Poreklo prezimena, selo Donja Crnišava (Trstenik)

1. decembar 2018.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Donja Crnišava, opština Trstenik – Rasinski okrug. Prema knjizi Momčila R. Todosijevića „Podgočka naselja trsteničkog kraja“, izdanje Beograd 2008. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Donja Crnišava nalazi se jugoistočno od Trstenika, na 7 km udaljenosti. Prostire se u visinskoj zoni od 185 do 224 metara, u podnožju Belog brda (323m) i Koznika (413m). Pruža se pravcem severoistok – jugozapad. Graniči se sa atarima sela: sa istoka Donjim Ribnikom, sa juga Kamenjačom i Jasikovicom, sa zapada Gornjom Crnišavom i Odžacima i sa severa Gornjim Ribnikom. Smeštaj atara sela je između većih uzvišenja, koja ih štite od jačih udara vetra, uslovljavaju nešto blažu klimu, što se povoljno odražava na voće i vinograde.

Tip sela.

Naselje je zbijenog drumskog tipa na levoj strani srednjeg toka Crnišavske reke. Čine ga pet zaseoka, sa rodovskim imenima, ali nisu striktno odvojeni (međusobno se dodiruju): Aleksići, Bzenići, Andrići, Džopalići i Veljkovići.

Postanak sela.

Selo je staro srednjevekovno naselje i ima se utisak da kroz celu prošlost nije bilo bez stanovništva. Pominje se 1476. i 1559. godine, sa 13 kuća. Stara lokacija bila je na desnoj strani Crnišavske reke, na osojnom delu atara, pa je u prošlosti naselje preseljeno na prisojnu stranu, na dosta strmu stranu između Belog brda i Tiganjca. Kasnije je naselje postepeno preseljavano sa jedne i druge strane puta bliže levoj obali Crnišavske reke, na povoljniju lokaciju.

Zemlje i šume.

Selište je potes u okruženju groblja. Nekada je tu bilo naselje. Potes je bio obradiv, sa kulturama: vinogradi, voćnjaci i žita. Sada su to uglavnom šume i zapuštene njive. Zbeg je potes istočno od groblja. U daljoj prošlosti bila je tu šuma koja je služila za skrivanje od neprijatelja. U bližoj prošlosti šuma je iskrčena, a zasađeni su vinogradi i voćnjaci. Sada su to zapuštene površine. Parlozi je jedan veći potes severno od seoskih kuća, sa leve strane Crnišavske reke. Kao što mu ime kaže, to su zapuštene njive. Kapavac je potes zapadno od Parloga. Ime je dobio po izvoru „Kapavac“, koji ima vode koja kaplje. Kažu da je lekovita. Ovaj potes ima parcele šuma i njiva.

Vode.

Kroz Donju Crnišavu protiče Crnišavska reka. Sa malom je količinom vode pa je njena uloga i značaj za selo srazmerna tome. Ima po nekoliko potočića sa leve i desne strane koji se ulivaju u Crnišavsku reku, nemaju stalnu vodu. Među njima je samo imenovan od meštana Jovinac i Bujakovački potok. Od izvora su: Kapavac u potesu Kapavac prema Odžacima, Lupnja ili Jerusalim u potesu Bujakovac. Domaćinstva koriste bunare za vodu, ali od pojedinaca i grupa meštana sve više se koriste gravitacioni vodovodi i kaptažni bunari.

Zanimanje stanovništva.

U srednjem veku, pa i za vreme robovanja pod Turcima, bila su nerazvijena sredstva za proizvodnju, pa je najunosniji posao bio baviti se stočarstvom. Kasnije se i ovde i u širem području menjaju interesovanja, posebno kada je zemlja pripala onome ko je obrađuje. Meštani sela u daljoj prošlosti bavili su se stočarstvom, a posle Drugog srpskog ustanka i voćarstvom i vinogracarstvom.

Stanovnici sela imali su dosta skromne mogućnosti za razvoj pa su svaštarili. Bavili se i prodajom ogrevnog drveta, a posle Drugog svetskog rata među prvima su počeli proizvodnju kupina, malina, jagoda, bundeva.

Komunikacije.

Selo se nalazi, gledano po putu kojim se odvija saobraćaj, 10 kilometara od Trstenika. Ima stalne autobuske veze sa Trstenikom. Autobus je počeo da saobraća 1977. godine, a put u dužini od 8 km asfaliran 1979. godine. Asfaltiran je i put koji vodi prema školi.

Ostali podaci o selu.

Selo je malo po broju stanovnika, pa je uvek administrativno bilo vezano za okolna sela, posle Drugog svetskog rata najduže za Počekovinu. Sada pripada Mesnoj zajednici i Mesnoj kancelariji Gornji Ribnik.

Meštani sela decu su slali u školu u Gornji Ribnik, ali nisu masovno išla u školu, već po koje dete. Ženska deca dugo nisu pohađala školu. Zabeleženo je da 1898. godine zna da čita i piše samo njih 17, svi muški. Škola je u selu otvorena tek 1949. godine, a prvi učitelj novostvorene škole bila je učiteljica Ljubica Vuković. Od te godine selo je imalo i okupljanje omladine na kulturno prosvetnom planu. U selu su sa mladima pripremane priredbe i selo je uzimalo učešće na smotrama i festivalima seoske omladine na području opštine Trstenik.

Selo je dobilo struju 1958/63. godine.

Zabeleženo je da je selo imalo zemljoradničku zadrugu i da je pri zadruzi 1937. godine osnovana Biblioteka. U nju je bilo učlanjeno 45 članova. Osnovali su je gimnazijalac Luković Ljubodrag i Milisav Andrejić.

Telefonske priključke dobili su u sklopu izgradnje zajedničke centrale u Počekovini 1987/88. godine.

Selo ima svoje bogomolje: Petrov dan, slavu sela i Drugu Trojicu, vinogradarsku slavu.

Zapis kod Podrumišta — drvo kruška.

Seosko groblje nalazi se na desnoj strani od Crnišavske reke. Prilaz mu je teško pristupačan. Selo je osnovalo Novo groblje, na dnu sela prema Ručkocu.

Spomen ploča, sa imenima izginulih u Prvom svetskom ratu postavljena je na zidu škole. Spomen ploču postavio je Odbor udruženja boraca NOR–a iz Donje Crnišave.

Poreklo stanovništva.

-Aleksići

Predak im je poreklom iz Kolašina, mesto Batote (Crna Gora). Posle osvete za obeščašćenu sestru iselila se braća brojne porodice. Od njih su: Živkovići, Stevanovići, Jočići (Tobolac), Batoćani (Lopaš), Aleksići (Donja Crnišava). Zabeležen je najstariji Stevan, rođen 1808. godine, ali i deca njegove braće starija od Stevanovih sinova i snahe koje su starije od Stevanove žene, što ukazuje da Stevan nije bio najstariji sin Alekse. U Aleksiće (kod Pavla, rođ. 1825.) došao je Antonije Aćimović i primio prezime Aleksić Pavla.

Slava: sv. Stevan.

Broj domova: Donja Crnišava 8, Beograd 1, Kraljevo 1, Austrija 1, Kruševac 1.

– Andrejići

Kazivač Dragić kaže da su Andrejići Doseljeni iz Blaževa. Pri naseljenju u Donju Crnišavu braća Vukić, Jovan i njihovi sinovi ubeleženi su kao Sudimci. Po tome se može zaključiti da su Doseljeni iz sela Sudimci blizu sela Ćelije. Tek njihovi unuci su Andrejići. Jovanov sin Petar, po Jovanu, beležen je i kao Jovanović, ali i Sudimac. Tek Gvozdenovi i Vladisavljevi sinovi ustalili su (od 1880. godine) prezime Andrejić. Stanko je nosilac Karađorđeve zvezde. Živomirov Vladan završio je ratnu školu JNA i ima čin pukovnika.

Slava: sv. Nikola.

Broj domova: Donja Crnišava 6, Trstenik 2, Jasikovica 1, Gornji Ribnik 1, Beograd 1, SAD 1.

– Bzenići

Došli su iz Bzenice. Po dolasku prezivali su se i Živkovići. Najstariji koji se pojavljuju su Paun i Simon, rođeni 1793. godine i Jakov, rođen 1805. godine. Iz knjige popisa u 1862. godini vidi se da su sve tri porodice Bzenića bile bogate. Jakov je imao žensku decu pa je u domaćinstvo doveo zeta Jovana. Familija ima dosta uspešnih ličnosti. Bzenić Dragiše Milan završio je učiteljsku školu i višu školu za učitelje. Bio je direktor Osmogodišnje škole „Radoje Krstić“ u Popini, pomoćnik direktora Osnovne škole „Miodrag Čajetinac Čajka“ u Trsteniku i načelnik Civilne zaštite pri Vojnom odseku u Trsteniku. Milanova supruga, Gordana radila je kao profesor i direktor u OŠ „Živadin Apostolović“ u Trsteniku. Bzenić Rajka Stanko završio gimnaziju i filozofski fakultet. U Zemunu i Trsteniku radio kao profesor, novinar i publicista. Uređivao list „Petoletka“. Osnivač i urednik edicije „Moravski orfeji“ i kluba „Moravski tokovi“. Koautor je knjiga „Pod nebom Kruševca“ i „Sto godina hrama sv. Trojice u Trsteniku“. Bavi se izučavanjem prošlosti Trstenika. Živi y Tpsteniku.  Bzenić Borivoja Stanojlo zauzimao odgovorna mesta u privredi. Bzenić Mladena Goran završio akademiju umetnosti — grupu vajarstvo. Radi kao profesor u OŠ „Miodrag Čajetinac Čajka“ u Trsteniku. Izlagao je samostalno i grupno. Dobitnik je Univerzitetske nagrade za skulpturu. Bzenić Branislava Miloš završio pravni fakultet. Ranije je radio kao zamenik javnog tužioca. Sada radi u Tužilaštvu u Trsteniku u funkciji Javnog tužioca.

Slava: sv. Nikola, sv. Arhanđel, sv. Luka.

Broj domova: Donja Crnišava 6, Trstenik 4, Čairi 1, Gornji Ribnik 1, Beograd 1.

– Dujdići

Nepoznato je odakle su Doseljeni. Jovan je prvi put ubeležen 1870, kada mu se rodio sin Ljubomir.

Slava: sv. Luka.

Broj domova: Donja Crnišava 1.

– Veljkovići

Nije moglo da se utvrdi da li su doseljeni ili su im preci starosedeoci. U arhivskoj građi najstariji je Nikola, rođen 1823. godine i žena Milosava i dva brata: Vukojica, rođen 1836 (dva puta se ženio — Milunka i Milosava) i brat Miladin, rođen 1849. godine. Da li su njih dvojica sa Nikolom rođena braća ili od stričeva nije se moglo utvrditi. Vukojica je beležen i kao Veličković, pa se može pretpostaviti da mu je otac bio Veličko, Ranko Vukojičin, rođen 1868, poginuo je u Prvom svetskom ratu. Isidorov sin Milan radio je u Beogradu kao profesor Univerziteta, ali njegov sin Ivan nije bio raspoložen da sarađuje na prikupljanju podataka pa se ne može više reći. Tanasije, sin Ilijin, bio je interniran u Austriju od 1915–1918. godine.

Slava: sv. Ilija i sv. Vara.

Broj domova: Donja Crnišava 8, Gornja Crnišava 1, Vrnjačka Banja 1, Beograd l.

– Karadžići

Verovatno doseljeni iz Crne Gore. Najstariji pronađeni u arhivskoj građi: Aleksa, rođen je oko 1820. godine, Marko 1783, Milan 1818. i Vasilije 1823. godine. U popisu zarobljenika 1941. stoji da su Vuleta i Milivoje sinovi Milisava, a ne Vujice.

Slava: Đurđic i sv. Trifun.

Broj domova: Donja Crnišava 5, Trstenik 4, Pepeljevac 1, Počekovina 1, Beograd 1, Čairi 1, Švajcarska 1.

– Jevđići

Po porodičnom predanju predak J evđića došao je iz Crne Gore, od Kolašina. Prvi se pojavljuje Gliša, rođen 1823. godine. U arhivskoj građi pronađen je Živan (1839–1916), ali nije mu utvrđeno potomstvo, kao i Đoka, rođen 1841. i sin Ranđel, 1862. godine. Jovanovom Stanku potomstvo je u Odžacima.

Slava: sv. Đorđe.

Broj domova: Donja Crnišava 7, Trstenik 4, Kruševac 1, Štulac 1, Varvarin 1, Vojvodina 1, Vrnj. Banja 1, Kragujevac 1, Novi Sad 1.

– Jevtići

Doseljeni su iz Počekovine. Doselio se Arsa.

Slava: sv. Nikola.

Broj domova: Donja Crnišava 3, Počekovina, Odžaci, Vršac 1, Beograd 3.

– Lukovići

Predak im doseljen iz Bzenice. Isti je predak Lukovićima i Stamenićima. To se zaključuje po tome što su doseljeni iz istog mesta, ista im slava, a preci Lukovića pojavljivali se i sa prezimenom Stamenić. Stamenić Milenko, umro 1847. godine. Luković Nedeljko, rođen 1822. godine. Od strane četnika ubijeni su Radomir Stankov i njegov sin Miodrag. Miodrag je rođen 1919. godine. Pred rat je učio gimnaziju. Sa naprednim gimnazijalcima družio se pre rata, a iz želje da pomogne prosvećivanje svojih meštana osnovao je u selu Narodnu knjižnicu „Sloga“. Kada je počeo rat došao je u selo i pridružio se NOP–u kao pozadinski radnik Rasinskog partizanskog odreda. Četnici su za to saznali, gonili ga, a kada su ga pronašli ubili ga januara 1943. godine; posle nekoliko meseci i oca Radomira solunskog ratnika.

Slava: sv. Nikola i Srđevdan.

Broj domova: Donja Crnišava 2, Odžaci 1, Stopanja 1, Kruševac 1.

– Maksimovići

Nepoznato je da li su doseljeni ili su starosedeoci. Prvi se pojavljuje Maksim, sa prezimenom Milenkov. Dragan, sin Slobodanov, direktor je fabrike „Zaptivke“ pri IHP „Prva petoletka“ Trstenik.

Slava: sv. Arhanđel, mala sv. Nikola.

Broj domova: Donja Crnišava 5.

– Mojsilovići

Mojsilovići su bili i sa prezimenom Živadinovići. Prvi se pojavljuje Simeon, koji je imao tri sina, ali evidentirano je daje muške dece imao samo Mirko. Jakov Mojsilović, redov, ranjen je na Samokavu 22. 1. 1878. godine.

Slava: sv. Nikola.

Broj domova: Donja Crnišava 7.

– Mladenovići

Predak Mladenovića doselio se iz Vržogrnaca (Župa). U arhivskoj građi pronađen je najstariji Stevan, rođen 1803. godine, ali on je imao i brata jer se pojavljuje i Živana, dosta starija po godinama od Stevana, može i majka da mu bude, ali ne žive u istom domaćinstvu. Mladenovići se pojavljuju kao Kljajići i Mladenovići. Mladenov sin Stanojlo je Mladenović, a Njubomir Kljajić, tako nastavlja i njihovo potomstvo. Sin Milutinov Aleksandar veoma je poznavao prošlost sela i rodbinske odnose familija.

Slava: sv. Toma, Tomina nedelja i Lazareva subota.

Broj domova: Donja Crnišava 2, Odžaci 3, Trstenik.

– Milovanovići

Najstariji ubeležen je Milovan, rođen 1873. godine, kao Kovač, a negde kao Petrović. Vučko se bavio pčelarstvom, a posle njegove smrti to je nastavila njegova supruga Malina.

Slava: sv. Jovan.

Broj domova: Donja Crnišava 4, Trstenik 1, Banat 1, Odžaci 1, Beograd 2.

– Palići i Nikolići

Iz Bogdanja je y Donju Crnišavu došao Mileta Palić. Ratni zarobljenici u Drugom svetskom ratu bili su Bogić Dragićev, Njubisav Milutinov i Uroš Momirov, koji je ostao u inostranstvu.

Slava: sv. Jovan.

Broj domova: Donja Crnišava 5, Bučje 1, Grabovac 1.

– Pavlovići

Pavle sa bratom Petrom Inčićem doseljen je u Omašnicu iz Crne Gore, iz mesta Bajice kod Cetinja. Doseljeni su pred Prvi srpski ustanak. Iz Omašnice Pavlović Velisav Došao na miraz u Donju Crnišavu.

Slava: sv. Đorđe, porodična i sv. Alempije, miraz.

Broj domova: Donja Crnišava 1, Trstenik 2, Donja Omašnica 15, Gornja Omašnica 1, Beograd 1, SAD 1, Mrmoš 1, Okruglica 1, Novi Sad 2, Zrenjanin 1, Kamenjača 2, Niš 1, Zagreb 1, Velika Vrbnica 1.

– Simonovići

Verovatno su im preci doseljeni iz Bzenice, jer se 1859. godine kod pretka pojavljuje Bzeničanin. Prvi se pojavljuje Smiljko, rođen 1802. godine, a kasnije Proka. Nije se pouzdano došlo do saznanja da je proka sin Smiljkov.

Slava: sv. Toma.

Broj domova: Donja Crnišava 7, Trstenik 1, Ribnik 1, Beograd 1.

– Stamenići

Predak im je doseljen iz Bzenice. Isti je predak i Lukovićima. Stamenić Milenko, umro 1847. godine. Stana je imala tri sina: Petra rođenog 1822. godine, Vučića 1834. i Stevana 1844. godine. Jovanov Nikola rođen je 1858. godine. Nikola Branimirov student je političkih nauka.

Slava: Srđevdan.

Broj domova: Donja Crnišava 1, Beograd 1.

– Slovići

Predak im se doselio iz Crne Gore (Bijelo Polje). Najstariji zapisani su Jovan i Đorđe. Manojlo je otišao na miraz u Tobolac.

Slava: Petkovica.

Broj domova: Donja Crnišava 3, Tobolac 2.

– Trojići

Predak Trojića došao je iz Kolašina. U arhivskoj građi pronađen je Jovan, rođen 1813, a njegovog sina Nikitu moguće je povezati rodbinski u rodoslov. Borisav je poznat kao dobar pčelar.

Slava: Petkovica.

Broj domova: Donja Crnišava 3, Beljici 2.

– Džopalići

Predak Džopalića, Nikola, rođen je 1802. godine; doseljen je iz Pleša. Zabeleženo je da je Vuksan J osijev bio napredan poljoprivrednik i da je dobijao nagrade od Rasadnika u Trsteniku. On je bio i jedan od najbogatijih domaćina u Donjoj Crnišavi. Zdravko Ignjatov poginuo je u Prvom svetskom ratu. Života Milisavljev i Pavle Vuksanov bili su za vreme Drugog svetskog rata u zarobljeništvu u nemačkom logoru. Dušan Džopalić, u čast rođenja princa Andreje, dobio je 1929. godine Orden sv. Save V reda. Josif Džopalić dobio je u ratu dve medalje za vojne zasluge i spomen plaketu SO Trstenik.

Slava: sv. Nikola.

Broj domova: Donja Crnišava 6, Kragujevac 1, Kruševac 1, Beograd 1, Osijek 1.

Doseljeni y XX veku

  1. Vukčević Vukoje iz Jasikovice, došao na miraz u domaćinstvo Kostić Tiodora i ćerke mu Stojne;
  2. Miletić Sreten iz Lopaša;
  3. Vukojičić Jovan iz Jasikovice, na miraz kod Aleksić Grozdane;
  4. Veličković Mileta došao na miraz iz Kamenjače;
  5. Jevremović Momčilo iz sela Vojska (opština Svilajnac), u domaćinstvo Veličković Milete i ćerke mu Mirjane;
  6. Makragić Mladen iz Počekovine, u domaćinstvo Džopalić Nid Kole i ćerke mu Ljiljane;
  7. Čajetinac Milutin, iz Dublja, u familiju Andrića;
  8. Mijajlović Milen iz Kamenjače, došao na miraz u domaćinstvo Bresnopoljac Negosave;
  9. Milićević Budimir iz Globodera, u domaćinstvo Aleksić Jovana i ćerke mu Radmile;
  10. Radosavljević Miroslav iz Brezovice, u domaćinstvo Karadžić Branka i ćerke mu Slobodanke;
  11. Todorović Nikola iz Počekovine došao na miraz;
  12. Šiškovići iz Jasikovice, došli na miraz u Milovanoviće, kod Milosava i ćerke mu Zagorke;
  13. Mijajlović iz Stubline, u domaćinstvo Stanoja Živkovića i ćerke mu Smiljane;
  14. Milošević iz Bratića, došao na miraz u domaćinstvo Milovanović Milosava i ćerke mu Zagorke.

IZVOR: Prema knjizi Momčila R. Todosijevića „Podgočka naselja trsteničkog kraja“, izdanje Beograd 2008. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Nikola Andrić

    Prema knjizi Momčila R. Todosijevića “Podgočka naselja trsteničkog kraja” Poreklo prezimena, selo Donja Crnišava
    Reći ću vam da ste baš pogrešili jer napravljen je veliki propust pisca gde je prekrstio nas Andriće u Andrejiće, kao i mog strica Vladisava u Vladana. Još na samom početku Pisac navodi da se selo deli na pet zaseoka sa rodopskim imenima među koje navodi Andrić, ali naravno u tekstu se nigde ne pominju jer tu su Andrejići. Gospodin Pisac je nakon izdavanja knjige prodavao istu koju sam odbio iz gore navedenih razloga gde mu je ukazano na greške ali verovatno je bilo skupo to ispraviti. Eto slučajno sam pročitao vas članak pa sta znam vama verovatno nije problem da ispravite da bar ljudi čitaju istinu… Srdačno Andrić Nikola

    • Milodan

      Nikola Andrić!

      Mi (ja) smo “baš pogrešili”, pisac napravio “veliki propust”, Vi sve to lepo ispravili – i sve je došlo na svoje mesto, jer ovaj vaš komentar će postojati, ovde ispod teksta, koliko i sam tekst, dakle za vjek i vjekovma.

      Pozdrav!