Poreklo prezimena, selo Štava (Kuršumlija)

11. novembar 2018.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Štava (i zaseoci: Željevo, Trešnjica i Miočiće), opština Kuršumlija  – Toplički okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“ napisanoj prema prikupljenim podacima od 1934. do 1953. godine – izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Štava je pod Dobrim brdom i stavama Parduške reke i Štavske reke. Željevo je u podnožju kamena (1.215m); Trešnjica pod Treskom – Štavskom Treskom u Trešnjičkom potoku, a Miočićeje na Miočkom bregu i na stranama doline Štavske reke. U međama Štave i zaselaka su brda: Javor, Mioljev krst, Bukova glava, Znatna ravan (1.210m), Rudine (1.317m), Čukara (1.198m), Treska (Štavska Treska), Kamen (1.215m), Željevsko brdo (1.222m), Drvnik, Vrelo (1.387m), Cignski grob (1.474m), Čardak (1.590m), Koprivnica (1.642m), Kokošar (1.663m), Pilatovica (1.703m). Unutar su uzvišenja: Šilovac (987m), Drenova glava, Bodina čuka (1.231m), Visoko brdo, Metelica (1.267m).

Vode.

Rečice i potoci su: Boranska reka, Dobrobrodski potok, Grašnica i Štovna – Štovnički potok.

Zemlje i šume.

Potesi su: Rudinski krš, Drenova glava, Šilovac, Trgovište, Metelica, Bodina čuka, Visoko brdo.

Postanak i tip naselja.

Udaljenost sela od pojedinih zaselka je 1–3 km. Jedno groblje sela i zaselakaje kod crkve u Štavi. Dve porodice iz Štavice na gornjem Ibru doselili su se “pre Kosova” (1389g) i naselje koje su zasnovali nazvali Štava “za uspomenu” na Štavicu, iz koje su se doselili U Štavi su potomcijedne porodice ovih starih doseljenika dok potomci druge porodice žive u susednom selu Seocetu.

Istorijat.

Po Devičkom katastihu selo Štava 1770. godineje u oblasti Kopaonika i u nuriji popa Mateje.

Godine 1884. u Štavi su 50 poreskih glava; 1948–51domaćinstvo sa 413 članova

Starine u naseljima.

I u selu i u zaseocima su mnogi i raznovrsni tragovi starog rudarstva. Crkvu u Štavi ,hram posvećen Sv. Mini podigao je, po predanju, Mrkša, vojvoda kneza Lazara  „trideset sedam godina posle Kosovske bitke” – 1426. godine. Po istoriji, vojvoda kneza Lazara Mrkša Sićevski bio je iz Sićeva kod Istoka u Drenici. Po zapisima u rukopisnom evanđelju štavske crkve, koje se čuva u manastiru Beočinu, 1726. godine, 23. aprila i 1736. godine, 26 jula u Štavi je boravio patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta. Oba puta je odseo u kući “kir Miloša Milujevića”.

Poreklo stanovništva.

Rodovi:

-Gavrilovići, Milići, Miletići, Smilići, Tomići Tanaskovići, Malkići – Malkićani, Mitrovići i Đokići (23 kuće, Sv. Mina, Sv. kralj Stefan Dečanski i prekada slava cele Štave Bogojavljenje).

Od drugih rodova u Štavi su jedino:

-Krnci – Krnčevići (8 kuća, Sv. Agatonik i prekada Petozarni mučenici). Seoski aga preveo je njihovog pretka, svoga čifčiju, pre rata 1876. godine iz zaseoka Vitanovića u selu Drenu. Ovi Krnci su jedan rod sa Krncima u Sudimlju.

U Željevu su:

-Milenkovići, Mitrovići, Josići, Simići, Vučkovići i Miletići.

U Trešnjici su:

-Smilići, Jovići, Lazarevići, Vitorovići (9 kuća).

Jedini stanovnici Mijočića su:

-Gavrilovići, Stevići i Nešići (6 kuća).

IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Sretko Smilić

    U ovoj obradi” Poreklo prezimena,Štava, Kuršumlija”,autora Slobodana Milića-Milodan od novembra 2018.godine uočavamo niz nepreciznosti i netačnosti u opisu:poreklo stanovništva, nastajanje mesta ŠTAVA, kao naziva geografskih naziva i pojmova u Štavi i njenoj okolini.
    Nastajanje rudarskog mesta ŠTAVA i stanovništva Štave povezuje sa razvojem rudarstva u Srbiji za vreme srpskih kraljeva Dragutina i Milutina, druga polovina 13.veka i 14.vek. Potvrda su brojna rudarska okna u Štavi i neposrednoj okolini, topionice rude olova i cinka u samoj Štavi, naslage odlagališta po topljenju rude, i vidljivi ostaci srednjevekovnih gradova “Maniče” u Štavi, i letnjikovca kralja Dragutina u Belasici. U Štavi se nalazi i crkva Sveti Mina, zidana 1645-1647.godine.Izvori su: SANU-“Spomenici kulture u Srbiji, SK 220”, Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš, Arhiv Topličkog okruga Prokuplje i rukopisi manastirski u manastirima Srbije. Natpis iznad na vratima ulaza u naos crkve kaže da je ktitor crkve Andrej,gvark(zakupac)rudnika u Štavi i žena mu Nadežda, sahranjeni u priprati crkve, u sarkofazima od klesanog studeničkog mermera.
    Štava,mesto kao celina prepoznaje i svoje zaseoke: MALKIĆE, ŽELJEVO, MIOČIĆE i TREŠNICA. TREŠNICA , ime odvedeno od visokog kamena TRESKA, a kuće smeštene u podnožju samog kamena. Trešnjica, izvedeno od trešnje, nikako ne stoji.
    Današnji rodovi naselja Štave su prezimena:
    MALKIĆE: Smilić, Miletić, Tanasković, Tomić(iselili se 1975.), Vučić(iselili se u Starčevo 1958.),Milenković,Đokić,Mitrović,Gavrilović,Milić i Radisavljević.
    ŽELJEVO: Vučković, Mitrović, Mladenović,Milenković, Jović, Miletić,Simić.
    MIOČIĆE: Stević, Nešić,Gavrilović i Radisavljević.
    TREŠNICA: Vitorović,Simić, Jović, Stojković i Lazarević.
    Krsna slava svih rodova (“starosedelaca”) u Štavi je Sveti Mina, 24. novembar u kalendaru SPC. Izuzetak su prezimena Miletić, Milić i Gavrilović (“Krnjci”),a doseljeni iz Krnjina, Leposavić-Lešak,KiM pre 1875.godine kao čifčije.
    Prezime SMILIĆ porekla je od mog pretka po imenu SMILA, posle 1880.godine. Ranije prezime je bilo Malkić. Pisani dokumenat Arhiva u Prokuplju čuva ukaz Karađorđevog vojvode Stanoja Stamatovića- ” Glavaš” o postavljenju za prvake ustanka Štave, Mrča i Lukova, Radisava Malkića i pisara njegovog Gavrila. Postojanje narodne škole u Štavi u vremenu 1871-1876.godine i crkveni rukopisi Sv.Mine,daju mi tačna imena u rodoslovu mojih Smilića počevši od Radisava Malkića(oko 1760-1835.g),Mladen,SMILA, Sima (1856-1937.g),Janićije(1903-1971), Milan (1931-1983.g) moj otac, Sretko Smilić,moja malenkost(1954.g-. )i kći Olja Smilić ( 1992.g—-).

    S poštovanjem Sretko Smilić,Štava,7.maja 2019.godine

    • Milodan

      Sretko Smilić!

      Vašim navodima, sa bezbroj podataka, ne mogu ništa da prigovorim, naprotiv!
      Prozivati mene kao krivca za postavljen tekst, najblaaže rečeno, je nekorektno. Podaci su DOSLOVNO preneti iz pomenute knjige. Koliko su oni (ne)tačni ne može se meni spočitati.
      Jedino se meni može zameriti, u smislu preglednosti, što sam tekst i stavljanjem podnaslova pokušao da učinim preglednijim a sve na osnovu preporuka znamenitog Jovana Cvijića.

      Pozdrav!
      Milodan

  2. Goran

    Vi ste Smiliću došli od Skadra tačnije od Drivasta,Dukađin,odatle ste došli na Kopaonik.Pre Dukađina Vaši preci su živeli u župi Grbalj gde u selu Šišići postoji crkva Sv Mine iz 10veka.U 15veku mnogi Grbljani su pobegli u Dukađin,kod Drivasta,odatle u Biševo kod Rožaja.Slavili su Sv.Minu iz Grblja.Još kod Drivasta svi su prozvani Kulize,i u Biševo su došli sa nadimkom Kulize.Iz Biševa odlaze na Kopaonik u Štavu koja je poznati srednjovekovni rudnik.U Štavi su živeli i potomci rudara Sasa koji su takođe Kulize i koji su slavili Mratindan.Ovde dolazi do mešanja posrbljenih Sasa i Kuliza iz Biševa koji su bili brojniji pa ovde prevladava slava Sv.Mina koja se slavi istog dana kad i Sv.Mrata.Mnogo rodova sa Kopaonika su poreklom Sasi rudari iz Nemačke,i mnogi slave Mratindan i Sv Minu,poznatiji kao Kulize.U Grblju ima mnogo porodica i danas koji slave Sv.Minu ili Mratindan,ali njih nezovu Kulize.

  3. Sretko Smilić

    Poštovani “izvesni” Gorane!
    Po lepom običaju,kada se želi komunikacija sa nekim, da se potpiše i imenom i prezimenom. Stiče se utisak da niste u duhu ovog portala” Poreklo..
    Svojim komentarom sam hteo samo da ukažem na nepreciznosti i netačnosti u obradi autora Slobodana Milića. Odgovornost je navesti neproverene i netačne podatke drugih autora, ovde iz knjige Radoslava Pavlovića iz 1952.godine.
    Poistoveti tri krsne slave tri svetaca različitih imena: Sv.Mina, Sv.Stefan Dečanski i Mratindan je potpuno pogrešno. Krsna slava je posvećena samo jednom svetom imenu. Jedina istovetnost u ovom slučaju je kalendar SPC i obeležavaju se 24.novembra. Uključiti još i katoličkog Sv. Martina je nedopustivo tumačenje bilo kakve sličnosti. U ovoj obradi se to navodi kao istovetno, kada to autoru pogoduje.
    Nazivi naselja, brda, visova, reka i potoka u Štavi su netačno napisani. Tačni su nazivi onako kako ih izgovara lokalno stanovništvo, bez gramatičkih i pravopisnih grešaka. Svaki drugačiji pristup ima drugačiji smisao naziva pojmova.
    Navodima iz knjige Radoslava Pavlovića se nude kao činjenice o poreklu stanovnika sela Štave, bez potvrde o vremenu događanja seobe,materijalnih, pisanih i sličnih tragova. Štava se oduvek prostirala, i danas, uz Štavsku reku u dužini od 4 km i u širini 2km. Kao neki stalan broj domaćinstava unazad 200 godina, u Štavi je to 40-60 domaćinstava. Mala verovatnoća je da neki rodovi iz Skadra krenu u seobu i zaustave se tek u Štavi, na 35km od Bele Crkve,prestonice Stefana Nemanje. Štava je oduvek bila naseljena i danas. Mogla je primiti jednu ili dve porodice.
    Prisustvo Sasa, rudara u Štavi je zasigurno bilo. Poznato je da su u Srbiju dolazili kao vešti majstori peći za topljenje, topljenje rude.Kopanje rude obavljali su kopači iz Srbije. Nelogično je da su kao katolici prihvatili tradiciju Srba da slave slavu.
    Nelogično je da mnoga naselja gde se pojavi bar jedna od ovih slava, po Radoslavu Pavloviću to je jedno te isto, ” poreklo iz Štave”. Biološki je nemoguće da sa prostora 8-10 kvadratnih kilometara naseli toliko naselja u Srbiji, Metohiji,Sremu,Banatu i dr.
    Moj lični zaključak je da su navodi u ovoj obradi previše proizvoljni, i apsolutno nemaju dovoljnu potvrdu.
    Štava, kao naselje sa svojim stanovništvom ima svoju neprekidnost u postajanju na prostoru gde se i danas nalazi.

    S poštovanjem,. Sretko Smilić

  4. Goran

    Gosp.Smiliću mnogi se na portalu Poreklo potpisuju samo imenom pa i ja,a mnogi čak i raznim nadimcima.Na ovom portalu pogledajte link prezime Smilić Poreklo rezultat Vašeg DNK testa i šta je upisano za Vašu krsnu slavu.Što se tiče Sasa rudara bilo ih je veoma mnogo širom Kopaonika,Brskovo,Novo Brdo,Metohija,Bosna,Osogovo,Majdanpek,i rudari i kovači.Došli su početkom 13veka,a mnogi su bili posrbljeni posebno u 15veku,kad rudnici polako prestaju sa radom.Njihova najstarija slava kao pravoslavaca je Mratindan,primer Fuštići iz Brskova.Što se tiče slave Sv.Mina,možete pogledati link Pleme Grbalj Poreklo.Za dolazak Vaše familije od Skadra Drivasta,i sami ste o tome pisali na forumu o Kulizama,društva DNK testiranih članova.Sv.Minci su iz Biševa,tamo prozvani Kulize,otišli u Rašku,nemaju nikakve veze sa Rudarima Sasima koji su mnogo mnogo ranije došli na Kopaonik.Al,možda Vam taj deo istorije nije jača strana.Naravno da svi Mratinci iz Raške oblasti nemaju veze sa Biševom.