Poreklo prezimena, selo Velekince (Gnjilane)

29. avgust 2020.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Velekince, opština Gnjilane – Kosovskopomoravski okrug. Prema knjizi Atanasija Uroševića „Gornja Morava i Izmornik“, izdanje Beograd 1935. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela i vode.

Selo je na zapadnoj padini brda Velekinačke Glame, u blizini Morave. Voda za piće dobija se iz Morave. Bunare ima svaka kuća, ali se pije samo iz jednog, jer je voda ostalih bunara „bljankava“.

Zemlje i šume.

Topografski su nazivi za njive: Vinoglavske Njive, Smonica, Ledina, Zakuta, Arat-e-Gata (Duge Njive) H Arat ner ul (Njive pored puta); za šumu: Vinoglava (iskvaren srpski naziv Ilijina Glava), Lug Bereši, Jezer, Lugi Ibres (Ibrin Lug) i Zabelat-e-Tmlaja (Veliki Zabeli).

Tip, postanak i starine u selu.

Selo je zbijenog tipa. Na mahale se ne deli. Selo je starije od arbanaškog doseljavanja jer su y njemu Arbanasi zatekli četiri srpske kuće, čija su imanja po pričanju ovih Arbanasa prisvojili neki Turci Novobrđani, pa ga ovima prodali. Srbi su se onda iselili. Od tada je selo raslo samo priraštajem, ali, iako je jedno od najstarijih arbanaških sela u Gornjoj Moravi (oko 240 godina), nije moglo mnogo narasti, jer se smatra da je njegovo mesto „vakaf“. Selo je bilo oko samog „vakafa“ (porušene crkve), na utoku jednog potoka y Moravu, pa se docnije povuklo malo Severnije, ali i to nije pomoglo.

Poreklo stanovništva.

U selu žive samo Arbanasi.

Rodovi su:

-Sinanović (6 k.),

-Isenović (4 k.),

-Avdilović (6 k.) i:

-Redžepović (1 k.) (poslednji nikako ne napreduju, jer su još pored samog „vakafa“ te kažu, da uvek ima „jetima“ – (siročića). Svi su postali od jedne kuće i od fisa su Bitić. Predak Kurta doselio se iz Malesije pre 240 godina (osam pojaseva: Kurta, Kurteš, Salah, Sinan, Nuha, Sinan, Adem i Nuhi) što je promenio veru, pa je morao da beži od svoga bratstva koje je bilo katoličko. Prvo se nastanio u Gornjem Livoču, gde mu je ostao bratanac Caka, a on prešao u Donji Livoč. Njegov sin Kurteš prelazi u Velekince. O njemu se priča da je bio „mnogo silan“ i da je nekome na izvoru sabljom ruku presekao što mu nije ustupio mesto. Zbog takvih dela zamerio se vlasti pa se morao odmetnuti. Vlasti su ga, kažu, u svom „iljanu“ (oglasu) prozvale gorštakom („maljtar“) i udovičkim sinom (biri grues vej – biri grues vej) Imao je mnogo imanja, „pa je i Karadag kupio“, da ga tobož docnije proda drugim doseljenim Arbanasima.

IZVOR: Prema knjizi Atanasija Uroševića „Gornja Morava i Izmornik“, izdanje Beograd 1935. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.