Poreklo prezimena, Veliko Laole (Petrovac na Mlavi)

Veliko Laole nalazi se u mlavskoj ravnici na polovini puta, što iz Petrovca u Šetonje vodi. Kuće seoske su poređane iznad leve terase Mlavine, sa strane one brdske kose, što se od Ćovdina uputila ka Petrovcu. Oko sela obilazi osim Mlave još i Busur sa severo-zapadne strane, u koji utiču mnogi potoci, što s ove brdske kose silaze. Među ovima znatniji su: Vodena i Dedinjak.

U selu ima priličan broj kladenaca, čija voda služi za piće, kao: Oljudnica, Smrdanj i Stubanj, ali većina kladenaca nema naročitih imena. Ovi kladenci ne mogu da podmire potrebu sela, s toga seljaci kopaju bunare-đermove, koji im daju vodu za kućevnu potrebu. Jači su izvori u ataru seoskom oni, od kojih postaju potoc Dedenjak i Vodena i još nekoliko drugih u Vrbovcu. Ne daleko od sela pod brdom nalaze se izvor Blaga Marija, koji smatraju da je lekovit.

Veliko Laole je selo zbijeno. Jedan suvi potok deli ga na dve male: Gornju i Donju. Kuće su blizu jedna do druge, i poređane su obično pored ulice – sokaka. Glavni je sokak u selu put, što ide iz Petrovca u Šetonje. Oko njega su poređane s jedne i druge strane kuće seoske, te čine jednu ulicu, kroz koju treba ići gotovo pola sahata.

Raspored porodica i broj kuća u selu, kao i to odakle su došli i koju slavu slave, videće se iz sledećeg pregleda:

– Đuričići (35 kuća) kraj puta Donje Male, iz Šumadije – slave Sv. Alimpija.

– Misaći (26) kraj puta Donje Male, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

– Ranići (50) u sredini Donje Male, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

– Urlići (8) u Donjoj Mali, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

– Ćirići (16) u Donjoj Mali, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

– Popovići (6) u Donjoj Mali, došli iz “preka” – slave Verižice.

– Živanovići (16) u Donjoj Mali, doseljenici iz Šumadije – slave Sv. Ćirila i Metodija.

– Stojkići (25) u Donjoj Mali, doseljenici iz Stare Srbije – slave Sv. Trifuna.

– Bačkići (10) u Donjoj Mali, došli iz Bačke – slave Sv. Lazara.

– Krajinici (2) u Donjoj Mali, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

– Naunovići (2) u Donjoj Mali, iz Makedonije – slave Sv. Aranđela.

– Stojanovići (3) u Donjoj Mali, došli iz Bugarske – slave Sv. Nikolu.

– Ribarci (18) u Donjoj Mali, iz Homolja – slave Sv. Jovana.

– Dizdari (19) u Gornjoj Mali, došli sa Kosova – slave Sv. Jovana.

– Lalići (16) u Gornjoj Mali, iz Šumadije – slave Sv. Alimpija.

– Kumrijići (20) u Gornjoj Mali, doseljenici sa Kosova – slave Sv. Jovana.

– Stankovići (26) u Gornjoj Mali, došli sa Kosova – slave Miholj-dan.

– Čovikići (29) u Gornjoj Mali, iz Vlaške – slave Petkovicu.

– Bogovići (23) u Gornjoj Mali, iz Šumadije – slave Sv. Andriju.

– Prvulovići (30) u Gornjoj Mali, iz Vlaške – slave Mitrov-dan.

– Josimovići (5) u Gornjoj Mali, došli iz Stare Srbije – slave Sv. Jovana.

– Vlačići (16) u Gornjoj Mali, došli iz Crne Reke – slave Sv. Nikolu.

– Krstići (6) u Gornjoj Mali, došli sa Kosova – slave Sv. Đorđa.

– Strahinići (20) u Gornjoj Mali, iz Negotinske Krajine – slave Sv. Nikolu.

U Velikom Laolu ima 427 kuća sa 612 poreskih glava. Obično su familije u blizu, retko koja je rasturena. Uzrok ovakoj grupisanosti kuća jesu: 1) grupisanost imanja; 2) izvori – kladenci, oko kojih su se naselili; 3) sam način naseljavanja, jer su dolazile familija za familijom. U selu nema velikih zadruga, jer čim otac sina oženi, obično se posle kratkog vremena razdele.

Selo ovo nije bilo od starina na današnjem mestu. Prve familije, što se smatraju za osnivaoce Velikog Laola, kao što su: Stankovići, Kumrijići, Dizdari i Kristići, bile su nastanjene na levoj strani reke Mlave, na mestu zvanom Kovarna, blizu sela Leskovca i varošice Petrovca. Odavde ih Turci resteraju i oni pobegnu prvo na desnu stranu Mlave, na mesto Vreoce, između Bistrice i Ždrela, a u blizini Reškovice. Ali, odavde se vrate, po svoj prilici, da bi bili bliže napuštenjim imanjima, opet na levu stranu Mlave i na sadašnjem mestu selištu, koje se onda zvalo Dobre Vode, osnuju selo. Vreme, kad su ove familije ovde došle i zašto su se sa staroga mesta svog krenule, seljaci ne znaju.

Tada su se doselili pradedovi: Živanovića, Josimovića, Stojkića i Lalića. Ali, odavde su bežali od čume – kolere. Jedni prebegnu opet u Vreoce, a drugi i brdo. Ovi, što su došli na brdo nisu više hteli da se vraćaju, nego raskrče šumu i osnuju selo Laole, koje dobi naziv Veliko, za razliku od onog na desnoj strani.

Ovde se u drugoj polovini XVIII stoleća dosele: Prvulovići, Ranići, Đuričići, Čovikići, Bogovići, Urlići i Misaći. Sad ih Turci opet ne ostavljaju na miru, nego ih  svaki čas napadaju i pljačkaju, pošto je ovuda prolazio glavni put u Gornjak i Žagubicu. Oni su trpeli dokle su mogli, pa onda pobegnu u zbeg, u klisuri reke Reškovice. Kad je prestalo tursko nasilje, oni se vraćaju opet na svoje mesto.

U Veliko Laole dolaze sad i ostale porodice, većinom bežeći od nasilja turskoga, a to su: Ćirići, Vlačići, Strahinići i Ribarci. Zatim neke porodice s “preka”, kao što su Popovići, Bačkići. Mnogo docnije, nema ni 50-60 godina, doseli se još porodica Krajinci, a još docnije: Naunovići i Stojanovići. Posle ovih, doseljavanja više nije bilo. Selo je dalje raslo priraštajem.

Zavetina seoska je o Spasovu-dne.

Raspored kuća nema baš veze sa starinom. Noviji doseljenici zauzeli su gotovo sredinu sela, jersu kupovali imanja od ranijih doseljenika. Razlike među doseljenicima raznih krajeva nema. Oni su se potpuno izjednačili kako među sobom, tako i sa okolinom u kojoj žive.

IZVOR: Prema knjizi “Mlava, Homolje, Zvižd” (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Koreni). Priredio saradnik Porekla Zlatan Stević