „u Turskoj“, a 1905 – Luka, rođen u Tisovici, i Đorđe (37), rođen u Štitkovu. Ime pretka Novaka, za koga ne znaju kada je živeo, čuvaju u svom prezimenu.

Bojanovići (1 k, Lučindan) su Starovlasi – u Brezovi je rođen Nikola, koji je 1885. godine preminuo u Loznici. Godine 1899. umro je Dragutin, rođen u Brezovi. Daljim poreklom su Nikšići. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Bojana. Ima ih i u Čačku.

Simovići (3 k, Nikoljdan) su Dragačevci – u tamošnjim Negrišorima su rođeni Tiosav (48), koji je preminuo 1885, i Borisav (48) koji je usnuo u Gospodu iste godine. Starije prezime im je Zvrketa/Zvrketić, a danas su to u Negrišorima Stanići. Postoji i podatak: u Loznici je 1940. godine umro Vladimir, rođen u Preseci (Stari Vlah). Moguće je da su različitog porekla: i iz Negrišora i iz Preseke u Moravičkom Starom Vlahu. Žive i u Čačku i Beogradu.

Čolanići (1 k, Stevanjdan) su 1886. došli iz Ojkovice u Starom Vlahu. Ovo potvrđuju epitafi sa spomenika i protokol umrlih – 1915. godine umro je Stevan (54), rođen u Ojkovici. Prezime im je izvedeno od nadimka. Žive i u Čačku.

Matovići (5 k, Vasiljevdan) su Starovlasi. Matice svedoče da su u Loznici umrli: 1888 – Dimitrije (35), rođen u Bukoviku, a 1900 – Jerotije, rođen u Ljepojevićima. Pre Drugog svetskog rata zasnovali su jedno domaćinstvo u Beogradu, a kasnije i u Čačku.

Obućine (4 k, Jovanjdan) su iz starovlaškog Bukovika – tamo je rođen Milenko (7), koji je umro u Loznici 1881. Odatle su došli i Gavrilo, Vasilije i Milosav, a Radomir (+ 1911) iz Radijevića. Na obućarski zanat nekog pretka upućuje prezime ovog roda. Ima ih i u Čačku i Beogradu.

Paunovići su stariji doseljenici iz Vasiljevića u Moravičkom Starom Vlahu (prezime im je obrazovano od imena pretka Pauna). Više ne žive u Loznici.

Matijevići – takođe, a bili su iz čačanske Gornje Gorevnice i starovlaških Vilova. Žive u Čačku i Beogradu.

Đolovići (1 k, Đurđic) su Dragačevci – u tamošnjoj Lisi rođen je Radisav, koji je umro 1901. godine u Loznici. Godine 1904. u Loznici je umro Kosta, takođe rođen u Lisi. Prezime im je obrazovano od imena pretka Đorđa – Đola. Više domova zasnovali su u Čačku.

I stari Petrovići žive u Čačku.

Đokovića, koji su stari rod, više nema u Loznici; odselili su se u Čačak.

Ćojbašići (3 k, Jovanjdan) su Starovlasi – u tamošnjoj Preseci rođen je Jovan, koji je 1882. umro u Loznici u svojoj 45. godini. Neki su iz starovlaških Medovina.  Na nekakvo starešinstvo iz turskog doba upućuje ovo prezime.

Šunderići (Nikoljdan) su poreklom iz Štitkova u Starom Vlahu, odakle su doseljeni u Grab (Dragačevo). Milan (1874 – 1961) se privenčao za Stanu Vukasnović u Loznici. Prezime im je verovatno obrazovano od nekakvog nadimka.

Đurovići (1 k, Aranđelovdan) su poreklom Dragačevci – u Guči je rođen Milovan, koji je u Loznici preminuo 1932. u svojoj 70. godini. Došli iz Dragićevića imanje. Na nekog pretka Đura podseća prezime ovog roda. Ima ih i u Čačku, Beogradu, Kragujevcu i Novoj Varoši.

Božanića, koji su slavili Nikoljdan, a doselili su 1940. godine iz Guče, više nema u Loznici. Poslednji, Dragoslav, sin Srećkov, umro je pre nekoliko godina. Od ženskog imena Božana obrazovano je njihovo prezime.

Savići su došli pod kraj XIX veka iz Dobrača kod Arilja – tamo je rođen Ranko, koji je preminuo u Loznici 1900.

Zornići (2 k, Petkovdan) su početkom XX veka dospeli iz Ursula kod Sjenice, a poreklom su Košani u Lijevoj Rijeci u Crnoj Gori. Prezime im je plemensko. Ima ih i u Čačku.

Danilovići (1 k) su doseljeni početkom XX veka iz Gornje Kravarice u Dragačevu. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Danila.

Obradovići (1 k, Stevanjdan) su takođe Dragačevci – iz tamošnjih Rtara dospeli su posle Prvog svetskog rata. Na pretka Obrada upućuje njihovo prezime. Nazivaju ih i Obračevićima.

Selakovići (Aranđelovdan) – znatno kasnije iz Zeoka (Dragačevo). Prezime im je izvedeno od reči selinac.

Vranići su iz Atenice. Tamo je rođen Mihailo (1905), koji je umro u Loznici 1968. Prezime im je nadimačko.

Veliki broj rodova nastanio se u Loznici posle 1950. godine. Ako nisu zavičajna, prezimena su im obrazovana od imena predaka, nadimaka, zanimanja.

Iz Dragačeva su:

Baralići – iz Gornje Kravarice;
Božanići (Nikoljdan) – iz Francuske, a poreklom su iz Guče;
Brkići – iz Donje Kravarice;
Vasovići (Nikoljdan) – iz Graba, a bilo ih je i ranije;
Gilovići (Nikoljdan) – iz Gornjeg Dupca;
Danilovići – iz Gornje Kravarice;
Živkovići (Nikoljdan) – iz Donjeg Dupca;
Zoćević – iz Rogače, a bilo ih je i ranije;
Ikodinovići (Mitrovdan) – iz Guče;
Kaplarevići – iz Milatovića;
Kerkezovići (Nikoljdan) – sveštenik Branko iz Zablaća, a rodom je iz Luka;
Krljanci (Đurđevdan) – iz Zeoka;
Lukovići (Đurđic) – iz Trešnjevice;
Marinovići – iz Graba, a bilo ih je i ranije;
Mijailovići (Jovanjdan) – iz Gornje Kravarice;
Milutinovići (Lazarevdan) – iz Živice;
Miljići – iz Kotraže;
Pekovići (Mitrovdan) – iz Trešnjevice;
Petrovići (Đurđevdan) – iz Goračića;
Plazinići (Nikoljdan) – iz Guberevaca i Kotraže;
Simeunovići – iz Vučkovice;
Slavkovići (Mitrovdan) – iz Rtiju;
Spasojevići (Nikoljdan) – iz Milatovića;
Ćendići (Mratindan) – iz Guberevaca;
Šipetići (Aranđelovdan) – iz Graba, a bilo ih je i ranije.

Brojni su doselci iz Starog Vlaha i zapadne Srbije:

Avramovići (Đurđevdan) – iz Kumanice;
Azanjci (Đurđic) – iz Vasiljevića;
Bogdanovići (Đurđevdan) – iz Kumanice;
Bojovići (Vračevi) – iz Vasiljevića, a živeli su u Sjenici;
Borisavljevići (Stevanjdan) – iz Vrmbaja;
Borovići (Jovanjdan) – iz Dajića;
Bradići (Jeremindan) – iz Ravne Gore (javorske);
Brajdići – iz Muškovine;
Brajovići – iz Muškovine;
Bukumirovići (Nikoljdan) – iz Čipalja;
Vasovići (Stevanjdan) – iz Vučaka, a bilo ih je i ranije;
Vujašević (Đurđevdan) – iz Brezove;
Vukovići (Aleksandar Nevski) – iz Dobrog Dola;
Gemaljevići (Lučindan) – iz Gonja i Bačija;
Gordići (Nikoljdan) – iz Rutoša;
Grbovići – iz Dunišića;
Grujovići (Aleksandar Nevski) – Srednje Reke, a poreklom iz Vučaka;
Dilparići (Aranđelovdan) – iz Bukovika;
Dmitrići (Mratindan) – iz Kumanice;
Dojčilovići (Đurđic) – iz Smiljevca;
Đeloševići (Aleksandar Nevski) – iz Vasiljevića;
Zekavice (Đurđevdan) – iz Erčega;
Ivanovići (Jovanjdan) – iz Vučaka;
Ivkovići – iz Bratljeva;
Ikonići – iz Budoželje;
Jakovljevići (Nikoljdan) – iz Dajića i Srednje Reke;
Jaćovići (Aranđelovdan) – iz Vionice;
Jevtovići (Jovanjdan) – iz Smiljevca;
Jekići (Nikoljdan) – iz Medovina;
Jelići I (Jovanjdan) – iz Bratljeva;
Jelići II (Jovanjdan) – iz Erčega;
Jovanovići – iz Dajića;
Jovančevići (Nikoljdan) – iz Smiljevca;
Jovićevići (Nikoljdan) – iz Medovina;
Jovičinci (Đurđevdan) – iz Gleđice;
Kaličani (Mitrovdan) – iz Štavlja;
Karaklajići (Nikoljdan) – iz Čepova;
Karličići (Lučindan) – iz Štavlja;
Kikovići (Aleksandar Nevski) – iz Gonja;
Komatine (Mitrovdan) – iz Medovina;
Krivokuće (Jovanjdan) – iz Medovina;
Krsmanovići – iz Mokre Gore;
Krunići (Mratindan) – iz Kovilja
Kujundžići (Jovanjdan) – iz Vasiljevića;
Lukovići (Tomindan) – iz Gleđice;
Lučići – iz Seče Reke;
Marići (Đurđevdan) – iz Zaovina;
Maričići (Đurđevdan) – iz Smiljevca;
Marjanovići – iz Šarenika;
Markovići – iz Sjeništa;
Markovići (Stevanjdan) – iz Sivčine;
Martinovići (Aleksandar Nevski) – iz Vasiljevića;
Maslarevići (Nikoljdan) – iz Šarenika;
Mijailovići (Aranđelovdan) – iz Prinčevog Brda;
Miletići (Nikoljdan) – iz Drmanovića;
Milinkovići (Đurđic) – iz Brezove;
Miloševići (Jovanjdan) – iz Opaljenika;
Milunovići (Mratindan) – iz Dobrog Dola;
Mlađenovići – iz Krsca;
Mrakovići (Nikoljdan) – iz Sjeništa;
Mrvići (Andrijevdan) – iz Lopiža;
Munići (Nikoljdan) – iz Lopiža;
Nenadići (Mitrovdan) – iz Bratljeva;
Neškovići – iz Miševića;
Novakovići (Lazarevdan) – iz Medovina;
Pavlovići – iz Kušića;
Palibrci (Jovanjdan) – iz Medovina i Erčega;
Paunovići – iz Ursula;
Paunovići (Mratindan) – iz Vasiljevića;
Pejovići (Nikoljdan) – iz Orašca (Prijepolje);
Perišići (Aranđelovdan) – iz Vionice;
Petrovići – iz Vape i Bačije;
Plavšići (Stevanjdan) – iz Maskove;
Poledice I (Stevanjdan) – iz Vasiljevića;
Poledice II (Stevanjdan) – iz Mane;
Ponjavići – iz Brusnika;
Rabrenovići (Aranđelovdan) – iz Sivčine;
Radovići (Petkovdan) – iz Smiljevca;
Resimići (Jovanjdan) – iz Erčega;
Ristići – iz Ravni;
Ristići (Nikoljdan) – iz Rokaca;
Roljevići (Nikoljdan) – iz Debelje/Božetića;
Savići (Lazarevdan) – iz Sivčine;
Sekulići (Nikoljdan) – iz Erčega;
Sićevići (Vračevi) – iz Preseke;
Spasovići (Jovanjdan) – iz Erčega;
Sredojevići (Aranđelovdan) – iz Gonja;
Sretenovići (Đurđic) – iz Dubrave (Cerova)
Stojčići (Aleksandar Nevski) – iz Medovina;
Tenjovići (Jovanjdan) – iz Brusnika;
Tošići – iz Mokre Gore;
Tripkovići (Petrovdan) – iz Lopiža;
Trmčići (Nikoljdan) – iz Štavlja;
Ćosovići (Mratindan) – iz Brezove, a živeli su u čačanskoj Viljuši;
Filipovići – iz Mokre Gore;
Cicvarići – iz Bioske;
Čolovići (Jovanjdan) – iz Medovina;
Čpajaci (Tomindan) – iz Stranjana;
Čumići (Tomindan) – iz Alinog Potoka;
Džokovići (Aranđelovdan) – iz Nove Varoši;
Šekularci (Vračevi) – iz Bačije, a poreklom su iz Šekulara;
Šiljkovići – iz Sjenice;
Špajakovići (Tomindan) – iz Stranjana.*

*Čpajci i Špajakovići su isti rod sa dva prezimena.

Iz Bosne i Hercegovine:

Božovići (Jovanjdan) – iz Božovića (Rudo)
Đurovići – iz Bosne;
Popovići – iz Foče;
Rakovići (Vračevi) – iz Rakovića (Rudo);
Rakočevići – iz Bugojna;
Savići (Jovanjdan) – iz Čačka, a poreklom iz sela Borike kod Rogatice;
Stanišići – iz Sarajeva;
Cvrkote (Aranđelovdan) – iz Božovića (Rudo).

Iz Hrvatske:

Bošnjaci (Đurđevdan) – iz Zagreba;
Popadići iz Duboke kod Slavonske Požege.

Iz Čačka i okoline:

Buzurovići – iz Čačka;
Vulišići – iz Premeće;
Dragutinovići (Nikoljdan) – iz Atenice;
Draškovići – iz Čačka;
Ikodinovići (Aranđelovdan) – iz Atenice;
Markovići (Đurđic) – iz Atenice;
Milosavljevići (Aranđelovdan) – iz Čačka;
Pajovići – iz Ježevice;
Petrovići – iz Čačka;
Petronijevići – iz Prijevora;
Slovići (Aranđelovdan) – iz Atenice;
Stefanovići – iz Milićevaca.

Neki su iz raznih krajeva Srbije:

Vesići – iz Drsnika (Klina);
Mišovići – iz okoline Blaca;
Todorovići (Đurđic) – iz Kruševca…

U vreme pisanja ove knjige (2009. godine) u Loznici su živele i druge novodoseljeničke porodice, koje smo popisali, a imaju ova prezimena:

Anev, Aranđelović i Adžić;

Babić, Babović, Babović – Petrici, Belošević, Bogićević, Božović, Boričić, Botović, Brković, Buđevac, Buld i Burgschvaiger;

Vasiljević, Veselinović, Vilotijević, Vitorović, Višnjić, Vladimirović, Vojisavljević, Vratnica, Vujičić, Vujović, Vukojević i Vukosavljević;

Gašpar, Glišić, Gluhović, Gobeljić i Gospavić;

Davidović – Popović, Dačević, Delić, Divac, Dimić, Dokmanović, Dragašević, Drakulić, Drašković i Dukić;

Đorđević, Đorović, Đurđević i Đurić – Dokmanović;

Zarić i Zorić;

Jeremić, Jovičić, Jovović, Jokanović i Joksimović;

Klaić, Kovačević, Konatar, Kostić, Krajnović i Krstić;

Lalović i Levajac;

Ljiljanić;

Maksimović, Mališić, Marzinek, Marinković, Markeljić, Martać – Petrov, Mahmutović, Milićević, Milovanović, Milovančević, Mirković i Mrdak;

Nedimović i Nišavić;

Ogladen;

Pavić, Pantelić, Pantović, Parezanović, Pekić, Perišić, Petrović, Petković, Proković i Puzić;

Radević, Rakočević, Radojević (bilo ih je i ranije), Radojičić, Rajić, Rakićević, Raković, Raković – Pandžić, Rakonjac, Ristivojević, Ristić (različiti rodovi);

Savić – Milosavljević, Savković, Salević, Sečivanović – Milinkov, Sikirić, Simanić, Simšić, Simović (bilo ih je i ranije, a različiti su rodovi), Simović – Šiljković, Sretić, Stanojlović, Stanušić, Stevanović, Stijepanović, Stovrag, Stokić, Stošić – Vildenheim i Subotić;

Tanasković, Teofilović, Terzić, Tešić, Tomić, Topalović i Topalović Veselinovi Veseli i Trifunović;

Ćetenović i Ćurčić;

Čolić;

Šarac, Šarenac, Šiljković i Šijaković.

Neki od novodoseljenih rodova su mnogobrojni: Azanjci, Bojovići, Avramovići, Anđelovići, Vasovići, Gluhovići, Dimići, Dojčilovići, Dragaševići, Đurovići, Zekavice, Jakovljevići, Jelići, Jovanovići, Kaličani, Krivokuće, Krunići, Lukovići, Maksimovići, Marinovići, Marići, Martinovići, Maslarevići, Milunovići, Rakovići, Pekovići, Perišići, Petrovići, Mlađenovići, Munići, Palibrci, Milosavljevići, Ristići, Savići, Sekulići, Spasojevići, Terzići, Tripkovići, Ćurčići, Čpajaci, Šiljkovići…

Protokoli umrlih pominju i neke rodove kojih više nema u Loznici;

Godine 1883. umro je Milenko Marjanović (30), rođen u Šareniku (Moravički Stari Vlah). 1885 – Miladin Sibinović (51), rođen u Milandži (Moravički Stari Vlah), 1887 – Vasilije Velimirović (66), a 1908. Đorđe, rođen u Lopižama kod Sjenica; 1890 – Milka Kaplanova (9), rođena u Božetićima (Stari Vlah), i Aleksa Tomić (52), rođen u Brezni („Turska“), 1882 – Pantelija Grebović (20), rođen u „Turskoj“, 1889 – Veselin Ćirušić, rođen u Trudovu (Stari Vlah), Veselin Ćirković (110), rođen u Močiocima (Moravički Stari Vlah) i Pavle Dmitrović (3), rođen u Sevojnu kod Užica, 1894 – Bogdan Minić, rođen u Ojkovici (Stari Vlah), 1885 – Hristivoje Matijević, rođen u Gornjoj Gorevnici (Čačak), 1896 – Mijojla Bogdanović, rođena u Stranjanima kod Prijepolja, i Jakov Stanišić, rođen u Valjevu, 1900 – Ranko Savić, rođen u Dobračama kod Arilja, 1902 – Vasilije i Gvozden, njegovi srodnici; 1901 – Milija Mačić i Ostoja Mačić, rođeni u Močiocima (Moravički Stari Vlah) i Jovica Andrić, rođen u Rtima (Dragačevo); 1902 Jovan Marković, rođen u Prilikama (Ivanjica), 1904 – Vukadin Vučićević, rođen u Sivčini (Moravički Stari Vlah) i Nikola Stanković, rođen u Ivanjici, i Vukadin Dragutinović, rođen u Ljepojevićima; 1905 – Ilija Aničić, rođen u Debelji (Stari Vlah), 1906 – Milomir Malić, rođen u Močiocima (Moravički Stari Vlah) i njegov srodnik Ivan Malić, 1908 – Đorđe Velimirović, rođen u Lopašu (Dragačevu), i Tanasije Živković, rođen u Močiocima (Stari Vlah), 1909 – Vitor Šipetić iz Graba (Dragačevo), Dobrivoje Aleksić, rođen u Ojkovici (Stari Vlah), 1910 – Sava Potežica, rođen u Koševinama kod Prijepolja, i Mile Borisavljević, rođen u Bukoviku (Stari Vlah), 1913 – Dobrivoje Ružić, rođen u Negrišorima (Dragačevo), 1915 – Milorad Borovnjak, rođen u Rijeci (Bosna), Milutin Krsmanović, rođen u Sokolovićima (Bosna), Miloš Čapić, rođen u Kusači (Bosna), Mileva Marjanović (stara mesec dana) rođena u Novoj Varoši, Miloš Tošić, rođen u Žljebovu, Mirko Novoselac (3) iz Košutice u Bosni, Dušan Marić, rođen u Košutici u Bosni, Lazar Stanišić, rođen u Sijercima, Miloš Obradović, rođen u dragačevskim Rtima, Mina Potežica, rođena u Nekruševu, Stanislav Ćirović, rođen negde u Moravičkom Starom Vlahu (možda u Koritniku), 1918 – Vojo Dangubić (5), rođen u Rezevi, 1919 – Milisav Đokić (42), rođen u Tubićima u užičkom kraju, 1920 – Miloš Stanišić, rođen u Atenici (Čačak) i Žarko Vasović (12), rođen u Grabu (Dragačevo), 1922 – Jovan Aleksić (32), rođen u Jasikovu (?), i Milorad Pejčinović (star godinu dana), rođen u Atenici, 1924 – Dobrosav Paunović (37), rođen u Vasiljevićima (Moravički Stari Vlah), 1925 – Vasilije Janković (60), rođen u Kotraži (Dragačevo), Andrija Stanišić, rođen u Crnoj Gori i Vujica Matijević (69), rođen u Vilovima (Nova Varoš), 1926 – Milutin Veličković (14), rođen u Bijelom Polju, 1928 – Miloje Đokić (59), rođen u Kosovici (Moravički Stari Vlah), i Jaglika Tanasković (65), rođena u Čedovu (Stari Vlah), 1929 – Nikola Tomašević (44), rođen u Guči, 1957 – Dobrosav Marjanović, rođen u Šareniku (Ivanjica), 1960 – Paun Baralić, rođen u Gornjoj Kravarici (Dragačevo), a 1966 – Radmil Šišović, rođen u Gojnoj Gori (opština Gornji Milanovac). Još ranije neki su kao doselci preminuli: 1859 – Milenko Mijailović (30), rođen u Šareniku, 1890 – Milivoje Kaplan (9), rođen u Božetićima i Mitar Kurćuba (36), rođen u Brezovi (Moravički Stari Vlah)…

Među nekima od ovih ljudi, umrlih između 1915. i 1920. godine prepoznajemo izbeglice iz Bosne i Hercegovine.

Dokumenta iz XIX stoleća „znaju“ i za neke druge rodove u Loznici. Tako su u tevter čibuka 1822. godine upisani: Ilija Stanić, Simeon Andrić, Jovan Nikšić, Jovan Pavlović, Vasilije Vasić, Simeon Brdić i Sava Perić. Ne izostaju: Jovan Biorac, Jovan Popović (verovatno Palalić), Đoko Vilipović, Simo Paić (ako nije Palić), Tošo Andrić (možda predak Tošovića), Vasilj Todorović i Petar Osećija. Godine 1832. pominju se, pored ostalih: Neda Nikšić, Pavle Čvorović (predak Miloradovića), Rista Brdić, Simeon Starčević, Živan Topal, Aksentije Bežanac, Vasilije Jovanić, Avram i Božo Mićić, Pavle Biorac, Spira Pavlović, Milovan Vasović, Petar Asećija (svakako: Osećija, doseljenik iz Osata u Bosni), Đoko i Nikola Filipović i Lazar Radulović. Te, 1832, godine i ovi: Ružičići, Ružići, Aksentijevići, Vasovići, Avramovići, Čvorovići i Tomovići.

Neki rodovi su se u celini odselili. Recimo, Vujkovići (stari rod), Dašići, poreklom iz sela Boguti kod Sjenice, prešli su u Čačak, Beograd, Kulinovce; Petrovići, doselci iz dragačevske Markovice zasnovali su domaćinstva u Čačku, Radovanovići (doselci iz Guče) i Dabovići (doseljenici iz Preseke u Moravičkom Starom Vlahu) – takođe. Nisu jedini.

Pošto je deo njihovog sela ušao u gradski atar Čačka, neki stariji rodovi sa tog prostora više se i ne osećaju Lozničanima. Potomci nekih od ovih ljudi i danas žive u Loznici, uglavnom sa izmenjenim prezimenima.

IZVOR: Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u knjizi „Loznica pod Jelicom“, str. 351-368. Priredio saradnik portala Poreklo Luka Jelić.

 

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Stevan R.

    Rabrenovići (5 k, Nikoljdan) su takođe Starovlasi koji vode poreklo iz Crne Gore ili Hercegovine. U Akmačiće
    ( Đurinoviće ) kod Nove Varoši su doseljeni najverovatnije oko 1838 godine od Ribnika (Pljevlja) preko Sedobra, Kosatice i Zlatara. U Akmačićima je ostao Prokopijev brat Vasilije sa porodicom i Markova majka udovica Ljubica. Od Vasilija je ostalo potomstvo od dva sina Radoja i Stanoja. Trenutno nas ima šet kuća, slavimo takođe Sv.Nikolu. Ima nas i u Beogradu, Biosci, Mramorku. Molio bi da mi se javi neko ko vodi poreklo iz Loznice kod Čačka i slavi Sv.Nikolu.

  2. Archduke

    Interesantna stvar je da se u Dučalovićima , među tamošnjim porodicama, ne pominju Vasiljevići.

  3. NikolaA

    Poštovani,
    Moram da napomenem da Arandjelovici nisu doseljenicka porodica u Loznici već da su ogranak loze Rabrenovica po majčinoj liniji. Tu su odrasli i tu žive.

  4. Branko Milenkov Lukić

    Nisu Lukovići iz Trešnjevice, nego Lukići. Slavimo Đurđic, i ima nas dve kuće.
    Lukići su iz Trešnjevice došli 1964. godine. Došli su Radenko, Milovanka (Mika) i Milenko star dve godine, rođen u Trnjšnjevici.
    1964. rođen je Ljubiša.
    Od Milenka i Ljubiše danas su dve kuće Lukića u Loznici. Ukupno devet duša.