Poreklo stanovništva, selo Močare (Kosovska Kamenica)

7. januar 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Močare, opština Kosovska Kamenica  – Kosovskopomoravski okrug. Prema knjizi dr Atanasija Uroševića „Novobrdska Kriva Reka“, izdanje Beograd 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo je na Firićejskom Potoku, a pruža se skoro od sela Strelice pa do ušća potoka u Krivu Reku.

Vode.

Vodu za piće dobija iz bunara.

Zemlje i šume.

Topografski su nazivi za njive i šumu: Rćavac, Orašje, Reka i Sastanci.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa. Deli se u tri mahale: Čolačku, Dennnu i Ivkovu. Nazivi mahala su po najjačim rodovima u njima. Udaljenja od mahala su 1- 3 km. Kuće usmahalama su grupisane.

Starine u selu.

U ataru sela je u ruševinama manastir Rđanac*. Neki zidovu su mu još zdravi. Po slabim ostacima fresaka vidi se da je bio pravoslavni manastir. Oko dvorišta se poznaju ruševine ekonimskih zgrada i manastirskih konaka i ostaci zidova. U severnom zidu su bile ćelije od po 2 i. širine. Na severozapadnom uglu zida stoje zidovi pekariice. Na jugozapadnom uglu stoje zidovi dvospratne kule. Između pekarnice i kule na zapadnom zidu vide se dubine podruma. Narod ne zna kome je svecu bio posvećen ovaj manastir. Po nekima bio je posvećen sv. Savi, a po drugima sv. Janićiju. Priča se da ga je zidala sestra kralja Dečanskog. Po toj priči se za njegova zidanja kamen nosio „od ruke na ruke“ čak iz Koprivnice. Kad je bio gotov, sestra je pozvala brata da joj vidi zadužbinu. Brat joj je došao, razgledao i rekao da je lep i da „adet“ nije da bude lepši, ali je rđavac, jer nema tekuće vode za piće, nego bunar. Otuda mu kažu ostalo ime Rđavap. A na mestu Sastanci priča se da je skrivena „železna bukva“ s novcem. Pri kraju 18 veka manastir je bio pust. Možda je u njegovoj blizini postojalo i neko naselje, jer se oko manastira raspoznaje staro groblje.

Poreklo stanovništva.

U to vreme, pre 140 -150 g, podiglo se sadašnje selo i otada raslo doseljavanjem i priraštajem. U selu žive Srbi sa četiri arbanaške i muhadžirske kuće.

Rodovi:

-Čolaci ili Ćorpetrovci (4 k., sv. Lazar); preseljeni iz Koprivnice pre 140 godina za vreme „Sadrazemova tarafa”. Dalja starina im je u solunskom kraju, odakle su doseljeni kad u Krivoj Reci još nije bilo Arbanasa. U to su vreme oni bili prvi rod koji je slavio sv. Lazara.

-Barimci (3 k., sv. Nikola). Kao čifčije su živeli u Firićeju, pa u Mešini, odakle su doseljeni oko 200 godina ranije. Dalja starina im je kao kod Barimaca u Klobukaru.

-Denini (6 k., sv. Arhanđeo) i:

-Ivkovi (6 k., sv. Nikola), najraniji doseljenici od pre 160 godina, ali se ne zna odakle.

-Čarakovlija (1 k., sv. Nikola). Pre 70 godina preseljen iz Čarakovca u Kamenicu, a oko 1905 g. u Močare.

-Firićejac (1 k., sv. Nikola); preseljen 1914 g. na kupljeno imanje iz Firićeja.

Arbanaški muhadžirski rodovi, doseljeni 1878. godine:

-Bajre (2 k.), od fisa Hota; doseni iz Barja (leskovačkog). U Barje su bili doseljeni iz Malesije pre 150 godina (5 pojaseva).

-Marovc (1 k.), od fisa Beriša, iz Marovca (Jablanica).

-Miovc (1 k.), od fisa Hota, iz Miovca (vranjskog).

Od Arbanasa mukadžira se 1927 g. iselila jedna kuća u Tursku, jedna kuća u Gnjilane i jedna kuća u Donji Livoč (Gornja Morava).

*U delu teksta o manastiru jedan deo je prekriven nekakvom flekom od tuša ili mastila – te sam bio prinuđen da svojom fikcijom taj deo uobličim, op Milodan.

IZVOR: Prema knjizi dr Atanasija Uroševića „Novobrdska Kriva Reka“, izdanje Beograd 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.